TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.8.2020.
Belinda je kreativna arhitektica koja je nakon završenog studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u Kiseljaku, gdje je i odrasla svoju strast i fokusiranost pretočila u arhitektonski studio BELINDA DESIGN.
Studio za cilj ima svaki privatni i javni prostor, kroz ideje sa stilom, pretvoriti u funkcionalan i estetski primamljiv prostor.
Nakon što smo zavirili u njen ured koji krije pomno osmišljene detalje poput neonskog dizajna i zlatnih ukrasa, ali i upoznali se s projektima koje potpisuje studio, znali smo da je Belinda odlična sugovornica na temu svakodnevnog balansa, organizacije kroz dan, trikova za uređenje doma, kao i ljepoti i modi.
***
Koji su rituali dio vaše jutarnje rutine?
Kako sam odnedavno postala majka prekrasnog dječaka, jutarnja rutina se vrti oko mališana. Buđenje, presvlačenje, hranjenje..., ali i neizostavno vrijeme za igru.
Uz sve to uspijem popiti jutarnju kavu, spremiti se te tipkajući u mobitel napraviti raspored za taj dan prije nego krenem na posao.
Što uvijek napravite kada dođete u ured?
Naš posao se bazira na zadovoljstvu klijenata našim rješenjima i radom. Kada dođem na posao, prelazim s kolegama u uredu aktivne projekte i u kojima se fazama trenutno koji nalazi. Izuzetno nam je bitno da se držimo dogovorenih rokova tako da uvijek pratimo timeline projekata ili radova. Obavljam kratak briefing, pravimo dogovore, podjelu zadataka i bacamo se na posao.
Što vam pripomaže da ostanete organizirani kroz dan?
Uvijek sam bila organizirana, čak i najsitnije detalje nastojim planirati kako bih izbjegla bilo kakva iznenađenja. Kolegice u uredu mi kažu da pravim spisak spiskova, što me nasmije svaki put. Mobitel mi je baš neizostavno pomagalo u ovome poslu te uz računalo na kojem radimo sve projekte glavni alat za uspješan završetak svih projekata.
Najvažnija lekcija o majčinstvu koju ste naučili do sada?
Kao majka sam uvidjela da žene u sebi imaju neizmjernu ljubav prema svome djetetu te beskonačnu snagu da prebrode sve teškoće i nedaće koje ih mogu snaći.
Pronaći balans između tek rođenog djeteta i arhitektonskog biroa u kojemu projekti ne mogu čekati je ogroman izazov. Kada uzmete u obzir nebrojene neprospavane noći, svakojake brige uz to i dojenje koje je priča za sebe, tek sad pomislim pa šta sam ja radila sa svojim prošlim ogromnim slobodnim vremenom?
Obitelj je bila i ostala na prvom mjestu, tako da sam dobru organizaciju uspostavila sa svojim kvalitetnim suradnicima te su svi naši projekti uspješno završeni, o čemu mogu najbolje posvjedočiti naši zadovoljni klijenti.
Čime ste se vodili pri uređenju vašeg ureda? Najdraži kutak u uredu?
Nastojala sam osigurati prozračan, inspirativan i svjež prostor, ali sam od starta ostavila opciju redizajna u samo par jednostavnih koraka. Obzirom da prevladava bijela boja, s par sitnih izmjena kao što je zidna obloga, nova polica i par dekoracija mogu u potpunosti transformirati prostor, kako bi imali drugačije radno okruženje.
Najdraži kutak je svakako prostor gdje dočekujemo naše klijente, slušamo njihove zamisli i želje te im prezentiramo naše ideje i rješenja.
Trenutak kada kod prezentacije projekta vidite na licu klijenta zadovoljstvo i ushićenost mi pruža posebno zadovoljstvo te dodatni motiv da radim još bolje ovaj posao.
Koji dodaci s radnog stola vam pomažu da ostanete fokusirani i motivirani kroz dan?
Svoj radni stol sam uredila do posljednjeg detalja. Smatram da svaka funkcija može imati svoju estetiku, tako da počevši od olovke, heftarice, kutije za selotejp, bloka, sve sam posebno naručila preko interneta što nisam mogla pronaći u blizini. Volim cvijeće na stolu, lijep pribor, svjež i uredan radni prostor. Tada sam jako produktivna i ugodno mi je raditi kroz dan.
Tko čini vaš tim?
Naš tim je trenutno u tranziciji. Dolazi nam dvoje novih kolega u narednim mjesecima koje sam odabrala na nedavno održanoj radionici. Kolegica koja je tu bila od osnivanja firme, pronašla je ljubav na daljoj adresi, tako da nas uskoro napušta i bili smo jako tužni zbog toga, ali evo kad je firma mala, vrlo brzo steknemo prijateljstva zbog kojih se nadam da ćemo uvijek ostati u kontaktu. Moja desna ruka u ovom studiju je zasigurno naša projekt menadžerica Sanja koja vodi administraciju firme, a i ono vrlo bitno u svakom projektu, budžet. Ona je oštra u svojim Excel tabelama i ne da prostora pretjeranoj mašti nama arhitektima kada je u pitanju prekoračenje budžeta.
