Here comes the bride...

Iako smo kroz dane iza nas kroz društvene mreže vidjeli detalje vjenčanja Ane i Zorana Cvjetkovića, nakon uživanja u fragmentima bajkovitog prvog plesa i u sjajnom odabiru pjesme, nismo odoljeli tome da sa Anom ne razgovaramo o njihovim emocijama sada kada su se utisci nakon vjenčanja slegli. 

Detalje o organizaciji, izazovima planiranja vjenčanja na daljinu, o odjevnim kombinacijama i najemotivnijim momentima donosimo vam kroz razgovor sa Anom. Za potpuni doživljaj ove priče neka se na vašoj playlisti nađe: Andrea Bocelli ft. Giorgia - Vivo per lei, baš kao što je kod nas on repeat dok pišemo ovu priču.




Ana, o vašoj proslavi vjenčanja još uvijek svi govore, kako se vi osjećate sada kada su se utisci slegli?

O tome kako se mi osjećamo, iskreno, još je teško pričati i dočarati. Zahvalnost koju osjećam(o) je ogromna. Voljela bih da to svi naši gosti i prijatelji znaju. Najviše sam zahvalna Bogu što nam je poklonio dan, ali i noć iz snova. Živjeli smo bajku, sve je prošlo bolje nego smo planirali.


Koji je bio najveći izazov s kojim ste se suočili tokom priprema za vjenčanje i šta možda niste očekivali? Je li ovo bilo vaše vjenčanje iz mašte ili je vizija dolazila postepeno?

Ovo je zaista bilo vjenčanje iz mašte. Ali da će biti ovoliko dobro, nisam slutila. Zato je moja zahvalnost za sve još veća. Ali priznajem, trudili smo se stvarno, prvo ugoditi sebi, ali i drugima, bilo nam je važno da se svi osjećaju dobro.




Najveći izazov je bio taj što Zoran i ja nismo sve vrijeme u BiH, točnije Zoran nije nikako dolazio gotovo godinu dana, a ja sam bila čest gost zračnih luka i obavljala veliki dio posla gdje smo  morali biti prisutni, jer ne ide sve ni digitalno, a i ja sam old school žena, dosta toga mogu tek kad prostim okom vidim doživjeti.

Nisam očekivala da treba toliko papirologije, iskreno! (smijeh) Što se tiče organizacijskog dijela slavlja i toga, sve je išlo na naše mišiće, ja nisam htjela nikoga drugog posebno angažirati za to, ja sam mali control freak, ja bih to svejedno sve po svom, pa je ovo bila najbolja opcija.


Na koji način ste odabrali lokaciju za proslavu i kakvom stilu uređenja prostora ste težili?

S obzirom na to da smo odmah znali da je Mostar, Hercegovina lokacija na kojoj želimo praviti proslavu, izbor je bio vrlo jednostavan, jer Ljetnikovac Radobolja je po meni jedan od ljepših objekata za proslavu vjenčanja i definitivno nešto što bi se moglo dopasti velikoj većini. Cijela dekoracija je prepuštena Cvjetnom Studiju iz Mostara, koji poznaju Zorana i mene godinama i bez puno objašnjenja su znali šta želimo. Elegantni cvjetni dekor i da sve bude bijelo. Volimo tu čistoću i jednostavnost.




Primijetili smo da ste tokom večeri imali nekoliko različitih outfita. Možete li nam otkriti nešto o stilu vjenčanice i detalje o vašem izgledu?

Kada sam prvi put došla u Studio Hills, znala sam šta želim, odnosno kakvu vrstu haljine. Međutim u dogovoru s curama smo shvatili da bi bila šteta da se ne presvučem, jer su mi srce ukrale dvije haljine. Za crkvu sam birala haljinu brenda Wona, Alma De Oro kolekcije - Dorothy, a poslije prvog plesa sam se presvukla u drugu haljinu, također brenda Wona, ali naziva Kenya.




Make up je radila Petra Braćić, ja sam inače žena koji voli makeup, ali opet ništa pretjerano, pa smo zadržali neki moj stil i prepoznatljivost, jednostavne zemljane tonove na oči, malo tuša, bez nekih pretjeranih šljokica i vizuelnog mijenjanja izgleda, nude usne, jer ništa drugo kod mene ne dolazi u obzir, sa nekim drugim ružem sam neprepoznatljiva.

Za frizuru se pobrinula Adisa Marić iz Threading bara u Mostaru, željeli smo jednostavnu nisku punđu, koja je zaglađena i bez nekih dodataka, jer sve drugo na onim vrelinama bi izgubilo formu već nakon sat vremena, pa je podignuta kosa bila najbolja opcija.


Postoji li trenutak vjenčanja koji će vam posebno ostati urezan u sjećanje?

