Strast, umjetnost, ljubav, nevjerovatan talenat i krhka ličnost.

Ono najvažnije što vam treba za početak priče o Mariji stalo je u tih nekoliko riječi. Maria Callas postavila je kriterije za sve umjetnike koji su dijelili vrijeme s njom, a naročito onima koju su nakon nje željeli napraviti mjesto za sebe u svijetu opere. Poznata je kao kontroverzna i otvorena ličnost što nije skrivala u intervjuima i pred kamerama, a svoju popularnost doživjela je kao sreću da radi ono što voli jer to publika prihvata. 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Warner Classics (@warner_classics)

Kako se susreću Marija Callas i Jackie Kennedy?

Ako kroz prethodnih nekoliko redova niste primijetili, trudimo se upoznati vas sa Marijom Callas bez spoilera i veoma je izazovno! Detalje o njenom školovanju i glasu vam ostavljamo za film, a sada ćemo vam donijeti mali uvid u ono što je oblikovalo njeno raspoloženje i energiju koju donosi na pozornicu. 

Foto: @empiremagazine

1957. Marija je upoznala Aristotela Onassisa i prema nekim izvorima istog trenutka je bila očarana. Po prvi put je osjetila istinsku zaljubljenost, strast i ljubav. Ovo je rezultiralo raspadom njenog braka, a narednih nekoliko godina provela je čekajući da Onassis poželi provesti ostatak svog života sa njom. Ovo nije jedna od ljubavnih priča sa happy endom. Publika je Aristotela krivila jer je Maria vježbala sve manje i povlačila se sa scene. Ona je jedna od umjetnica čiji je privatni život uvijek imao uticaj na ono što donosi publici. Drame su ispaštale zbog njene opčinjenosti Onassisom, on je bio oduševljen njenim uspjehom, slavom, harizmom... a ona je bila ludo zaljubljena. Prema izjavama njihovih bliskih prijatelja – 1960. godine Maria i Aristotel su dobili sina, koji je preminuo nakon samo nekoliko sati. Na njegov zahtjev, trudnoća je trebala ostati tajna do njegovog razvoda od tadašnje supruge.


https://www.youtube.com/watch?v=orw6C9Z-LEM


Uskoro je u njihov život ušetala Jackie Kennedy koja je uz Aristotela svog nevjernog supruga željela učiniti ljubomornim. Ovo je izazvalo dodatnu bol u Mariji što se jedno vrijeme pozitivno odrazilo na njen povratak na scenu. Nakon Kennedyjeve smrti Jackie i Aristotel su se vjenčali 1968. ali ga to nije spriječilo da nastavi izjavljivati ljubav Mariji, koja više nije željela ostati u kontaktu s njim. 

Jedva čekamo gledati ovaj film i provjeriti da li će film uspješno prenijeti strast ove uzburkane ličnosti i da li je Angelina Jolie pravi izbor...

* * *
Naslovna fotografija: @empiremagazine

Žiri Takmičarskog programa - igrani film 31. Sarajevo Film Festivala čine reditelj i scenarist Sergei Loznitsa (predsjednik), glumac Dragan Mićanović, reditelj, scenarist i glumac Emanuel Pârvu, rediteljica i scenaristica Ena Sendijarević te festivalska direktorica Tricia Tuttle.

Oni će dodijeliti nagrade Srce Sarajeva, a dobitnici će biti objavljeni na ceremoniji dodjele u petak, 22. augusta.

Predsjednik žirija  
Sergei Loznitsa  
Reditelj i scenarist, Ukrajina

Sergei Loznitsa rođen je 1964. godine u Baranovitchima, SSSR (sada Bjelorusija), a odrastao je u Kijevu, Ukrajina, diplomiravši na Fakultetu za primijenjenu matematiku pri Kijevskom politehničkom institutu 1987. godine. Od 1987. do 1991. godine radio je kao naučnik na Kijevskom institutu za kibernetiku, specijaliziran za istraživanje umjetne inteligencije. Diplomirao je 1997. godine na Ruskom državnom institutu za kinematografiju (VGIK) u Moskvi.

Loznitsa snima filmove od 1996. godine. Režirao je 28 nagrađivanih dokumentarnih filmova i pet igranih filmova. Njegov debitantski igrani film „Sreća moja“ (2010) premijerno je prikazan u konkurenciji u Cannesu. Njegovi filmovi su višestruko nagrađivani, pa je tako, između ostalih, osvojio nagradu FIPRESCI na Festivalu u Cannesu za film „U magli“ 2012. godine te nagradu za najboljeg reditelja u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu za igrani film „Donbass“ 2018. godine.

