Bez brige, znamo da vikend shvaćate jako ozbiljno i da ne želite provesti par sati pred štednjakom. Jednako tako razumijemo da uz vašu jutarnju kavicu ili tijekom čitanja knjige želite uživati u ukusnoj slastici, nešto drugačijeg okusa, koju će voljeti i vaši najmiliji…

Sjajna vijest jeste da smo pronašli recept koji vam ne oduzima više od 10 minuta za pripremu, jako je ukusan i voljet će ga cijela obitelj. Naime, inspiraciju za pripremu deserta za koje namirnice već imamo u kuhinji dala nam je britanska kuharica Lorraine Pascale u svojoj jako popularnoj kuharici 'A Lighter Way to Bake'. Ono što ovu kuharicu čini posebnom jeste činjenica da je svaki recept osmišljen tako da se prilikom pripreme što više smanji korištenje šećera, bez da to utječe na puninu okusa samog jela. Uz to, nadodat ćemo još dvije stvari – prva je da je recept za banana bread istinski gurmanski užitak uz dodatak bijele čokolade koja se naprosto topi u ustima, a druga da se morate pripremiti na činjenicu da će kruh samo nestajati sa pladnja. Bon appetit!
SASTOJCI:

• 4 jušne žlice maslaca
• ¼ šalice smeđeg šećera
• 2 jaja, lagano istučena
• ¾ pšeničnog brašna
• ¾ višenamjenskog brašna + 1 jušna žlica brašna
• 2 čajne žlice praška za pecivo
• 2 banane, izgnječene
• 110 g malina
• Šaka zobenih pahuljica

NAČIN PRIPREME:
Pećnicu zagrijte na 175°C te obložite svoj kalup za pečenje papirom za pečenje. Pripazite da ostavite malo više papira sa strane kako biste nakon pečenja lakše izvadili svoj kruh. Promiješajte maslac i šećer zajedno u velikoj zdjeli dok ne dobijete glatku smjesu. Zatim polako dodajte jaja, jedno po jedno te ih snažno tucite pri svakom dodavanju. Dodajte pšenično brašno i višenamjensko brašno te prašak za pecivo i sve zajedno promiješajte. Sada dodajte banane i maline. Prespite svoju smjesu u kalup za pečenje, lagano poravnajte vrh sa stražnjim dijelom žlice te pospite zobene pahuljice po vrhu u jednakim razmacima. Stavite svoj kruh na pečenje i pecite ga 50-55 minuta – odličan pokazatelj da je kruh pečen jeste tekst sa čačkalicom. Kada je čačkalica čista kada ju postavite u sredinu kruha, kruh je pečen. Kada izvadite svoj kruh, ostavite da se kratko ohladi u kalupu, a zatim ga prebacite na žicu kako bi se u potpunosti ohladio.

***

Naslovna fotografija: pexels.com
Tekst: BONJOUR.ba

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba