TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 5.7.2020.
Ljeto je poseban period godine kad se mnogo lakše odlučimo da obnovimo garderobu, ali i uložimo u divne pratioce kombinacija, nakit.
Istražujući nove brendove nakita, odlučili smo zaviriti iza kulisa brenda Amulet, točnije nakita koji nosi bosanskohercegovački potpis, a koji je našu pozornost privukao svojim unikatnim, zanimljivim dizajnom koji ćete i vi poželjeti imati u svojoj kutijici za nakit.
Ukoliko ste u potrazi za posebnim modnim dodatkom koji će upotpuniti i najjednostavnije odjevne kombinacije, Amulet nakit vrijedan je svakog stylish izdanja. Tko se krije iza ovog brenda, koliko vremena je potrebno za izradu medaljona i gdje pronalaze svakodnevnu inspiraciju saznajte u nastavku.
***
Tko se krije iza Amulet brenda? Predstavite se našim čitateljicama u par rečenica…
Zovem se Sanela Čičkušić, imam 44 godine. Sretna sam supruga i ponosna majka ćerke od 23 godine - studentice arhitekture i sina od 20 godina – student elektrotehnike.
Rođena sam u mjestu Šerići kod Živinica i tu sa svojom porodicom živim i danas. Tu sam najsretnija. Imamo vlastitu kuću, veliko dvorište i okruženi smo cijelom širom porodicom.
Po zanimanju sam tekstilni tehničar – konfenkcionar tekstila i dizajner. Imam i 25 godina radnog iskustva vezanog za prodaju i marketing.
Sanela Čičkušić
Kako biste opisali Amulet nakit?
Od čega se izrađuje i kojom tehnikom?
Amulet medaljoni inspirisani tradicijom su ručni rad, izrađeni vezom, raznim tehnikama (krstasti, omčasti, uzlani, riblja kost i sl.) pamučnim koncem ili srmom na lanenom platnu ili panami geometrijski ili floralni motivi. Nastao je kao bh. simbol tradicije koji nosi logo sa ćilima, a motiv koji predstavlja žensku plodnost i zaštitu kao takav je hamajlija tj. Amulet.
Od tuda i naziv Amulet jer najčešće radim motive sa ćilima za koje su narodi u doba nastajanja ćilima smatrali da su to simboli sreće, zdravlja, zaštite, dugog života itd.
Kako ste došli na ideju da pokrenete brend te da se fokusirate na nakit?
Najmanje dvanaest godina sam članica društva (KUD „Modrački mornari“ Šerići i „Žene za tradiciju“) u kojem se njeguje i čuva tradicija BiH svih naroda i narodnosti.
Radila sam i radim na projektima za rekonstrukcije narodnih nošnji, kao i drugih predmeta za dom, modnu konfekciju i asesoare uglavnom tehnikama veza tako da sam istraživajući po terenu, sa kolegama u Zemaljskom muzeju, susrela se sa dosta motiva koje sam poželjela na nekom modnom detalju predstaviti kao bh. brend nakit inspirisan tradicijom.
Izradila sam prvih 3-4 i to je bilo dovoljno da se pokaže oduševljenje i zaintrovanost moje „publike“. To je bio znak da nam baš to nedostaje i tako prije tri godine nastaje Amulet.
Koliko je vremena potrebno da se izradi jedan amulet medaljon i kako izgleda vaš kreativni proces?
Za jedan Amulet potrebno je jedan dan da mu se posvetite. Ali prije početka rada potrebna je inspiracija za motiv koju nalazim osim u tradiciji, sve češće i u prirodi jer žene vole cvijetne motive da nekada usklade sa odjećom. Potrebno je alata, matrijala, osnove... Ja koristim srebrne igle za vez koje je jako teško naći, s njima se konci i platno lakše povezuje.
U svojoj sehari imam najmanje 300 nijansi konaca različitih proizvođača i vrsta, podloge i osnove za medaljone koje naručujem sa nekoliko adresa. Etikete, kutije i još mnogo sitnih alata i detalja bez kojih Amulet ne može nastati, a najviše u izradi koristim LJUBAV prema svome radu.
Da li se može birati motiv po želji?
Sve češće se traže određene kombinacije boja, ali i motiva. Neke motive je nemoguće izraditi u formatu koji staje na podlogu.
Koji je vama najdraži motiv koji ste do sada uradili?
Motiv sa loga Amulet za koji sam sama složila kombinacije boja, motiv sa ćilima koji predstavlja i čuva žensku unutrašnjost, plodnost, zdravlje.
Na koji način je historija utjecala na vašu kreativnost i brend?
Kao što rekoh, dugi niz godina radim na očuvanju tradicije BiH kroz razne segmente, a i kućni odgoj nikad nije dozvolio da moja tradicija i historija ne budu prisutni u mom životu i srcu. Kao što često kažem:„Čuvanjem svoje tradicije, čuvamo svoj identitet.“ ma na bilo koji način da to činimo i njegujemo, mislim da je jako bitno predstavljati i njegovati svoju tradiciju i istoriju.
Što najviše volite u procesu dizaniranja/izrađivanja nakita?
Vez, najviše uživam dok vezem motive.
Imate li nekog uzora? Čiji rad vas nadahnjuje?
Što se tiče veza, volim stare nane, one koje su bile i one koje još uvijek to rade, vezu bez nekog posebnog školovanja. Odnosno u IX i početkom XX vijeka žene i nisu bile školovane, a nevjerovatnu umjetnost i kreativnost su prenosile na vez. One me prosto oduševljajavaju i nadahnjuju tim svojim remek djelima.
Nosite li svoj nakit u vašim odjevnim kombinacijama?
Naravno, za sve prilike.
Tko je idealna žena koja nosi vaš nakit?
Sve su žene idealne i nose ga na pravi način. One koje to nose, znaju da nose. Više ne znam ni ko sve nosi jer je Amulet izašao u cijeli svijet. Jedna od vlasnica Amuleta je i američka pjevačica Joan Baez koja nosi Amulet sa motivom narodne nošnje iz Kraljeve Sutjeske.
Gdje možemo kupiti Amulet nakit?
Planirate li ga uskoro dodati u ponudu bh. dućana ili možda na web?
Amulet se može poručiti putem Facebook stranice Amulet i Instagram stranice amulet.handmade_bih, u dućanu Kutcha na Skenderiji, a uskoro u dućanima u Njemačkoj i Francuskoj na Azurnoj Obali. Tokom zimske sezone bude i na Jahorini u shopu Ognjište. Amulet je pod krovom moje OR „AMANET“ handmade crafts, tako da može ići i u širu ponudu.
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
