TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.2.2025.
Dok su reflektori sinoć obasjavali zvijezde koje su kući odnijele zlatne maske, pravo pitanje za mnoge bilo je: ko su stvarni pobjednici večeri?
Možda oni koji su ostali praznih ruku, ali su pokupili simpatije publike, kritičara i cijele filmske industrije? BAFTA 2025 donijela je iznenađenja, emotivne govore i poneku odluku koja se nije svima dopala. O čemu se to najviše šapuće donosimo u nastavku.
'Konklava' trijumfuje, ali...
Edward Bergerov "Konklava" odnio je glavnu nagradu za najbolji film i dodatno osigurao pobjede u kategorijama najboljeg britanskog filma, adaptiranog scenarija i montaže. Priča o moćnim intrigama unutar Vatikana osvojila je kritičare, ali mnogi su očekivali da će "The Brutalist" preoteti glavnu nagradu. Da li je "Konklava" zaista bio najbolji ili samo najprikladniji izbor?
Mikey Madison – iznenađenje večeri
Ako postoji nagrada za najveće iznenađenje, onda bi je Mikey Madison već ponijela kući. Njena pobjeda u kategoriji najbolje glumice za "Anoru" ostavila je mnoge u čudu, posebno jer se očekivalo da je Emma Stone ("Poor Things") favoritkinja večeri. Da li su glasači BAFTA-e prepoznali nešto što je promaklo većini?
Adrien Brody briljira, ali je li bilo dileme?
Adrien Brody je zasluženo proglašen najboljim glumcem za ulogu u "The Brutalist". Njegova interpretacija arhitekte u potrazi za identitetom donijela mu je jednoglasne pohvale, ali, s druge strane, Andrew Scott ("All of Us Strangers") i Barry Keoghan ("Saltburn") su ostali u sjeni, iako su njihovi nastupi izazvali duboke emocije kod publike. Možda bi u nekom drugom scenariju upravo oni odnijeli kipić?
Zoe Saldaña i Karla Sofía Gascón – pobjednice uz kontroverze
"Emilia Pérez" odnijela je nagradu za najbolji film na stranom jeziku, a Zoe Saldaña je kući ponijela nagradu za najbolju sporednu glumicu. Međutim, kontroverze oko izbora Karle Sofíe Gascón u glavnoj ulozi bacile su sjenu na ovaj uspjeh. Ova pobjeda možda je bila predvidiva, ali debata oko nje još uvijek traje.
Foto: @voguemagazine
Jesse Eisenberg i Kieran Culkin: komedija koja je pobijedila ozbiljnu konkurenciju
Scenarij godine pripao je Jesseju Eisenbergu za "A Real Pain", dok je Kieran Culkin odnio nagradu za sporednog glumca. Iako su oba izbora dobro primljena, pitanje za mnoge je kako je ovaj film uspio nadmašiti scenarije koji su nosili mnogo veću emotivnu dubinu?
Wallace & Gromit: Da li je nostalgija pobijedila inovaciju?
Omiljeni animirani dvojac ponovo je osvojio BAFTA nagradu za "Vengeance Most Fowl". Dok su fanovi presretni, filmski analitičari se pitaju: da li BAFTA uporno nagrađuje poznate brendove umjesto da pruži priliku novim kreativnim vizijama?
U konačnici da li su pravi pobjednici oni koji su slavili na pozornici ili oni o čijim ulogama ćemo još dugo pričati?
* * *
Naslovna fotografija: @bafta
TEKST: Ada Ćeremida
Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.
Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta.
Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 
Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom.
Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine.
Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.
Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva.
U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.
Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba
Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?
Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite.
Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora.
Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.
Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?
Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti.
Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.
Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?
Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje.
Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture.
To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''.
To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?
Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće.
Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti.
Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
