TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 26.7.2024.
Here comes the bride...
Iako smo kroz dane iza nas kroz društvene mreže vidjeli detalje vjenčanja Ane i Zorana Cvjetkovića, nakon uživanja u fragmentima bajkovitog prvog plesa i u sjajnom odabiru pjesme, nismo odoljeli tome da sa Anom ne razgovaramo o njihovim emocijama sada kada su se utisci nakon vjenčanja slegli.
Detalje o organizaciji, izazovima planiranja vjenčanja na daljinu, o odjevnim kombinacijama i najemotivnijim momentima donosimo vam kroz razgovor sa Anom. Za potpuni doživljaj ove priče neka se na vašoj playlisti nađe: Andrea Bocelli ft. Giorgia - Vivo per lei, baš kao što je kod nas on repeat dok pišemo ovu priču.
Ana, o vašoj proslavi vjenčanja još uvijek svi govore, kako se vi osjećate sada kada su se utisci slegli?
O tome kako se mi osjećamo, iskreno, još je teško pričati i dočarati. Zahvalnost koju osjećam(o) je ogromna. Voljela bih da to svi naši gosti i prijatelji znaju. Najviše sam zahvalna Bogu što nam je poklonio dan, ali i noć iz snova. Živjeli smo bajku, sve je prošlo bolje nego smo planirali.
Koji je bio najveći izazov s kojim ste se suočili tokom priprema za vjenčanje i šta možda niste očekivali? Je li ovo bilo vaše vjenčanje iz mašte ili je vizija dolazila postepeno?
Ovo je zaista bilo vjenčanje iz mašte. Ali da će biti ovoliko dobro, nisam slutila. Zato je moja zahvalnost za sve još veća. Ali priznajem, trudili smo se stvarno, prvo ugoditi sebi, ali i drugima, bilo nam je važno da se svi osjećaju dobro.
Najveći izazov je bio taj što Zoran i ja nismo sve vrijeme u BiH, točnije Zoran nije nikako dolazio gotovo godinu dana, a ja sam bila čest gost zračnih luka i obavljala veliki dio posla gdje smo morali biti prisutni, jer ne ide sve ni digitalno, a i ja sam old school žena, dosta toga mogu tek kad prostim okom vidim doživjeti.
Nisam očekivala da treba toliko papirologije, iskreno! (smijeh) Što se tiče organizacijskog dijela slavlja i toga, sve je išlo na naše mišiće, ja nisam htjela nikoga drugog posebno angažirati za to, ja sam mali control freak, ja bih to svejedno sve po svom, pa je ovo bila najbolja opcija.
Na koji način ste odabrali lokaciju za proslavu i kakvom stilu uređenja prostora ste težili?
S obzirom na to da smo odmah znali da je Mostar, Hercegovina lokacija na kojoj želimo praviti proslavu, izbor je bio vrlo jednostavan, jer Ljetnikovac Radobolja je po meni jedan od ljepših objekata za proslavu vjenčanja i definitivno nešto što bi se moglo dopasti velikoj većini. Cijela dekoracija je prepuštena Cvjetnom Studiju iz Mostara, koji poznaju Zorana i mene godinama i bez puno objašnjenja su znali šta želimo. Elegantni cvjetni dekor i da sve bude bijelo. Volimo tu čistoću i jednostavnost.
Primijetili smo da ste tokom večeri imali nekoliko različitih outfita. Možete li nam otkriti nešto o stilu vjenčanice i detalje o vašem izgledu?
Kada sam prvi put došla u Studio Hills, znala sam šta želim, odnosno kakvu vrstu haljine. Međutim u dogovoru s curama smo shvatili da bi bila šteta da se ne presvučem, jer su mi srce ukrale dvije haljine. Za crkvu sam birala haljinu brenda Wona, Alma De Oro kolekcije - Dorothy, a poslije prvog plesa sam se presvukla u drugu haljinu, također brenda Wona, ali naziva Kenya.
Make up je radila Petra Braćić, ja sam inače žena koji voli makeup, ali opet ništa pretjerano, pa smo zadržali neki moj stil i prepoznatljivost, jednostavne zemljane tonove na oči, malo tuša, bez nekih pretjeranih šljokica i vizuelnog mijenjanja izgleda, nude usne, jer ništa drugo kod mene ne dolazi u obzir, sa nekim drugim ružem sam neprepoznatljiva.
Za frizuru se pobrinula Adisa Marić iz Threading bara u Mostaru, željeli smo jednostavnu nisku punđu, koja je zaglađena i bez nekih dodataka, jer sve drugo na onim vrelinama bi izgubilo formu već nakon sat vremena, pa je podignuta kosa bila najbolja opcija.