Bože zdravlja, cijelo naše vjenčanje je bilo za posebno sjećanje i uspomene. Međutim, ako bih morala jedan trenutak odabrati kao najposebniji je kada je Zoranov otac Slavko posvetio pjesmu "Čardak" za Zoranovu pokojnu majku Snežanu. Doza emocija koja je tad bila prisutna je nešto što riječi ne mogu opisati. Nedostajala nam je najviše. A opet znamo da nas je gledala i čuvala sa najljepšeg mjesta.




Kako ste pronašli balans između uživanja u ovim intimnim trenucima i dijeljenja istih sa hiljadama ljudi koji su navikli na to da zavire u vašu svakodnevnicu?

Priznajem, u tome sam samu sebe iznenadila, ja uživam sa mojim pratiteljicama/pratiteljima dijeliti pojedine stvari iz moje/naše svakodnevnice, ali kako godine odmiču (kako lukavo tražim način da ne kažem - starim :D) sve više mi prija intima i to da ipak pojedine stvari sačuvam samo za nas i daleko od očiju javnosti.

Ovaj put sam dosta toga podijelila, ali tek nakon što je sve prošlo. Prosto sam toliko bila u organizaciji, a pored svega toga se dešava život, sa svim svojim problemima, nedaćama, zadacima, obvezama, susretima, da zaista nisam niti htjela, niti mogla obavještavati o svemu. A na kraju, željela sam da svima to bude nešto što će tek kada dođe taj dan vidjeti. Pa sam tako dosta stvari i pojedinosti "skrivala" i od svojih najbližih. Želja mi je bila i što manje stresirati moje roditelje, ali i oca od Zorana, jer koliko god se trudite oduprijeti stresu, prirodno je da vas bar malo pomjeri s mjesta, ako ništa, neka pozitivna trema.




Mene je spasilo to što sam se povukla neka dva tjedna prije samog vjenčanja sa društvenih mreža, objavljivala sam pojedine stvari koje su u vezi sa mojim poslom i to je to, dopustila sebi da sa najbližima i prijateljima u potpunosti uživam u posljednjim pripremama i da upijam svaki trenutak, da ga živim punim plućima, bez upotrebe telefona ili kamere. Rekla bih da je to recept, bar se u mom slučaju pokazao ispravnim.


Kakvi su vaši planovi za honeymoon i možete li nam otkriti više?

Ovo vam i pišem, sa jednog svojevrsnog honeymoona, trenutno se nalazimo u Grčkoj. To je zemlja kojoj se godinama Zoran i ja iznova radujemo i volimo boraviti ovdje. Zbog prirode Zoranovog posla, nemamo baš mnogo slobodnog vremena, ali iskoristit ćemo ovo što sada imamo. Možda neki "nastavak" bude kada budemo u prilici opet spojiti bar 7 dana slobodno i otputovati negdje.

Ali ni moj, a ni njegov posao nikada ne možemo u potpunosti ostaviti, ali hvala Bogu nemamo problem s tim. Radimo ono što volimo i sretni smo da nam je data prilika za sve što radimo. Za sve neke nove aktivnosti, planove, držat ću se recepta od vjenčanja, o svemu tome možemo kada dođe i prođe.

* * *
Foto: Kristijan Rezo

Ako nas pratite duže, onda znate da na Bonjour.ba posebno volimo jednu stvar, a to su priče o vjenčanjima.

Od prvih pogleda na trendove, do inspirativnih ljubavnih priča, od najboljih salona širom Bosne i Hercegovine do bridal trenutaka koji nam izmame suze, naša rubrika Vjenčanja uvijek donosi ono najnježnije i najkreativnije što se događa u ovom malom, ali čarobnom svijetu.

Uvijek nas raduje kada pronađemo novu estetiku, novi pristup, novu viziju vjenčanice koja uspori pogled i natjera vas da pritisnete save. Upravo se to desi svaki put kada otkrijemo komad koji nije samo lijep, već nosi priču.

Kada nam je u inbox stigla fotografija vjenčanice iz Tuzle s rukom ispisanom porukom na svili, znali smo da gledamo nešto drugačije. Ne samo još jedan bridal trend, ne još jedan custom detail, već trenutak u kojem moda dobije ličnu dimenziju, onu koju nosi samo jedna osoba, samo jedan par, samo jedan dan.

DANEL Studio, lokalni brend iz Tuzle, prvi put je dizajnirao vjenčanicu, a rezultat je komad koji kombinuje minimalizam, pokret, emotivnost i gotovo filmsku estetiku.



Razgovarali smo Ljubicom Mulaosmanović, dizajnericom koja stoji iza vjenčanice  

Ljubica Mulaosmanović, osnivačica studija, kaže da je DANEL od prvog dana nastao kao otpor brzoj modi, kao prostor gdje se stvari rade sporije, nježnije i sa više smisla.

