TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 14.3.2023.
Izazovi u odrastanju za neku djecu mogu biti posebno teški, ali činjenica je da nijedno dijete ne prerasta potrebu za porodicom koja ga voli.
Upravo zbog toga odlučili smo saznati što više korisnih informacija o hraniteljstvu u Bosni i Hercegovini i načinu obezbjeđivanja sigurnog i njegujućeg okruženja za dijete ili mladu osobu kada nisu u mogućnosti da žive sa svojom biološkom porodicom.
Postoji mnoštvo hraniteljskih porodica širom zemlje i svačija iskustva su različita, no sam proces i određeni izazovi su zajednički svima. Zato je priča o hraniteljstvu toliko važna jer možemo omogućiti da svako pojedinačno dijete pronađe hraniteljsku porodicu, ljubav i sigurnost.
Foto: freepik.com
Možda ste čuli za hraniteljstvo preko televizijskih programa ili od svojih prijatelja, možda čak poznajete djecu ili mlade koji žive sa hraniteljima ili koji su dio hraniteljske porodice, ali koliko ste upoznati sa terminom i procesima aplikacije?
Postati hranitelj je jedno od najispunjenijih životnih zalaganja koje možete učiniti. Kao hranitelj/-ica, pružate siguran i stabilan dom za djecu i mlade koji možda nisu imali najbolji početak u životu.
Naša sagovornica Arma Tanović Branković jedna je od hraniteljica čija priča je u mnogočemu inspirativna i odlična motivacija za sve koji se još uvijek nisu odlučili za ovaj korak. Kako biste saznali sve o ovom putu, procesu, njegovim izazovima, ali i ispunjenju kojeg dobije svaki/-a hranitelj/-ica pročitajte u nastavku.
Foto: Ladies In magazin
Arma Tanović Branković
***
Mnogi od nas zapravo nisu upoznati sa različitim značenjima termina hraniteljstvo i usvajanje. Kako bismo to mogli najjednostavnije pojasniti ili kako biste Vi definirali svojim riječima?
Hraniteljstvo i usvajanje u administrativno pravnom smislu su dva različita puta skrbi za djecu bez roditeljskog staranja, ali u emotivnom, suštinskom smislu su jedno te isto. Bezuslovna i nesebična ljubav prema djetetu koje treba pažnju, stabilnost i dom. Ono što je najveća razlika da se usvajanjem stiče status krvnog srodnika, tačnije dijete koje se usvoji pravno je poput biološkog djeteta.
Foto: pexels.com
Hraniteljstvo je ugovorni odnos s različitim oblicima skrbi (specijalizirano hraniteljstvo, hitno hraniteljstvo ...). Potencijalni hranitelji prolaze niz obuka koji ih osnažuju za tu ulogu te imaju podršku i pomoć Centra za socijalni rad te izvrsnog tima Službe za hraniteljstvo.
Ukoliko smo upravu postoji procedura, tačnije papirologija i mnoštvo uslova poput toga da partneri moraju biti u braku prilikom apliciranja za udomljavanje djeteta bez roditeljskog staranja. Koliko ovaj proces usporava i umanjuje priliku za novi dom djeteta? Na čemu bi se trebalo dodatno poraditi?
Moram vas korigirati. Za hraniteljstvo/udomiteljstvo nije neophodna bračna zajednica. Dakle mogu biti i samci. Potrebno je da potencijalni hranitelji ispunjavaju druge, važnije uslove poput psihološke, emotivne stabilnosti, nekažnjavanja, potrebno je da imaju posao te riješeno stambeno pitanje koje može biti i ugovor o najmu stana ili kuće.
Foto: pexels.com
Želim istaknuti da su hranitelji i oni koji to žele postati vrlo posebni i vrijedni članovi i članice društva te da ih sistem zaista ohrabruje i pruža im svu neophodnu podršku te iako se put prijavljivanja i ostvarivanja smještaja djeteta na prvi pogled čini vrlo komplikovan to je u praksi mnogo jednostavnije i radi se zaista s mnogo dobre namjere.
"Potencijalne hranitelje često obeshrabri ovaj ugovorni odnos, tačnije mogućnost da dijete bude privremeno, a ne stalno smješteno u njihovu porodicu, emotivna težina koja to sve prati ali takva velika, čestita i gotovo sveta životna odluka, kao i sve takve prirode, mora imati i svoju težinu."
Hraniteljstvo ne ispunjava potrebu za roditeljstvom ono je čin koji ovaj svijet čini boljim mjestom za život za djecu kojima je porodica i ljubav potrebna. Za mene je ideja hraniteljstva jedna od najvećih ideja čovječanstva i imam posebno poštovanje prema svim porodicama i pojedincima koji se odluče na taj put.
Foto: pexels.com
Recite nam nešto o svom iskustvu sa hraniteljstvom. Kako je sve počelo?
Ne bih da na bilo koji način sebi gradim reputaciju ili samopromociju kroz ovu priču te želim istaknuti da je moj status oduvijek bio status povremenog hranitelja. To znači povremenu brigu djeci koja su već smještena u hraniteljske porodice. Moja priča nije počela odlukom da postanem hranitelj već potrebom da kroz svoju javnu izloženost koja prati moju profesiju promovišem ovu ideju i potaknem druge da se odluče na ovaj put. U tom procesu sasvim slučajno neka su divna djeca ušla u moj život. Jedan od njih, dječak, proveo je svoje formativne godine s mojom porodicom te tako postao, emotivno njen član. Brat i sin.
Počelo je sasvim slučajno, prilikom posjete Domu Bjelave prije devet godina, upoznala sam tog dječaka. Spojila nas je psovka i nakon psovke razgovor o tome zašto je psovka loša. Potom je taj dječak počeo provoditi vrijeme s našom porodicom najprije vikendima, a onda češće i mi smo se uključili u njegov odgoj i život. Mislim da je tu bilo mnogo više sudbinskog određenja nego neke racionalne odluke. Ja sam u međuvremenu prošla obuku koja me osnažila i pravno administrativno postala hraniteljica.
Možete li nam objasniti proces prijave za hraniteljstvo?
Svi oni koji žele da postanu hranitelji treba da se prijave u pripadajući Centar za socijalni rad koji će ih uputiti u dalju proceduru. Kada je riječ o motivaciji, savjetodavnom radu tu je i Služba za hraniteljstvo koja se nalazi u prostorijama Kantonalnog centra za socijalni rad i sjajne socijalne radnice koje će vas ohrabriti, olakšati vam proces i pojasniti sve procedure.
Foto: pexels.com
Koliko dugo čekate odluku i da li ste Vi bili uključeni u odluku o smještaju djece kod Vas?
Nakon prijavljivanja kreće proces edukacija. Taj proces edukacija ima za cilj da potencijalne hranitelje suoči sa svim izazovima, ali i privilegijama hraniteljstva te da podigne njihove hraniteljske kompetencije. Prošla sam tu obuku i mene je osnažila i kao roditelja. Nakon završenog procesa edukacije potencijalni hranitelji donose odluku da li će zaista krenuti na taj put. Potrebno je da potom završe administrativni dio te se onda nalaze u registru hranitelja i kada se pojavi potreba za smještajem djeteta bivaju pozvani. Jako je važno znati da se u tom procesu vodi računa o potrebama djeteta, ali i mogućnostima hraniteljske porodice. Ništa u tom procesu nije proizvoljno.
Po Vašem mišljenju šta je potrebno da biste bili uspješan/-a hranitelj/-ica?
Najosnovnija je ljubav i empatija, stavljanje svojih potreba po strani za dobrobit djeteta. Toplina i stabilnost doma. Jako je važna i samoprocjena. Dijete koje se smješta u hraniteljsku porodicu treba brigu, vrijeme, strpljenje jer često nosi višestruke emotivne ožiljke pa i rane.
Foto: pexels.com
Sve ovo zvuči vrlo teško i često obeshrabri potencijalne hranitelje ali nije! Ljudsko biće je puno ljepote dobra i snage.
"A nagrada koja se dobije za sav trud i emotivno ulaganje je bezuslovna ogromna sreća koja dolazi kao potvrda da ste istinski učinili nešto za drugo ljudsko biće, nedužno i samo na svijetu."