Postoji li trenutak vjenčanja koji će vam posebno ostati urezan u sjećanje?
Bože zdravlja, cijelo naše vjenčanje je bilo za posebno sjećanje i uspomene. Međutim, ako bih morala jedan trenutak odabrati kao najposebniji je kada je Zoranov otac Slavko posvetio pjesmu "Čardak" za Zoranovu pokojnu majku Snežanu. Doza emocija koja je tad bila prisutna je nešto što riječi ne mogu opisati. Nedostajala nam je najviše. A opet znamo da nas je gledala i čuvala sa najljepšeg mjesta.
Kako ste pronašli balans između uživanja u ovim intimnim trenucima i dijeljenja istih sa hiljadama ljudi koji su navikli na to da zavire u vašu svakodnevnicu?
Priznajem, u tome sam samu sebe iznenadila, ja uživam sa mojim pratiteljicama/pratiteljima dijeliti pojedine stvari iz moje/naše svakodnevnice, ali kako godine odmiču (kako lukavo tražim način da ne kažem - starim :D) sve više mi prija intima i to da ipak pojedine stvari sačuvam samo za nas i daleko od očiju javnosti.
Ovaj put sam dosta toga podijelila, ali tek nakon što je sve prošlo. Prosto sam toliko bila u organizaciji, a pored svega toga se dešava život, sa svim svojim problemima, nedaćama, zadacima, obvezama, susretima, da zaista nisam niti htjela, niti mogla obavještavati o svemu. A na kraju, željela sam da svima to bude nešto što će tek kada dođe taj dan vidjeti. Pa sam tako dosta stvari i pojedinosti "skrivala" i od svojih najbližih. Želja mi je bila i što manje stresirati moje roditelje, ali i oca od Zorana, jer koliko god se trudite oduprijeti stresu, prirodno je da vas bar malo pomjeri s mjesta, ako ništa, neka pozitivna trema.
Mene je spasilo to što sam se povukla neka dva tjedna prije samog vjenčanja sa društvenih mreža, objavljivala sam pojedine stvari koje su u vezi sa mojim poslom i to je to, dopustila sebi da sa najbližima i prijateljima u potpunosti uživam u posljednjim pripremama i da upijam svaki trenutak, da ga živim punim plućima, bez upotrebe telefona ili kamere. Rekla bih da je to recept, bar se u mom slučaju pokazao ispravnim.
Kakvi su vaši planovi za honeymoon i možete li nam otkriti više?
Ovo vam i pišem, sa jednog svojevrsnog honeymoona, trenutno se nalazimo u Grčkoj. To je zemlja kojoj se godinama Zoran i ja iznova radujemo i volimo boraviti ovdje. Zbog prirode Zoranovog posla, nemamo baš mnogo slobodnog vremena, ali iskoristit ćemo ovo što sada imamo. Možda neki "nastavak" bude kada budemo u prilici opet spojiti bar 7 dana slobodno i otputovati negdje.
Ali ni moj, a ni njegov posao nikada ne možemo u potpunosti ostaviti, ali hvala Bogu nemamo problem s tim. Radimo ono što volimo i sretni smo da nam je data prilika za sve što radimo. Za sve neke nove aktivnosti, planove, držat ću se recepta od vjenčanja, o svemu tome možemo kada dođe i prođe.
* * *
Foto: Kristijan Rezo
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Dvije vjenčanice, beauty look koji je preživio i slučajno proliveno piće, detalji s njihovim potpisom i nekoliko minuta koje niko drugi nije vidio. Sedmicu nakon vjenčanja Amina Efendić vraća nas u dan koji je promišljeno oblikovala po mjeri sebe i Nikole.
Sedam dana kasnije, kada zatvori oči i vrati se na vjenčanje, Amina ne vidi haljinu, cvijeće ni stolove.
„[Vidim] Nikolu i mene kako silazimo prema ceremoniji i u tom trenutku ugledamo sve naše najbliže ljude na jednom mjestu. Mislim da mi je upravo taj prizor jedan od najemotivnijih cijelog dana. Toliko ljudi koje volimo, svi zajedno, zbog nas i s nama u tom trenutku… tada ponovo shvatiš koliko je zapravo posebno imati oko sebe ljude koji su ti cijeli život bili podrška. I mislim da ću taj pogled i osjećaj pamtiti zauvijek.“
U danu koji je mjesecima nastajao kroz haljine, cvijeće, muziku i stotine pažljivo donesenih odluka, najdublje se urezao trenutak koji se nije mogao dizajnirati. Jedan pogled prema ljudima koji su bili tu prije tog dana i koji će ostati dugo poslije njega.
