Alen Agić, šaptač magije, pisac, Magic Whisperer. Alen je kreativac koji kroz svoje citate na društvenim mrežama redovito inspirira i budi lijepe i tople emocije kod svih onih koji čitaju njegove riječi. U mnogima od njih se prepoznajemo, dio njih nam daju vrijedne lekcije o ljubavi i životu, a drugi dio nam mami osmijeh i bude u nama želju da ih okačimo na zid u našem domu.

Njegov citat o zagrljaju davno je ukrao i simpatije našeg uredništva, te nam se Alen pridružio u prekrasnom projektu kreiranja cekera koji će potaknuti cijelu zemlju da se grli više.
Naime, podsjećamo, upravo se Alenov citat nalazi na cekeru koji je nastao u sklopu kampanje #zagrlizaljubav, koji možete pronaći u odabranim Bingo marketima, a čijom kupovinom donirate dio novca za utrku Race for the Cure. Više o kampanji, ali i nastanku Šaptač magije citata, saznajte više u nastavku.

Od kada postoji Šaptač magije i što te potaknulo na pisanje ovih inspirativnih poruka i otkrivanje vlastitih emocija?

Šaptač Magije je moj alter ego, koji se probudio negdje sredinom 2008. godine. Tada sam bio dijete, klinac, koji je pisao o svemu i svačemu, a najviše o ljubavi. Samo, u tom momentu, nisam osjećao niti najmanju potrebu za objavljivanjem napisanog. Poslije sam vremenom sazrio i odlučio pokazati okolini šta umijem. Volim da kažem kako je jako važno da prezentujete svijetu talenat kojim raspolažete, u suprotnom ne koristite mentalne resurse adekvatno i društveno korisno. Zamislite da doktor izmisli lijek protiv side ili druge neizlječive bolesti, pa ga drži ispod kreveta, eventualno u fioci spavaće sobe. To je pogrešno. Na kraju krajeva, da sam se vodio tim putem, danas bih vjerovatno plivao u drugim vodama, daveći se u kojekakvoj nametnutoj monotonosti. Moj savjet za sve mlade naraštaje je da glasno vrisnu ono u čemu su dobri, jedino tako će biti prihvaćeni. Jedino tako će pretvoriti neostvarene snove u ostvarenu, zasluženo uspješnu, sadašnjost.

Što te čini sretnim?

Sreća se dijeli na dva dijela i ako nemaš oba komadića sudbonosne slagalice, ne možeš biti potpuno sretan. Prvi dio se odnosi na zdravlje, a drugi dio na osobu koji te drži za ruku i kada uragan puše ili kada napola dehidriran hodaš kroz upeklu pustinju. Sve ostalo nije sreća, ali može neznatno da utiče na nju. Ja, lično, smatram da sam sretan čovjek, jer sam izgradio sopstveni svijet u svačijem i prilično golemom svijetu. Valjda jer sam ga gradio s pravom ženom. Nemam drugo objašnjenje.

Što te inspirira u pisanju?

Jednom riječju, život.

Kako bi prokomentirao naš humanitarni projekt i zajedničku suradnju?             

Ovaj projekt pokazuje da dobrota još uvijek nije izumrla i da, iako se čini da živimo u kamenom dobu, postoje ljudi čije srce nije kameno. Kada radite nešto volonterski, bez vlastite koristi, ne tražeći ništa zauzvrat, osim istinskog osjećaja da ste čovjek - shvatite da naša planeta ipak nije pogrešno mjesto za stanovanje. Ponosan sam što sam dio cjelokupne kampanje i radosno nosim, naoko, nevidljivi bedž ljudskosti na duši, zajedno sa čitavim MODAMO timom. Velike pohvale idu za Anu i Dijanu, koje su se lavovski borile od samog početka, ne štedeći ni vrijeme ni energiju. Sve u svemu, mi smo dali svoj maksimum, sada su na potezu ostali građani Bosne i Hercegovine. Što se više cekera proda, više će se obezbijediti novca za žene, majke, kraljice - da ubrzo ozdrave i ponovno prime u naručje svoju djecu, svoje voljene.

Što je za tebe zagrljaj?     

Zagrljaj je dosta više od običnog fizičkog kontakta za sve, koliko-toliko, pametne osobe. Ne mislim pametne po količini naslaganih diploma, već po stepenu razmišljanja koji ne zavisi direktno i prvenstveno od stečene titule. Tek kada te neko zagrli dovoljno jako, ako imaš iole mozga, zaključiš da si bez toga nula, nebitno na milionske bankovne račune. Ja ovom prilikom pozivam sve građane da se grle i podrže našu akciju kupovinom cekera u Bingovim marketima. Grlite se ispod semafora, na vrhu planine, na kauču, ispod vode, dok gledate film, kada čekate da ručak bude gotov, dok slušate omiljenu muziku – gdjegod. Budite svjesni da sada imate priliku biti humani na najljepši mogući način. Zajedno možemo napraviti magiju. 

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com