TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 25.5.2022.
Da fotografija govori tisuću riječi odveć je poznato. Često ju opisujemo kao prelijepu uspomenu na neke posebne trenutke i baš zato listajući albume kod mnogih se probudi tračak nostalgije za dragim osobama i lijepim prizorima iz prošlosti.
Upravo to je bio razlog da napravimo kratki razgovor s damom koja se na društvenim mrežama krije iza profila @belmaart.ba. Fotografije, iza kojih stoji ogromna količina strpljenja, ljubavi ali i rada, nešto su što će mnogima ostati za cijeli život, a Belma na veoma poseban način zna zabilježiti prve trenutke mališana i tako kreirati jedinstvene uspomene.
* * *
Već se duži niz godina bavite fotografijom, recite nam nešto više o samim počecima u profesiji.
Ni sama ne znam kada je fotografija tačno ušla u moj život. Znam da sam od malena primjećivala detalje, a gledanje svijeta kroz objektiv dalo je stvarima potpuno novu dimenziju. Dugo su moje fotografije bile isključivo lične uspomene i zabilježeni kadrovi iz svakodnevnog života. Internet mi je, sa svojim mogućnostima, pružio priliku da se okušam u Stock fotografiji. Tada sam se tražila fotografišući sve i upoznajući se sa najrazličitijim tehnikama fotografisanja, ali i obrade.
Kako ste došli na ideju za fotografiranje novorođenčadi?
Odnos i druženje s djecom u mom životu ima posebno i važno mjesto. Djeca nose fantastičnu energiju, prirodna su i spontana, te mislim da se divno razumijemo i uvijek odlično zabavljamo zajedno. Još devedesetih godina, gledajući kalendare poznate fotografkinje Anne Geddes i njenih bebica u saksijama, razmišljala sam kako bi kombinacija umjetnosti i rada s djecom bio idealan spoj za mene.
Naravno, to su bila dječja maštanja, a onda je sudbina odlučila da ja danas živim svoj dječji san. Iako je konzervativna i tradicionalna sredina dugo imala jak uticaj, te posebno štitila novorođenčad od pogleda i stranaca, internet i društvene mreže su učinile svoje. Odjednom su svi željeli usnule fotkice svojih tek rođenih bebica i meni se pružila prilika da se okušam u ovom vidu fotografije.
Što ili tko vas najviše inspirira u poslu?
Već sam spomenula da su upravo djeca, njihov vedar duh i spontanost, moja najveća inspiracija. Naravno, vrhunski radovi kolega newbornbaby fotografa širom svijeta koje pratim, uvijek su odlična motivacija i posebna energija. Pored već spomenute Anne Geddes, pionirke u ovom žanru fotografije, tu je cijela plejada vrhunskih fotografa kao sto su Ana Brandt, Kelly Brown, te fantastična Suzi koja na društvenim mrežama stoji iza profila @littlewhitephotography i koja je moja posebna inspiracija definitivno. Kad porastem želim da budem kao Suzi.
Možete li nam opisati jedan radni dan?
Ja nemam klasičan radni dan i zapravo ne radim, ja uživam. Moja jutarnja rutina je dugo ispijanje kafice, odgovaranje na poruke i mailove, te pripreme za odlazak kod novog malenog klijenta. Rijetki su dani kada se ne družim sa mrvicama. Na adresi bebice sam obično u ranim poslijepodnevnim satima. Svaka moja mrva je priča za sebe.
Neke me dočekaju uspavane ili snene, pa je fotkanje brzo gotovo, a uživanje maksimalno. Ipak, neke su, posebno starije mrvice, razigrane i budne, pa se onda potrudim da im, u dogovoru i saradnji sa roditeljima, napravimo odličnu atmosferu za spavanje i fotkanje. Volim se zezati da svoje mrve vodim na plažu, jer prljavo bijela pozadina asocira na pijesak, a na baby sound mašini uvijek odabiram omiljeni, umirujući zvuk talasa. U takvoj atmosferi bebice se vrlo brzo prepuste i utonu u san, a onda fotkanje može da počne. Naravno, neophodno je pažljivo osluškivati potrebe i mogućnosti svake mrvice, te upravo to i određuje tok samog fotografisanja. Fotografisanje najčešće traje između sat i po i dva.
Nakon završetka fotkanja, svaki dan se potrudim da imam vrijeme za sebe. Iskoristim ga za šetnju, ručak sa porodicom, kaficu sa prijateljicama, trening, shopping ili završavanje nekih obaveza koje imam.
U večernjim satima, vrijeme je za rad na obradi fotografija. Koža novorođenčeta zna biti puna mrljica, novorođenačkih promjena i mitarenja, pa se rad na obradi fotografija zna produžiti i do prvih sati novog dana. Ipak, ja imam fantastične klijente, koji su najčešće budni u svako doba dana i noći, pa tako je sasvim ok poslati im fotkice u jedan ili dva poslije ponoći. Onda je vrijeme za odmor.
Što vas najviše veseli u vašoj profesiji?
Veseli me svakodnevna prilika za druženje sa bebama i mladim roditeljima. Veseli me količina povjerenja koju od njih dobivam. Naravno trudim se uvijek da je opravdam, ali mi je zaista fascinantna. Vesele me sve drage uspomene koje uspijemo napraviti. Veseli me sreća roditelja dok gledaju fotografije svojih mrvica i uživaju u njima. Vesele me njihove divne poruke zahvalnosti i naravno, naša ponovna i ponovna druženja.
Veseli me činjenica da se mogu pohvaliti sa pravom malom vojskom mrvica sa kojima sam se družila u protekle tri i po godine, a koja broji preko 600 mrvica i njihovih porodica. Veseli me činjenica da imam veliki broj mališana čije odrastanje pratim kroz fotografije i uspomene od prvih dana njihovog života, čije porodice su me prihvatile kao dragog prijatelja, te ih sa posebnom radošću srećem i družim se s njima.
Fotografiranje novorođenčadi može biti iznimno zahtjevno. Koji su vaši trikovi za stvaranje prekrasnih uspomena?
Zaista je istina da ovaj posao može biti izuzetno zahtjevan. Mislim da je ključ u strpljenju, ljubavi i iskustvu, ili ipak u ljubav, strpljenju, pa tek onda iskustvu... Naravno, važnu ulogu ima smirenost i senzibilitet koji bebice osjete, te spremnost da se potrebe i mogućnosti bebe pažljivo osluškuju, ali i upornost da dobijemo upravo ono sto želimo - divne uspomene.
Koje korake biste savjetovali roditeljima koje se odluče za fotografiranje novorođenčadi?
Većina roditelja koji se meni javljaju, obično već prate moj rad, imaju preporuke svojih prijatelja ili rodbine, te se već krajem trudnoće javljaju za dogovore i raspituju za detalje. Idealan period za fotografisanje novorođenčadi je u prvih 15tak dana mrvicinog života ili što ranije. To je period kada su mrve uspavane, njihov san čvrst, grčevi jos nisu počeli, te u tom periodu svoje prvo fotkanje prespavaju, a roditelji i ja uživamo. Zbog toga je uvijek savjet da se jave što ranije.
Što biste savjetovali našim čitateljima koji se žele profesionalno okušati u fotografiji?
Fotografisanje je posebno zanimanje. U vremenu kada svi fotografišu, kada je oprema prilično dostupna mnogima, nije uopšte jednostavno biti prepoznat. Zahtjeva pomno planiranje, praćenje trendova, uvođenje noviteta, stalno učenje i istraživanje, mnogo vježbe i treninga, mnogo upornosti u radu, ali prije svega mnogo ljubav. Tek onda dolazi kamera i oprema. Nije jednostavno, ali pruža fantastično zadovoljstvo.
* * *
Naslovna fotografija: Belma ART
TEKST: Bonjour.ba
Kada kažemo Sarajevo Film Festival, prvo pomislimo na filmove koji osvajaju publiku i slave umjetnost, a među onima koji festivalu daju poseban šarm nalazi se i Maja Čengić Miralem kao prepoznatljivo lice i osmijeh crvenog tepiha.
Godinama publiku pozdravlja u zanimljivim izdanjima i vodi program s elegancijom zbog koje je njen izlazak pred kamere postao drag i upečatljiv trenutak festivalskih večeri.
Zato je upravo ona prva osoba s kojom je Bonjour.ba želio napraviti festivalski throwback i to u saradnji s Perwollom, brendom koji već drugu godinu zaredom podržava Sarajevo Film Festival i vjeruje da odjeća ima priče vrijedne čuvanja.
Njihova zajednička nit? Ljubav prema trenucima koji traju, bilo da su u pitanju besprijekorne haljine na crvenom tepihu ili sjećanja koja se prepričavaju i godinama kasnije.
Kroz šest pažljivo odabranih lookova, Maja nam je otkrila anegdote, emocije i male modne tajne koje su obilježile njene festivalske noći, a mi ćemo ih, baš poput njenih haljina, sačuvati od zaborava.
Kada smo Maju pitali kada je nosila ovaj outfit i kakva su joj prva sjećanja na tu noć, odgovorila je bez razmišljanja prošle godine.
“Raznježi me svaki put kad ga vidim i i dalje mi izmami osmijeh na lice”, priznala nam je. Otkrila je i da su ovaj look birali oko dva mjeseca, a posebna atmosfera te večeri ostala joj je urezana u sjećanje.
Bijela odjeća na crvenom tepihu uvijek nosi dozu glamura, ali i izazova. Kada smo je pitali za ovaj look Maja nam je rekla da: “I sada sam oduševljena dizajnom ovog look-a.”
Dodala je da je imala samo jednu probu za njega i da je, naravno, zahtijevao posebnu brigu i njegu.
Tada smo je pitali da nam otkrije trik koji koristi da odjeća izgleda besprijekorno i godinama nakon. “Meni je jako važna kvaliteta tkanine i samim tim ta tkanina zahtijeva posebnu njegu i brigu, pogotovo ljeti… Perwoll je moj vječni saveznik, deterdžent koji čuva boju, što je ljeti posebno važno s obzirom na češće nošenje svijetle i bijele tkanine.”
Ova izdanja su mali podsjetnik na to kako moda i sjećanja idu ruku pod ruku. Svaka haljina nosi trenutke iza kojih se kriju osmijesi, aplauzi i ona uzbuđenja tik prije izlaska na crveni tepih. Maja ih čuva s pažnjom, a uz njegu koja traje, ti komadi ostaju spremni za nove priče i neke buduće posebne prilike.
Upravo tu ljubav prema trenucima koji traju dijeli i Perwoll jer odjeća vrijedi onoliko koliko vrijedi priča koju nosi. Ostatak priča kako su nastali ostali lookovi, koje anegdote Maja do sada nikada nije podijelila pogledajte u našem video formatu.
Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Perwollom
Produkcija: Bonjour.ba
Fotografije/Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!