TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.2.2026.
Kada arhitektica odluči da prostor svede na tekstil, nastaje kolekcija koja mijenja način na koji posmatramo detalj u interijeru.
Arhitektura se najčešće veže za strukturu, volumen i prostor, ali njen uticaj ne završava na zidovima. U savremenom enterijeru tekstil postaje jednako važan kao i tlocrt nosi ritam, definira atmosferu i daje identitet prostoru.
Upravo iz tog razmišljanja nastala je kolekcija Slonia, prvi autorski tekstilni projekt arhitektice Nedžle Potogije, realizovan u saradnji sa kompanijom Verdos kroz Mercis tkanine. Inspirisana simbolikom slona, prepoznatljivog znaka njenog studija, kolekcija donosi šest grafički snažnih, ali taktilno toplih dizajna.
Riječ je o projektu koji briše granicu između arhitekture i produkt dizajna, otvarajući novo poglavlje za bh. tržište. Tim povodom razgovarali smo s Nedžlom o procesu, simbolici i ulozi tekstila u savremenom prostoru.
Kolekcija Slonia označava prvi ulazak Nedžle Potogije u dizajn tekstila, ali i širi iskorak bh. scene prema autorskim, konceptualno promišljenim tkaninama. U nastavku razgovora otkriva nam kako je arhitektonski identitet pretočila u tekstil, te zašto vjeruje da detalj može oblikovati cijeli prostor.
Ova kolekcija označava vaš prvi ulazak u dizajn tekstila. U kojem trenutku ste osjetili da arhitektonski narativ NPA studija može prerasti u tekstilni medij?
Inspiraciju pronalazite u simbolu slona prepoznatljivom logotipu NPA. Kako ste taj grafički identitet preveli iz dvodimenzionalnog znaka u ponavljajući tekstilni uzorak?
Koliko je proces dizajniranja tekstila drugačiji od projektovanja prostora? Da li ste mu pristupili kao mikroarhitekturi ili kao potpuno novom polju izraza?
U vizualima vidimo snažne geometrijske ritmove, ali i mekoću boje i teksture. Kako balansirate između grafičke jasnoće i taktilne topline u interijeru?
Saradnja sa kompanijom Verdos rezultirala je realizacijom Mercis tkanina. Kako je izgledao dijalog između dizajnera i proizvođača? U kojoj mjeri su tehnička ograničenja oblikovala finalni rezultat?
Smatrate li da bh. tržište danas ima kapacitet i senzibilitet za autorski dizajn tekstila, ili je ovo tek početak formiranja takve scene?
Uskoro najavljujete i komade namještaja izrađene u ovim tekstilima. Da li to znači da Slonia evoluira iz kolekcije tkanina u širi produkt dizajn sistem?
Kao arhitektica, na koji način vam rad u manjim mjerilima poput tekstila utiče na razmišljanje o prostoru u cjelini? Da li se perspektiva mijenja?
Ako biste kolekciju Slonia morali opisati kroz tri pojma koji prevazilaze estetiku koji bi to bili i zašto?
TEKST: Ada Ćeremida
Godinama već pišemo o onim tihim, pametno osmišljenim stanovima širom BiH koje volite otkrivati jednako koliko ih mi volimo pronaći.
Onim interijerima koji ne osvajaju kvadraturom, nego idejom. Sada takve priče dobivaju svoje prirodno mjesto unutar nove vertikale Bonjour.DESIGN, gdje prostoru pristupamo malo sporije, analitičnije i s više arhitektonskog fokusa.
Ovaj mostarski apartman upravo je takav primjer. Smješten u zgradi iz 1904. godine, nekadašnjem domu glumaca Narodnog pozorišta Mostar, on pokazuje kako savremena intervencija može postojati unutar historijskog konteksta bez imitacije i bez nostalgije.
Njegova ključna odluka nije dekorativna, već prostorna: ugradnja galerije ili mezzanina koja mijenja način na koji se stan koristi, šireći njegov funkcionalni kapacitet bez širenja tlocrta.
Galerija kao arhitektonska odluka, ne dekorativni dodatak
Mezzanin u ovom stanu nije estetski trik, već konstruktivni odgovor na ograničenu kvadraturu. Čelična konstrukcija s drvenim gazištima i podnicom uvodi dodatni nivo bez vizualnog zagušenja. Otvoreno stepenište omogućava svjetlu da cirkuliše, dok tamnosivi metalni nosači unose industrijski akcenat koji balansira toplinu drveta.
Vertikalnost kao produžetak tlocrta
Umjesto širenja horizontalno, stan se širi vertikalno. Time dnevna zona ostaje otvorena i protočna, s jasnim zoniranjem između kuhinje, trpezarije i dnevnog boravka.
Visoki prozori s drvenim okvirima dodatno naglašavaju osjećaj visine, dok prirodno svjetlo omekšava čeličnu konstrukciju galerije. Ova igra između težine metala i lakoće svjetla daje prostoru dinamiku bez viška elemenata.
Rezultat je interijer koji djeluje veći nego što zapravo jeste, bez optičkih iluzija ili agresivnih trikova.
Materijali koji balansiraju historiju i savremenost
Paleta materijala je svjesno suzdržana: svijetli drveni pod, mat sive kuhinjske fronte, crni detalji rasvjete i metalne konstrukcije. Geometrijski zidni uzorak u kuhinji unosi suptilnu grafičku dinamiku, dok perzijski tepih u dnevnoj zoni diskretno referira na lokalni kontekst.
Spavaći prostor na galeriji ima nizak plafon i bez mogućnosti stajanja, ali upravo ta svjesna redukcija pretvara ga u intimnu zonu odmora. Funkcija je precizno definisana, bez pokušaja da se prostor bude nešto što nije.
Ovakav pristup podsjeća na skandinavsku racionalnost, gdje je svaki centimetar promišljen, a forma direktno proizlazi iz potrebe.
Ništa nije prenaglašeno, ali ništa nije ni slučajno. Ovaj balans između topline i minimalizma čini prostor prilagodljivim dovoljno neutralan da bude funkcionalan za kratkoročni boravak, ali dovoljno karakteran da ostavi dojam.
Kupatilo, s teraco podom i pastelno plavim zidovima, nastavlja istu logiku: mali prostor tretiran ozbiljno.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
