TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 25.5.2022.
Da fotografija govori tisuću riječi odveć je poznato. Često ju opisujemo kao prelijepu uspomenu na neke posebne trenutke i baš zato listajući albume kod mnogih se probudi tračak nostalgije za dragim osobama i lijepim prizorima iz prošlosti.
Upravo to je bio razlog da napravimo kratki razgovor s damom koja se na društvenim mrežama krije iza profila @belmaart.ba. Fotografije, iza kojih stoji ogromna količina strpljenja, ljubavi ali i rada, nešto su što će mnogima ostati za cijeli život, a Belma na veoma poseban način zna zabilježiti prve trenutke mališana i tako kreirati jedinstvene uspomene.
* * *
Već se duži niz godina bavite fotografijom, recite nam nešto više o samim počecima u profesiji.
Ni sama ne znam kada je fotografija tačno ušla u moj život. Znam da sam od malena primjećivala detalje, a gledanje svijeta kroz objektiv dalo je stvarima potpuno novu dimenziju. Dugo su moje fotografije bile isključivo lične uspomene i zabilježeni kadrovi iz svakodnevnog života. Internet mi je, sa svojim mogućnostima, pružio priliku da se okušam u Stock fotografiji. Tada sam se tražila fotografišući sve i upoznajući se sa najrazličitijim tehnikama fotografisanja, ali i obrade.
Kako ste došli na ideju za fotografiranje novorođenčadi?
Odnos i druženje s djecom u mom životu ima posebno i važno mjesto. Djeca nose fantastičnu energiju, prirodna su i spontana, te mislim da se divno razumijemo i uvijek odlično zabavljamo zajedno. Još devedesetih godina, gledajući kalendare poznate fotografkinje Anne Geddes i njenih bebica u saksijama, razmišljala sam kako bi kombinacija umjetnosti i rada s djecom bio idealan spoj za mene.
Naravno, to su bila dječja maštanja, a onda je sudbina odlučila da ja danas živim svoj dječji san. Iako je konzervativna i tradicionalna sredina dugo imala jak uticaj, te posebno štitila novorođenčad od pogleda i stranaca, internet i društvene mreže su učinile svoje. Odjednom su svi željeli usnule fotkice svojih tek rođenih bebica i meni se pružila prilika da se okušam u ovom vidu fotografije.
Što ili tko vas najviše inspirira u poslu?
Već sam spomenula da su upravo djeca, njihov vedar duh i spontanost, moja najveća inspiracija. Naravno, vrhunski radovi kolega newbornbaby fotografa širom svijeta koje pratim, uvijek su odlična motivacija i posebna energija. Pored već spomenute Anne Geddes, pionirke u ovom žanru fotografije, tu je cijela plejada vrhunskih fotografa kao sto su Ana Brandt, Kelly Brown, te fantastična Suzi koja na društvenim mrežama stoji iza profila @littlewhitephotography i koja je moja posebna inspiracija definitivno. Kad porastem želim da budem kao Suzi.
Možete li nam opisati jedan radni dan?
Ja nemam klasičan radni dan i zapravo ne radim, ja uživam. Moja jutarnja rutina je dugo ispijanje kafice, odgovaranje na poruke i mailove, te pripreme za odlazak kod novog malenog klijenta. Rijetki su dani kada se ne družim sa mrvicama. Na adresi bebice sam obično u ranim poslijepodnevnim satima. Svaka moja mrva je priča za sebe.
Neke me dočekaju uspavane ili snene, pa je fotkanje brzo gotovo, a uživanje maksimalno. Ipak, neke su, posebno starije mrvice, razigrane i budne, pa se onda potrudim da im, u dogovoru i saradnji sa roditeljima, napravimo odličnu atmosferu za spavanje i fotkanje. Volim se zezati da svoje mrve vodim na plažu, jer prljavo bijela pozadina asocira na pijesak, a na baby sound mašini uvijek odabiram omiljeni, umirujući zvuk talasa. U takvoj atmosferi bebice se vrlo brzo prepuste i utonu u san, a onda fotkanje može da počne. Naravno, neophodno je pažljivo osluškivati potrebe i mogućnosti svake mrvice, te upravo to i određuje tok samog fotografisanja. Fotografisanje najčešće traje između sat i po i dva.
Nakon završetka fotkanja, svaki dan se potrudim da imam vrijeme za sebe. Iskoristim ga za šetnju, ručak sa porodicom, kaficu sa prijateljicama, trening, shopping ili završavanje nekih obaveza koje imam.