Taj prvi kadar u sebi nosi više od početka ceremonije. U njemu je cijeli put koji je Aminu i Nikolu doveo do tog trenutka.
Njihova priča počela je znatno ranije. Amina Efendić i Nikola Gajić upoznali su se prije nekoliko godina, a početkom 2023. sasvim slučajno ponovo su se sreli na Jahorini. Veza je javnosti postala poznata krajem iste godine, a u aprilu 2025. Nikola ju je zaprosio tokom njihovog putovanja na Maldive.
Kada smo ih ranije ove godine imali zajedno u našem Bonjour 1 on 1, bilo je dovoljno nekoliko pitanja da se vidi dinamika zbog koje tako dobro funkcionišu. Amina voli rutinu, Nikola spontanost, ona bira seriju, on film, ona će zakasniti, on će doći ranije. Najviše su govorile sitnice, način na koji se dopunjuju, prekidaju i znaju odgovor prije onog drugog.
Sedam dana nakon njihovog „da“, ista se dinamika može pronaći u svakom detalju vjenčanja.
Prije nego što su se pojavili pred gostima, uz Aminu i Nikolu bili su njihovi kumovi, Beba i Marko. Cijeli dan prošao joj je u neobičnoj lakoći i miru, sve dok nisu stigli do mjesta s kojeg se silazi prema ceremoniji. Tek tada je, kaže, prvi put osjetila tremu i punu težinu trenutka koji je mjesecima postojao u planovima, a sada se stvarno događao.
Vrati nas u nekoliko minuta prije izlaska na ceremoniju. Ko je bio uz tebe i šta ti je iz tog trenutka ostalo najjasnije u sjećanju?
Amina: Kumovi su sišli prvi, a Nikola i ja smo ostali još minuticu sami, što mi je zapravo bilo baš posebno. Imali smo taj mali trenutak samo za nas, da udahnemo, pogledamo se i shvatimo da upravo počinje ono zbog čega smo se tog dana svi okupili. A onda smo, minuticu nakon njih, krenuli i mi.
Amina godinama profesionalno radi sa slikom i estetikom, pa je bridal svijet za nju dolazio s dodatnim slojem iskustva. Znala je kako izgledaju trendovi, znala je šta se ponavlja i, još važnije, nije željela da taj dan postane zbir stvari koje su u tom trenutku bile popularne.
Zanimalo nas je šta se dogodi kada sve reference koje svakodnevno gleda odjednom mora filtrirati kroz sebe.
Kada profesionalno toliko dugo radiš sa slikom i estetikom, razviješ prilično dobar radar za ono što je lijepo samo zato što je trenutno popularno. Šta si iz bridal svijeta pogledala i odmah znala da nikada neće završiti na tvom vjenčanju?
Amina: Nisam imala neku konkretnu stvar za koju sam rekla ‘ovo nikada’. Više sam znala da ne želim da naše vjenčanje bude vođeno trendovima niti da biramo stvari samo zato što su trenutno popularne. Bilo mi je mnogo važnije da kroz svaki detalj provučemo nešto naše i da cijela estetika bude odraz nas dvoje.
Zato smo, recimo, spojili zelenu, koja je Nikolina omiljena boja, i nježnu baby rozu, koju ja jako volim. Nekako mi je bilo najljepše da spojimo nešto njegovo i nešto moje i od toga napravimo estetiku koja je baš naša.
Zelena i baby roza postali su mali privatni kod, diskretan da ga gosti vide kao paletu, a njih dvoje prepoznaju kao nešto svoje.
A kada smo razgovor pomjerile s estetike na ona poznata pravila koja se uz vjenčanja često podrazumijevaju, Amina je bila vrlo precizna.
Da možeš zauvijek ukinuti jedan bridal klišej, koji bi prvi nestao?
Amina: Definitivno ono ‘to mora tako jer je vjenčanje’. Mislim da nema potrebe da mlada prati neka nepisana pravila ako to jednostavno nije ona. Vjenčanje treba da bude odraz vas dvoje, a ne lista bridal stvari koje ste morali precrtati.
Prva vjenčanica, raskošna u čipki i detalju, već je imala dovoljno prisustva, pa su veo, nakit, cipele i buket ostali suzdržani, pažljivo birani da zaokruže look, a ne da mu promijene ritam.
Kako si birala veo, nakit, cipele i buket tako da svaki detalj zaokruži look, a haljina ipak ostane u prvom planu?