Godine 2013. osnovao je filmsku produkcijsku kompaniju ATOMS & VOID. Sa sjedištem u Evropi od 2001. godine, nastavlja da radi i na dokumentarnim i na projektima fikcije.

U znak priznanja za njegov izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti, na 28. Sarajevo Film Festivalu (2022) prikazana je retrospektiva filmova Sergeia Loznitse te mu je uručeno priznanje Počasno Srce Sarajeva.

Dragan Mićanović

Glumac, Srbija

Dragan Mićanović je srpski glumac poznat po svom radu u filmu, pozorištu i na televiziji. Diplomirao je na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, a priznanje je stekao kroz brojne filmske i televizijske uloge, kao što su domaći hit „Lajanje na zvezde“ (1998), i međunarodne produkcije „Coriolanus“ (2011) i „Rocknrolla“ (2008).

Istaknuti je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1993. godine. Posebno se ističe njegova uloga Fortinbrasa u produkciji „Hamleta“ Globe Theatrea u Londonu.

Skorija dostignuća uključuju njegovu ulogu Zorana Đinđića u seriji „Operacija Sablja“ (2024), koja je osvojila nagradu za najbolju glumački ansambl na Canneseries, i ulogu Tome Buzova u filmu „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ (2024), dobitniku Zlatne palme za najbolji kratki film na festivalu u Cannesu, nominovanom za nagradu Oscar®. Dobitnik je brojnih prestižnih glumačkih nagrada.

Emanuel Pârvu

Reditelj, scenarist i glumac, Rumunija

Reditelj i glumac Emanuel Pârvu, profesor i doktor nauka, suosnivač je prvog diplomskog programa filmske glume na Univerzitetu Ovidius u Rumuniji.

Njegovi filmovi istražuju porodičnu ljubav („Meda ili ne tako lijepa strana stvari“,  „Mikado“). „Tri kilometra do kraja svijeta“ premijerno je prikazan u Cannesu 2024. godine u takmičarskoj konkurenciji, dobio je Queer palmu, a bio je i rumunjski kandidat za nagradu Oscar®. Film je osvojio Srce Sarajeva za najbolji film na Sarajevo Film Festivalu (2024) te nagradu za najboljeg reditelja na Jerusalem Film Festivalu.

Glumio je u više od 30 filmova, sarađujući s ključnim rumunskim rediteljima Novog vala. 

Ena Sendijarević  
Rediteljica i scenaristica, Bosna i Hercegovina / Nizozemska

Ena Sendijarević je bosanskohercegovačko-nizozemska scenaristica i rediteljica. Studirala je teoriju filma u Amsterdamu i Berlinu prije nego što je diplomirala na Nizozemskoj filmskoj akademiji 2014. godine.

Njen debitantski igrani film „Take Me Somewhere Nice“ (2019) izabran je za ACID program na Filmskom festivalu u Cannesu i osvojio je nagrade, uključujući Srce Sarajeva za najbolji film i Specijalnu nagradu žirija na IFFR-u. Njen kratki film „Uvoz“ (2016) premijerno je prikazan u okviru Cannes Directors’ Fortnight i bio je nizozemski kandidat za nagradu Oscar®. 

Njen drugi igrani film „Slatki snovi“ (2023) premijerno je prikazan na festivalu u Locarnu, gdje je osvojio nagradu Pardo za najbolju glumačku izvedbu. Film je bio nizozemski kandidat za nagradu Oscar® 2024. godine.

Iste godine časopis Variety uvrstio ju je među 10 reditelja koje treba pratiti.

Tricia Tuttle

Festivalska direktorica, SAD

Od aprila 2024., Tricia Tuttle odgovorna je za kreativno usmjeravanje i upravljanje Međunarodnim filmskim festivalom u Berlinu.

Imala je više rukovodeće uloge u Britanskom filmskom institutu (BFI), BAFTA-i i Nacionalnoj filmskoj i televizijskoj školi (NFTS). 

Prije nego što se pridružila Berlinaleu, vodila je program režije na NFTS-u, a prethodno je bila u BFI-ju deceniju, gdje je postala direktorica festivala, upravljajući BFI London Film Festivalom i BFI Flare: London LGBTQIA+ Film Festivalom.

Predstavljena je u Varietyjevom International Women's Impact Reportu te u Variety500. Magistrirala je filmske studije na BFI i Birkbeck i diplomirala književnost i radio, televiziju i film na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu.

31. Sarajevo Film Festival bit će održan od 15. do 22. augusta 2025. godine.

Foto: PR