U večernjim satima, vrijeme je za rad na obradi fotografija. Koža novorođenčeta zna biti puna mrljica, novorođenačkih promjena i mitarenja, pa se rad na obradi fotografija zna produžiti i do prvih sati novog dana. Ipak, ja imam fantastične klijente, koji su najčešće budni u svako doba dana i noći, pa tako je sasvim ok poslati im fotkice u jedan ili dva poslije ponoći. Onda je vrijeme za odmor.
Što vas najviše veseli u vašoj profesiji?
Veseli me svakodnevna prilika za druženje sa bebama i mladim roditeljima. Veseli me količina povjerenja koju od njih dobivam. Naravno trudim se uvijek da je opravdam, ali mi je zaista fascinantna. Vesele me sve drage uspomene koje uspijemo napraviti. Veseli me sreća roditelja dok gledaju fotografije svojih mrvica i uživaju u njima. Vesele me njihove divne poruke zahvalnosti i naravno, naša ponovna i ponovna druženja.
Veseli me činjenica da se mogu pohvaliti sa pravom malom vojskom mrvica sa kojima sam se družila u protekle tri i po godine, a koja broji preko 600 mrvica i njihovih porodica. Veseli me činjenica da imam veliki broj mališana čije odrastanje pratim kroz fotografije i uspomene od prvih dana njihovog života, čije porodice su me prihvatile kao dragog prijatelja, te ih sa posebnom radošću srećem i družim se s njima.
Fotografiranje novorođenčadi može biti iznimno zahtjevno. Koji su vaši trikovi za stvaranje prekrasnih uspomena?
Zaista je istina da ovaj posao može biti izuzetno zahtjevan. Mislim da je ključ u strpljenju, ljubavi i iskustvu, ili ipak u ljubav, strpljenju, pa tek onda iskustvu... Naravno, važnu ulogu ima smirenost i senzibilitet koji bebice osjete, te spremnost da se potrebe i mogućnosti bebe pažljivo osluškuju, ali i upornost da dobijemo upravo ono sto želimo - divne uspomene.
Koje korake biste savjetovali roditeljima koje se odluče za fotografiranje novorođenčadi?
Većina roditelja koji se meni javljaju, obično već prate moj rad, imaju preporuke svojih prijatelja ili rodbine, te se već krajem trudnoće javljaju za dogovore i raspituju za detalje. Idealan period za fotografisanje novorođenčadi je u prvih 15tak dana mrvicinog života ili što ranije. To je period kada su mrve uspavane, njihov san čvrst, grčevi jos nisu počeli, te u tom periodu svoje prvo fotkanje prespavaju, a roditelji i ja uživamo. Zbog toga je uvijek savjet da se jave što ranije.
Što biste savjetovali našim čitateljima koji se žele profesionalno okušati u fotografiji?
Fotografisanje je posebno zanimanje. U vremenu kada svi fotografišu, kada je oprema prilično dostupna mnogima, nije uopšte jednostavno biti prepoznat. Zahtjeva pomno planiranje, praćenje trendova, uvođenje noviteta, stalno učenje i istraživanje, mnogo vježbe i treninga, mnogo upornosti u radu, ali prije svega mnogo ljubav. Tek onda dolazi kamera i oprema. Nije jednostavno, ali pruža fantastično zadovoljstvo.
* * *
Naslovna fotografija: Belma ART
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
U 8. mjesecu, za vrijeme festivalskih dana, nekoliko sati prije večernjeg izlaska često bude jednako zanimljivo kao i finalni look.
Hotelska soba polako postaje backstage, outfit dobija svoj finalni oblik, posljednje odluke padaju pred ogledalom, a onda se vrata zatvore i cijela priča preseli na festivalske ulice.
Ovoga puta pratili smo Iman Karović, nekoliko sati prije Perwoll Black & Light eventa na Festivalskom trgu.
Njen izbor za večer je bio svijetli look, a nama je odmah bilo jasno jedno: ovaj outfit ne izgleda kao priča za samo jedno pojavljivanje.
Zapravo, već mu vidimo sequel, ali idemo redom.
Vraćamo film nekoliko sati unazad.
Hotelska soba, svijetla haljina i dovoljno vremena do Festivalskog trga da sve još djeluje prilično mirno.
Naglasak je na još.
Jer nekoliko sati prije eventa uvijek postoji ona faza u kojoj je plan jasan samo na papiru. Odijelo je tu, detalji se tek slažu, neke odluke ostaju otvorene, a finalna verzija looka još nije izašla iz sobe.
