Ljetni sam tip i volim spakirati tek par krpica i put pod noge. Ipak, ima čari i u toj slojevitosti i šalovima od milja zvanim dekicama. Ako ništa, fotogenično je!

S light motivom toplog pletiva, optimistično neopterećena terorizmom, spakirala sam se i vinula iznad snijegom prekrivenih Alpa. Cilj: pokrajina Ruhr.

Kao ni tekst o Rimu ili Grčkoj, tako ni ovaj neće biti tipičan putopis. Tako neću pisati o klimatskim karakteristikama ili broju stanovnika, ali ću kroz malo laganog štiva i par fotografija prenijeti zimski ugođaj pokrajine sa sjeverozapada Njemačke.

Iako je i danas asocijacija na Rursku oblast siva industrija, rudarstvo i obitelj Krupp, stvarnost je upravo suprotna: oblast se transformirala u kulturno središte, u najzeleniji dio Njemačke, sa stotinama kilometara biciklističkih staza. 2010. godine je upravo Essen proglašen europskom kulturnom prijestolnicom, za što je iz proračuna Rurske oblasti izdvojeno više od 65 milijuna eura.  

Suzdržat ću se od subjektivne očaranosti industrijskom baštinom i izdvojit ću samo ono što se ne propušta: industrijski kompleks Zollverein.

Zollverein je bio posljednji preostali aktivni rudnik ugljena u Essenu, a zatvoren je 1993.godine. 2001. godine je stavljen na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, nakon čega je krenulo obnavljanje i pretvaranje u atraktivnu zonu gdje su smještene umjetničke institucije, muzeji, sportske aktivnosti i turističke atrakcije. Tu se održavaju koncerti, radionice i sportska natjecanja.

Tu je muzej Ruhr, koji postoji još od 1904.godine, ali i hrpa proizvoda suvremenog dizajna nagrađena prestižnom nagradom za dizajn, Red Dot Design Award. Muzej Red Dot je smješten u bivšoj zgradi bojlera u bauhaus stilu, sa zidovima od crvenog čelika i stakla, gdje su na više od 4000m² izloženi proizvodi koje međunarodni žiri prepozna po inovativnosti, kvaliteti i visoko estetiziranom izgledu. Audi, Apple, Philips ili Grohe su samo neka od zvučnih imena koja čine stalnu postavku u Red Dot muzeju i čiji se razvoj dizajna u ovom muzeju može pratiti kroz godine.

Osim kulturnih sadržaja prostor bivšeg rudnika nudi i sportske aktivnosti, staze za bicikla, zelene površine, šetnice. A onda i različite ugostiteljske sadržaje. U ovom zimskom periodu posebno je atraktivan vodeni kanal bivše koksare, koji se pretvara u 150 metara dugo klizalište. A u večernjim satima…u disco na klizaljkama!      

Osim industrijske arhitekture, posjeta Essenu je prilika da se „uživo“ vidi i objekt kojeg je projektirao veliki Finac, Alvar Aalto. Radi se o Aalto teatru u kojem se održavaju opera, baleti, koncerti i različita gala događanja. Objekt je pobjedničko rješenje s natječaja raspisanog 1959. godine, a izgrađen je tek 1988. godine.

Gotovo cijeli 12. i početak 1. mjeseca u pravilu su rezervirani za tzv. Weihnachtsmarkt. Kuhano vino, kobasice, vafle. Većina caffe barova pojačanje ima u grijalicama i dekicama, pa zime nema ni za ovisnike o cigaretama. U plesnom ritmu, među tisućama svjećica i dekoracija i neobično visokim temperaturama za ovo doba godine boravak na ovakvim marketima čini obavezan večernji izlazak. A kad ipak postane hladno i obrazi se zarumene, utočište su restorani, pivnice i konkretan zimski obrok.    

A posjeta velikom gradu za mene je prilika i za uživanje u različitim internacionalnim kuhinjama: indijska, japanska ili mongolska?! Ili tradicionalna njemačka. Mett za doručak, Weisswurs ili Bratwurst za ručak. Neću puno pisati, slijedi fotodokumentacija. Dio fotodokumentacije. Za one koji žele znati više, pitajte.

Zemljopisna lokacija Essena je savršena pozicija za obilazak ne samo Ruhra nego i Nizozemske. Na svega 2 sata vožnje nalazi se Amsterdam. Kako je prije otprilike godinu dana objavljen iscrpan i inspirativan putopis upravo na tu temu, ja ću preskočiti onaj informativni dio, preporučiti vožnju Amstelom i obilazak muzeja klompi Zaanse Schans, uživanje u djelima Van Gogha i degustaciji sira, te dati tek poneku fotografiju odraza pročelja u Amstelu, bicikla i tulipana i arhitekture u potpisu Renza Piana i Delugan Meissli arhitekata.

