TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.6.2020.
Ideja 'blind food' druženja jeste okupiti sve zaljubljenike u nove okuse i hranu, potaknuti ih da uživaju u pomno osmišljenim jelima te pogađaju sastojke korištene za pripremu jela s povezom na očima, koristeći pri tome sva čula osim vida.
Hrana se jede rukama, kako biste osjetili i njenu teksturu.
Nedavno je u Mostaru održan baš jedan takav event u organizaciji Sarajevo Food Dictionaryja i restorana Prestige.
Osnivačica SFD-a, Medina Dedajić prepuna pozitivnih dojmova i oduševljena reakcijama gostiju, otkrila nam je da su uz jedno posebno gastro iskustvo, s ovog eventa svi doma otišli s osmijehom i novim zajedničkim uspomenama.
Osim činjenice da u svojoj večeri uživate s povezom na očima, ono što ovaj event čini posebnim upravo je pomno osmišljen meni sastavljen od 6 sljedova.
Netom prije početka druženja, zavirili smo u kuhinju i u razgovoru s chefom Jadranom Milićevićem te njegovim kreativnim timom saznali čime su se vodili pri njegovom kreiranju.
„Menu je sastavljen od šest sljedova. Svaki slijed ima dva različita jela. Prilikom spravljanja jela koristili smo više načina termičke obrade te smo pokušali od namirnica sljubiti kopno i more, a od okusa slano, kiselo, gorko i slatko. Na kraju menua smo kao jelo iznenađenja gostima poslužili pohovani sladoled na vinskom chateau s preljevom od šumskog voća za kojeg se nadam da je bio senzacionalan kraj ovog menua. Na menu se nalaze namirnice i začini koji se koriste diljem svijeta te smo i tako zaokružili i geografski ovu priču.“
„Gosti su bili jako znatiželjni i razgovarali su međusobno između sljedova detaljno o sastojcima svakog zalogaja. Kako sam ih obilazila i razgovarala i ja sa njima, puno su toga i raščlanili i pogodili. Međutim bila su 3 jela koja nisu uspjeli pogoditi kroz najdominantniji sastojak, recimo pohovane shiitaki gljive na palenti sa kajmakom.
Pohane shiitaki gljive na palenti s kajmakom i bruschetta s kozicama u dimljenom siru
Palentu i kajmak su svi prepoznali, ali pohovanu shiitaki gljivu nisu. Na istom slijedu imali su drugi zalogaj u obliku bruschetta sa kozicama u dimljenom siru koja je imala i trenutak limuna po sebi i koja je, meni ličino, bila izvanredan zalogaj – vrhunski spoj ukusa i teksture koji gosti iako jednako oduševljeni nisu uspjeli raščlaniti sastojke zalogaja, samo su ostali na „wow... Ne moramo ni pogađati. ?“
Ipak jelo koje doslovice niti jedan stol nije uspio pogoditi je kraljevska juha od sesama. Sesam je jako masan i jako ukusan te prva ja, pa vjerujem i gosti nisu imali priliku kušati supu koja je u potpunosti sačinjena od susama, zbog toga je većina gostiju mijenjala njegov ukus sa supom iskuhanoj na nekom mesnom temeljcu, eventualno najbliži odgovor na sastojak supe je bio da je supa od leće.
Gazpacho od krastavca s dimljenim lososom i kraljevska juha od sezama
Ovo su bila jela koja su bila najteža gostima za pogoditi. A ona koja su ih najviše oduševila su dezert (smijeh). Svi su se radovali dezertu i dobili su od domaćina eventa, restorana Prestige i pored standardnog slijeda dezerta u sklopu Blind Fooda i deliciju koju je spremio tim u kuhinji i oko kojeg su se zaista potrudili, a to je pohovani sladoled u sosu od malina. Gosti su odlijepili na ovo. Mimo dezerta oduševljeni su bili tuna fileom sa njokama u holandez sosu, hladnim gazpachom od krastavca sa dimljenim lososom, vege rolnicama sa pinjolama i već pometnuta brusketa od kozica sa dimljenim sirom.“ – nadodala je Medina na naš upit koja su jela, okus i teksturi najviše zagolicali maštu gostima Blind Food eventa.
U nastavku pogledajte koje su se još zanimljive kombinacije okusa, mirisa i tekstura našle na meniju svih gurmana ove večeri.
HLADNO PREDJELO
Šarlota od dimljenog lososa - hladna rolada od palačinke punjena dimljenim lososom, mileramom, kaparima, lukom i začinskim biljem) i pašteta od piletine sa avokadom - od iskuhanih pilećih bataka, maslaca, maslinovog ulja, maslina, kapara, bijelog i crvenog luka te limunovog soka su napravili pileću paštetu koju su poslužili na zapečenom kruku s avokadom.
TOPLO PREDJELO
Pohane shiitaki gljive na palenti s kajmakom - Shiitaki gljivu su ispohovali u orli masi te je poslužili na palenti s kajmakom i bruschetta s kozicama u dimljenom siru - na krišku kruha su redom slagali svježu rajčicu, bijeli luk, kapare, masline i na to položili svježu kozicu umotanu u dimljeni sir. Naglo zapekli te poslužili.
JUHA
Gazpacho od krastavca s dimljenim lososom i kraljevska juha od sezama - u povrtni temeljac su dodali prepečeni sezam, tahin pastu te tobili, jednu od najzdravijih juha.
TOPLO PREDJELO
Rižoto s lignjama i kiselim jabukama - dalmatinski rižoto od lignji oplemenjen kiselim okusom jabuke i vege rolnice s pinjolima - povrće urolano u palačinku s prepečenim pinolima i mileramom, pohano na bečki način.
GLAVNO JELO
Juneći file na pohanoj zelenoj tjestenini - skuhana al dente zelena tjestenina sa dodacima milerama i gorgonzola olikovana u luoptice te pohovana, poslužena uz medium pečeni juneći file i tuna file s njokama na holandez umakom - na prepečenom tostu poslužili su njoke prelivene domaći holandez umakom te položili medium pečeni steak tune.
DESERT
Parfe krema s malinama i mentom - ledena krema pripremljena od svježih jaja sa mentom i malinama i tiramisu - talijanski desert pripremljen od svježih jaja, mascarpone sire te piškota sa dodatkom kave
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