Šta je najbolji dio hraniteljstva, a šta možda najizazovniji?
Mnogo je izazova, a još više ljepote i dobra. Izazovi su razni, prije svega taj emotivni dio koji od vas traži da gledate širu sliku te da potpuno svoje potrebe stavite po strani. Na primjer, prije godinu dana bila sam u pripremnom procesu smještaja jedne djevojčice koja je na kraju smještena u srodničku porodicu. Danas sam s njenim srodnicima prijateljica i moja porodica i ja ostali smo u kontaktu s njom. I sretna sam jer vidim da je ona sretna sa svojom porodicom. Niti jednog trenutka niko od nas, moje djece koja su boravila s njom i koja je obožavaju nismo bili protiv te odluke. Jer ta odluka je za nju najbolja. Veze se nikada ne brišu niti prekidaju ili ne bi trebalo da se brišu.
Foto: pexels.com
Dakle najveći izazov je mogućnost da se starate za dijete, volite ga kao svoje i onda dođe do rastanka. To zna biti strašno bolno za hranitelje. Zato kažem da su to posebni ljudi koji uvijek vide širu sliku dobra za drugog. Dalje, djeca koja se smještaju u hraniteljstvo dolaze s velikim paketićem bola, tuge, straha, traume, nepovjerenja, odbranbenih mehanizama i sve se to reflektira na njihovo ponašanje. Tu treba mnogo ljubavi i strpljenja ne samo od strane hraniteljske porodice već i od cijele društvene zajednice u okruženju. Tu prije svega mislim na škole i pedagoge te na socijalne radnike koji prate tu priču (ne volim izraz slučaj).
Ono što je dobrobit jeste velika ljubav koju dobijete od djeteta, osjećaj da činite veliku i važnu stvar za drugo biće, a najveća nagrada je napredak koje dijete doživi u porodičnom okruženju. U 99 % priča koje ja znam i kojima sam lično ili posredno svjedočila, taj napredak je u spektru naučnofantastičnog.
"Vidite pred svojim očima taj proces duhovnog ozdravljenja tog malog bića i nema ništa što se može mjeriti s tim."
U histeričnom svijetu duhovne praznine uslovljenje različitim putevima dehumanizacije i otuđenja hraniteljstvo je put prema istinskoj čovječnosti. Ogromna je privilegija i sreća da budete na tom putu. Da vam svjetlo smisla postojanja u ovom svijetu u kojem smo tek tren ili zrno prašine osvjetli ponekad sumornu i bezličnu svakodnevnicu prepunu banalnosti.
Foto: pexels.com
Na šta ste najviše ponosni kada vidite dječaka kojem ste bili hraniteljica, a koji je sada već odrasla osoba?
On više nije dječak već divan mladi čovjek koji se brine za sebe. Naša priča je bila vrlo kompleksna. Mi smo njemu ušli u život kad se on pomirio sa samoćom u godinama kada i biološka djeca u porodicama prolaze separacijske procese u odnosu na roditelje i okreću se prijateljima, imaju probleme s identitetom i potrebom za potvrđivanjem u društvu često na pogrešan način. Prošli smo sve što se može proći u tim osjetljivim godinama. Al' doslovno. I više od toga. No danas on ima svoj posao koji voli i u kojem je pronašao svoju samorealizaciju. Ponosna sam na to što je naučio da preuzima odgovornost za sebe i danas je zreliji i odgovorniji prema sebi od većine momaka njegovih godina. Ljubav je i dalje tu. Ona je bila jedina poluga za sve što smo prolazili skupa i bila je mnogo puta na ispitu. Srećom ljubav je mnogo snažnija nego što mislimo.
Koje ste specifične izazove iskusili sa hraniteljstvom, a koje mislite da bi drugi potencijalni hranitelji trebali znati?
Da nije lako i da je predivno u isto vrijeme. Da možda neće dobiti podršku okoline. Nema ništa gore od poziva iz škole i pritužbi na dijete koje se nalazi u jednom strašnom trenutku adaptacije, ali društveni okvir traži poštovanje svojih pravila.
