TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.8.2020.
Dama koja je radila kao savjetnica specijalnog predstavnika Generalnog sekretara Vijeća Evrope u BiH, direktorica međunarodnih odnosa SFF-a te 2010. pokrenula i osnivanje prve privatne filmske škole u Bosni i Hercegovini, odlično je društvo za razgovor o umjetnosti, karijeri i filmu, ali i majčinstvu i svim onim zanimljivim ženskim temama.
Emina je danas dekanica za pitanja studenata na SSST, predsjednica Upravnog odbora Gimnazije SSST, mama radoznale djevojčice, supruga, dama čije red carpet odabire rado pratimo na crvenom tepihu SFF-a, velika zaljubljenica u dizajn i i žena sa stilom koja često promovira domaće bh. brendove.
Naša posjeta Emini na SSST-u prije desetak dana bila je popraćena valom dobre energije koju je pratila i poduža lista pitanja za intervju (u što ćete se uvjeriti u nastavku).
Uz toplu dobrodošlicu koja je uključivala razgovor o aktualnostima, dozu smijeha i prepričavanje dogodovština, kao i ukusnu pizzu, Emina nas je osvojila svojom vještinom mutlitaskinga, ali i voljom da spremno odgovori na sve naše upite.
Već na ulazu u njen ured primijetite plakate s europskih festivala, umjetničke slike, ali i detalje koji poručuju da svaki predmet ima jasnu svrhu i svoje mjesto.
Kroz nešto više od sat vremena upoznali smo se s dijelom njenog tima, knjižnicom u kojoj bismo rado proveli pauze od posla/učenja, konferencijskim salama, kao i cafeom koji čini da se osjećate kao doma.
***
Kako se rodila ljubav između tebe i filma?
Film nije teško voljeti, ali dublje razumijevanje filmske umjetnosti sam zasigurno stekla tokom dugogodišnjeg angažmana na Sarajevo Film Festivalu. Taj projekat edukuje generacije mladih ljudi ovog grada, pa tako je i mene, čineći sarajevsku jednom od najobrazovanijih filmskih publika svijeta, zahvaljujući pristupu tako širokoj i bogatoj lepezi sjajnih filmskih ostvarenja svake godine.
Koje si izazove sebi postavila s 18, a koje sada, kako privatno, tako i poslovno?
Sa 18 sam studirala na Oxford Univerzitetu u Velikoj Britaniji i moj primarni izazov je bio učiti i ne učiti u ispravnom omjeru. Nisam sebi postavljala neke artikulisane ciljeve. Željela sam karijeru koja će me činiti sretnom i financijski neovisnom, željela sam da živim u Sarajevu, željela sam da se zaljubim više puta, ne udam nikada, željela sam da budem pisac.
Koje je sada tvoje glavno zanimanje i pored njega, na kojim si sve projektima angažirana?
Trenutno imam jednu od rukovodećih funkcija na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology, kao Dean of Students (Dekan za pitanja studenata) i kao Menadžer akademskih aktivnosti, što je nešto kao ministar bez portfelja. Uz ovo sam Predsjednica Upravnog Odbora Gimnazije SSST.
Teško je listirati sve projekte na kojima sam angažovana, ali najzahtjevniji u proteklih par godina su sigurno vođenje Sarajevske Filmske Akademije pri SSST te kreiranje novog akademskog programa za Game Design and Development (razvoj i produkcija video igrica). Malih projekata je bezbroj, danas čim završimo ovaj intervju, silazim dva sprata niže da predstavim projekciju dokumentarnog filma kreiranog u okviru impresivnog projekta Fondacije Konrad Adenauer, u kojem nisam učestvovala, ali smo partneri u organizaciji projekcije te vodim panel nakon.
Sutra radim na pripremi konferencije Dubrovački Razgovori koja se bavi ekonomijom i geopolitikom Mediterana. Prekosutra imam finalne pripreme za treći rođendan moje kćerkice, što je možda najzahtjevnija tačka na kalendaru ovog mjeseca. Jednorozi ili princeze ili? Odluke su teške.
U kojem si projektu do sada najviše uživala i na koji si najviše ponosna?
Bilo je vrlo malo uživanja, ali ogroman ponos osjećam za ostvaren film.factory projekat, koji sam u sklopu Sarajevske Filmske Akademije vodila od 2013. do 2018. god, skupa sa renomiranim mađarskim redateljem Belom Tarr. Bez ikakve financijske pomoći, kreirajući sredstva kroz druge projekte, napravili smo nešto što je rezultirao studentskim filmovima na festivalima u Kanu, Berlinu, Locarnu, Karlovy Vary, Roterdamu….
