TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 14.3.2023.
Izazovi u odrastanju za neku djecu mogu biti posebno teški, ali činjenica je da nijedno dijete ne prerasta potrebu za porodicom koja ga voli.
Upravo zbog toga odlučili smo saznati što više korisnih informacija o hraniteljstvu u Bosni i Hercegovini i načinu obezbjeđivanja sigurnog i njegujućeg okruženja za dijete ili mladu osobu kada nisu u mogućnosti da žive sa svojom biološkom porodicom.
Postoji mnoštvo hraniteljskih porodica širom zemlje i svačija iskustva su različita, no sam proces i određeni izazovi su zajednički svima. Zato je priča o hraniteljstvu toliko važna jer možemo omogućiti da svako pojedinačno dijete pronađe hraniteljsku porodicu, ljubav i sigurnost.
Foto: freepik.com
Možda ste čuli za hraniteljstvo preko televizijskih programa ili od svojih prijatelja, možda čak poznajete djecu ili mlade koji žive sa hraniteljima ili koji su dio hraniteljske porodice, ali koliko ste upoznati sa terminom i procesima aplikacije?
Postati hranitelj je jedno od najispunjenijih životnih zalaganja koje možete učiniti. Kao hranitelj/-ica, pružate siguran i stabilan dom za djecu i mlade koji možda nisu imali najbolji početak u životu.
Naša sagovornica Arma Tanović Branković jedna je od hraniteljica čija priča je u mnogočemu inspirativna i odlična motivacija za sve koji se još uvijek nisu odlučili za ovaj korak. Kako biste saznali sve o ovom putu, procesu, njegovim izazovima, ali i ispunjenju kojeg dobije svaki/-a hranitelj/-ica pročitajte u nastavku.
Foto: Ladies In magazin
Arma Tanović Branković
***
Mnogi od nas zapravo nisu upoznati sa različitim značenjima termina hraniteljstvo i usvajanje. Kako bismo to mogli najjednostavnije pojasniti ili kako biste Vi definirali svojim riječima?
Hraniteljstvo i usvajanje u administrativno pravnom smislu su dva različita puta skrbi za djecu bez roditeljskog staranja, ali u emotivnom, suštinskom smislu su jedno te isto. Bezuslovna i nesebična ljubav prema djetetu koje treba pažnju, stabilnost i dom. Ono što je najveća razlika da se usvajanjem stiče status krvnog srodnika, tačnije dijete koje se usvoji pravno je poput biološkog djeteta.
Foto: pexels.com
Hraniteljstvo je ugovorni odnos s različitim oblicima skrbi (specijalizirano hraniteljstvo, hitno hraniteljstvo ...). Potencijalni hranitelji prolaze niz obuka koji ih osnažuju za tu ulogu te imaju podršku i pomoć Centra za socijalni rad te izvrsnog tima Službe za hraniteljstvo.
Ukoliko smo upravu postoji procedura, tačnije papirologija i mnoštvo uslova poput toga da partneri moraju biti u braku prilikom apliciranja za udomljavanje djeteta bez roditeljskog staranja. Koliko ovaj proces usporava i umanjuje priliku za novi dom djeteta? Na čemu bi se trebalo dodatno poraditi?
Moram vas korigirati. Za hraniteljstvo/udomiteljstvo nije neophodna bračna zajednica. Dakle mogu biti i samci. Potrebno je da potencijalni hranitelji ispunjavaju druge, važnije uslove poput psihološke, emotivne stabilnosti, nekažnjavanja, potrebno je da imaju posao te riješeno stambeno pitanje koje može biti i ugovor o najmu stana ili kuće.
Foto: pexels.com
Želim istaknuti da su hranitelji i oni koji to žele postati vrlo posebni i vrijedni članovi i članice društva te da ih sistem zaista ohrabruje i pruža im svu neophodnu podršku te iako se put prijavljivanja i ostvarivanja smještaja djeteta na prvi pogled čini vrlo komplikovan to je u praksi mnogo jednostavnije i radi se zaista s mnogo dobre namjere.
