Na upit urednice Dijane da izdvojim 3 top komada namještaja u potpisu domaćih brendova, dobro se zamislim. Priznajem, nimalo lagana zadaća.

Domaću scenu itekako pratim i podržavam. I sama posjedujem neke komade, a neke još priželjkujem.

Foto: zanat.org

Bez obzira na trendove u dizajnu, suvremene strojeve i mogućnosti, neke stvari su vječne. Jedna od njih, koja konstantno odolijeva trendovima, jest drvo.
O tim domaćim, dobrim, drvenim komadima pišem u nastavku.
Za ovomjesečni tekst izdvojila sam dva domaća brenda, tri domaća dizajnera i tri genijalna komada koje ćete poželjeti u interijeru.

Wave stolica 

Foto: zanat.org

Odgovorni za prvi komad s popisa su tvrtka Zanat i dizajner Salih Teskeredžić. Mislim da ovom prilikom ne treba predstavljati Zanat, budući da smo ih, kako ja, tako i ostali koji pišemo za BONJOUR.ba već više puta hvalili. :) 
Salih Teskeredžić je produkt dizajner čije je ime teško odvojivo od drveta i dizajnerskog namještaja. Asocira nas, ne samo na Zanat, nego i druge domaće renomirane tvrtke koje se bave dizajnom i izradom namještaja.

Stolica zvučnoga imena Wave lounge dolazi u različitim vrstama drveta, a dimenzija je 65 x 60 x 73 cm. Sastavljena je od drvenih sjedišta i naslona koji su postavljeni na elegantnu čeličnu bazu. Ovaj spoj dva toliko različita materijala rezultira modernom inačicom tradicionalnih komada za sjedenje. Osim spoja toplog drveta i hladnog čelika, posebnost Wave stolice je ručno rezbareni cvjetni uzorak. Taj detalj u drvetu javora, jasena, hrasta ili trešnje uklopit će se u svaki interijer - onaj moderni, ravnih linija ili nešto hrabriji, eklektični.

Foto: zanat.org

Umbra stol

Foto: zanat.org

Umbra stol nastao je 2011. godine. Već sljedeće godine odnio je nagradu na "Interior Innovation Award 2012 - Winner". Stol je, opet za tvrtku Zanat, dizajnirala Jasna Mujkić, produkt dizajnerica fascinirana penrose uzorkom. Radi se o popločenju koje od 70-ih godina inspirira matematičare i umjetnike.

Umbra stolić je dimenzija 100 - 106 x 32. Posebnost stola je i činjenica da se izrađuje od otpadaka orahovog drveta iz proizvodnje namještaja. Takvim procesom iskoristi se i onaj najmanji komad drveta. Kada znamo da stablu oraha treba od 80 do 100 godina da naraste, tada nam Umbra stol postaje još posebniji!

  Air stolica

Foto: bigsee.eu

Nataša Perković i tvrtka MS & Wood tradicionalno osvajaju nagrade. O nagrađivanoj stolici Elle sam već pisala kao o dobrom ulovu :).
Ovoga puta stolica iz kolekcije Air. Slično kao i kod Wave stolice, i ovdje se radi o mješavini novog sintetičkog i tradicionalnog prirodnog materijala. Sintetička tkanina je čvrsta, poliesterska mreža, većim dijelom izrađena od recikliranog poliestera. Okvir stolice je od tvrdoga drveta za koji se tkanina jednostavno fiksira.

Foto: bigsee.eu

Naziv stolice tj. cijele kolekcije odaje ne samo vizualni karakter namještaja, nego i doslovni, fizički, budući da stolica teži samo 3 kilograma!

U nekom od idućih tekstova nastavit ću ovaj niz zanimljivih komada, jer teško je zaustaviti se na svega tri primjerka!

Za BONJOUR.ba piše:
 

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba