Izazovi u odrastanju za neku djecu mogu biti posebno teški, ali činjenica je da nijedno dijete ne prerasta potrebu za porodicom koja ga voli.

Upravo zbog toga odlučili smo saznati što više korisnih informacija o hraniteljstvu u Bosni i Hercegovini i načinu obezbjeđivanja sigurnog i njegujućeg okruženja za dijete ili mladu osobu kada nisu u mogućnosti da žive sa svojom biološkom porodicom.

Postoji mnoštvo hraniteljskih porodica širom zemlje i svačija iskustva su različita, no sam proces i određeni izazovi su zajednički svima. Zato je priča o hraniteljstvu toliko važna jer možemo omogućiti da svako pojedinačno dijete pronađe hraniteljsku porodicu, ljubav i sigurnost.

 

Foto: freepik.com

 

Možda ste čuli za hraniteljstvo preko televizijskih programa ili od svojih prijatelja, možda čak poznajete djecu ili mlade koji žive sa hraniteljima ili koji su dio hraniteljske porodice, ali koliko ste upoznati sa terminom i procesima aplikacije?

Postati hranitelj je jedno od najispunjenijih životnih zalaganja koje možete učiniti. Kao hranitelj/-ica, pružate siguran i stabilan dom za djecu i mlade koji možda nisu imali najbolji početak u životu.

Naša sagovornica Arma Tanović Branković jedna je od hraniteljica čija priča je u mnogočemu inspirativna i odlična motivacija za sve koji se još uvijek nisu odlučili za ovaj korak. Kako biste saznali sve o ovom putu, procesu, njegovim izazovima, ali i ispunjenju kojeg dobije svaki/-a hranitelj/-ica pročitajte u nastavku.

 

Foto: Ladies In magazin

Arma Tanović Branković

***
 

Mnogi od nas zapravo nisu upoznati sa različitim značenjima termina hraniteljstvo i usvajanje. Kako bismo to mogli najjednostavnije pojasniti ili kako biste Vi definirali svojim riječima?

Hraniteljstvo i usvajanje u administrativno pravnom smislu su dva različita puta skrbi za djecu bez roditeljskog staranja, ali u emotivnom, suštinskom smislu su jedno te isto. Bezuslovna i nesebična ljubav prema djetetu koje treba pažnju, stabilnost i dom. Ono što je najveća razlika da se usvajanjem stiče status krvnog srodnika, tačnije dijete koje se usvoji pravno je poput biološkog djeteta.

 

Foto: pexels.com

 

Hraniteljstvo je ugovorni odnos s različitim oblicima skrbi (specijalizirano hraniteljstvo, hitno hraniteljstvo ...). Potencijalni hranitelji prolaze niz obuka koji ih osnažuju za tu ulogu te imaju podršku i pomoć Centra za socijalni rad te izvrsnog tima Službe za hraniteljstvo.

Ukoliko smo upravu postoji procedura, tačnije papirologija i mnoštvo uslova poput toga da partneri moraju biti u braku prilikom apliciranja za udomljavanje djeteta bez roditeljskog staranja. Koliko ovaj proces usporava i umanjuje priliku za novi dom djeteta? Na čemu bi se trebalo dodatno poraditi?
 

Moram vas korigirati. Za hraniteljstvo/udomiteljstvo nije neophodna bračna zajednica. Dakle mogu biti i samci. Potrebno je da potencijalni hranitelji ispunjavaju druge, važnije uslove poput psihološke, emotivne stabilnosti, nekažnjavanja, potrebno je da imaju posao te riješeno stambeno pitanje koje može biti i ugovor o najmu stana ili kuće.

 

Foto: pexels.com

Želim istaknuti da su hranitelji i oni koji to žele postati vrlo posebni i vrijedni članovi i članice društva te da ih sistem zaista ohrabruje i pruža im svu neophodnu podršku te iako se put prijavljivanja i ostvarivanja smještaja djeteta na prvi pogled čini vrlo komplikovan to je u praksi mnogo jednostavnije i radi se zaista s mnogo dobre namjere.


"Potencijalne hranitelje često obeshrabri ovaj ugovorni odnos, tačnije mogućnost da dijete bude privremeno, a ne stalno smješteno u njihovu porodicu, emotivna težina koja to sve prati ali takva velika, čestita i gotovo sveta životna odluka, kao i sve takve prirode, mora imati i svoju težinu."


Hraniteljstvo ne ispunjava potrebu za roditeljstvom ono je čin koji ovaj svijet čini boljim mjestom za život za djecu kojima je porodica i ljubav potrebna. Za mene je ideja hraniteljstva jedna od najvećih ideja čovječanstva i imam posebno poštovanje prema svim porodicama i pojedincima koji se odluče na taj put.
 

Foto: pexels.com
 

 

Recite nam nešto o svom iskustvu sa hraniteljstvom. Kako je sve počelo?
 

Ne bih da na bilo koji način sebi gradim reputaciju ili samopromociju kroz ovu priču te želim istaknuti da je moj status oduvijek bio status povremenog hranitelja. To znači povremenu brigu djeci koja su već smještena u hraniteljske porodice. Moja priča nije počela odlukom da postanem hranitelj već potrebom da kroz svoju javnu izloženost koja prati moju profesiju promovišem ovu ideju i potaknem druge da se odluče na ovaj put. U tom procesu sasvim slučajno neka su divna djeca ušla u moj život. Jedan od njih, dječak, proveo je svoje formativne godine s mojom porodicom te tako postao, emotivno njen član. Brat i sin.

Počelo je sasvim slučajno, prilikom posjete Domu Bjelave prije devet godina, upoznala sam tog dječaka. Spojila nas je psovka i nakon psovke razgovor o tome zašto je psovka loša. Potom je taj dječak počeo provoditi vrijeme s našom porodicom najprije vikendima, a onda češće i mi smo se uključili u njegov odgoj i život. Mislim da je tu bilo mnogo više sudbinskog određenja nego neke racionalne odluke. Ja sam u međuvremenu prošla obuku koja me osnažila i pravno administrativno postala hraniteljica.

 

Možete li nam objasniti proces prijave za hraniteljstvo?
 

Svi oni koji žele da postanu hranitelji treba da se prijave u pripadajući Centar za socijalni rad koji će ih uputiti u dalju proceduru. Kada je riječ o motivaciji, savjetodavnom radu tu je i Služba za hraniteljstvo koja se nalazi u prostorijama Kantonalnog centra za socijalni rad i sjajne socijalne radnice koje će vas ohrabriti, olakšati vam proces i pojasniti sve procedure.

 

Foto: pexels.com

 

Koliko dugo čekate odluku i da li ste Vi bili uključeni u odluku o smještaju djece kod Vas?
 

Nakon prijavljivanja kreće proces edukacija. Taj proces edukacija ima za cilj da potencijalne hranitelje suoči sa svim izazovima, ali i privilegijama hraniteljstva te da podigne njihove hraniteljske kompetencije. Prošla sam tu obuku i mene je osnažila i kao roditelja. Nakon završenog procesa edukacije potencijalni hranitelji donose odluku da li će zaista krenuti na taj put. Potrebno je da potom završe administrativni dio te se onda nalaze u registru hranitelja i kada se pojavi potreba za smještajem djeteta bivaju pozvani. Jako je važno znati da se u tom procesu vodi računa o potrebama djeteta, ali i mogućnostima hraniteljske porodice. Ništa u tom procesu nije proizvoljno.

 

Po Vašem mišljenju šta je potrebno da biste bili uspješan/-a hranitelj/-ica?
 

Najosnovnija je ljubav i empatija, stavljanje svojih potreba po strani za dobrobit djeteta. Toplina i stabilnost doma. Jako je važna i samoprocjena. Dijete koje se smješta u hraniteljsku porodicu treba brigu, vrijeme, strpljenje jer često nosi višestruke emotivne ožiljke pa i rane.

 

Foto: pexels.com

 

Sve ovo zvuči vrlo teško i često obeshrabri potencijalne hranitelje ali nije! Ljudsko biće je puno ljepote dobra i snage.
 

"A nagrada koja se dobije za sav trud i emotivno ulaganje je bezuslovna ogromna sreća koja dolazi kao potvrda da ste istinski učinili nešto za drugo ljudsko biće, nedužno i samo na svijetu."

Šta je najbolji dio hraniteljstva, a šta možda najizazovniji?

Mnogo je izazova, a još više ljepote i dobra. Izazovi su razni, prije svega taj emotivni dio koji od vas traži da gledate širu sliku te da potpuno svoje potrebe stavite po strani. Na primjer, prije godinu dana bila sam u pripremnom procesu smještaja jedne djevojčice koja je na kraju smještena u srodničku porodicu. Danas sam s njenim srodnicima prijateljica i moja porodica i ja ostali smo u kontaktu s njom. I sretna sam jer vidim da je ona sretna sa svojom porodicom. Niti jednog trenutka niko od nas, moje djece koja su boravila s njom i koja je obožavaju nismo bili protiv te odluke. Jer ta odluka je za nju najbolja. Veze se nikada ne brišu niti prekidaju ili ne bi trebalo da se brišu.

 

Foto: pexels.com

 

Dakle najveći izazov je mogućnost da se starate za dijete, volite ga kao svoje i onda dođe do rastanka. To zna biti strašno bolno za hranitelje. Zato kažem da su to posebni ljudi koji uvijek vide širu sliku dobra za drugog. Dalje, djeca koja se smještaju u hraniteljstvo dolaze s velikim paketićem bola, tuge, straha, traume, nepovjerenja, odbranbenih mehanizama i sve se to reflektira na njihovo ponašanje. Tu treba mnogo ljubavi i strpljenja ne samo od strane hraniteljske porodice već i od cijele društvene zajednice u okruženju. Tu prije svega mislim na škole i pedagoge te na socijalne radnike koji prate tu priču (ne volim izraz slučaj).

Ono što je dobrobit jeste velika ljubav koju dobijete od djeteta, osjećaj da činite veliku i važnu stvar za drugo biće, a najveća nagrada je napredak koje dijete doživi u porodičnom okruženju. U 99 % priča koje ja znam i kojima sam lično ili posredno svjedočila, taj napredak je u spektru naučnofantastičnog.

 

"Vidite pred svojim očima taj proces duhovnog ozdravljenja tog malog bića  i nema ništa što se može mjeriti s tim."

U histeričnom svijetu duhovne praznine uslovljenje različitim putevima dehumanizacije i otuđenja hraniteljstvo je put prema istinskoj čovječnosti. Ogromna je privilegija i sreća da budete na tom putu. Da vam svjetlo smisla postojanja u ovom svijetu u kojem smo tek tren ili zrno prašine osvjetli ponekad sumornu i bezličnu svakodnevnicu prepunu banalnosti.

 

Foto: pexels.com

 

Na šta ste najviše ponosni kada vidite dječaka kojem ste bili hraniteljica, a koji je sada već odrasla osoba?

On više nije dječak već divan mladi čovjek koji se brine za sebe. Naša priča je bila vrlo kompleksna. Mi smo njemu ušli u život kad se on pomirio sa samoćom u godinama kada i biološka djeca u porodicama prolaze separacijske procese u odnosu na roditelje i okreću se prijateljima, imaju probleme s identitetom i potrebom za potvrđivanjem u društvu često na pogrešan način. Prošli smo sve što se može proći u tim osjetljivim godinama. Al' doslovno. I više od toga. No danas on ima svoj posao koji voli i u kojem je pronašao svoju samorealizaciju. Ponosna sam na to što je naučio da preuzima odgovornost za sebe i danas je zreliji i odgovorniji prema sebi od većine momaka njegovih godina. Ljubav je i dalje tu. Ona je bila jedina poluga za sve što smo prolazili skupa i bila je mnogo puta na ispitu. Srećom ljubav je mnogo snažnija nego što mislimo.

 

Koje ste specifične izazove iskusili sa hraniteljstvom, a koje mislite da bi drugi potencijalni hranitelji trebali znati?

 

Da nije lako i da je predivno u isto vrijeme. Da možda neće dobiti podršku okoline. Nema ništa gore od poziva iz škole i pritužbi na dijete koje se nalazi u jednom strašnom trenutku adaptacije, ali društveni okvir traži poštovanje svojih pravila.

 

Foto: pexels.com

 

Najbolji savjet dala mi je moja homeopatica Lana Milavić: "Kad nešto činiš za drugog nemoj očekivati ništa. Ono što daš više nije tvoje”. Možda je apstraktno, ali zaista je tako. Treba mnogo strpljenja, fleksibilnosti i odricanja. Ali zar sve to ne treba i u roditeljstvu?

 

Da li postoji nešto što biste danas uradili drugačije po pitanju hraniteljstva?
 

Ne, to je bila moja sudbina. Nadam se da nas negdje čekaju još neka mala bića kojima će naša porodica biti potrebna. I nadam se da ćemo imati emotivne snage da im pružimo ono što treba.

 

Foto: pexels.com

 

Koji je najbolji savjet koji možete dati za osobe koje razmišljaju konkretno o hraniteljstvu?
 

Ako razmišljate, ako ste pomislili ma i djelić jedne sekunde, odmah nazovite službu za hraniteljstvo. Ne ignorištite taj poziv koji dolazi iz dubine vašeg bića. Ovdje je link. Isto tako zamolila bih sve one koji pročitaju ovaj članak, a u svojoj okolini imaju prijatelje ili poznanike koji razmišljaju o hraniteljstvu da ih ohrabre da se na to odluče.

***
Naslovna fotografija: pexels.com

Sunčani dani su pred nama, a s njima dolazi i jedno važno pitanje koje mnogi roditelji sve češće postavljaju, a to je trebaju li djeca zaista nositi sunčane naočale?

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Laura (@lglora)

 

Upravo zato smo u našoj rubrici Mame rulz, koja okuplja savjete, priče i podršku za roditelje, odlučili otvoriti ovu temu s osobom koja o njoj zna najviše.

Razgovarali smo s doktoricom Ajlom Pidro Mioković, specijalisticom oftalmologije i optometrije, magistricom menadžmenta u zdravstvu i mamom koja na vrlo posvećen način povezuje stručnost i roditeljsko razumijevanje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dr. Ajla Pidro | Oftalmolog (@dr_ajla)

 

Ajla već godinama educira roditelje kroz Instagram, gdje dijeli praktične savjete o zdravlju dječijih očiju, odgovara na pitanja i gradi zajednicu povjerenja. Zajedno sa sestrom Aidom Pidro Gadžo, objavila je i e-knjigu “Kako sačuvati vid djeteta u digitalnom dobu”, koja kroz primjere, istraživanja i smjernice pruža roditeljima alate za brigu o vidu njihove djece u svijetu ekrana.

 

 

Zato smo joj postavili upravo ona pitanja koja najviše zbunjuju roditelje: kada treba obaviti prvi pregled, koje naočale zaista štite, šta je “lijeno oko” i koje su to zablude koje mogu ostaviti trajne posljedice na dječiji vid.

 

Da li djeca zaista trebaju sunčane naočale?

„Apsolutno, da“, jasno kaže Ajla na pitanje trebaju li djeca nositi sunčane naočale. 

Ajla: „Dječije oči su osjetljivije na sunčevu svjetlost nego oči odraslih, a UV zrake mogu s vremenom oštetiti strukture oka. Kao što kožu štitimo kremom, tako bismo i oči trebali štititi kvalitetnim sunčanim naočalama. Nisu to samo modni detalji – to je zaštita koja će umanjiti dugoročni kumulativni efekat UV na oko.“

 

 

Šta znači kada dječije oči upijaju više UV zraka?

