Koliko god volimo eksperimentirati s nešto drugačijim okusima, te iskusiti neka nova kulinarska iskustva, isto tako se vrlo rado vraćamo onim tradicionalnim slasticama koje bude posebne emocije.

Stoga, nakon što smo posljednjih dana uživali u blagdanskim slasticama obogaćenim prepoznatljivim okusima, ovog puta zvijezda naše gourmet rubrike je slavni kolač kojem ćete teško moći odoljeti. Riječ je o sočnim i ukusnim tufahijama po receptu Belme Halilović zbog kojih ćete se instant poželjeti teleportirati u kuhinju.





Kombinacija voća, kremastog šlaga, orašastih plodova i omiljenog keksa Belmin je izbor za pravu malu slatku energetsku bombu koja će oduševiti ukućane ali i goste. Stoga, detaljan popis sastojaka kao i pripremu donosimo u nastavku.

Recept:

• 6 delišes jabuka oguliti i izdubiti im sredinu
• staviti u šerpu litar vode, 100g šećera, 1 vanilin šećer i malo limunovog soka
• kada provri dodati jabuke i pažljivo ih skuhati, paziti da se ne prekuhaju
• napraviti punjenje od mljevenih oraha, plazme, malo šlaga i par kašika sirupa u kojem se kuhaju jabuke

• izvaditi jabuke, prebaciti ih u posudu za pečenje, napuniti filom
• zapeći ih desetak minuta na 200°C
• u međuvremenu u šerpu dodati još šećera (zavisno koliko slatko volite) i koru jabuke koju ste ogulili
• pustiti da se sirup ukuha
• ohlađene tufahije dekorisati šlagom i služiti sa sirupom 

* * *
Foto: Belma Halilović

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba