TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 20.8.2026.
Šta znači biti svoja u svijetu koji često ima unaprijed definisanu predstavu o tome kakva žena treba da bude?
Kako se izboriti sa pritiskom da budemo tiše, manje zahtjevne ili manje ambiciozne i koliko je važna podrška drugih žena na tom putu?
O tim pitanjima razgovarale su Ida Prester, Nina Skočak, Hristina Popović i Eva Kostić na panelu „We’re Worth It“, održanom na Sarajevo Film Festivalu u organizaciji festivalskog partnera L’Oréal Paris.
Na glavnom festivalskom trgu, pred publikom i predstavnicima medija, četiri žene iz različitih umjetničkih oblasti – muzike i medija, društvenog aktivizma, glume i filma – govorile su iz ličnog iskustva o samopouzdanju, očekivanjima okoline, ambiciji, izborima i slobodi da sopstvenu vrijednost ne mjerimo tuđim kriterijumima.
U fokusu nije bila potraga za jednim odgovorom na pitanje šta znači „vredeti“, već različiti načini na koje žene danas grade odnos prema sebi, svojim izborima, ambicijama i glasu.
"Za mene je autentičnost ključna za vrijednost svake osobe. Kada vjerujem u ono što jesam i kada sam to ja – to se vidi“, istakla je Nina Skočak, govoreći o tome šta za nju znači poruka „I’m Worth It“.
Nina Skočak
Poseban, filmski kontekst razgovoru dala je mlada glumica Eva Kostić, koja na Sarajevo Film Festival stiže kao protagonistkinja dugo očekivanog filma „17“, rediteljke Kosare Mitić, koji otvara osjetljive, hrabre i društveno važne teme traume, ćutanja i izolacije, prateći priču dvije mlade žene čiji se životi, kroz neočekivane okolnosti, neraskidivo povezuju.
Njihov odnos postaje prostor povjerenja, razumjevanja i podrške, dok film kroz njihovo iskustvo govori o snazi ženske solidarnosti i potrebi da se o teškim iskustvima ne ćuti.
Govoreći o radu na ulozi, Eva je istakla koliko joj je lik promjenio odnos prema sebi. „Ovaj lik me naučio da budem hrabrija, da ne prećutim kad ne treba, da pokažem temperament. Ranije sam se smanjivala, pokušavala da budem fina, a rad na upravo ovoj ulozi mi je otvorio neki novi vid samopouzdanja.“
Eva Kostić
Jedna od tema koja je otvorila najviše prostora za razgovor bio je pritisak sa kojim se žene i dalje susreću – od očekivanja da budu manje glasne i manje ambiciozne, do potrebe da svoje odluke i stavove često dodatno objašnjavaju i opravdavaju.
Govoreći o ličnim iskustvima, učesnice su se osvrnule na trenutke u kojima su morale da biraju između očekivanja drugih i sopstvenog osjećaja šta žele i u šta vjeruju. Posebno je bilo riječi o pritisku koji dolazi sa javnim prostorom i društvenim mrežama, gde komentari anonimnih korisnika često postaju mjerilo prema kojem žene počinju da preispituju sebe.
„Život u javnosti je kao veza sa zlostavljačem. Prije svake objave, pojavljivanja, vi morate zamisliti najgori mogući scenario, komentar i procijeniti da li možete živjeti s tim“, rekla je Ida Prester, ukazujući na normalizaciju negativnih komentara i pritiska kojem su javne ličnosti izložene.
Ida Prester
„Ne smijemo kao društvo da se navikavamo na to“ dodala je Nina Skočak.
Govoreći o pritisku da se uklopimo u očekivanja drugih, Hristina Popović je navela kako je do nedavno dobijala komentare da je – „debela“ a danas je „anoreksična“ i istakla da niko nema pravo da komentariše tuđe tijelo.
Hristina Popović
„Osnažena žena nije ona koja se ničeg ne plaši, već žena koja ne traži dozvolu da uradi stvari kojih se plaši. Kod nas je uobičajeno da nas društvo često tjera da se uklopimo, a to podrazumijeva da amputiraš dijelove sebe kako bi fitovalo nečiju realnost. A to ne moramo da radimo kako bismo bile prihvaćene. Imamo pravo da kažemo – teško mi je, i da gajim dijete i da snimam film, putujem osam sati. Imamo pravo na to.“
Razgovor je otvorio i pitanje odnosa među ženama – koliko smo spremne da uspjeh druge žene vidimo kao razlog za slavlje, a ne kao konkurenciju. Učesnice su istakle da podrška ne znači samo ohrabrenje u trenucima kada je teško, već i spremnost da drugoj ženi napravimo prostor, priznamo njen uspjeh i budemo uz nju bez potrebe za poređenjem.
