Ona je izvršna direktorica u New Moment agenciji, dama koja će vas osmijehom i vedrim duhom instant privući na gotovo svakoj marketing regionalnoj konferenciji na pauzama između predavanja, ali i kreativka koja je zajedno sa svojim timom na prestižnom svjetskom festivalu kreativnosti Cannes Lions osvojila 'lava' za projekt „Jedna knjiga za mir“.

Upravo kroz naša druženja na različitim konferencijama, Maja nam je često prepričavala avanture s kojima se susretala prilikom realizacije posljednjih kampanja za klijente, ne krijući ljubav i strast koji gaji prema svom poslu, ali i o putovanjima, hrani i umjetnosti. Otkrili smo i da Maja voli raditi s domaćim brendovima i kreirati online kampanje te smo ju pitali da za BONJOUR.čitatelje otkrije kako mali brendovi mogu iskoristiti društvene mreže za promociju i jačanje svog brenda. Razgovarali smo i o web shopovima, kako sada izgleda jedan njen rani dan, kao i kako ovaj period iskoristiti za promociju, jačanje i buđenje svijesti o malim bh.brendovima.

***

Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan i koliko je bio izazovno posložiti sve obveze s ostalim članovima tima u New Moment agenciji?

U ovom momentu kada kucam ovo, kod mene je policijski čas, tačnije već više od mjesec dana policijski čas je od 17 časova, vikendi su totalno zatvoreni i izlazak van je nemoguća misija. Ona dosada od virusa je još uvijek tu i ne dozvoljava nam da živimo i radimo kako smo navikli. Nemamo priliku ništa da mijenjamo, nemamo priliku da se bijemo s njim, znači ostaje nam samo prihvatanje i prilagođavanje. 
Ja sam neko ko ni kada ima temperaturu 40, nije duže od dva dana u kući, neko ko nije proveo mjesec dana na jednom mjestu (u jednom gradu) u poslednjih 15 godina, neko čije je drugo ime kofer i svi ti divni ljudi oko mene. E sad kada ste me blago upoznali, možete samo da zamislite koliko mi je bilo teško sve to posložiti prvo kod mene u glavi: da sam u stanu već 43 dana bez ljudi, pa onda prepakovati posao u drugi grad, jer me ovo čudo zadesilo van BiH, pa sam i ostala ovdje gdje sam planirala biti pet dana, a onda to sve lijepo uklopiti s drugarima. 

U našoj maloj porodici, tako najviše volim da ih zovem, radni dani su i vikendi i svaki drugi dan za vrijeme pandemije, radni dan je i večeras u 23h. Noćas smo u jedan sat iza ponoći slali mailove jedni drugima, jutros smo u 10 sati bili na conference callu, svi. 

Najveća sreća koju mi je život poklonio jeste što mi je poslao sve te divne kolege s kojima radim, koji dišu sa mnom i obožavaju svoj posao i jedni druge. Zoom, Skype, Viber, Facebook i Instagram su nam omogućili svakodnevnu komunikaciju i ogromno im hvala na tome, jer svi ti ljudi nedostaju, ali kada ih vidite putem svih ovih mreža sve je 100 puta lakše. Komunikacija nije izgubila na kvalitetu, ideje su sve bolje i iz naše kuhinje izlaze fantastične stvari u ovim ružnim danima.

Koja je osnova poruka koju bi brendovi sada trebali komunicirati online?

Dok napolju vlada pandemija ljudi ne žele da gledaju, slušaju i čitaju samo o Covidu. Onog momenta kada svi pogledamo naš mobilni telefon, tv, poslušamo radio, jedina informacija koju čujete je korona. Klijenti, influenseri, umjetnici, muzičari su ti koji moraju da im pošalju totalno drugačiju poruku. Komunikacija empatije, humanosti, solidarnosti koju prate kreativne kampanje u cilju edukacije građana su svakako dobro došle. Dok svakoga povlačenje brendova iz komunikacije i širenje nemira će potrošači da nam pamte, vjerujte.

