TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.9.2026.
Šta se desi kada arhitektica postane sama svoj klijent? U 15 m² spavaće sobe Nadže Avdić odgovor uključuje štukature, savremenu rasvjetu i komade bosanskog drvorezbarstva.
Nakon dnevnih boravaka, balkona, kuhinja i trpezarija, kroz DESIGN.biramo ovog mjeseca zavirujemo u možda najličniju prostoriju doma: spavaću sobu.
Među prijavama nam je pažnju privukla spavaća soba od 15 m² u Sarajevu, i to iz jednog dodatno zanimljivog razloga. Njena vlasnica, Nadža Avdić, MA dipl. ing. arh., ujedno je i arhitektica koja ju je uređivala za sebe.
Na prvi pogled prostor djeluje izrazito mirno: bijela, krem, drvo i nekoliko tamnih akcenata. Međutim, kada krenemo gledati detalje, priča postaje puno zanimljivija. Klasične zidne profilacije nastavljaju se na fronte velikog ugradbenog ormara, tapacirani krevet dobija gotovo hotelsku dimenziju, a među savremenim komadima nalazimo tradicionalno bosansko drvorezbarstvo.
I baš tu ova soba postaje dobar DESIGN.biramo primjer: nije stvar u izboru jednog stila, nego u tome kako različite reference mogu funkcionisati u istom prostoru.
Umjesto klasičnih noćnih ormarića, Nadža je uz krevet postavila crne peškune – tradicionalne ručno rezbarene drvene stolove povezane s bosanskom kulturnom baštinom i konjičkim drvorezbarstvom.
Njihova tamna boja pravi precizan kontrast velikom tapaciranom krevetu i gotovo potpuno neutralnoj paleti sobe. Još važnije, tradicionalni komad ovdje nije tretiran kao dekorativni artefakt koji treba posebno isticati. Dobio je sasvim svakodnevnu funkciju noćnog stolića.
To je možda i ideja koju bismo prvu zapisali iz ovog prostora: naslijeđeni ili tradicionalni komad ne mora diktirati stil cijele sobe da bi u njoj imao svoje mjesto.
Jedan cijeli zid zauzima ugradbeni ormar, ali umjesto da vizuelno optereti sobu, njegove fronte prate isti jezik kao zidovi.
Profilacije na bijelim vratima nastavljaju ritam zidnih štukatura, zbog čega se velika površina ormara gotovo čita kao dio arhitekture prostorije. To je posebno korisno rješenje za spavaću sobu od 15 m², gdje mnogo prostora za odlaganje treba smjestiti bez osjećaja da je prostor preuzeo jedan masivan komad namještaja.
Crveni orijentalni tepih ispod kreveta zatim prekida svu tu neutralnost. Umjesto još jednog bež sloja, uvodi duboku boju i uzorak koji sobi daju karakter.
Isti odnos starog i novog nastavlja se u malom toaletnom kutku. Crni konzolni sto je također primjer konjičkog drvorezbarstva, ali je kombinovan s jednostavnim okruglim ogledalom, vertikalnim zidnim panelima i skulpturalnom tapaciranom stolicom.
To je mali dio sobe, ali možda najbolje objašnjava cijeli koncept.
Umjesto doslovnog stiliziranja tradicionalnog enterijera, pojedinačni zanatski komadi ubačeni su među savremene forme. Sličnu ulogu ima i rasvjeta: crne linije i bijela kuglasta sjenila iznad kreveta i na plafonu uvode grafički, moderniji element među klasične profilacije.
Uz crveni tepih, crne rezbarene komade, zidne profilacije i nekoliko različitih tekstura, krevet ne pokušava biti još jedna glavna tačka.
Zaobljeno tapacirano uzglavlje, bijela posteljina i slojevi krem i sivog tekstila stvaraju mirniju bazu. Upravo zbog toga detalji oko njega imaju dovoljno prostora da se primijete.
Nadža svoj pristup opisuje kao spoj modernog minimalizma, klasične elegancije i bosanske tradicije, a nama je posebno zanimljivo što nijedan od ta tri elementa ne pokušava potpuno preuzeti prostor.
TEKST: Ada Ćeremida
U hodniku nekoliko centimetara može odlučiti hoće li prostor funkcionisati kao prolaz ili kao još jedna prostorija koju stalno zaobilazimo.
Jesen polako mijenja i način na koji koristimo ulaz u dom. Odjednom se vraćaju jakne, čizme, kišobrani, torbe i svi oni predmeti koji ljeti mogu proći gotovo neprimijećeno, a već s prvim hladnijim danima završe na prvoj slobodnoj površini.
Kod uskog hodnika problem najčešće nije samo nedostatak kvadrata. Problem je pokušaj da u prostor koji je prvenstveno namijenjen kretanju smjestimo namještaj projektovan za mnogo veće prostorije.
Klasični ormari često imaju dubinu oko 55 do 60 centimetara, što ima smisla kada u njima želimo vješati odjeću. U hodniku širine u kojem je svaki centimetar važan, takav element vrlo brzo može preuzeti prostor.
