TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 3.10.2026.
Topliji dom ove jeseni ne traži novo uređenje, nego pametnije kombinovanje onoga što već imamo.
Dolazak hladnijih dana mijenja način na koji doživljavamo prostor. Površine koje su ljeti djelovale čisto i prozračno sada mogu tražiti malo više dubine, teksture i vizuelne topline. Tu na scenu dolazi layering , ali ne samo kroz još jednu deku prebačenu preko sofe.
U interijerima 2026. sve više pažnje dobija texture matching : kombinovanje materijala prema njihovoj teksturi, temperaturi i završnoj obradi jednako pažljivo kao što kombinujemo boje . Glatki mramor uz drvo, hrom uz vunu, lan uz keramiku ili sjajnu površinu uz nešto mat mogu napraviti veću promjenu od kupovine potpuno novog komada namještaja.
Tu je i burrowcore , jedan od trendova koji ove jeseni dodatno vraća fokus na slojevite tekstile, drvo, patinu, predmete koji djeluju prikupljeno tokom vremena i prostor koji nije savršeno usklađen. Ideja koju vrijedi uzeti iz njega je jednostavna: ne treba nam više stvari, nego više odnosa između stvari koje već imamo.
Neutralan prostor ne mora dobiti novu akcentnu boju da bi izgledao toplije. Ponekad mu samo nedostaje razlika između površina.
Uz glatku sofu može doći vuneni ili boucle jastuk, uz jednostavan tepih grublje tkana deka, a uz drveni namještaj keramika nepravilne površine. Što je paleta boja mirnija, to imamo više prostora za kombinovanje različitih tekstura.
Lan, vuna, drvo i keramika mogu ostati gotovo u istoj paleti, a prostor će svejedno dobiti nekoliko novih vizuelnih slojeva.
Mramor, staklo, metal i hrom ne moramo sklanjati čim stigne jesen. Njihovu hladnoću možemo koristiti kao kontrast.
Mramorni stolić dobija sasvim drugi karakter uz drvenu zdjelu ili nekoliko knjiga. Hromirana lampa djeluje mekše pored vunenog tepiha, dok stakleni sto možemo povezati s tapaciranom foteljom ili tabureom.
Zato kombinaciju materijala možemo posmatrati kao balans: kamen + drvo, metal + tekstil, staklo + keramika.
Matching ne mora značiti pronalazak potpuno iste nijanse na tri različita mjesta u prostoriji.
Mnogo prirodnije djeluju boje koje pripadaju istoj tonalnoj porodici. Aubergine možemo povezati s bordo, prljavo roze i tamnim orahom. Maslinastu sa zagasitim okerom, krem tonovima i tamnim drvetom. Duboku plavu s tobacco smeđom, kamenom i prirodnim lanom.
Tako boja prolazi kroz prostor bez efekta seta u kojem je svaki detalj namjerno kupljen da odgovara prethodnom.
Jesen jeste vrijeme za deke i jastuke, ali tekstil možemo koristiti i arhitektonski: da omekšamo prijelaz između tvrdih površina i napravimo jasnije zone u prostoru.
Tepih ispod trpezarijskog stola, tapacirana klupa uz drveni namještaj, tekstilni abažur pored kamena ili zavjese pune visine prostorije mogu promijeniti osjećaj cijele sobe bez promjene njenog rasporeda.
Dobar slojeviti prostor zato nema tekstil samo tamo gdje sjedimo. Ima ga tamo gdje prostoru treba malo mekši prijelaz.
Stolić u dnevnom boravku je dobro mjesto za testiranje layeringa jer rezultat vidimo odmah.
Na drvenoj površini to može biti sjajna keramička zdjela, metalni svijećnjak i knjiga s mat koricama. Na mramoru možemo napraviti obrnuto: drvena tacna, staklena vaza i mali tekstilni detalj.
Umjesto razmišljanja o tome koliko dekoracija treba staviti na sto, korisnije je razmišljati kroz formulu baza + kontrastni materijal + mekši detalj.
Slojevitost postaje zanimljiva tek kada u prostor uvedemo nešto što malo izlazi iz njegovog sistema.
Vintage stolica uz savremeni sto, stara lampa pored novog namještaja, knjige koje stvarno čitamo, keramika donesena s putovanja ili predmet koji je godinama u porodici rade upravo to. Burrowcore je samo dodatno naglasio ideju koja vrijedi mnogo duže od jednog trenda: interijer ne mora izgledati kao da je završen istog dana.
Najtopliji prostori često imaju upravo taj osjećaj da su nastajali sloj po sloj.
TEKST: Ada Ćeremida
Visok strop može biti najveća prednost prostorije, ali i razlog zbog kojeg ona djeluje prazno. Ova kuća u Banjoj Luci pokazuje kako riješiti upravo taj balans.
Kada dnevni boravak ima dvostruku visinu, galeriju i kosi krov, problem više nije kako ga učiniti većim. Sasvim suprotno: treba pronaći način da prostor tih proporcija i dalje djeluje kao dom.