Nama je to idealan trenutak za prvo važno pitanje: šta kod Iman zapravo traje najduže?
„Najduži dio spremanja je odlučivanje šta neću obući, jer nikad ne znam koja će verzija mene izaći danas.“
Fair. Jer ponekad najveći problem stvarno nije šta obući, nego koju verziju sebe večeras vodimo van.
Finalnu fotografiju ćemo vidjeti kasnije.
Trenutno nas više zanima kako do nje dolazimo.
A ovaj look već ima zanimljivu malu zamjenu uloga.
„Klasična Iman bi bilo to što danas nosim nešto svijetlo, a potpuni twist to što nosim odijelo, a ne haljinu.“
Dakle, boja ostaje u njenoj zoni, silueta mijenja scenario.
I ako je ovaj look trebao svoj naslov, Iman ga već ima:
Light Can Be Bold Too.
Teško da bismo mu smislili bolji.
Sada već možemo vidjeti gdje ova priča ide.
Kod ovako svijetlog outfita tkanina, boja i način na koji je komad očuvan odmah dolaze u prvi plan.
Tu se prirodno uključuje Perwoll Light Colors.
Njegova Triple Renew tehnologija usmjerena je na obnovu boja, vlakana i svježine, dok je Anti-Greyness tehnologija razvijena posebno za svijetlu i bijelu odjeću.
I taman kada smo mislili da je to najbolja poveznica s večerašnjim lookom, Iman nam otkriva detalj koji cijelu priču čini mnogo zanimljivijom.
Na pitanje koji joj komadi nose najviše uspomena, Iman u videu pokazuje odijelo s čipkom koje je nekada pripadalo njenoj mami.
„Komadi koji mi donose najviše uspomena su upravo oni koji nisu prvobitno bili moji. Jako često nosim mamine stvari i posebno mi je drago ovo odijelo koje njegujem Perwollom kako bi ono zadržalo isti onaj sjaj koji je imalo i prije 20 godina.“
Komad star dvije decenije i dalje ima mjesto u njenom ormaru, a uz pažljivu njegu nastavlja živjeti kroz nove kombinacije.
I odjednom cijeli koncept „novo ili očuvano?“ dobije mnogo konkretniji odgovor.
Sarajevo Film Festival vrlo lako aktivira onu logiku: nova večer = novi outfit.
Iman ipak bira malo drugačiji pristup.
„Novo ima svoju draž. Međutim, ako sam neki komad izabrala i zavoljela, onda ga želim nositi što duže.“
Tu Rethink New, koncept koji stoji iza Perwolla, prestaje biti apstraktna fashion ideja.
Jer teško je pronaći bolji primjer od odijela koje nakon 20 godina dobije novu kombinaciju, novu osobu koja ga nosi i novu festivalsku večer.
Novo poglavlje, isti komad.
Sequel, rekli smo.
Kako se približava odlazak prema Festivalskom trgu, look je već tu.
Ostaju još samo posljednje odluke i nekoliko brzih pitanja
Tonight's soundtrack: bilo šta od Senidah.
Da look ima naslov: Light Can Be Bold Too.
Celebrity plus one: zapravo, vjerovatno niko poznat.
Iman bi prije izabrala neku random osobu jer, kako kaže, „svi smo mi na kraju dana glavna uloga u svojim životima.“
A koliko se raduje večerašnjem eventu, na skali od jedan do deset? 11.
Jer je, prema njenim riječima, deset jednostavno malo za Sarajevo Film Festival.
Sljedeća scena: Festivalski trg.
Svijetlo odijelo iz hotelske sobe sada dobija sasvim drugo okruženje na Perwoll Black & Light eventu.
I ovdje Black & Light više nije samo naziv eventa.
Perwoll Light prati svijetlu i bijelu garderobu poput Imanine večerašnje kombinacije, dok je Perwoll Black namijenjen crnim i tamnim komadima.
U oba slučaja ideja ostaje ista: briga o stvarima koje želimo ponovo vidjeti u vlastitom outfit rotationu.
A ako bismo Imanin večerašnji look morali opisati njenim riječima?
#WhiteStatement, #PodReflektorimaSarajeva i #OpranoPerwollom.
Jer do kraja večeri imamo odgovor na jedno pitanje.
Je li look prošao svoju premijeru?
Apsolutno.
Je li spreman za odjavnu špicu?
Ne još.
Odijelo je već imalo život prije ove večeri.
Sada je dobilo još jednu dobru scenu.
#Perwoll #RethinkFashion #CareAndClean
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