Zato ćemo 30 centimetara uzeti kao početnu liniju razmišljanja. Nekada će biti dovoljno 15 centimetara za policu za ključeve, nekada će 35 ili 40 centimetara imati smisla za određeni element. Važnije je pitanje: koliko prostora predmet zaista mora zauzeti da bi obavljao svoju funkciju?
Od te ideje kreće šest principa kojima mali ili uski hodnik možemo pretvoriti u prostor koji radi mnogo više, bez osjećaja da smo ga dodatno zatrpali.
Prije ormara, konzole ili klupe, izmjerite koliko prostora mora ostati slobodno za svakodnevno kretanje, otvaranje vrata i prolazak dvije osobe.
Tu naših 30 centimetara postaje korisna početna mjera za razmišljanje.
Plitki ormarić za obuću, konzola ili zatvoreni element dubine oko 25 do 30 centimetara može ponuditi dovoljno mjesta za sitnice koje nam trebaju pri izlasku iz kuće, bez efekta zida namještaja koji ulazi u komunikaciju.
Za ključeve, naočale ili poštu često vam ne treba čak ni toliko. Polica dubine 10 do 15 centimetara može sasvim dovoljno funkcionisati kao mala landing zona.
Drugim riječima, ne počinjite od komada namještaja koji želite kupiti. Počnite od količine prostora koju hodnik može dati.
Uski hodnik rijetko može podnijeti veliki ormar dubine 60 centimetara, ali zato često ima potpuno neiskorišten zid iznad naše visine pogleda.
Umjesto jednog masivnog elementa, storage možemo podijeliti vertikalno.
Visoki, plići ormarići, zatvorene police iznad nivoa očiju ili elementi koji se protežu gotovo do stropa mogu preuzeti sezonske stvari koje ne koristimo svaki dan. Šalovi, rukavice, dodatne torbe ili obuća koju trenutno ne nosimo ne moraju zauzimati najdostupniji dio hodnika.
Dobra hijerarhija je jednostavna: ono što koristite svakodnevno ostaje nisko i nadohvat ruke, dok ono što koristite povremeno ide prema gore.
Tako hodnik dobija storage bez potrebe da ga pretvorimo u garderober.
Mali prostor mnogo brže djeluje neuredno jer sve predmete vidimo gotovo istovremeno.
Zato zatvoreno odlaganje u hodniku ima veliku vrijednost. Cipele, sredstva za održavanje obuće, kablovi, kese i deset zimskih dodataka ne moraju postati dio kompozicije prostora.
Ipak, cilj nije sakriti svaki predmet.
Kaput koji trenutno nosite, lijepa torba ili jedna korpa mogu ostati vidljivi i prostoru dati osjećaj da se zaista koristi. Princip je sličan ostatku interijera: ono što je praktično i vizuelno zanimljivo možemo pokazati, a ono što stvara šum skloniti iza fronti.
U vrlo malom hodniku ta razlika može biti važnija od dodatnog kvadratnog metra.
Kada nema dovoljno mjesta, svaki novi komad namještaja treba opravdati prostor koji zauzima.
Ako širina hodnika dozvoljava klupu, neka ispod nje bude prostor za obuću. Ako imate ogledalo, model s plitkom policom može preuzeti ključeve i sitnice. Zidna konzola može istovremeno biti mjesto za odlaganje i vizuelna tačka koja prekida dugi prazan zid.
Kod veoma uskih hodnika ovo ne mora značiti klasičan multifunkcionalni komad namještaja. Nekada je dovoljno spojiti kukice + policu + ogledalo na istoj vertikalnoj površini i dobiti tri funkcije bez zauzimanja poda.
Što manje kvadrata imamo, to više smisla treba imati svaki centimetar koji koristimo.
Pogledajte hodnik još jednom, ali ovaj put ne samo u visini očiju.
Prostor iznad vrata, kratki zid između dvoja vrata, ugao koji ostaje prazan ili posljednjih 30 centimetara zida mogu postati korisniji od još jednog velikog komada namještaja.
Iznad vrata može stati zatvoren element za sezonske stvari. Na uskom zidu može biti nekoliko kukica. U uglu pored ulaza može stajati visoka korpa za kišobrane.
Ovo je posebno korisno u starijim stanovima gdje hodnici često imaju mnogo vrata i malo kontinuiranih zidnih površina. Umjesto borbe s tlocrtom, koristimo male fragmente koje nam je već dao.
Ogledalo u uskom hodniku nije samo mjesto na kojem provjeravamo outfit prije izlaska.
Postavljeno tako da reflektuje svjetlo ili otvor prema drugoj prostoriji, može vizuelno proširiti prostor i prekinuti osjećaj dugog, zatvorenog tunela.
Isto vrijedi za rasvjetu.
Jedna centralna plafonjerka često naglašava dužinu hodnika i ostavlja njegove krajeve u sjeni. Više manjih izvora svjetla, zidne lampe ili diskretna indirektna rasvjeta mogu bolje definisati zidove i učiniti prostor vizuelno širim.
Ako uz ogledalo dodate topliji bočni izvor svjetla, dobijate i mnogo ugodniji prelaz iz hladnijeg vanjskog prostora u dom tokom jeseni i zime.
U hodniku u kojem nemamo mnogo mjesta za dekoraciju, svjetlo praktično postaje materijal kojim uređujemo prostor.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