„Vjerujem da odjeća ima dušu, a vjenčanica u sebi nosi najintimniju priču jedne žene. Moj proces uvijek započinje razgovorom, slušanjem i posmatranjem… 

Biram tkanine koje odgovaraju njenoj energiji i dok ne pronađemo siluetu koja je čini nježnom i svojom. Kada radim vjenčanicu, ne vodim se trendovima nego emocijom,“ priča nam Ljubica.



Dodaje da je manifest DANEL-a zapravo mnogo više od estetike: „Svaki šav, nabran detalj i ručno dodata tekstura održavaju ideju da se istinska ljepota rađa onda kada uspori, udahne i dopusti autentičnosti da ispliva.“




Haljina se na fotografijama pretvara u priču, čas lebdi na palubi broda okupanog zalaskom, čas nestaje u uskim hodnicima broda dok mladenka pravi prve korake kao supruga.

Baš na rubovima te svile krije se nešto neočekivano nježno: rečenica napisana rukom dizajnerice, posvećena mladencima.
Zato smo razgovarali s Ljubicom o tome kako je nastala ova vjenčanica koja već na prvi pogled govori više nego što kroj može ispričati.



Kaže da je proces dizajniranja ove prve vjenčanice bio svojevrsno otvaranje novog poglavlja:

„Ova vjenčanica je bila prelazak iz jednog poglavlja u drugo, kao da se brend iznutra tiho preoblikovao. Shvatila sam koliko žene vjeruju našem pristupu i žele da taj emotivni trenutak podijele sa mnom i mojim timom,“ govori.

„Podsjetilo me na to zašto sam pokrenula DANEL, da stvaram komade koji pripadaju nečijoj priči, a ne samo sezoni. Ova vjenčanica postala je ogledalo kroz koje sam jasnije vidjela ko smo i put kojim želim da DANEL raste.“



Na prvi pogled, ovo je vjenčanica koja odiše jednostavnošću, čiste linije, lagano spušten kroj i svila koja se kreće kao produžetak daha. No, tek kada je vidite u pokretu, shvatite da je njen najveći ukras upravo fluidnost. 

Dugmad na leđima, diskretni čipkani detalji na ramenima i dugački šal koji se vijori iza mladenke stvaraju siluetu koja je istovremeno moderna i romantična. 

Onda, kada pogled padne niz dužinu svile, ugledate rečenicu “Zauvijek moje jedro, a ne sidro” emotivni potpis koji je ovu haljinu pretvorio u najintimniji komad koji je ikada izašao iz DANEL studija.

 

Ljubica nam otkriva da je taj detalj nastao gotovo slučajno, iz trenutka koji je bio toliko tihi i nježan da ga nije mogla ignorisati:
„Tokom jedne od konsultacija mladenka Amra izgovorila je rečenicu koju njen partner često govori. Bila je toliko njihova da sam je gotovo mogla osjetiti. Pomislila sam ovo je nit njihove priče, zašto je ne bismo utkali u tkaninu?“

Za svilu kaže da je bila jedini logičan izbor: „Svila nije samo materijal ona reaguje na pokret, živi. Njena toplina bila je savršeno platno za nešto tako intimno. Ta rečenica je postala srce haljine, tiho središte svega.“



Na kraju razgovora pitali smo je i šta vidi kao budućnost bridal estetike i DANEL-a.

„Minimalizam ostaje snažan trend: čiste linije, sofisticirani dizajn, materijali poput svile. Volim detalje koji suptilno šapuću, koji vjenčanici daju dušu bez pretjerivanja,“ kaže nam Ljubica.

Dodaje da će sve veći fokus biti na personalizaciji i održivosti: „Strukturalni krojevi i tiha romantika će dominirati. Mislim da će mladenke sve više birati ono što pripada njima emociji, priči i trenutku, a ne sezoni. To je prostor gdje DANEL prirodno pripada.“


 
U razgovoru s Ljubicom postaje jasno da je ova vjenčanica podsjetnik na to koliko moda može biti lična, emotivna i tiha baš onoliko koliko mladenka želi da bude. Možda je zato ova priča iz Tuzle odjeknula tako snažno jer nas vraća onoj ideji da vjenčanica ne treba da bude spektakl, već ogledalo nečijih uspomena.

Ako ste među onima koje uživaju u pričama o vjenčanjima od ideja za lokacije koje otkrivamo, do trendova koje analiziramo i haljina koje nas iznenade onda znate da najviše volimo ovakve momente: kada dizajn i emocija pronađu zajednički jezik.

A ako je ovo tek prva vjenčanica iz DANEL-a, radujemo se svemu što će tek doći. Jer neke priče, poput ove, samo naizgled počinju svilenom porukom, a zapravo najavljuju cijeli novi svijet.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Studio DANEL arhiva