"Potencijalne hranitelje često obeshrabri ovaj ugovorni odnos, tačnije mogućnost da dijete bude privremeno, a ne stalno smješteno u njihovu porodicu, emotivna težina koja to sve prati ali takva velika, čestita i gotovo sveta životna odluka, kao i sve takve prirode, mora imati i svoju težinu."
Hraniteljstvo ne ispunjava potrebu za roditeljstvom ono je čin koji ovaj svijet čini boljim mjestom za život za djecu kojima je porodica i ljubav potrebna. Za mene je ideja hraniteljstva jedna od najvećih ideja čovječanstva i imam posebno poštovanje prema svim porodicama i pojedincima koji se odluče na taj put.
Foto: pexels.com
Recite nam nešto o svom iskustvu sa hraniteljstvom. Kako je sve počelo?
Ne bih da na bilo koji način sebi gradim reputaciju ili samopromociju kroz ovu priču te želim istaknuti da je moj status oduvijek bio status povremenog hranitelja. To znači povremenu brigu djeci koja su već smještena u hraniteljske porodice. Moja priča nije počela odlukom da postanem hranitelj već potrebom da kroz svoju javnu izloženost koja prati moju profesiju promovišem ovu ideju i potaknem druge da se odluče na ovaj put. U tom procesu sasvim slučajno neka su divna djeca ušla u moj život. Jedan od njih, dječak, proveo je svoje formativne godine s mojom porodicom te tako postao, emotivno njen član. Brat i sin.
Počelo je sasvim slučajno, prilikom posjete Domu Bjelave prije devet godina, upoznala sam tog dječaka. Spojila nas je psovka i nakon psovke razgovor o tome zašto je psovka loša. Potom je taj dječak počeo provoditi vrijeme s našom porodicom najprije vikendima, a onda češće i mi smo se uključili u njegov odgoj i život. Mislim da je tu bilo mnogo više sudbinskog određenja nego neke racionalne odluke. Ja sam u međuvremenu prošla obuku koja me osnažila i pravno administrativno postala hraniteljica.
Možete li nam objasniti proces prijave za hraniteljstvo?
Svi oni koji žele da postanu hranitelji treba da se prijave u pripadajući Centar za socijalni rad koji će ih uputiti u dalju proceduru. Kada je riječ o motivaciji, savjetodavnom radu tu je i Služba za hraniteljstvo koja se nalazi u prostorijama Kantonalnog centra za socijalni rad i sjajne socijalne radnice koje će vas ohrabriti, olakšati vam proces i pojasniti sve procedure.
Foto: pexels.com
Koliko dugo čekate odluku i da li ste Vi bili uključeni u odluku o smještaju djece kod Vas?
Nakon prijavljivanja kreće proces edukacija. Taj proces edukacija ima za cilj da potencijalne hranitelje suoči sa svim izazovima, ali i privilegijama hraniteljstva te da podigne njihove hraniteljske kompetencije. Prošla sam tu obuku i mene je osnažila i kao roditelja. Nakon završenog procesa edukacije potencijalni hranitelji donose odluku da li će zaista krenuti na taj put. Potrebno je da potom završe administrativni dio te se onda nalaze u registru hranitelja i kada se pojavi potreba za smještajem djeteta bivaju pozvani. Jako je važno znati da se u tom procesu vodi računa o potrebama djeteta, ali i mogućnostima hraniteljske porodice. Ništa u tom procesu nije proizvoljno.
Po Vašem mišljenju šta je potrebno da biste bili uspješan/-a hranitelj/-ica?
Najosnovnija je ljubav i empatija, stavljanje svojih potreba po strani za dobrobit djeteta. Toplina i stabilnost doma. Jako je važna i samoprocjena. Dijete koje se smješta u hraniteljsku porodicu treba brigu, vrijeme, strpljenje jer često nosi višestruke emotivne ožiljke pa i rane.
Foto: pexels.com
Sve ovo zvuči vrlo teško i često obeshrabri potencijalne hranitelje ali nije! Ljudsko biće je puno ljepote dobra i snage.
