TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 4.5.2017.
Alen Agić, šaptač magije, pisac, Magic Whisperer. Alen je kreativac koji kroz svoje citate na društvenim mrežama redovito inspirira i budi lijepe i tople emocije kod svih onih koji čitaju njegove riječi. U mnogima od njih se prepoznajemo, dio njih nam daju vrijedne lekcije o ljubavi i životu, a drugi dio nam mami osmijeh i bude u nama želju da ih okačimo na zid u našem domu.
Njegov citat o zagrljaju davno je ukrao i simpatije našeg uredništva, te nam se Alen pridružio u prekrasnom projektu kreiranja cekera koji će potaknuti cijelu zemlju da se grli više.
Naime, podsjećamo, upravo se Alenov citat nalazi na cekeru koji je nastao u sklopu kampanje #zagrlizaljubav, koji možete pronaći u odabranim Bingo marketima, a čijom kupovinom donirate dio novca za utrku Race for the Cure. Više o kampanji, ali i nastanku Šaptač magije citata, saznajte više u nastavku.
Od kada postoji Šaptač magije i što te potaknulo na pisanje ovih inspirativnih poruka i otkrivanje vlastitih emocija?
Šaptač Magije je moj alter ego, koji se probudio negdje sredinom 2008. godine. Tada sam bio dijete, klinac, koji je pisao o svemu i svačemu, a najviše o ljubavi. Samo, u tom momentu, nisam osjećao niti najmanju potrebu za objavljivanjem napisanog. Poslije sam vremenom sazrio i odlučio pokazati okolini šta umijem. Volim da kažem kako je jako važno da prezentujete svijetu talenat kojim raspolažete, u suprotnom ne koristite mentalne resurse adekvatno i društveno korisno. Zamislite da doktor izmisli lijek protiv side ili druge neizlječive bolesti, pa ga drži ispod kreveta, eventualno u fioci spavaće sobe. To je pogrešno. Na kraju krajeva, da sam se vodio tim putem, danas bih vjerovatno plivao u drugim vodama, daveći se u kojekakvoj nametnutoj monotonosti. Moj savjet za sve mlade naraštaje je da glasno vrisnu ono u čemu su dobri, jedino tako će biti prihvaćeni. Jedino tako će pretvoriti neostvarene snove u ostvarenu, zasluženo uspješnu, sadašnjost.
Što te čini sretnim?
Sreća se dijeli na dva dijela i ako nemaš oba komadića sudbonosne slagalice, ne možeš biti potpuno sretan. Prvi dio se odnosi na zdravlje, a drugi dio na osobu koji te drži za ruku i kada uragan puše ili kada napola dehidriran hodaš kroz upeklu pustinju. Sve ostalo nije sreća, ali može neznatno da utiče na nju. Ja, lično, smatram da sam sretan čovjek, jer sam izgradio sopstveni svijet u svačijem i prilično golemom svijetu. Valjda jer sam ga gradio s pravom ženom. Nemam drugo objašnjenje.
Što te inspirira u pisanju?
Jednom riječju, život.
Kako bi prokomentirao naš humanitarni projekt i zajedničku suradnju?
Ovaj projekt pokazuje da dobrota još uvijek nije izumrla i da, iako se čini da živimo u kamenom dobu, postoje ljudi čije srce nije kameno. Kada radite nešto volonterski, bez vlastite koristi, ne tražeći ništa zauzvrat, osim istinskog osjećaja da ste čovjek - shvatite da naša planeta ipak nije pogrešno mjesto za stanovanje. Ponosan sam što sam dio cjelokupne kampanje i radosno nosim, naoko, nevidljivi bedž ljudskosti na duši, zajedno sa čitavim MODAMO timom. Velike pohvale idu za Anu i Dijanu, koje su se lavovski borile od samog početka, ne štedeći ni vrijeme ni energiju. Sve u svemu, mi smo dali svoj maksimum, sada su na potezu ostali građani Bosne i Hercegovine. Što se više cekera proda, više će se obezbijediti novca za žene, majke, kraljice - da ubrzo ozdrave i ponovno prime u naručje svoju djecu, svoje voljene.
Što je za tebe zagrljaj?
Zagrljaj je dosta više od običnog fizičkog kontakta za sve, koliko-toliko, pametne osobe. Ne mislim pametne po količini naslaganih diploma, već po stepenu razmišljanja koji ne zavisi direktno i prvenstveno od stečene titule. Tek kada te neko zagrli dovoljno jako, ako imaš iole mozga, zaključiš da si bez toga nula, nebitno na milionske bankovne račune. Ja ovom prilikom pozivam sve građane da se grle i podrže našu akciju kupovinom cekera u Bingovim marketima. Grlite se ispod semafora, na vrhu planine, na kauču, ispod vode, dok gledate film, kada čekate da ručak bude gotov, dok slušate omiljenu muziku – gdjegod. Budite svjesni da sada imate priliku biti humani na najljepši mogući način. Zajedno možemo napraviti magiju.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Svi imamo one trenutke kad previše razmišljamo. Kad nam fokus ode na tuđe reakcije, na ono šta će neko reći, pomisliti ili primijetiti. I koliko god to zvučalo poznato, rijetko o tome govorimo naglas, posebno kad se od nas očekuje da budemo sigurni, glasni i samouvjereni.
Upravo takve teme pokrenule su se u Cedevita Reci tako kako je showu koji se nije bavio savršenim odgovorima, nego stvarnim mislima koje nam često prolaze kroz glavu. Zvijezde iz regije su govorili onako kako im dođe, uz smijeh, pauze i onu dozu iskrenosti koja se ne planira.
A kako mi na Bonjour.ba rijetko ostajemo samo na onome što se kaže pred kamerama, zanimalo nas je i ono poslije. Šta ostane kad se razgovor završi, kamere se ugase i sve malo smiri? Zato smo nakon showa sjeli s Josipom Milanovićem i postavili mu još nekoliko pitanja, onih koja se nadovezuju, kopaju malo dublje i daju kontekst svemu što smo čuli tokom snimanja.
Josip Milanović
Josip: Uh, prvo… najteže pitanje.
U ono što sam danas, najviše me oblikovala nečija smrt. Kao dijete koje je cijeli život bilo osuđivano i etiketirano, jer sam plesao, a ne igrao nogomet, smrt dječaka koji više nije mogao trpjeti vršnjačko nasilje podsjetila me na moje vlastito odrastanje, borbe kroz koje sam prošao i strahove koje sam nosio u sebi. Tada sam počeo pisati ozbiljnije i posvetio se onome što je iznutra u meni, onome iz čega je rođen PisoJ.
Iz tuge, straha i smrti prigrlio sam život, pronašao svjetlo, mir i najvažnije - sebe. Dopustio sam si biti ranjiv i emotivan, glasno govoriti o svojim iskustvima i ne zadržavati nijednu emociju samo za sebe, naučio sam uvijek reći stvari onako kako jesu. Sve to me danas oblikovalo da svojim pričama, iskustvima i životnom pobjedom mogu inspirirati mnoge oko sebe.
Josip: Ne znam kako će ovo zvučati, ali ja baš volim svoje postove, jer su dio mene, komadići moje duše, mojih uspomena, moga iskustva i teško mi je izabrati samo jedan koji bih danas opet objavio. Ali, jedan koji bih danas sigurno ponovno objavio je onaj koji govori o životu, o traženju, opraštanju, o tome da se slomimo i opet sastavimo. Njegova poruka je: ne čekaj sutra, ne čekaj jučer, život je sada. Grli, voli, budi tu za nekoga, budi nečije sunce u kišnim danima.
Ako bih morao izabrati dio koji najbolje sažima sve to i koji bi mogao ostati u sjećanju, to bi bilo: „Budi nečiji četvrtak srijedom. Budi nečije sunce ovih kišnih dana. Budi nečije „volim te“ za siguran život.“ Mislim da to u samo nekoliko rečenica govori koliko je važno biti prisutan, biti iskren i nesebično dijeliti ljubav - i to je poruka koju bih danas, sutra i svaki dan opet volio poslati sebi, ali i ljudima oko sebe.
Josip: Da se sutra probudim kao 18-godišnjak, najviše bi me inspiriralo vidjeti koliko se čovjek može promijeniti, koliko može rasti i koliko snage nosi u sebi, iako tada toga možda uopće nije svjestan. Inspiriralo bi me vidjeti da svaka rana, svaki pad i svaki osjećaj straha može postati gorivo za nešto veće, da bol može prerasti u snagu, a sram u ponos.
Inspiriralo bi me znati da je u redu biti ranjiv, da nije slabost pokazati emocije, nego znak hrabrosti. Da je važno govoriti ono što osjećaš, čak i kad trepćeš od straha, i da time ne samo da oslobađaš sebe, nego i dodiruješ živote drugih. Inspiriralo bi me shvatiti da život nije u savršenim trenucima, nego u sitnim gestama: u riječima koje izgovoriš, u osmijehu koji pokloniš, u zagrljaju koji nekome može promijeniti dan.
Najviše bi me inspiriralo vidjeti da je moguće živjeti život punim srcem, bez lažnih maski, da je moguće prigrliti tugu, ali i radost, i da je svaki trenutak prilika da ostaviš trag, da budeš svjetlo u tuđem danu. Da se ne bojiš biti ti - svjestan, emotivan, kreativan, voljen i sposoban voljeti, jer to je ono što čini život smislenim.
Josip: Mnogo je mitova, ali kada je riječ o brendovima, najveći je da smo influenceri samo brojke. Neki brendovi misle da je dovoljno imati veliki reach ili puno lajkova i da će to automatski donijeti prodaju, nove pratitelje ili instant uspjeh. Ponekad se očekuje da ćemo prodati proizvod kao da smo trgovci, a zapravo je suština drugačija - svaka suradnja je priča, emocija, autentičnost koju prenosiš na svoj način.
Često nas se angažira zbog kreativnosti, načina na koji stvaramo sadržaj, ali se onda ograničava ta kreativnost i očekuje da budemo „Instagram modeli ili glumci“. Publika to odmah prepoznaje, i to rijetko donosi rezultate. Još jedan mit je da influencerima nije stalo do brenda, zapravo, istina je da nam je stalo koliko i njima, ali na svoj način. Pratimo detalje, razmišljamo o tonu, načinu pripovijedanja i o tome kako će publika reagirati.
Ne smijemo zaboraviti kakvu moć kao influenseri imamo - možemo brzo doprijeti do velikog broja ljudi, dotaknuti ih, inspirirati, prenijeti priču, educirati i promijeniti ih na bolje. Zato ovaj posao nije samo objava, nego stvarni utjecaj i odgovornost koju nosimo kad dijelimo svoj glas i svoja iskustva.
Josip: Joj, ja sam i zaboravio na to pitanje i sada, kada ste me podsjetili, opet ću analizirati što sam odgovorio i kako sam odgovorio, hahaha. Šalu na stranu, mislim da sam to više prihvatio nego promijenio, jer, još uvijek primjećujem kako previše razmišljam o tome što drugi misle, kako reagiraju, što očekuju.
Ali, moram se pohvaliti i reći kako sam naučio da to ne smije diktirati moje odluke ili riječi. Umjesto da budem zarobljen tuđim sudovima, trudim se biti iskren prema sebi i govoriti ono što osjećam, bez straha od tuđih reakcija.
Učenje da možeš izraziti sebe, i da je u redu biti ranjiv i emotivan, zapravo oslobađa. Nije uvijek lako, još uvijek ponekad analiziram previše, ali sad znam da je važnije prenijeti svoju priču, svoju poruku, nego pokušavati ugoditi svima. A kada to radiš iskreno, ljudi to prepoznaju, i to je mnogo vrijednije od bilo kakve kontrole nad tuđim reakcijama.
Josip: Definitivno Cedevita Energising, s okusom ananasa. Obožavam ananas još otkad sam putovao na Zanzibar, i sve što u sebi ima tu voćku sada mi ima poseban okus. Osim toga, u posljednje vrijeme puno treniram, teretana, EMS treninzi, moji višesatni plesni treninzi u plesnoj školi - i ovo piće mi je savršeno za vraćanje snage i energije.
A da ne pričam o putovanjima, jer na dužim turama uvijek u torbi imam Cedevitu vitaminsku vodu. Malo je kao moj osobni „energetski booster“ i uvijek mi pomogne da ostanem svjež, budan i spreman za nove avanture. Svi koji me malo bolje poznaju uvijek kažu da je Cedevita vitaminska voda moj tajni saveznik – što na treningu, na putovanju, pa i kad mi treba mali podsjetnik da život treba živjeti punim plućima, u ovome slučaju - piti punim gutljajima!
Josip: Moram biti iskren i reći kako se više i ne sjećam pitanja iz show-a (kao što sam već odgovorio ranije), ali se sjećam energije, atmosfere i koliko smo se samo ludo zabavili. Smijeh, suze u očima, iskreni zagrljaji i sjajna nova prijateljstva - za to sam cijelim srcem zahvalan cijeloj ekipi showa i to je ono čega se sjećam.
Jedva čekam pogledati show i još jednom proživjeti sve te sjajne emocije, čuti odgovore u kojima smo bili iskreni, svoji, autentični, i uvijek govorili onako kako jest, baš kao što i sam show nosi ime. I na kraju, stvarno se još jednom od srca moram zahvalili cijeloj ekipi na svemu, a posebno ekipi iz Cedevite na pozivu i prilici da kroz pitanja ispričam svoju životnu priču, podijelim svoja iskustva, hrabrost i snagu, da dotaknem nekoga i pokažem da je najvažnije od svega – biti svoj, ma što god drugi očekivali od tebe.
I zato nam je bilo logično da razgovor ne ostane samo u okviru showa. Nakon snimanja, pitali smo još ono što nam je ostalo u glavi. Nekad su upravo ti odgovori najzanimljiviji.
Ako vam se gleda nešto iskreno, ali opušteno, Cedevita show Reci tako kako je je dobar izbor za pauzu uz, naravno, Cedevita vitaminsku vodu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