U Sarajevo smo kao predavače doveli neka od najvećih imena svjetske filmske industrije; među njima su: Tilda Swinton, Gus Van Sant, Jonathan Rosenbaum, Manuel Grosso, Carlos Reygadas, Aki Kaurismaki, Andras Renyi, Atom Egoyan, Apichatpong Weerasethakul, Juliette Binoche, Gael Garcia Bernal, Abel Ferrara, Cristian Mungiu, Guy Maddin, Jytte Jensen, Lav Diaz, Pedro Costa, između ostalih.
Taj projekat je san o tome šta je moguće napraviti u našoj zemlji barem na kratko učinio stvarnim. Nadam se da ćemo u nekim boljim vremenima za kulturu u ovoj zemlji ponovo pokrenuti nešto slično.
Mnogi kažu da je komunikacija s drugima u poslu dosta izazovna. Kako je tebi raditi s mladima i koje su 3 najbolje stvari u tvom poslu?
Za mene je rad i komunikacija sa drugima upravo najljepši aspekt mog posla. Mladi ljudi kojima sam okružena me inspirišu i motiviraju da se zalažem u kreiranju budućnosti koja reflektuje njihov potencijal, inkuzivnost, kreativnost, ambiciju. Budućnost oslobođenu tromosti, intelektualne i etičke korupcije generacija koje još uvijek oblikuju našu realnost.
U Emininom uredu, uz obiteljsku fotografiju pronaći ćete i zajedničku fotografiju 4 bivša studenta Univerziteta. Kada su pobijedili na jednom natjecaju, domišljato su joj poklonili svoju fotografiju sa samog natjecanja, a fotka je i dalje u njenom uredu. :)
Kako se nosiš sa osjećajem nesigurnosti i što ti tada daje boost?
Mislim da su pristojnost, blagost i empatija osobine koje trebamo najviše njegovati u sebi. U njima je, uz obrazovanje, ogledalo samopouzdanja. Nesigurnost osjećam samo suočena sa višom silom. Danas je svi osjećamo zbog epidemiološke situacije s kojom se nosimo. Borim se razumom i znanjem. Trudim se znati što više o svemu što me plaši. Samo znanje nam vraća kontrolu nad vlastitim životom.
Što tebe inspirira, kako na polju karijere, tako i privatno?
Umjetnost. Knjige. Razgovori.
Što se uvijek krije na tvom radnom stolu?
Na mom stolu se ništa ne krije, zato je uvijek u potpunom haosu. Sada ću ga malo pospremiti ako treba za slikanje. Moram imati grafitne olovke. Moram imati hidratantni sprej za lice. Uvijek neke najnovije vitaminske kombinacije u pilulama ili prahu, koje obećavaju bolji san ili bolji ten. Onda ih ignorišem dok im ne istekne rok, pa kupim druge. Imam maske za lice. Gel za dezinfekciju. Košuljice za papire, spajalice, post-it naljepnice i makaze. Nikada ih ne koristim, ali mi daju neki osjećaj ispunjenosti.
Trik uz koji vraćaš produktivnost i motivaciju u toku radnog dana?
Zaključam vrata od kancelarije i legnem na kauč. Meditiram poput tinejdžera, gledajući u plafon. Nalazim da je veoma bitno isključiti se, barem na kratko. Razmišljam o mužu, kćerci, mami, tati, bratu. Sjetim se svega što je važno i odmorim na tom mjestu. Svaki izazov se čini manjim, nakon pauze.
Kako te doživljavaju tvoji suradnici, a kako ti doživljavaš samu sebe?
Pa kažu mi da sam super. I ja nekako takođe kontam da jesam. Bez šale, ne znam kako da odgovorim na ovo pitanje. Kao suradnici, mjerimo se kroz koliko lako i koliko uspješno dolazimo do rezultata. Rezultati su nam dobri. Trudim se da ljudima ulijevam osjećaj sigurnosti, da sebe stavljam na poziciju ultimativne odgovornosti za svaki projekat koji radimo i da jasno komuniciram šta želim i kako ćemo do toga.
Ispravke, kritike i savjete prihvatam lako i sretno. Trudim se napraviti atmosferu u kojoj je moguće ispraviti me, kritikovati me i savjetovati me bez zadrške.
Koje su lekcije koje je tebe naučila tvoja mama, a i ti želiš preslikati na svoju kćer?
Sve.
Koje si lekcije o roditeljstvu naučila od svog muža?
Učili smo sve lekcije o roditeljstvu zajedno. Sigurna sam da je Edis u stanju održati seminar o dojenju, kupanju, presvlačenju, podrigivanju, emotivnom i kognitivnom razvoju malog monstruma koji upravlja našim životima. Mada, samo on zna da je nasmije onako da je smijeh vrisak koji pukne kao vatromet iznad grada. Ja bolje vežem punđice.
