TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 4.5.2017.
Alen Agić, šaptač magije, pisac, Magic Whisperer. Alen je kreativac koji kroz svoje citate na društvenim mrežama redovito inspirira i budi lijepe i tople emocije kod svih onih koji čitaju njegove riječi. U mnogima od njih se prepoznajemo, dio njih nam daju vrijedne lekcije o ljubavi i životu, a drugi dio nam mami osmijeh i bude u nama želju da ih okačimo na zid u našem domu.
Njegov citat o zagrljaju davno je ukrao i simpatije našeg uredništva, te nam se Alen pridružio u prekrasnom projektu kreiranja cekera koji će potaknuti cijelu zemlju da se grli više.
Naime, podsjećamo, upravo se Alenov citat nalazi na cekeru koji je nastao u sklopu kampanje #zagrlizaljubav, koji možete pronaći u odabranim Bingo marketima, a čijom kupovinom donirate dio novca za utrku Race for the Cure. Više o kampanji, ali i nastanku Šaptač magije citata, saznajte više u nastavku.
Od kada postoji Šaptač magije i što te potaknulo na pisanje ovih inspirativnih poruka i otkrivanje vlastitih emocija?
Šaptač Magije je moj alter ego, koji se probudio negdje sredinom 2008. godine. Tada sam bio dijete, klinac, koji je pisao o svemu i svačemu, a najviše o ljubavi. Samo, u tom momentu, nisam osjećao niti najmanju potrebu za objavljivanjem napisanog. Poslije sam vremenom sazrio i odlučio pokazati okolini šta umijem. Volim da kažem kako je jako važno da prezentujete svijetu talenat kojim raspolažete, u suprotnom ne koristite mentalne resurse adekvatno i društveno korisno. Zamislite da doktor izmisli lijek protiv side ili druge neizlječive bolesti, pa ga drži ispod kreveta, eventualno u fioci spavaće sobe. To je pogrešno. Na kraju krajeva, da sam se vodio tim putem, danas bih vjerovatno plivao u drugim vodama, daveći se u kojekakvoj nametnutoj monotonosti. Moj savjet za sve mlade naraštaje je da glasno vrisnu ono u čemu su dobri, jedino tako će biti prihvaćeni. Jedino tako će pretvoriti neostvarene snove u ostvarenu, zasluženo uspješnu, sadašnjost.
Što te čini sretnim?
Sreća se dijeli na dva dijela i ako nemaš oba komadića sudbonosne slagalice, ne možeš biti potpuno sretan. Prvi dio se odnosi na zdravlje, a drugi dio na osobu koji te drži za ruku i kada uragan puše ili kada napola dehidriran hodaš kroz upeklu pustinju. Sve ostalo nije sreća, ali može neznatno da utiče na nju. Ja, lično, smatram da sam sretan čovjek, jer sam izgradio sopstveni svijet u svačijem i prilično golemom svijetu. Valjda jer sam ga gradio s pravom ženom. Nemam drugo objašnjenje.
Što te inspirira u pisanju?
Jednom riječju, život.
Kako bi prokomentirao naš humanitarni projekt i zajedničku suradnju?
Ovaj projekt pokazuje da dobrota još uvijek nije izumrla i da, iako se čini da živimo u kamenom dobu, postoje ljudi čije srce nije kameno. Kada radite nešto volonterski, bez vlastite koristi, ne tražeći ništa zauzvrat, osim istinskog osjećaja da ste čovjek - shvatite da naša planeta ipak nije pogrešno mjesto za stanovanje. Ponosan sam što sam dio cjelokupne kampanje i radosno nosim, naoko, nevidljivi bedž ljudskosti na duši, zajedno sa čitavim MODAMO timom. Velike pohvale idu za Anu i Dijanu, koje su se lavovski borile od samog početka, ne štedeći ni vrijeme ni energiju. Sve u svemu, mi smo dali svoj maksimum, sada su na potezu ostali građani Bosne i Hercegovine. Što se više cekera proda, više će se obezbijediti novca za žene, majke, kraljice - da ubrzo ozdrave i ponovno prime u naručje svoju djecu, svoje voljene.
Što je za tebe zagrljaj?
Zagrljaj je dosta više od običnog fizičkog kontakta za sve, koliko-toliko, pametne osobe. Ne mislim pametne po količini naslaganih diploma, već po stepenu razmišljanja koji ne zavisi direktno i prvenstveno od stečene titule. Tek kada te neko zagrli dovoljno jako, ako imaš iole mozga, zaključiš da si bez toga nula, nebitno na milionske bankovne račune. Ja ovom prilikom pozivam sve građane da se grle i podrže našu akciju kupovinom cekera u Bingovim marketima. Grlite se ispod semafora, na vrhu planine, na kauču, ispod vode, dok gledate film, kada čekate da ručak bude gotov, dok slušate omiljenu muziku – gdjegod. Budite svjesni da sada imate priliku biti humani na najljepši mogući način. Zajedno možemo napraviti magiju.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.
Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.
Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala
Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.
Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama.
Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."
Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli?
Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje.
Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”
Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.
Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”
Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati.
A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”
Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni.
Tada sve sjedne na svoje mjesto.”
Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.
Nevena: "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”
Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.
Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”
Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.
Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."
Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”
Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.
A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"
Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.
Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