Gdje pronalazite inspiraciju za svakodnevne projekte? O čemu najviše volite čitati/slušati?
Kod samog razgovora s klijentima, slušajući njihove želje, ideje, prijedloge i ono što im se sviđa, čak i sitnice koje na prvu ne znače mnogo kao sitni hobiji i detalji koji su im simpatični, mi omoguće da složim širu sliku što je to što klijent želi i iz toga crpim inspiraciju. U stilu sam prilagodljiva, ali kroz idejna rješenja uvijek ponudim klijentima nešto što nisu očekivali.
Što su bile teme radionica koje su nedavno održane u vašem studiju? Planirate li još radionica?
Tema radionice je bila uređenje interijera stana s određenim budžetom. Trajala je mjesec dana, a cilj je bio odabir kandidata za rad u našem studiju kao novi pristup zaposlenju, pored samog intervjua.
Svaki tjedan smo imali sastanak u našem uredu gdje smo kroz prezentacije i praksu objasnili sve aspekte izvedbenog projekta i nadzora za uređenje interijera. Time su kandidati upoznali čime se naš studio točno bavi, odnosno kako uraditi projekt uređenja interijera od samog početka do kraja.
Terenska nastava je bila na samoj lokaciji stana i u različitim tvrtkama koje nude proizvode za opremanje jednog interijera, poput salona namještaja, rasvjete, podnih i zidnih obloga te vodomaterijala. Sudionici su stekli određeno znanje o samom izvođenju projekata koje im je moglo pomoći dalje u aplikaciji za neki drugi posao i u tome da li se oni konkretno nalaze u takvom poslu, tako da je zadovoljstvo bilo obostrano.
Obzirom da su kandidati bili veoma zainteresirani i posvećeni ovoj radionici, u narednom periodu pripremamo još zanimljivih radionica koje će biti dostupne svim ljubiteljima interijera.
Prostor u čijem ste uređenju najviše uživali? Na koji ste projekt najponosniji?
Prostor u kojem sam se najviše zabavila je uređenje caffe Skripta. Projekt sam jako brzo završila jer sam odmah dobila viziju šarolikog neonskog interijera, nešto što bi podiglo energiju studentima nakon bezbroj sati predavanja, obzirom da je caffe u sklopu fakulteta. Radovi su tekli glatko bez većih problema, a sama atmosfera između struke, investitora i izvođača radova je bila opuštena i uz puno smijeha.
Osobno volim uređivati javne prostore, obzirom da tu moj tim i ja možemo izabrati i slobodnije miješati različite stilove. Iako arhitekt po meni nikad nije gotov i zadovoljan, a osobno sam i perfekcionist, volim sve takve projekte, a posebno bih izdvojila caffe Movie, pivnica The Bank, konoba Duga, sala za doručak i konferencijska sala u Hotelu Bank i Čarobni svijet.
U interijerima stanova pokušavam maksimalno iskoristiti prostor za određeni budžet, kako funkcionalno, tako i estetski. Trudim se izvući iz klijenta što je to što ih opušta u njihovom domu i kako urediti prostor da se odrazi njihova osobnost.
Interijer trend kojem se posebice veselite u ovoj godini?
Ono što mislim da je još uvijek novi trend i što mi je strast u posljednjim mjesecima su zasigurno keramičke pločice velikih formata. Prošle godine je naš studio bio na sajmu namještaja u Milanu gdje nismo imali vremena sve obići, koliko je to bilo ogromno. Tu smo naravno vidjeli mnoštvo novina u dizajnu općenito, a najviše su me dojmile upravo te pločice.
Veličine su im preko 3 metra, a teksture bezbrojne. Inovativna stvar je u tome, osim što u nekim teksturama izgledaju kao umjetničko djelo, što one više ne krase samo hodnike, kupatila i slično već, ideje su da se uklapaju i u sve ostale prostorije kao dekoracija, obloga na zidu ili namještaju.
Što po vama treba imati svaki moderan i topao dom?
Treba imati vašu osobnost. Boje, materijali, vizure koje niste ni znali da želite tek tada možete iskreno uživati u svome prostoru.
Dizajnerski komad namještaja koji biste voljeli imati u vašem domu?
Omiljeni namještaj mi se često mijenja ovisno o vremenu, a i stilu. Tom Dixon studio sam također vidjela uživo u Milanu, čiji dizajn naprosto obožavam, upravo bih njegov luster ili stolicu voljela imati u svom domu.
Tada smo posjetili i showroom Gessi proizvoda, to je bila ljubav na prvi pogled. Nešto što zasigurno planiram imati u svom domu je Gessi Hi-Fi privatni wellness program.
To su tuš baterije i česme dizajnirane baš po mome ukusu, spoj glazbe i luksuza, koje izgledaju kao pojačala. Obzirom da u kući pridajemo posebnu važnost tehnologiji i zvuku i to nam je na neki način hobi, odlično će se uklopiti u naše dizajnerske poglede u domu.
Što se uvijek krije u vašoj torbici?
Tuš za oči, metar i punjač za mobitel.
Omiljeni modni artikl u ormaru?
Ne postoji, stalno se mijenja. Volim modu, kao i većina žena, ali ne volim pričati o odjeći.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
