Hajrudin Šišić, mnogima poznatiji upravo kroz recepte i kulinarske preporuke koje objavljuje na svom Instagram profilu @harrycooper jučer je proslavio 3. rođendan svog bloga te je umjesto recepta za tortu s pratiteljima podijelio smjernice za pripremu trenutno popularne 'gardenscape focaccie'.

GARDENSCAPE FOCACCIA JE UKUSAN I PRIMAMLJIV GASTRO TREND

Riječ je o talijanskog pogači koja je oslikana uz pomoć začinskog biljaka i raznog povrća koji stvaraju crteže inspirirane vrtom, cvijećem i prirodom.
Focaccia je sjajan poslijepodnevni snack, ali i dodatak glavnom jelu, a uz ovaj recept i vi ćete postati stručnjak u pripremi vizualno primamljiv i hrskavih, ukusnih pogačica.

Sastojci: ⠀

• 3 šolje brašna (360g ) ⠀
• 1 šolja vode (200ml) ⠀
• 1/2 pakovanja kvasca ( ~5g) ⠀
• 50 ml maslinovog ulja⠀
• Začini i povrće po želji⠀

Priprema: ⠀

Kvasac izmiješati u hladnoj ili mlakoj vodi i ostaviti da se kvasac aktivira ( ~5 min). Potom umijesiti s brašnom u tijesto, dovoljno samo da oblikujete loptu/kuglu.
Nakon toga dodati ulje i umijesiti u glatko tijesto. Mijesiti 5 min. Ostaviti u dubokoj posudi i pokriti. Mirovanje najmanje 1h, a najbolje 2h.
Izvaditi tijesto na obložen pleh i rukama razvući u željeni oblik. Idealno debljine oko 3cm. Dekorisati sa začinima i povrćem po želji i ostaviti da miruje još 20-tak min. ⠀
Peći u zagrijanoj pećnici na 180 Celzijusa 30 minuta. ⠀

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Harry Cooper ? Food Blogger ? (@harrycoop.er) on Jun 23, 2020 at 10:50am PDT

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba