TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 7.10.2026.
Hladniji dom ne počinje uvijek temperaturom na termometru. Nekada je dovoljno pogledati šta se nalazi ispred radijatora, šta je ostalo od ljetnog tekstila i gdje nam se zapravo nalazi jedini izvor svjetla.
Ako vam ovaj tekst djeluje poznato, moguće je da ste ga već jučer vidjeli u našem newsletteru. Tamo povremeno šaljemo ovakve priče malo ranije, pa ako volite imati mali head start, znate šta vam je činiti.
Onaj prvi trenutak kada pomislimo da je možda vrijeme da upalimo grijanje obično dođe iznenada. Jednu večer još držimo otvoren prozor, a već sljedeću tražimo čarape, pokrivač i pitamo se zašto dnevni boravak odjednom djeluje nekoliko stepeni hladnije.
No, prije nego što krenemo prema termometru , vrijedi pogledati sam prostor.
Tokom ljeta dom nesvjesno prilagodimo toplijim danima: laganiji tekstil, otvoreni prozori, manje tepiha, manje slojeva i često puno prirodnog svjetla koje nam navečer više nije dostupno. Dolaskom jeseni isti raspored može početi djelovati hladnije, čak i prije nego što se temperatura ozbiljno spusti.
Zato ovo nije lista stvari koje trebate kupiti za jesen. Više je sezonski reset prostora . Pet promjena koje možete napraviti sada, kako bi vaš dom bolje funkcionisao kada grijanje zaista uključite, ali i kako bi već sada izgledao toplije.
Prva promjena možda nije ona koju biste očekivali pronaći u tekstu o interijerima, ali vrlo često upravo raspored namještaja odlučuje koliko dobro prostor funkcioniše tokom hladnijih mjeseci.
Tokom godine sofa, fotelja, konzola ili pomoćni sto lako završe tik uz radijator. Dok je grijanje ugašeno, to gotovo i ne primjećujemo. Kada počne sezona grijanja, isti komad namještaja može otežavati cirkulaciju toplog zraka kroz prostor.
Ne morate zbog toga potpuno mijenjati raspored dnevnog boravka. Nekada je dovoljno pomjeriti komad nekoliko centimetara, provjeriti završavaju li duge zavjese preko radijatora i ostaviti malo više praznog prostora oko izvora toplote.
To je ujedno dobar trenutak da još jednom pogledate raspored prostorije. Ako ste tokom ljeta fotelju približili prozoru ili balkon vratima, možda će tokom jeseni bolje funkcionisati bliže unutrašnjem dijelu prostora. Sezonska promjena tlocrta ne mora biti velika da bi se osjetila.
Ako ste tepih sklonili za ljeto, ovo je njegov znak za povratak.
Na pločicama, kamenu ili parketu razlika se osjeti gotovo odmah. Tepih uvodi mekšu površinu pod nogama, ali istovremeno mijenja i vizuelni osjećaj prostorije. Velika nepokrivena podna površina može tokom hladnijih mjeseci djelovati praznije i hladnije nego što je djelovala u julu.
Ovdje ipak vrijedi razmišljati malo dalje od ideje da samo “dodamo tepih”. Njegova veličina je važna. Premalen tepih koji lebdi između sofe i stolića može dodatno fragmentirati prostor, dok veći model koji barem djelimično ulazi ispod glavnih komada namještaja vizuelno okuplja cijelu zonu dnevnog boravka.
Drugim riječima, isti komad istovremeno radi dva posla: mijenja način na koji prostor osjećamo pod nogama i čini da zona za sjedenje izgleda povezanije.
Ne morate promijeniti paletu cijelog doma čim stigne oktobar. Mnogo uvjerljiviji sezonski prijelaz često dolazi kroz ono što dodirujemo.
Laganije ljetne presvlake i vrlo tanki tekstili mogu ustupiti mjesto težem pamuku, vuni, boucleu, plišu, grubljem lanu ili drugim materijalima koji imaju izraženiju teksturu. To može biti nova navlaka za jastuk, prekrivač preko naslona sofe, posteljina ili samo jedan tapacirani komad.
Posebno dobro funkcioniše kombinovanje različitih površina umjesto različitih sezonskih motiva. Glatko drvo uz grublji tekstil, keramika uz vunu, metal uz pliš ili staklo uz boucle stvaraju slojevitost bez potrebe da prostor odjednom izgleda potpuno drugačije.
Ako želite jedan jednostavan princip za prijelaz u hladniji dio godine, neka bude ovaj: ne dodajemo nužno više stvari, nego više teksture.
Tokom ljeta vrlo lagane zavjese imaju smisla jer želimo što više dnevnog svjetla i osjećaj prozračnosti. U oktobru prozor postaje potpuno drugačiji element u prostoriji.
Navečer upravo velike staklene površine mogu vizuelno djelovati najhladnije, zbog čega dodatni sloj tekstila oko prozora često promijeni atmosferu cijele prostorije.
To ne znači da trebate zamijeniti sve zavjese teškim modelima. Ako već imate transparentnu zavjesu, možete joj dodati gušće bočne panele koji tokom dana ostaju otvoreni. Dobijate slojevitiji izgled, a prostor navečer djeluje zaštićenije i mekše.
Jedino pravilo koje ovdje ne bismo preskakali: ako se radijator nalazi ispod prozora, zavjesa ne bi trebala potpuno padati preko njega dok grijanje radi. Lijep sloj tekstila ima smisla samo dok ne počne ometati ono zbog čega smo ga uopće pripremali za hladnije dane.