Amina: Naručila sam predivne Steve Madden štikle, ali ih nisam probala sve do probe vjenčanice. I onda ih obujem na probi i shvatim da su mi velike. Tu kreće mala panika. Na kraju sam pronašla savršene Alevi štikle i sve je ipak došlo na svoje.
Pošto sam odabrala haljinu koja je već sama po sebi bogata i čipkana, željela sam da ostali detalji budu nježniji i mirniji, da je upotpune, a ne da se takmiče s njom. Zato sam i kod vela, nakita i buketa išla na jednostavnije i elegantnije izbore. Htjela sam da haljina ipak ostane glavna zvijezda.
Za drugi dio večeri promijenio se i ritam, pa je s njim stigla i druga vjenčanica.
Da prva i druga vjenčanica imaju potpuno različite ličnosti i sretnu se na istom partyju, ko su njih dvije?
Amina: Mislim da bi se prvo gledale s distance, a onda skontale da su zapravo najbolje drugarice. Iako imaju različite ličnosti, nekako se savršeno nadopunjuju, prva malo elegantnija i romantičnija, druga opuštenija i spremna za party.
Bridal beauty svoj pravi karakter pokaže tek nekoliko sati kasnije, kada prođu prvi kadrovi, ceremonija i početna preciznost svega što je tog jutra pažljivo složeno.
Amina svoj ne bi mijenjala. Šminka i kosa ostale su dovoljno meke da se u njima prepozna, ali dovoljno postojane da isprate cijeli dan. Onda je stigao i nešto ozbiljniji test.
Amina: Čak su me u jednom trenutku slučajno zalili pićem po licu i šminka se bukvalno nije pomjerila. Tako da mislim da je to dovoljan dokaz da ništa ne bih mijenjala.
Kada smo je pitali šta bi iz vlastitog iskustva prenijela budućim mladenkama, odgovor nije vodio prema još jednom trendu, već prema mnogo trajnijem kriteriju.
Da danas savjetuješ mladenku koja tek slaže svoj bridal look, na kojem fashion ili beauty detalju bi joj rekla da ne pravi kompromis, a oko čega može biti puno opuštenija?
Amina: Rekla bih joj da ne pravi kompromis oko onoga što joj je najviše ‘ona’. Kod mene je to bila haljina i cijeli beauty look. A oko trendova bih bila potpuno opuštena, ne moraš imati svaki detalj koji trenutno viđaš na Instagramu. Mislim da je mnogo ljepše kada nakon deset godina pogledaš fotografije i kažeš: ‘Da, ovo sam baš ja.’
Kada smo razgovor pomjerile s onoga što se nosilo na ono što će se sačuvati, Amina nije birala najskuplji predmet dana. Odabrala je stvari koje već sada imaju značenje samo za njih.
Vjenčanje traje jedan dan, ali neki predmeti iz njega s vremenom postanu mala porodična arhiva. Šta bi iz svog dana najradije sačuvala za neku buduću godišnjicu?
Amina: Definitivno bih sačuvala zahvalnice na kojima su se s druge strane nalazile zanimljive činjenice o Nikoli i meni kao paru. Taj detalj je baš privukao pažnju gostiju i bilo mi je simpatično koliko su svi uživali čitajući ih.
A posebno bih sačuvala i knjigu sa fotografijama naših gostiju, u koju su nam tokom večeri pisali poruke. Mislim da će nam upravo ona za nekoliko godina biti najljepša mala vremenska kapsula, da možemo ponovo pročitati njihove riječi i vratiti se u atmosferu tog dana.
I onda se priča zatvara tamo gdje je i počela: u ljudima. U licima koja su tog dana bila pred njima i u osjećaju da je, na jednom mjestu i u jednom trenutku, stao čitav njihov svijet.
Something old? Majkin prsten.
Something new? Štikle.
Something blue? Kumica je bila u plavom.
Pjesma koja sada zauvijek pripada tom danu? Našao sam te – Nikola Rokvić.
Jutro u jednoj riječi? Uzbudljivo.
Ponoć u jednoj riječi? Žurka.
Šta je bilo najbolje od svega što se nije moglo isplanirati? Atmosfera.
Haljine, beauty, boje i svaki posljednji detalj mogu se birati mjesecima. Atmosfera nastane tek kada se svi ti ljudi, emocije i iščekivanje nađu na istom mjestu. I upravo ona, kada se sve drugo jednom pretvori u fotografije, ostaje kao osjećaj kojem se vraćate.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Video i foto: Mrđa Lovers
Prostor: Akacia Open Concept
Makeup: Ivana Caniceva
Kosa: Studio Prostor
Vjenčanica duga: Salon venčanica WD
Vjenčanica kratka: Alexandra Bridal
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