A koje te lekcije naučila kćerka?
Naučila me je poniznosti i pokornosti. Lekcije koje sam uspješno izbjegavala preko tri decenije. Ali vratiću joj sve kad bude tinejdžerica. Zapisujem neprospavane noći i čekam svoj trenutak. Naučila me i da srce ima treću komoru. Prije nje i kada je bilo najpunije, nije bilo puno.
Što je po tebi ključ zdrave ljubavne veze?
Važne stvari za sve veze su važne i u ljubavnoj vezi: uzajamno poštovanje, povjerenje, dosljednost, razumijevanje, tolerantnost. Sve što želiš i od roditelja i od prijatelja. Međutim, nije moguće reducirati na pravila alhemiju koju dvoje ljudi može da stvori samo u ljubavnoj vezi. Znam da je važno da jedno drugo (ili jedan drugog ili jedna drugu) znate zabaviti, nasmijati, oduševiti. Da vas veže više od atrakcije, koja od prijatelja čini ljubavnika, ali ne i životnog saputnika. Treba vam zajedničko radovanje životu koji dijelite. Pomaže ako ste ludi za nekim. Pomaže ako niste i doslovno ludi.
Što radiš kada se ne javljaš na telefon, ne odgovaraš na mailove i poruke…
Kako se odmaraš i puniš baterije?
Čitam ili spavam. Moje najdraže aktivnosti.
Kako izgleda tvoja jutarnja rutina?
Ima dosta koraka, bojim se. Osnove uključuju ljubljenje ukućana, beauty režim od čak 5-6 koraka, kafu ispred ogledala, čitanje i pisanje mailova i poruka na mobitelu, praćenje CNN-a kroz sve to, trčanje ka autu zbog kašnjenja.
3 stvari koje napraviš prije spavanja?
Na alternativne noći: pripremanje male djevojčice za spavanje, čitanje knjiga uz veoma predano oponašanje karaktera, uspavljivanje. Svake noći: vlastito tuširanje koje prati par magičnih sati tokom kojih su samo odrasli budni pa gledaju film, razgovaraju ili čitaju zagrljeni. Protokol krema i seruma tokom kojeg uobičajeno slušam neki podcast, spavanje.
Što trenutno čitaš, slušaš, gledaš?
Čitam „Circe“, od Madeline Miller, slušam Cardi B, gledam ondemand.sff.ba
Omiljeni artikl u ormaru?
Uvijek onaj koji sam posljednji dodala. Mada crnu duksericu, smeđi i sivi džemper od kašmira, nekoliko bijelih majci bez natpisa i potpisa, i farmerice du jour, uvijek moram da imam.
Omiljeno red carpet izdanje sa Sarajevo Film Festivala?
Mislite na haljinu? Ne znam. Previše ih je bilo. Ali recimo ona od Kaftan Studija i ona druga od Kaftan Studija, i ona treća i četvrta…
Film koji se veseliš pogledati na ovogodišnjem SFF-u?
Rado bi ih pogledala sve, ali veselim se posebno kratkom filmu naše studentice Ree Memic (Rea Memic), „Veno“, u selekciji BH film.
Omiljeni bh.film?
Nezahvalno je pokušati da dam odgovor tipa „svih vremena“. Danas, sa sigurnošću, to je Pun Mjesec, Nermina Hamzagića. Omiljeni je čudna riječ za ovaj niskobudžetni triler, redateljski prvijenac, mladog umjetnika velike budućnosti. Film je impresivan, visceralan, relevantan. Gledala sam ga bez daha.
Maskara ili ruž?
Ni jedno. Korektor i rumenilo.
Tenisice ili cipele s potpeticom?
Oboje.
Najbolji modni savjet?
Moda treba da inspiriše, da oslobađa naš duh, a ne da pokorava ili uniformiše.
Najbolji beauty savjet koji si dobila?
U modi ne, ali u šminkanju manje je zaista više. Higijena je primarna, lice mora biti potpuno čisto svake noći i svakog jutra. SPF svakog dana, bez iznimke, u svim sezonama. Ako je moguće, koristite bar jedan serum – hijaluronski ljeti, retinol zimi. San ne može ništa da zamijeni. Na kraju, ono što unosite u tijelo je važnije od onoga što mažete po njemu.
U tvojoj torbici uvijek ćemo pronaći:
Zavisi od veličine torbice. Potrebe rastu u direktnoj proporciji sa dostupnim prostorom. Novac, telefon, balzam za usne, gumica za kosu.
Savjet za BONJOUR.čitateljice?
Bilo kakav? Kupite cvijeće danas.
BONJOUR.ba urednica, Dijana Ćavar i Emina Ganić tijekom snimanja u SSST-u u konferencijskoj dvorani
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