Ovo je vjerovatno najbrža promjena na cijeloj listi. Ljeti prirodno svjetlo radi veliki dio posla. U jesen odjednom shvatimo da je u 18 sati mračno, a cijeli prostor osvjetljava jedna plafonska lampa. Umjesto da samo birate jaču sijalicu, probajte promijeniti nivo na kojem se svjetlo nalazi.
Podna lampa uz sofu, mala stolna lampa na komodi ili prenosiva lampa u uglu koji je do sada ostajao taman mogu stvoriti nekoliko manjih zona svjetla umjesto jednog jakog izvora iznad glave.
Za dnevne i spavaće prostore posebno nam ima smisla toplije svjetlo, približno 2700 K. Ono neće fizički zagrijati prostor, naravno, ali način na koji doživljavamo materijale, zidove i teksture pod toplijim svjetlom može potpuno promijeniti atmosferu.
I možda je baš to posljednja stvar koju treba provjeriti prije grijanja: ne samo koliko je prostor topao, nego i izgleda li tako.
TEKST: Ada Ćeremida
Dodatna soba u stanu vrlo lako dobije previše zadataka. Tokom dana treba biti mjesto za rad, navečer možda trpezarija, a nekoliko puta godišnje i prostor u kojem neko može prespavati.
U stanu od oko 80 m² u Kifisiji u Atini arhitekti iz studija Georgios Apostolopoulos Architects nisu pokušali sve te funkcije smjestiti jednu pored druge. Napravili su prostor koji ih mijenja prema potrebi.
Renovacijom stana iz 1970-ih uklonjen je dio postojećih pregrada, a cabinetry je preuzeo posao koji bi u klasičnom tlocrtu obavljali zidovi. Najzanimljiviji primjer nalazi se na kraju stana: jedan ugrađeni zid skriva krevet, radni sto i prostor za odlaganje, pa ista prostorija tokom dana funkcioniše kao trpezarija i home office, a po potrebi postaje gostinska soba.
I tu ovaj projekt postaje mnogo zanimljiviji od još jednog primjera multifunkcionalnog namještaja .
Klasična gostinska soba ima prilično nezgodan odnos s kvadraturom: zauzima punu prostoriju čak i onda kada je niko ne koristi.
Ovdje je logika obrnuta.
Krevet je sklopljen u ugrađeni zid dok nije potreban, pa prostor zadržava funkciju koju vlasnici koriste svakodnevno. Radni sto je također integrisan u isti element, zajedno sa storageom, zbog čega u prostoriji nema potrebe za nekoliko zasebnih komada namještaja.
Tek kada dođu gosti, krevet se spušta i prostor dobija potpuno novu funkciju.
To je možda i najkorisnija lekcija projekta: povremena funkcija ne mora trajno određivati prostoriju. 
Najzanimljiviji dio rješenja nije sam sklopivi krevet, nego činjenica da je nekoliko potreba koncentrisano u jednu arhitektonsku intervenciju.
Umjesto kreveta, zasebnog radnog stola, komode i dodatnog ormara, sve se nalazi u jednoj ravni zida.
Takav pristup oslobađa sredinu prostorije i ostavlja dovoljno praznog prostora da se njena namjena može mijenjati bez stalnog premještanja namještaja.
Za manje stanove to je važna razlika. Problem često nije samo nedostatak kvadrata, nego broj pojedinačnih komada kojima pokušavamo riješiti svaku novu potrebu.
Ponekad je mnogo korisnije pitati: može li jedan zid raditi više poslova?
Još jedan dio tlocrta radi po istoj logici.
Gostinska zona nije trajno odvojena punim zidom. Klizni panel zatvara prostor tek kada se koristi kao spavaća soba, dok ostatak vremena može ostati otvoren prema ostatku stana.
Time arhitekti izbjegavaju problem koji često vidimo u manjim stanovima: prostorija dobije privatnost, ali istovremeno izgubi dio svjetla, širine i osjećaja povezanosti.
Ovdje granica postoji, samo nije stalno aktivna.
Stan tako tokom dana može djelovati otvorenije, a navečer ponovo dobiti klasičnu privatnu sobu.
Ista ideja nastavlja se kroz ostatak projekta.
Umjesto da funkcije definišu isključivo zidovima, arhitekti koriste ugrađeni namještaj kao prostorni alat. Kuhinja je postavljena kao centralni volumen oko kojeg se kreće, dok garderobni i storage elementi pomažu u filtriranju privatnijih zona stana.
Zbog toga tlocrt ostaje čitljiv, ali nije potpuno fiksan.
To je koncept koji dobro funkcioniše i izvan ovog konkretnog projekta: ormar ne mora završiti samo kao mjesto za odlaganje. Može napraviti prolaz, formirati nišu, odvojiti dvije funkcije ili zamijeniti dio klasične pregrade. 
Ovaj stan zapravo ne pokušava dokazati da u 80 m² može stati što više stvari.
Radi nešto pametnije: iste kvadrate koristi drugačije u različitim dijelovima dana.
Trpezarija ne prestaje biti trpezarija zato što u zidu skriva krevet. Home office ne mora zauzimati zasebnu sobu. Gostinska soba može nastati tek onda kada je stvarno potrebna.
U tome je možda najbolja ideja cijelog projekta.
Fleksibilan stan nije prostor u kojem se sve stalno pomjera. To je prostor u kojem se funkcije mogu promijeniti uz što manje poteza.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