Ajla: „Sočivo u oku djeteta je prozirnije i još nema onu prirodnu UV barijeru koju razvijamo s godinama. To znači da više štetnih zraka dolazi do dubine oka/retine, što povećava rizik od oštećenja u budućnosti. Ovo ne znači da dijete mora biti cijeli dan sa sunčanim naočalama... ali ako moramo da znamo kako ih zaštititi.“

Oprez: “igračke” naočale mogu nanijeti više štete

Ajla: „Zatamnjeno staklo širi zjenicu, a ako nema UV filter, onda još više UV zraka ulazi u oko. Uvijek savjetujem roditeljima da provjere oznaku 100% UV (ili UV400) zaštite i da naočale kupuju na provjerenim mjestima.“

Kada dijete treba prvi pregled?

Ajla: „Ako nema ranih problema ili porodične historije, prvi pregled bi trebalo napraviti oko 3. – 4. godine. Ali ako nešto primijetimo ranije – bježanje oka, jako suzenje, izbjegavanje gledanja u daljinu – treba reagovati odmah.“

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dr. Ajla Pidro | Oftalmolog (@dr_ajla)

 

Da li su svijetle oči zaista osjetljivije?

Ajla: „Da. Svijetle oči – plave, sive, zelene – imaju manje pigmenta koji prirodno štiti od svjetla, pa su osjetljivije. Takva djeca često žmirkaju na suncu. Kada im jednom ponudite sunčane naočale, često će ih tražiti sami, jer im gode.“

Lijeno oko se ne vidi, ali ostavlja posljedice

Ajla: „Dijete gleda normalno, ali jedno oko ne razvija dobar vid jer mozak ‘preferira’ drugo. Najčešće se ne vidi golim okom. Zato je važan sistematski pregled – jer mi to otkrijemo mjerenjima koja se ne mogu uočiti kod kuće.“

Najveći mit? Da naočale kvare vid

Ajla: „‘Neće nositi naočale da mu se oči ne ulijene’ – to je zabluda. Naočale ne kvare vid – one ga popravljaju. Bez njih, mozak ne dobija jasnu sliku i to može ostaviti posljedice, ne samo na vid nego i na uspjeh u školi ili socijalne interakcije.“

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dr. Ajla Pidro | Oftalmolog (@dr_ajla)

 

Postoji rok: do kada mozak “uči gledati”?

Ajla: „Vid se razvija do otprilike 7. godine života. Nakon toga, mozak više ne ‘uči’ gledati na isti način. Ako čekamo predugo, može biti kasno da ispravimo određene probleme poput ambliopije. Zato je ključan pregled do 4. godine života.“

 

 

Zlatno pravilo za svakodnevnu zaštitu vida

Ajla: „Boravak na dnevnom svjetlu i igra napolju – svakog dana, barem sat-dva. Ograničiti vrijeme pred ekranima, posebno u ranim godinama. Pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta, gledati 20 sekundi u nešto udaljeno 6 metara. Te imati što bolje osvjetljenje kod rada na blizu!“

Kroz ovaj razgovor, doktorica Ajla Pidro nam je pokazala da se zdravlje dječijih očiju čuva svakodnevnim navikama, redovnim pregledima i znanjem. Nema mjesta čekanju. Nema mjesta mitovima.

 

 

Kako smo naučili: vid se razvija samo do određene dobi, sunčane naočale nisu dekoracija i “malo bježanje oka” nije uvijek bezazleno.

Zato je pravo vrijeme da postavimo pitanja, potražimo odgovore i napravimo male promjene koje će donijeti veliku razliku danas.

Ako želite više praktičnih savjeta o očuvanju vida, redovno ih možete pronaći na Instagram profilu doktorice Ajle, koji svakodnevno okuplja roditelje željne znanja i konkretne podrške.

Foto: @dr_ajla