TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 5.11.2021.
Adresa koju svi istinski zaljubljenici u zdravu hranu veoma dobro poznaju je koncept prodavnica i veganski bistro 'Zdravo'.
Bilo da uživate na putu za posao uz njihove boost smoothie ili uživate u laganom ispijanju arabica kafe ili vam je omiljena stanica za ručak na poslu, sigurni smo da već znate o njihovoj novoj lokaciji.
Ako ipak ima i nekoliko vas koji do sada nisu posjetili novu lokaciju Zdravo, vrijeme je da se upoznate kroz ovu foto priču i saznate više detalja koje je sa nama vrlo rado podijelio Zdravo tim.
Koji su bili izazovi, kako su se odlučili za novu lokaciju, šta nas to nove očekuje, kao i preporuke šta probati iz jelovnika pročitajte u nastavku.
***
Možete li nam otkriti više detalja o samom prostoru?
Bistro Zdravo u novom ruhu na adresi Marka Marulića 2 je nešto drugačije, potpuno novo iskustvo za naše goste, kako nove goste tako i one stalne koji su nam vjerna podrška.
Na taj način smo usmjerili i uređenje interijera, tako da smo "ponijeli" sa sobom namještaj i detalje prethodnog prostora, ali im unijeli dašak novog.
Mali tim velikih stručnjaka, arhitekata, inžinjera i majstora je pomogao da se naša vizija ostvari tačno onako kako smo je zamislili: da prostor bude dinamičan i osvježavajući, ali opuštajući, sa elementima prirode i našom specifičnom eklektičnom estetikom.
Novitet je "Košnica", pridruženi prostor za kreaciju i edukaciju, u kojem planiramo uskoro organizirati radionice i predavanja na temu zdrave ishrane i holističkih metoda iscjelivanja.
Kako ste se odlučili na korak premještanja na novu adresu i koji su bili izazovi?
Na promjenu adrese smo se odlučili sukladno našem rastu i razvoju te mnogobrojnim molbama da "priđemo" bliže gradu.
Sa novim prostorom dobili smo mogućnost usluživanja većeg broja gostiju, međutim, ne želimo užurbanost i strku koju donosi centar grada.
Bilo nam je važno da očuvamo mir i atmosferu u kojoj će se gost opustiti, a istovremeno da dobijemo na otvorenosti i širini.
Najveći izazov je bila nesigurnost da li smo postigli cilj koji smo zadali, ali ona je otklonjena sa prvim gostima.
Imamo pozitivne reakcije svih gostiju, oni su u potpunosti podržali našu odluku o premještanju kada su posjetili novi prostor.
Pređimo malo na gourmet dio. Šta sve nudi Zdravo?
Bistro Zdravo nudi zdrave obroke i pića, bazirane na cjelovitnim namirnicama biljnog porijekla.
U jelovniku ćete pronaći slane i slatke obroke - sendviče, supe, salate, veliki izbor slasnih sirovih kolača bez glutena i bez šećera.
Služimo 100% arabica kafu koja ima skoro duplo manje kofeina od robuste.
Smislili smo i zdraviju verziju koktela, pa se naši prave od svježe cijeđenih sokova i bez rafiniranog šećera ili šećernog sirupa.
Također, gosti mogu kupiti superhranu u prahu, kakvu i mi koristimo u pripremi hrane, knjige o zdravoj ishrani ili aparate poput blendera, da bi sami pripremili neke zdrave recepte doma.
Koji specijalitet je najtraženiji i što biste savjetovali čitatelje/-ice da obavezno ne propuste probati?
Naši gosti imaju nekoliko glavnih favorita.
Preporučujem da se ne propusti probati naša palenta sa pavlakom od indijskih oraščića i parmezanom od oraha, kremasta supa od špinata, kriška integralnog hljeba sa pašteta namazom koji pravimo od oraha ili sladoled od banana koji nudimo u nekoliko okusa za one koje žele slatki obrok.
Iako je ljetno piće, naša ledena kafa Slana karamela je jednako popularna uprkos približavanju zime. Ima nešto za svakoga.
Kao i do sada pozivamo vas da ponudu Zdravo bistroa detaljnije istražite na novoj adresi Marka Marulića 2, kao i da pratite sve novosti i najavu njihovih novih ukusnih specijaliteta na Zdravo Facebook i Instagram stranici.
***
Naslovna fotografija: Zdravo
Razgovarala: Ilda Lihić-Isović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