"A nagrada koja se dobije za sav trud i emotivno ulaganje je bezuslovna ogromna sreća koja dolazi kao potvrda da ste istinski učinili nešto za drugo ljudsko biće, nedužno i samo na svijetu."
Šta je najbolji dio hraniteljstva, a šta možda najizazovniji?
Mnogo je izazova, a još više ljepote i dobra. Izazovi su razni, prije svega taj emotivni dio koji od vas traži da gledate širu sliku te da potpuno svoje potrebe stavite po strani. Na primjer, prije godinu dana bila sam u pripremnom procesu smještaja jedne djevojčice koja je na kraju smještena u srodničku porodicu. Danas sam s njenim srodnicima prijateljica i moja porodica i ja ostali smo u kontaktu s njom. I sretna sam jer vidim da je ona sretna sa svojom porodicom. Niti jednog trenutka niko od nas, moje djece koja su boravila s njom i koja je obožavaju nismo bili protiv te odluke. Jer ta odluka je za nju najbolja. Veze se nikada ne brišu niti prekidaju ili ne bi trebalo da se brišu.
Foto: pexels.com
Dakle najveći izazov je mogućnost da se starate za dijete, volite ga kao svoje i onda dođe do rastanka. To zna biti strašno bolno za hranitelje. Zato kažem da su to posebni ljudi koji uvijek vide širu sliku dobra za drugog. Dalje, djeca koja se smještaju u hraniteljstvo dolaze s velikim paketićem bola, tuge, straha, traume, nepovjerenja, odbranbenih mehanizama i sve se to reflektira na njihovo ponašanje. Tu treba mnogo ljubavi i strpljenja ne samo od strane hraniteljske porodice već i od cijele društvene zajednice u okruženju. Tu prije svega mislim na škole i pedagoge te na socijalne radnike koji prate tu priču (ne volim izraz slučaj).
Ono što je dobrobit jeste velika ljubav koju dobijete od djeteta, osjećaj da činite veliku i važnu stvar za drugo biće, a najveća nagrada je napredak koje dijete doživi u porodičnom okruženju. U 99 % priča koje ja znam i kojima sam lično ili posredno svjedočila, taj napredak je u spektru naučnofantastičnog.
"Vidite pred svojim očima taj proces duhovnog ozdravljenja tog malog bića i nema ništa što se može mjeriti s tim."
U histeričnom svijetu duhovne praznine uslovljenje različitim putevima dehumanizacije i otuđenja hraniteljstvo je put prema istinskoj čovječnosti. Ogromna je privilegija i sreća da budete na tom putu. Da vam svjetlo smisla postojanja u ovom svijetu u kojem smo tek tren ili zrno prašine osvjetli ponekad sumornu i bezličnu svakodnevnicu prepunu banalnosti.
Foto: pexels.com
Na šta ste najviše ponosni kada vidite dječaka kojem ste bili hraniteljica, a koji je sada već odrasla osoba?
On više nije dječak već divan mladi čovjek koji se brine za sebe. Naša priča je bila vrlo kompleksna. Mi smo njemu ušli u život kad se on pomirio sa samoćom u godinama kada i biološka djeca u porodicama prolaze separacijske procese u odnosu na roditelje i okreću se prijateljima, imaju probleme s identitetom i potrebom za potvrđivanjem u društvu često na pogrešan način. Prošli smo sve što se može proći u tim osjetljivim godinama. Al' doslovno. I više od toga. No danas on ima svoj posao koji voli i u kojem je pronašao svoju samorealizaciju. Ponosna sam na to što je naučio da preuzima odgovornost za sebe i danas je zreliji i odgovorniji prema sebi od većine momaka njegovih godina. Ljubav je i dalje tu. Ona je bila jedina poluga za sve što smo prolazili skupa i bila je mnogo puta na ispitu. Srećom ljubav je mnogo snažnija nego što mislimo.
Koje ste specifične izazove iskusili sa hraniteljstvom, a koje mislite da bi drugi potencijalni hranitelji trebali znati?
Da nije lako i da je predivno u isto vrijeme. Da možda neće dobiti podršku okoline. Nema ništa gore od poziva iz škole i pritužbi na dijete koje se nalazi u jednom strašnom trenutku adaptacije, ali društveni okvir traži poštovanje svojih pravila.
Foto: pexels.com
Najbolji savjet dala mi je moja homeopatica Lana Milavić: "Kad nešto činiš za drugog nemoj očekivati ništa. Ono što daš više nije tvoje”. Možda je apstraktno, ali zaista je tako. Treba mnogo strpljenja, fleksibilnosti i odricanja. Ali zar sve to ne treba i u roditeljstvu?
Da li postoji nešto što biste danas uradili drugačije po pitanju hraniteljstva?
Ne, to je bila moja sudbina. Nadam se da nas negdje čekaju još neka mala bića kojima će naša porodica biti potrebna. I nadam se da ćemo imati emotivne snage da im pružimo ono što treba.
Foto: pexels.com
Koji je najbolji savjet koji možete dati za osobe koje razmišljaju konkretno o hraniteljstvu?
Ako razmišljate, ako ste pomislili ma i djelić jedne sekunde, odmah nazovite službu za hraniteljstvo. Ne ignorištite taj poziv koji dolazi iz dubine vašeg bića. Ovdje je link. Isto tako zamolila bih sve one koji pročitaju ovaj članak, a u svojoj okolini imaju prijatelje ili poznanike koji razmišljaju o hraniteljstvu da ih ohrabre da se na to odluče.
***
Naslovna fotografija: pexels.com
TEKST: Ada Ćeremida
Planirali ste samo kratku šetnju, a završili u parku, na kafi, u još jednom krugu oko naselja i s djetetom koje odjednom više nema strpljenja?
Ljeto s mališanima zvuči lagano dok ne dođu vrućina, promjena ritma i ono poznato roditeljsko pitanje: šta sada ponuditi za užinu?
Najčešće baš ti kratki izlasci traže najviše pripreme. Dovoljno je da se šetnja produži, da se vrijeme obroka pomjeri ili da dijete postane umorno i gladno, pa da torba koju nosite sa sobom postane mali spas za cijeli dan.
Zato smo u novom Bonjour.intervjuu razgovarali s Magdalinom Janković, mamom tri dječaka i magistricom farmacije, o ljetnim izlascima, putovanjima i prehrani djece van kuće, ali i o praktičnim rješenjima poput Lino Frutolino BIO pouch voćnih kašica koje su spremne za upotrebu i lako stanu u torbu. 
Magdalina Janković, magistrica farmacije, certifikovana savjetnica za dojenje i ishranu beba i djece
Kroz praktične savjete razgovarali smo o tome šta uvijek treba imati pri ruci, kako prepoznati glad i žeđ kod malog djeteta i zašto je planiranje obroka jedan od najvažnijih dijelova svakog izleta.
Ljetni dani s djecom često su puni spontanih trenutaka: šetnja koja traje duže od planiranog, izlet koji se pretvori u malu avanturu ili putovanje na kojem se ritam cijelog dana promijeni.
Zato smo Magdalinu pitali ono što roditelji najčešće pomisle prije izlaska iz kuće: šta ponijeti, kako organizovati obroke i kako izbjeći nervozu koja se kod djece često javi baš kada nismo kod kuće.
Šta se uvijek nalazi u tvojoj torbi kada izlaziš s djecom?
U mojoj torbi je uvijek mnogo maramica, voda, rezervna odjeća i uvijek imam spakovanu užinu.
Zašto djeca često postanu nervozna baš kada smo van kuće?
To se veoma često dešava i zavisi od uzrasta. Kod manje djece to obično bude promjena ritma spavanja, promjena rutine, prestimulisanost okolinom i slično.
Zato je dobro da vrijeme boravka vani uvijek prilagodite dnevnim drijemkama, odmorima, vremenu za hranjenje i sličnim navikama.
Kako organizovati obroke kada cijeli dan nismo kod kuće?
U tim situacijama bih savjetovala da jedan obrok bude u kući, prije polaska na put. Ostale obroke možemo pripremiti i ponijeti u termos bocama koje adekvatno čuvaju toplinu i ispravnost hrane. Međutim, ako je put dug, a temperature veoma visoke, onda uvijek možete ponijeti i gotovu kašicu.
Kod gotovih kašica najbitnije je da čitate deklaracije i da znate šta je tačan sastav te kašice. Dakle, da one budu voće, žitarice, povrće, ali bez dodataka zaslađivača, konzervansa, boja i korigensa ukusa, baš poput ovih Lino proizvoda.
Kako prepoznati razliku između žeđi i gladi kod malog djeteta?
Sistemom eliminacije. Kod veoma malih beba koje doje, uvijek ćemo prvo ponuditi dojku, gdje one mogu zadovoljiti i žeđ i glad.
Ako su u pitanju bebe koje su počele s nemliječnom ishranom, uglavnom imamo neki ustaljeni raspored obroka kojeg se držimo i znamo kada okvirno možemo očekivati da će beba biti gladna. Između obroka svakako nudimo vodu, posebno tokom ljeta, i to češće, kako bi djeca bila dovoljno hidrirana.
Da li je bolje ponijeti više manjih međuobroka ili jedan veći obrok?
Ovo zavisi od uzrasta djece i dužine puta. Uvijek treba zadovoljiti potrebu za glavnim obrocima, ali na putu, zbog izmijenjenog ritma i rizika od mučnine tokom vožnje, dobro je uz sebe imati više manjih obroka. Tako su nam na dohvat ruke i možemo ih lako i jednostavno dati djeci.
Šta biste preporučili roditeljima koji planiraju prvo putovanje ili dužu vožnju s bebom?
Putovanja uvijek planirajte u vrijeme spavanja, idealno noćna ili ranojutarnja. Unaprijed isplanirajte gdje biste mogli praviti pauze za hranjenje, jer se bebe nipošto ne trebaju hraniti u autosjedalicama za vrijeme vožnje.
Neka nemliječni obrok bude najmanje dva sata prije polaska na put. Imajte dovoljno vode, rezervne odjeće pri ruci i dovoljan broj užina.
Koji je jedan savjet o prehrani beba koji biste voljeli da svaki roditelj zna?
Ishrana beba nisu stroge tabele s redoslijedom uvođenja namirnica, niti recepti koje nikada prije niste pravili.
Ishrana beba treba biti ista za cijelu porodicu, zasnovana na sezonskim, lako dostupnim namirnicama, raznovrsnosti i mudrom kombinovanju namirnica, tako da beba unese sve glavne nutrijente u svakom obroku.
Kada se dan produži, a planovi promijene, roditeljima najviše znače rješenja koja su praktična, spremna za upotrebu i lako stanu u torbu. Upravo zato se u ovakvim situacijama Lino Frutolino BIO pouch voćne kašice lako uklapaju u ritam šetnji, izleta, putovanja i svih onih malih ljetnih avantura s djecom.
U ponudi se nalaze voćne kombinacije osmišljene tako da roditeljima olakšaju trenutke kada užina treba biti pri ruci. Za svakodnevne šetnje i brzu užinu u parku tu su poznate voćne kombinacije poput Lino Frutolino BIO jabuka, kruška i banana te Lino Frutolino BIO kruška i marelica. Kada želite malo raznovrsniji izbor za izlet ili dužu vožnju, možete ponijeti Lino Frutolino BIO jabuka, šljiva i banana ili Lino Frutolino BIO jabuka, jagoda, borovnica i kupina.
Za roditelje koji traže kombinacije voća i žitarica, tu su Lino Frutolino BIO voće s pirom i Lino Frutolino BIO voće sa zobi, a dostupne su i dvije opcije bez žitarica: Lino Frutolino BIO kruška, jabuka i komorač te potpuno voćna kombinacija Lino Frutolino BIO jabuka, mango i breskva.
A prije nego što spakujete torbu za sljedeću šetnju, izlet ili putovanje, zavirite i u Lino ljetna avantura nagradni izazov. Možda baš vaša roditeljska torba uskoro bude spremnija za ljetne avanture s mališanima. Sve detalje i način učestvovanja pronađite ovdje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