Juče sam primijetila jednu poruku koja mi je skrenula pažnju, a ona glasi: ”Budimo u kontaktu”. U momentu kada svi apeluju na socijalno distanciranje, kada je jedina komunikacija s porodicom, a samim tim i sa svim ostalim svedena na telefonski razgovor, oni komuniciraju kontakt, ali nije telekom operater u pitanju, nego blizak kontakt nas i pumpe za gorivo. 
S druge strane imate Karlovačko pivo koje je imalo poruku: ”Smanji fizičke dodire, ostani u svojoj gajbi” i ovo ja zovem odličan izbor komunikacije u doba pandemije. Njihova kreativna agencija (nismo mi da ne mislite da se hvalimo :)) čak i ne znam ko je, ali mi liči na Bruketu, je uradila odlično domaći zadatak. 
Uzeli su kadrove iz postojećeg spota do momenta grljenja, dodali komunikaciju koja se odnosila na solidarnost i vjerojatno za 2 dana nastao jedan od boljih spotova s odličnom porukom. Znači, rješenje je: budite online, budite prisutni, solidarišite se sa svojim potrošačima koji trenutno prolaze kroz težak period, a oni će vam biti zahvalni kada sve ovo prođe. Sjetiće vas se! Jer vi ste bili tu kada im je trebala podrška, oni što su se sakrili morat će mnogo da rade da povrate povjerenje.
Vrijedi pogledati:

https://www.youtube.com/watch?v=15g6VPYwyO8

Naš svakodnevni ritam uvelike se preselio online. Kako ovaj period iskoristiti za promociju, jačanje i buđenje svijesti o malim bh.brendovima?

Prije par dana sam objavila kratak post na svom privatnom Facebook profilu na ovu temu.
Ovo je momenat kada svi bh brendovi moraju da jačaju. Ovo je momenat koji oni moraju iskoristiti. Imamo toliko kvalitetnih domaćih proizvoda, velikih kompanija čiji se proizvodi ne kupuju u BiH, a kupuju u Emiratima, Hrvatskoj, Srbiji. Veliki brendovi u ovim danima treba da pokažu svoju moć, svoj proizvod, svoje ljude, pričaju o brojkama, pričaju o društveno odgovornim projektima koje su uradili za našu BiH, ljudi to treba da znaju.
Mali brendovi moraju prije svega da imaju kvalitetan proizvod, a onda mi, vi i svi oni čije se mišljenje cijeni danas (influenseri, javne ličnosti, udruženja) treba da imaju moralnu obavezu da ih promovišu. Oni su mali, oni nemaju novac da plate ni agenciju, ni medij, ni stručne ljude da im osmisle kampanje, ali oni svojim rukama stvaraju fantastičan proizvod. Kakvi bismo mi to ljudi bili da im ne pomognemo? To je grupa ljudi kojoj ja često pomažem, ne možete da vjerujete koliko su oni zahvalni na tome. Svaki story, svaka rečenica će im značiti, jer ako neko ima 50K pratioca to će vidjeti bar 5K ljudi, od toga 5 mama da kupi nešto, njima je mnogo, a koliko je ovakvih osoba u BiH to vi najbolje znate.
Izdvojila bih ova dva za bebice - Baby Kutak i KLOKO nosiljke za bebe, jer sam nekako na njih uvijek najosjetljivija. Ne dozvolimo da se ovakvi brendovi ugase.
I jedan svakako vrijedan pažnje, jer zdravlje je najvažnije - Čokomed.

Koju društvenu mrežu birati za promociju i kakav sadržaj kreirati na svakoj od njih?