Foto: pexels.com
Najbolji savjet dala mi je moja homeopatica Lana Milavić: "Kad nešto činiš za drugog nemoj očekivati ništa. Ono što daš više nije tvoje”. Možda je apstraktno, ali zaista je tako. Treba mnogo strpljenja, fleksibilnosti i odricanja. Ali zar sve to ne treba i u roditeljstvu?
Da li postoji nešto što biste danas uradili drugačije po pitanju hraniteljstva?
Ne, to je bila moja sudbina. Nadam se da nas negdje čekaju još neka mala bića kojima će naša porodica biti potrebna. I nadam se da ćemo imati emotivne snage da im pružimo ono što treba.
Foto: pexels.com
Koji je najbolji savjet koji možete dati za osobe koje razmišljaju konkretno o hraniteljstvu?
Ako razmišljate, ako ste pomislili ma i djelić jedne sekunde, odmah nazovite službu za hraniteljstvo. Ne ignorištite taj poziv koji dolazi iz dubine vašeg bića. Ovdje je link. Isto tako zamolila bih sve one koji pročitaju ovaj članak, a u svojoj okolini imaju prijatelje ili poznanike koji razmišljaju o hraniteljstvu da ih ohrabre da se na to odluče.
***
Naslovna fotografija: pexels.com
TEKST: Bonjour.ba
Tema koja jednako izaziva nježnost i paniku kod roditelja jeste prva kašica. Roditelji tada prelistaju bezbroj foruma, pitaju prijatelje i čekaju „znak“ da je dijete spremno, ali kako zapravo znati kada je pravi trenutak?
Da li su to prvi zubići, kada dijete sjedi samostalno, kada pokazuje interes za hranu ili jednostavno… instinkt?
Upravo o tim dilemama, ali i o tome kako zdrave prehrambene navike počinju od prve kašike, razgovarali smo s Magdalinom Janković, magistricom farmacije i sertifikovanom savjetnicom za dojenje i ishranu beba i djece.
Magdalina Janković, mr. ph. i savjetnica za dojenje i ishranu i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Kroz svoj rad svakodnevno pomaže roditeljima da razumiju proces dohrane… bez pritiska, stresa i osjećaja da moraju znati sve odmah. A kako su i Magdalina i Lino posvećeni istoj misiji, edukaciji roditelja i stvaranju zdravih prehrambenih navika od najranijih dana, bilo je sasvim prirodno da se te dvije jake, edukativne strane susretnu u jednoj priči.
Upravo zato smo ih povezali kroz razgovor koji otvara najvažnija pitanja o prvim zalogajima, dilemama i zabludama koje prate svaku porodicu.
Prvo pitanje koje smo postavili Magdalini bilo je ono koje stvara najviše stresa za svaku mamu i tatu, a to je kada počinje period dohrane i kako prepoznati da je njihova beba spremna za prve zalogaje.
Magdalina, šta zapravo znači “spremno za dohranu” i zašto to nije isto za svaku bebu?
Magdalina: Spremno za početak nemliječne ishrane kod beba podrazumijeva pravilan motorni razvoj: da su vrat i trup čvrsti, odnosno da beba u sjedećem položaju može stabilno da sjedi kraći period. To podrazumijeva i da je razvila koordinaciju oko-ruka, što znači da može istraživati teksturu i ukuse hrane.
Magdalina navodi da ono što često stvara zabunu jesu zubići jer se pogrešno misli da su neophodni za početak dohrane. “Nisu”, kaže. “Ali su prethodni znaci važni.” Dohrana, objašnjava, nije utrka, već prilagođavanje bebinom tempu, uz pažljivo slušanje njenih znakova.
Kada krene dohrana, mnogi roditelji se pitaju da li treba prestati s dojenjem. Magdalina odmah razbija tu dilemu.
Može li beba iznad šest mjeseci istovremeno i dojiti i jesti kašu?
Magdalina: Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do navršene druge godine života ili dok god to mami i bebi odgovara. U prvih godinu dana majčino mlijeko je glavna hrana, a nemliječna ishrana, poput kašica, služi kao dopuna, dakle, dohrana.
Šta ako beba još ne sjedi sama, čekati ili krenuti sa manjim količinama?