Upravo nam je to prvo privuklo pažnju u House Rega, projektu studija Dvougao Arhitektura u Banjoj Luci. Umjesto da visinu pokušaju vizuelno „popuniti“, arhitekti su je ostavili čitljivom i povezali dvije etaže kroz materijale koji se ponavljaju: svijetlo drvo, bijele površine, mineralne sive tonove i crne metalne detalje.
Studio smo već predstavili kroz njihov stan od 120 m² u Banjoj Luci, gdje su tamnije drvo, zelena fotelja i crni detalji davali kontrast znatno mirnijoj osnovi. Ovdje je pristup gotovo obrnut: interijer je svjetliji i topliji, a karakter dolazi prvenstveno iz same arhitekture prostora. 
Dnevna zona najbolje objašnjava cijeli projekat. Kosi strop s vidljivim drvenim gredama nastavlja se prema mezzaninu ili galeriji, dok otvoreno stepenište s drvenim gazištima i crnom metalnom konstrukcijom postaje dio interijera, umjesto elementa koji se pokušava sakriti.
Posebno je dobra odluka da zid s televizorom prati punu visinu prostora. Velika površina furnira hrasta daje vertikali mjerilo i toplinu, dok niski horizontalni element uz pod vizuelno vraća kompoziciju na ljudsku mjeru. GAZZDA namještaj ovdje je dobar kontrapunkt cijeloj arhitektonskoj priči. Posebno se izdvaja Dedo Lounge Chair, fotelja bh. dizajnera Saliha Teskeredžića, čiji drveni okvir i kožna presvlaka unose mekšu, taktilniju notu među strože linije kamina, stepeništa i velikih zidnih ploha.
Tu je i kamin u sivoj teksturi, pa se nekoliko velikih površina zapravo ponaša kao arhitektonska kompozicija: drvo donosi toplinu, siva masa kamina težinu, a bijeli zidovi ostavljaju dovoljno zraka između njih.
Velike skulpturalne visilice dodatno koriste visinu koju prostor nudi. Umjesto jedne lampe iznad standardne kote dnevnog boravka, grupa rasvjetnih tijela spušta se kroz volumen i čini prazninu između prizemlja i krova dijelom dizajna.
Ovdje je odgovor gotovo potpuno otvorena konstrukcija.
Stepenice nemaju pune uspone, a crni metalni profil dovoljno je tanak da kroz njega i dalje čitamo prostor iza. Isti princip nastavlja se na ogradi galerije, zbog čega gornja etaža ostaje vizuelno povezana s dnevnim boravkom.
Na galeriji se ponavljaju drvo, bijela i crna, ali je atmosfera mirnija. Otkrivene krovne grede daju ritam dugom prostoru, dok police uz niži dio krova koriste zonu koju bi u ovakvoj geometriji bilo lako ostaviti neiskorištenom.
I tu je možda jedan od korisnijih detalja cijelog projekta: neobična visina i kosine nisu tretirane kao problem koji treba sakriti, nego kao osnova za organizaciju prostora. 
U dnevnom boravku hrast zauzima gotovo cijeli zid. Na stepenicama postaje konstrukcijski naglasak. U spavaćoj sobi prelazi iza uzglavlja i u lebdeći noćni ormarić, dok se u kupatilu pojavljuje na frontama namještaja i unutar osvijetljenih niša.
Upravo to ponavljanje čini da različite prostorije pripadaju istoj kući bez potrebe da izgledaju identično.
Spavaća soba je dobar primjer. Sivi tapacirani krevet i bijela posteljina mogli bi prostor učiniti prilično neutralnim, ali drvena obloga iza kreveta i topla indirektna rasvjeta mijenjaju cijeli osjećaj prostorije. Umjesto dodatnog dekora, glavnu riječ ponovo vode materijal, tekstura i svjetlo.
Kupatila su kompaktnija od ostatka kuće, pa se ista paleta ovdje koristi preciznije. Velike sive površine smiruju prostor, crna armatura daje jasne kontrastne tačke, a drveni elementi sprečavaju da sve ode u potpuno hladan minimalizam.
Najzanimljiviji su detalji koji istovremeno imaju funkciju: ormarić iznad WC-a koristi vertikalu zida za odlaganje, otvorene niše prekidaju zatvorenu plohu, a integrisana rasvjeta ih pretvara u izvor ambijentalnog svjetla.
Slično radi i veliko ogledalo sa zaobljenim uglovima. Umjesto dodatnih zidnih lampi, pozadinsko svjetlo naglašava teksturu keramike i vizuelno širi relativno uzak prostor.
House Rega je dobar podsjetnik da veliki volumen ne traži nužno više namještaja. Ovdje su neki od najvažnijih dijelova interijera zapravo praznina iznad dnevnog boravka, pogled s galerije prema prizemlju i prostor između velikih visilica.
Dvougao Arhitektura je u prethodnom projektu koji smo predstavili pokazao kako tamni elementi mogu dati dubinu neutralnom stanu; tamo su, između ostalog, tamno drvo i integrisana rasvjeta gradili karakter open space zone. Stan u Banja Luci koji dokazuje… Stan u Banja Luci koji dokazuje…
House Rega ide drugim putem. Ovdje glavnu riječ preuzimaju volumen, vertikala i svjetlo, dok je interijer dovoljno miran da ih ne pokušava nadglasati. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