„Trebalo bi da osnažujemo jedna drugu, a ne da otežavamo već tešku poziciju u društvu. Da li to treba da bude dio edukacije koja se stavlja u formalno obrazovanje? Smatram da da“, rekla je Hristina Popović.
Govoreći o sopstvenom iskustvu, Nina Skočak je istakla je koliko su joj druge žene bile važne u trenucima kada je pravila velike korake „Mene su žene najviše inspirisale i najviše sam učila od žena.
L’Oréal Paris je ove godine novčani partner zvanične festivalske nagrade „Srce Sarajeva“ za najbolju glumicu, čime je svoju dugogodišnju poruku o vrijednosti svake žene povezao sa konkretnom podrškom umjetnicama i njihovom stvaralaštvu.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Na Festivalskom trgu ovih dana jutro rijetko prođe bez nekog dobrog susreta.
Jedno jutro za susjednim stolom sjedi glumac, drugo reditelj, treće neko lice koje smo prethodne večeri gledali na velikom platnu.
Tako je bilo i ovog jutra.
Na Festivalski trg svratili smo zbog Grand kafe, a onda za jednim stolom ugledali Ariju Rizvić.
Arija Rizvić, glumica i pozorišna redateljica
Publika ju je gledala u serijama San snova , Sjene prošlosti i Divlje pčele , u kojoj je igrala Teodoru Vukas, a iza sebe već ima više od 500 snimljenih televizijskih epizoda. Istovremeno ostaje snažno vezana za pozorište i režiju, a među predstavama koje potpisuje je i Da sam ptica .
Njena biografija zapravo prilično dobro objašnjava i jedan odgovor koji ćemo dobiti nekoliko minuta kasnije: prije Akademije završila je klasični balet i školu solo pjevanja, a zatim na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studirala pozorišnu režiju, paralelno ostajući vezana za glumu.
Drugim riječima, kada Arija svoj život opiše kao mjuzikl, to uopće ne djeluje slučajno.
Spontani susret pretvorili smo u pet brzih filmskih pitanja.
Sasvim dovoljno da jutarnji susret vrlo brzo dobije filmski scenarij.
Koji bi film voljela ponovo pogledati prvi put?
Arija: Chicago.
Odgovor koji vrlo brzo dobije dodatni smisao čim čujete sljedeći.
Koji žanr najbolje opisuje tvoj život?
Arija: Mjuzikl.
Okay, consistency.
Da tvoj život trenutno ima filmski naslov, koji bi bio?
Arija: „Život u autu.“
Kratko, jasno i dovoljno vizualno da već vidimo opening scene.
Koji je tvoj najdraži filmski ritual?
Arija: Druženje s ljudima.
I, s obzirom na ono što se ovih dana dešava po gradu, odgovor koji baš dobro razumijemo.
Ko bi bio idealan sagovornik za Grand kafu?
Arija: Penélope Cruz.
Tu bismo vrlo rado rezervisali i mjesto za susjednim stolom.
Upravo su ovakvi susreti jedan od razloga zbog kojih se Festivalski trg ovih dana stalno vraća na našu dnevnu rutu.
Grand kafa svoju dugogodišnju podršku filmskoj industriji nastavlja upravo tamo gdje se ona ovih dana najviše osjeti među publikom, autorima, glumcima i ljudima koji Sarajevo pune filmskim pričama.
Uz prisustvo na festivalskim lokacijama, Grand ove godine dio fokusa usmjerava i prema novoj generaciji kreativaca.
Raspisan je konkurs za najbolji scenarij za reklamu Grand kafe na temu „Sve nas spaja“ koja je dio Grand kampanje za Sarajevo Film Festival 2027. godine.
Mladi autori iz regiona tako dobijaju priliku osmisliti vlastitu filmsku priču za brend.
Svratiti na Grand kafu.
Sresti Ariju Rizvić.
Za jedno jutro sasvim dobar plot.
I vrlo dobar podsjetnik na ovogodišnju Grand poruku:
„Sve nas spaja i miris i ukus i uživanje u dobrom filmu.“
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