Uvijek se lomim između teoretisanja i praktičnih stavki. Kod mene nekako uvijek prevagne praktičan primjer i jezik koji razumiju svi koji čitaju ovo sad, a onda oni drugi misle da nemam dovoljno znanja, a ja se pitam što da pričam jezikom koji razumiju samo stručnjaci iz naše oblasti, a realno to nikoga ne interesuje. :)

Ana Ćavar (osnivačica BONJOUR.ba), Maja Bajić Rudinac i Tatjana Paunoski (voditeljica marketinga u kompaniji Bingo) na panelu 'Šta ovi novi kupci hoće' u sklopu Festivala Savremene žene u Tuzli prošle godine

Pročitala sam prije par dana neko istraživanje gdje kažu da je vrijeme provedeno na mrežama i gledanost TV porasla za cca 30% u proteklih mjesec dana. Vjerujem da je to tačan podatak s obzirom na uzorak koji je uzet za istraživanje. Takođe, vjerujem da je ta brojka još veća kada bismo gledali ukupnu populaciju u BiH i regionu.  Stanje s našim klijentima je sljedeće: Veliki brendovi su stopirali svoje aktivacije i budžete prepakovali za period poslije Covida, mali brendovi su u krizi, prodaja im je stala i mi smo ovim klijentima stopirali plaćanje, radimo gratis upravo na jačanju njihovih društvenih mreža, da bismo nakon Covida svi bili zadovoljni. Imamo i one koji su sve zaustavili, ne rade ništa i takvima smo takođe oprostili mjesečni fee. 
Upravo je ovo vrijeme u kojem se gradi ljubav prema brendu. S obzirom na to da su svi kod kuće i na društvenim mrežama, brendovi bi trebali proizvoditi novi sadržaj koji do sada nisu koristili u svojoj komunikaciji. To naravno zavisi od samog brenda, čime se kompanija bavi, pa on može biti tu da opusti, zabavi, informiše, edukuje, nasmije.

Ono što se pokazalo kao idealna sadržaj na društvenim mrežama ovih dana je humor, neke neobavezne priče s pratiocima na koje nisu navikli (filmovi, serije, mozgalice, savjeti za animaciju djece u kući, recepti i naravno give away koji naši potrošači, ruku na srce, najviše vole). Komunikacija na mrežama je totalno drugačija od one koju smo imali prije Covida i to se pokazalo kao odlična taktika. 
Šta nam to govori? Da su naši pratioci ipak ljudi koji vole pažnju, vole da budu uključeni u razgovor sa brendom, vole da vas vide i da znaju da ste tu za njih i kad nije sve tako krasno. Ove informacije će nam biti korisne i za period nakon pandemije.
Zbog velike konzumacije i velikog nivoa pažnje korisnika na društvenim mrežama u ovom periodu treba biti obazriv u komuniciranju, a mreže koje predlažem su Instagram i Facebook, a za velike oglašivače Google i YouTube su svakako neizostavni. 

Samim time, porasla je i potreba za webshopovima kao važnim alatom prodaje i promocije?

Ono što me mnogo raduje jeste što je e-commerce napokon zasijao. Web shopovi su nešto što mi u agenciji radimo dugo. Kada god smo razgovarali s klijentima na tu temu, to je uvijek bio tabu. Nama to ne treba, dovoljan nam je website, ljudi u BiH još uvijek ne kupuju online, ljudi se plaše kartica i hiljadu jedan izgovor zašto ne. Dočekali smo to da tko nema online shop, a sve je zatvoreno, trpi ogromne gubitke. Imali smo preko 10 upita za web shop u toku proteklog mjeseca, oni koji su ga imali bilježe ogromne brojke u povećanju broja narudžbi, u prometu i mislim da će taj trend da se nastavi. Oni ljudi koji do sada nisu ništa poručivali putem onlinea, sada jesu, većina njih.

Sve u svemu u vrijeme pandemije ništa nije isto, kampanje nisu iste, upiti nisu isti, komunikacija nije ista, ne postoji pravilo koje 100% funkcioniše za sve klijente. Svaki klijent je različit, samim tim i sadržaj i način komunikacije i izbor medija mora da bude individualan. Od nas se očekuje da smo mađioničari, mi se trudimo da budemo i uspijeva nam to, samo nam ne uspijeva da ni u doba pandemije radimo na našim mrežama i da komuniciramo s našom ciljnom grupom. :)

Koja 3 savjeta bi dala malom bh.brendu kako da postane primijećen online?

Proteklih par dana upravo radim na tome. Pomažem jednom novom brendu da se pozicionira online, a djelatnost mu je isključivo vezana za internet prodaju. Da postoji neka magična formula, stvarno ne postoji. :) 
To isključivo zavisi od više faktora, a neki od njih su: čime se kompanija bavi, kakav je to brend i za koga, ko nam je ciljna grupa, da li želimo brojeve ili interakciju s potencijalnim kupcima, šta želimo od tih ljudi koji nas prate, da li smo jedini na tržištu ili nismo i još mnogo, mnogo pitanja. 

Staviću se u ulogu malog bh brenda koji pravi torbe ili cekere recimo, toga ima mnogo, a opet često se kupuje i toga nam je uvijek malo (bar meni) pa možda tako nekome pomognem. 
Prva stvar je svakako otvaranje Facebook i Instagram profila (ukoliko nam budžet dozvoljava naravno i website – web shop), bez toga nema prepoznatljivosti online. 
Ovo je samo prvi korak, a prvi savjet nakon što to sve imamo je da se dogovori saradnja sa influenserom koji ima mnogo aktivnih fanova (brojka od 100K ne znači mnogo ukoliko taj neko ima 100 likeova na fotografiji ili postavi pitanje i dobije 10 odgovora) i uz pomoć tog influensera koji nam je bitan za našu ciljnu grupu uradimo jedan zanimljiv, drugačiji, originalan giveaway na njegovom profilu. Uslov će naravno biti da zaprati nas i 'šeruje' giveaway s našim tagom. Ovo je zaista najbrži način da dođemo do prvih pravih brojki – ljudi koji su zainteresovani za naš proizvod. Neće u giveawayu za torbe učestvovati muškarac od 50 godina, znači ovdje ciljamo isključivo na ljude koji su nama interesantni i onda ih sadržajem na našim mrežama zadržavamo tu. 

Druga stavka koja se pokazala kao jako važna jeste da ljudima objasnimo detaljno ko smo, kako smo nastali, zašto smo bolji od drugih, zašto smo posebni i zašto baš to treba da kupe, zašto taj ceger ili torbu, a ne neki drugi brend. Ovaj dio ne možemo da uradimo detaljno kroz postove, možemo djelomično kroz Facebook/Instagram storye i video. 
U poslednje vrijeme ogroman je porast ljudi koji vole da gledaju videe, budu uključeni u njih, vole da vide ko to stoji iza tog brenda. 
Moj drugi savjet - birala bih neki jako dobar portal koji ima jasne rezultate na našu ciljnu grupu, koji prati modu u ovom slučaju, kog čita naša grupa, gdje bih dogovorila reportažu (ili intervju) u kom bi mogla detaljno da ispričam to sve. Kasnije taj članak podijelila na Facebook stranici brenda i boostala na Facebooku i Instagramu.

Treći u mom slučaju obavezan dio je media buying (bez dobre reklame nema vidljivosti, ovo smo naučili), a savjet bi bio obavezan Instagram i Facebook ad i Google display. Znam da mnogi bježe od ovoga, znam da misle da nam za to trebaju neki ogromni novci, ali jednostavno bez toga ne može. Bitno je uvrstiti neki budžet za ovaj dio u godišnji biznis plan, ma koliko mali taj budžet bio, bolji je od 0, dobro targetirati ciljnu grupu, jer nam ovi mediji to dozvoljavaju i rezultati su sigurni. 
Isključivo sadržajem i dobrom komunikacijom zadržavamo i stičemo interakciju s fanovima.

Dodaću najvažniju četvrtu stavku. Moj savjet svima bi bio da posebno vode računa o komunikaciji na mrežama. Ljudi koji su tu su jako osjetljivi, moraju osjetiti emociju, pripadnost i uključenost. Njihovo mišljenje nam mora biti jako važno i moramo komunicirati s njima kao s prijateljima, moraju da osjete ljubav i pažnju, hladan i površan odnos oni ne vole, za njih se mora imati vremena.

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club