Anna Lukenda je mlada i kreativna dizajnerica i fotografkinja o kojoj se u regiji sve više priča.

Poduzetnica, grafička dizajnerica, fotografkinja, kreativna direktorica, stručnjakinja za vizualni identitet, produkt dizajnerica – sve su to uloge koje Anna svakodnevno kroz život uspješno balansira.

Već na prvu Anna osvaja svojom vatreno crvenom kosom, originalnim stilom i zaraznom energijom. Anna, porijeklom iz Hercegovine, trenutno živi i radi u Frankfurtu, a mi vam danas otkrivamo njene inspirativne projekte.

Foto: Anna Lukenda

Od Akademije u Sarajevu, života u Libiji, do vlastitog studija u Frankfurtu

Kroz više od 15 godina iskustva, Anna se na tržištu regije profilirala u iznimno traženu dizajnericu i fotografkinju, prepoznatu po svojoj svestranosti i naglašenoj autentičnosti. Svoj profesionalni put započela je kroz obiteljski posao, usavršavala se u Sarajevu i Libiji, a danas stvara za klijente iz cijelog svijeta iz svog ureda u Frankfurtu.

Magistrirala je grafički dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu te je ponosna osnivačica i vlasnica čak tri brenda: aL studio, MOA baggeek i Backdropgeek. Svoj talent i znanje dodatno je potvrdila i kao suosnivačica brenda Wish sofa, osvojivši zajedno s Mersihom Karić, prestižnu nagradu Fiere di Milano za inovaciju u dizajnu transformabilne sofe LA'COCHA.

Foto: Anna Lukenda

Anna Lukenda dolazi iz kreativne obitelji, a njezina strast prema umjetnosti počela je s olovkom u ruci već u najranijem djetinjstvu. Od prvih koraka, zajedno sa svojim ocem, istraživala je ljepote Hercegovine kroz fotografiju, što je postalo temelj njezine kreativne igre koja traje do danas.

„Ja se doslovno igram stvarajući svoju viziju umjetnosti.” – kaže Anna Lukenda.


„Klik“ s klijentom kao imperativ uspješne suradnje

Anna za sebe kaže da je tvrdoglava, što smatra prednošću u poslu. Svaki dan joj je ispunjen unaprijed isplaniranim aktivnostima – rano buđenje, vježbanje, planiranje dana, rad na projektima, druženja i maštanje o novim poduzetničkim pothvatima. Ipak, najsretnija je kada jednostavno – stvara. Danas, usluge ove svestrane kreativke prvenstveno se odnose na strateški pristup izgradnje vizualnog identiteta brenda.

Suradnju s klijentima Anna najčešće započinje vizualnim savjetovanjem koje obuhvaća detaljnu analizu brenda i strateško planiranje vizualne komunikacije. Sljedeći korak predstavlja kreiranje vizualnog identiteta kroz dizajn i grafička rješenja koji zajedno stvaraju dosljedan i prepoznatljiv brend.

Ova usluga najčešće se proširuje i u digitalni koncept, odnosno kreiranje kompletnog vizualnog identiteta za platforme društvenih mreža. Njezina najveća ljubav - fotografija, dolazi kao logičan nastavak cjelokupnog procesa stvaranja - kroz usluge profesionalnog fotografiranja poslovnih i lifestyle portreta te produkt fotografiju. Njezini custom projekti predstavljaju zasebnu paletu usluga prilagođenih projektnih suradnji poput kreativnih brend kampanja, editorijala, edukacija i radionica.

Foto: Emma Šukalić

Foto: Anna Lukenda

„Važno mi je raditi s ljudima s kojima dijelim istu viziju i vrijednosti – onima s kojima odmah osjetim taj 'klik'. Ako ne postoji sklad između moje i klijentove estetike, jednostavno ne ulazim u projekt. Na prvom sastanku otvoreno komuniciram svoj vizualni izričaj, pokažem svoj portfolio i stil rada kako bih uštedjela vrijeme i sebi i klijentu. Ako vidim da se naši pristupi ne poklapaju, radije preporučim nekog od kolega. Klijenti najčešće to dočekaju s odobravanjem jer cijene i prepoznaju iskrenost pristupa. Više desetaka zadovoljnih klijenata sa svih strana svijeta danas mi potvrđuje da radim nešto dobro.” - objašnjava dizajnerica.


Vizualni identiteti koji slave žensku slobodu

Kao konzultantica za vizualni identitet brenda i fotografiju, Anna surađuje s vlasnicama malih biznisa, pomažući im osnažiti njihove poduzetničke inicijative kroz vizualnu komunikaciju. Ova svestrana umjetnica posebno je ponosna biti odabrana među 50 ilustratorica koje su ilustrirale 50 žena iz povijesti Bosne i Hercegovine, a čiji su radovi objedinjeni u knjizi Žene BiH.

Foto: Photo DaMa

Sudjelovala je u različitim programima podrške ženama poduzetnicama u organizaciji Fondacije 787, Svjetske banke i frankfurtske škole ESFE. Kako kaže, svaki projekt ju ispunjava na poseban način, no projekt BizUP kojim je cilj pomoći poduzetnicama da ostvare kontinuitet i rast poslovanja, definitivno je projekt koji joj je najviše ispunio dušu, ali i memoriju računala. Projekt je u samo tri godine osigurao podršku za gotovo 50 poduzetnica, a Annina uloga bila je kreirati vizualni identitet njihovih brendova.

Foto: Anna Lukenda

Foto: Emma Šukalić

Foto: Anna Lukenda - Vizual Identity

„Važno mi je da kampanje koje radim uvijek imaju poruku – da podržavaju žene u njihovim slobodama. U mojoj glavi, svatko može sve, ako to zaista želi. Svoju misiju vidim upravo u motiviranju žena da ostvare sve što žele, čak i ono što nisu vjerovale da mogu postići.” – zaključila je Anna Lukenda.

* * *
Naslovna fotografija: Emma Šukalić

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR