TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.2.2025.
Dok su reflektori sinoć obasjavali zvijezde koje su kući odnijele zlatne maske, pravo pitanje za mnoge bilo je: ko su stvarni pobjednici večeri?
Možda oni koji su ostali praznih ruku, ali su pokupili simpatije publike, kritičara i cijele filmske industrije? BAFTA 2025 donijela je iznenađenja, emotivne govore i poneku odluku koja se nije svima dopala. O čemu se to najviše šapuće donosimo u nastavku.
'Konklava' trijumfuje, ali...
Edward Bergerov "Konklava" odnio je glavnu nagradu za najbolji film i dodatno osigurao pobjede u kategorijama najboljeg britanskog filma, adaptiranog scenarija i montaže. Priča o moćnim intrigama unutar Vatikana osvojila je kritičare, ali mnogi su očekivali da će "The Brutalist" preoteti glavnu nagradu. Da li je "Konklava" zaista bio najbolji ili samo najprikladniji izbor?
Mikey Madison – iznenađenje večeri
Ako postoji nagrada za najveće iznenađenje, onda bi je Mikey Madison već ponijela kući. Njena pobjeda u kategoriji najbolje glumice za "Anoru" ostavila je mnoge u čudu, posebno jer se očekivalo da je Emma Stone ("Poor Things") favoritkinja večeri. Da li su glasači BAFTA-e prepoznali nešto što je promaklo većini?
Adrien Brody briljira, ali je li bilo dileme?
Adrien Brody je zasluženo proglašen najboljim glumcem za ulogu u "The Brutalist". Njegova interpretacija arhitekte u potrazi za identitetom donijela mu je jednoglasne pohvale, ali, s druge strane, Andrew Scott ("All of Us Strangers") i Barry Keoghan ("Saltburn") su ostali u sjeni, iako su njihovi nastupi izazvali duboke emocije kod publike. Možda bi u nekom drugom scenariju upravo oni odnijeli kipić?
Zoe Saldaña i Karla Sofía Gascón – pobjednice uz kontroverze
"Emilia Pérez" odnijela je nagradu za najbolji film na stranom jeziku, a Zoe Saldaña je kući ponijela nagradu za najbolju sporednu glumicu. Međutim, kontroverze oko izbora Karle Sofíe Gascón u glavnoj ulozi bacile su sjenu na ovaj uspjeh. Ova pobjeda možda je bila predvidiva, ali debata oko nje još uvijek traje.
Foto: @voguemagazine
Jesse Eisenberg i Kieran Culkin: komedija koja je pobijedila ozbiljnu konkurenciju
Scenarij godine pripao je Jesseju Eisenbergu za "A Real Pain", dok je Kieran Culkin odnio nagradu za sporednog glumca. Iako su oba izbora dobro primljena, pitanje za mnoge je kako je ovaj film uspio nadmašiti scenarije koji su nosili mnogo veću emotivnu dubinu?
Wallace & Gromit: Da li je nostalgija pobijedila inovaciju?
Omiljeni animirani dvojac ponovo je osvojio BAFTA nagradu za "Vengeance Most Fowl". Dok su fanovi presretni, filmski analitičari se pitaju: da li BAFTA uporno nagrađuje poznate brendove umjesto da pruži priliku novim kreativnim vizijama?
U konačnici da li su pravi pobjednici oni koji su slavili na pozornici ili oni o čijim ulogama ćemo još dugo pričati?
* * *
Naslovna fotografija: @bafta
TEKST: Ada Ćeremida
Kraj maja vratio nas je imenu koje i danas zauzima posebno mjesto u historiji bh. i regionalne kinematografije. Davor Dujmović nije imao dugu karijeru, ali je iza sebe ostavio niz uloga koje su obilježile jednu filmsku epohu i generacije gledalaca.
Rođen u Sarajevu 1969. godine, pred kamere je stao gotovo slučajno, a vrlo brzo postao jedno od najupečatljivijih lica jugoslovenskog filma.
Njegova prirodnost, emotivna snaga i sposobnost da na ekranu djeluje potpuno stvarno izdvajali su ga među glumcima njegove generacije. 
Foto: @filmgal _, @filonerimiz
I danas, decenijama nakon posljednjih kadrova koje je snimio, njegovi likovi žive kroz filmove koji se iznova gledaju, citiraju i preporučuju novim generacijama.
Kao dječaka ga je na Markalama primijetio Emir Kusturica i pozvao na audiciju za film Otac na službenom putu . Bio je to početak karijere koja će obilježiti jednu od najzanimljivijih epoha jugoslovenske kinematografije.
Povodom godišnjice njegove smrti prisjećamo se uloga koje su obilježile karijeru Davora Dujmovića i ostavile trag koji nije izblijedio.
Foto: @karsisinema
Davor Dujmović ostavio je iza sebe filmografiju koja možda nije brojčano velika, ali jeste izuzetno značajna. Njegovi likovi često su nosili emociju čitavih filmova, a pojedine uloge postale su nezaobilazan dio kulturne memorije prostora bivše Jugoslavije.
Ovo su neke od onih koje se i danas najčešće spominju kada govorimo o njegovom naslijeđu.
Foto: IMDb
Perhan je bez sumnje uloga po kojoj će Davor Dujmović ostati najviše upamćen. Imao je tek sedamnaest godina kada je preuzeo glavnu ulogu u filmu Emira Kusturice, a njegov nastup ubrzo je privukao pažnju publike i kritike širom Evrope. 
Film je postao jedno od najznačajnijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, dok je Perhan ostao jedan od najprepoznatljivijih filmskih likova tog perioda. Dujmovićeva interpretacija mladog Roma rastrzanog između ljubavi, porodice i kriminala i danas se smatra jednom od najjačih glumačkih izvedbi svoje generacije. 
Dujmović je ulogu odigrao na romskom jeziku, a njegova izvedba donijela mu je međunarodno priznanje i status jednog od najtalentovanijih mladih glumaca svoje generacije. Mnogima je upravo Perhan i danas prva asocijacija na Davora Dujmovića.
Prvi susret publike s Davorom Dujmovićem dogodio se upravo kroz lik Mirze. Ulogu je dobio sasvim slučajno nakon što ga je Emir Kusturica primijetio u Sarajevu i pozvao na audiciju. 
Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, a mladom Dujmoviću otvorio vrata filmskog svijeta. Iako je tada bio tek dječak, njegova pojava na ekranu bila je dovoljno upečatljiva da nagovijesti karijeru koja slijedi.
U Kusturičinom filmu Underground, koji je također osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, Dujmović je tumačio lik Bate. 
Iako nije riječ o njegovoj najvećoj ulozi, film je postao jedan od najpoznatijih naslova evropske kinematografije devedesetih godina. Dujmović se savršeno uklopio u njegovu energiju, apsurd i crni humor, potvrđujući status glumca koji je znao ostaviti utisak i kada nije bio u središtu priče.
Tumačenje Gavrila Principa donijelo je Dujmoviću priliku da se okuša u ulozi jedne od najpoznatijih historijskih ličnosti s ovih prostora.
Film je kroz priču o Sarajevu s početka 20. stoljeća pokušao ponuditi drugačiji pogled na događaje koji su promijenili tok evropske historije. Dujmović je Principa igrao bez patetike, oslanjajući se na onu vrstu autentičnosti koja je obilježila njegov glumački izraz.
Film Praznik u Sarajevu danas se često spominje među važnim ostvarenjima domaće kinematografije kasnih osamdesetih godina. Dujmovićev lik Šehagića donosi slojevitu priču o mladim ljudima i stvarnosti Sarajeva tog vremena.
Uloga je dodatno pokazala njegovu sposobnost da podjednako uvjerljivo nosi glavne i sporedne likove te da svakoj sceni da prepoznatljiv pečat.
Foto: IMDb
Mnogi će Davora Dujmovića prvo povezati s Perhanom, Mirzom ili Batom, ali jedna od scena koje publika i danas rado dijeli dolazi iz Top liste nadrealista.
U kultnom skeču "Taxi štand" pojavljuje se uz Sašu Lošića Lošu, Dina Merlina i Branka Đurića Đuru, pokazujući da jednako dobro funkcioniše i u svijetu apsurda i satire. Ta epizoda ostala je podsjetnik da je iza ozbiljnih filmskih likova stajao glumac koji je imao rijetku sposobnost da bude podjednako uvjerljiv u drami i komediji. Danas su ti kadrovi jednako vrijedan dio njegovog naslijeđa kao i velike filmske uloge po kojima ga najčešće pamtimo.
Davor Dujmović preminuo je 31. maja 1999. godine, ali njegovo mjesto u filmskoj historiji ostalo je neupitno. Iza njega nisu ostale desetine filmova, nego nekoliko uloga koje su bile dovoljne da ga publika i danas pamti.
Za mnoge će zauvijek biti Perhan, ali njegova ostavština daleko je veća od jednog lika. Ona pripada cijeloj generaciji filmova koji su obilježili prostor bivše Jugoslavije.
Foto: @hara_haka_e
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