Magdalina: Počinje se tek kada beba pokaže znakove spremnosti. Samostalno posjedanje se obično očekuje između devetog i desetog mjeseca, pa je najbolje savjetovati se s pedijatrom i fizijatrom o tome da li bebu treba postavljati u sjedeći položaj samo tokom obroka ili koristiti alternativne položaje – npr. držati bebu u krilu u turskom sjedu, bez direktnog oslonca ispod guze.
Svaka beba ima svoj tempo, a svaka porodica svoj način. Važno je samo da hrana nikada ne postane pritisak, već prostor povjerenja.
Naravno, pitali smo Magdalinu ono što zanima roditelje, a to je koja je idealna prva kašica i utiče li slatko na kasnije navike?
Magdalina: Ne postoji univerzalni odgovor, ali je preporuka da to budu sezonske, domaće namirnice. Ako se koriste gotove kašice poput Lino, važno je da imaju BIO oznaku što znači da je najmanje 95% sastojaka iz ekološkog uzgoja, pod kontrolom i sertifikatom evropskih tijela.
Majčino mlijeko je slatkastog ukusa, pa bebe prirodno vole slatko. Zbog toga je pametno prvo uvoditi neutralnije ukuse, a tek kasnije one slađe jer će ih beba svakako prihvatiti. Lino kašice, namijenjene od najranijeg uzrasta, mogu se davati bebama i one uživaju u njihovim blagim, prirodnim ukusima.
Kada na ambalaži vidite BIO oznaku, to je potvrda da proizvod ispunjava stroge standarde Evropske unije o ekološkoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, regulisane Uredbom (EU) 2018/848. U praksi, to znači da BIO proizvodi poput Lino Frutolino BIO poucheva sadrže najmanje 95% ekoloških sastojaka, bez GMO-a, sintetičkih pesticida i hemijskih gnojiva.
Iza te oznake stoji EU ekološki logotip, zelena lista sa zvjezdicama i redovne kontrole od strane ovlaštenih tijela koje potvrđuju kvalitet i sigurnost svakog sastojka.
Kada dohrana postane dio svakodnevne rutine, roditelji brzo shvate koliko praktična rješenja znače. Kašice u staklenkama, ali i pouch vrećice koje stanu u svaku torbu, često spašavaju trenutke kad obrok mora biti brz, siguran i bez stresa. Zato nas je zanimalo…
Koja je najveća zabluda o gotovim dječjim proizvodima poput kašica i poucheva?
Magdalina: Najčešća zabluda je da su gotovi proizvodi puni šećera, boja i konzervansa, te da nisu adekvatni obroci. Iako domaća priprema ima prednost, ponekad su gotove kašice praktično i sigurno rješenje, posebno u pokretu. Lino proizvodi sadrže čisto voće bez dodataka šećera, vještačkih zaslađivača i konzervansa pa mogu biti dobar obrok ili užina, naročito za starije mališane.
Odmah smo i pitali Magdalinu šta uraditi u onoj situaciji poznatoj svim roditeljima kada beba jednostavno ne pojede sve.
Magdalina: Za djecu do godinu dana obrok ne bi trebao stajati duže od dva sata na sobnoj temperaturi. Ne znači da će se pokvariti, ali se time smanjuje rizik od stomačnih tegoba. Ako beba ne pojede sve, roditelji ili starija braća i sestre mogu završiti obrok.
Za kraj, zamolili smo Magdalinu da izdvoji jedno pravilo koje bi, po njenom mišljenju, svaki roditelj trebao znati kada je riječ o ishrani beba.
Magdalina: Roditelji bi trebali biti opušteniji kada je riječ o uvođenju nemliječne hrane, uz poštovanje osnovnih pravila i normi. Nema potrebe za pretjeranim tablicama i kuhanjem posebnih jela. Najvažnije pravilo: alergene treba uvoditi ranije, između šestog i dvanaestog mjeseca bebinog života.
Ovaj razgovor pokazao je da dohrana nije faza u kojoj roditelji polažu ispit, nego prilika da zajedno rastu s bebom. Svaka kašika donosi nešto novo… iskustvo, strpljenje, povjerenje, pokoju mrljicu. Upravo na toj ideji raste i Lino: kao mali podsjetnik da su zdravi počeci najljepši kad su jednostavni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