{gallery}2016/2016_01/amsterdam{/gallery}

Nezaobilazni magneti, gumene bomboni, bojanka za odrasle iz suvenirnice Van Gogh muzeja, lukovice tulipana s Bloemenmarkta su idealni suveniri koji će nekako napraviti da putovanje traje i traje... i po povratku kući. 

Zimski „runaway“ ću završiti paničnim pakiranjem kofera, uplatom dodatne prtljage u posljednji trenutak, uživanjem na aerodromu uz osluškivanje stranih jezika i pojačane carinske kontrole, ptičjom perspektivom na katedralu u Kolnu, Alpe i Jadransku obalu, i konačno pljesak za pilota koji nas je sigurno prizemljio.

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Foto: Martina Penava Privat,  www.aalto-ballett-theater.de}

Otvaraš telefon samo da brzo pročitaš poruku. Sekundu kasnije – već si na TikToku. Još jedan video psa koji svira klavir. Smiješno, slatko… i tako poznato.

Stižu notifikacije. Podsjetnici iskaču. Screenshot koji si poslala sebi – za svaki slučaj. Screenshot koji si htjela poslati najboljoj prijateljici – ali nisi. Novi e-mail s naslovom „Posljednja prilika“, koji nikada nećeš otvoriti. A tu je i ona aplikacija koju nisi koristila od 2022. godine. I dalje tiho troši bateriju, prostor, energiju.

Ne znaš kad je sve to postalo normalno – ali znaš da si umorna. Tvoj um je preopterećen. Tvoj telefon je preopterećen. I – planeta je preopterećena.

Digitalni otpad: Nevidljiv, ali stvaran

Digitalni otpad je stvaran. Tih. Tvrdoglav. I uporan. To su stare poruke, nepročitani mailovi, zaboravljeni dokumenti i fotografije koje si čuvala „za svaki slučaj“.

Ali sve to ne živi samo u tvom telefonu. Živi na serverima širom svijeta koji gutaju energiju, zagrijavaju atmosferu i ostavljaju trag.

Evo nekoliko primjera koje ne možemo samo „izbrisati“:

• Svaki mail s privitkom godišnje proizvede oko 10 grama CO₂.

• 1.000 suvišnih fotografija u cloudu? Kao da mjesec dana gori sijalica 24/7.

• Automatska ažuriranja aplikacija koje ne koristiš? Troše energiju, bateriju, stvaraju emisije.

Zato, ne radi se samo o uređenom telefonu. Radi se o stvarnom utjecaju na svijet oko nas.

Čista umjetnost – ali ne ona iz galerija

Nestlé i ove godine podsjeća da briga o planeti ne mora izgledati spektakularno. Ponekad je dovoljno samo... obrisati.

Znaš ono kad konačno obrišeš stotine nepotrebnih fotki iz galerije, sredite inbox ili izbaciš aplikacije koje ne koristiš? Nema vatrometa. Nema aplauza. Ali osjećaš se lakše. Zrak je čistiji. Glava tiša. Fokus – napokon tvoj.

Kako početi? Evo nekoliko digitalnih rituala koje možeš ubaciti u svoju sedmičnu rutinu:

• Očisti ono što ti više ništa ne znači
  Pet fotki istog outfita. Jelovnik iz dostave. Boarding karta iz 2019. Screenshot tuđeg storyja. Obrisano = oslobođeno.

• Otkaži ono što te više ne zanima
  Newsletter koji nikad ne otvaraš. Aplikacija koju si skinula iz znatiželje. Push notifikacije koje ti prekidaju misli. Više ti ne trebaju.

• Daj smisao svom brisanju
  Ne moraš to raditi svaki dan. Ali jednom sedmično? Obavezno. Kao što mijenjaš posteljinu ili stavljaš masku na kosu. Kratko traje, a daje mnogo.

To postaje tvoj mali otpor digitalnom haosu. I tvoj doprinos planeti.



 

Na jesen, kao simboličnu zahvalu svima koji su odlučili da naprave prostor za sebe i planetu, planirana je nova akcija sadnje drveća. U posljednje četiri godine, kroz inicijativu Čista umjetnost, Nestlé je posadio više od 12.500 sadnica. Divno, zar ne?

Zato samo počni. Jedan dan. Jedna mala promjena.  Čista umjetnost počinje brisanjem . 

I najvažnije – daj sebi 15 minuta bez ekrana.

Samo ti.
Tvoja kava.
Pogled kroz prozor.
Bez skrolanja. Bez zvukova. Bez zahtjeva.

Tih 15 minuta može biti najzdraviji poklon koji si sebi dala ove sedmice.
Bolji nego bilo koja mindfulness aplikacija.

I mnogo, mnogo tiši.

Foto: pexels.com