U svakodnevnom užurbanom ritmu, može biti od velike važnosti poznavati metodologije uz koje možete graditi pozitivan stav, motivaciju i raditi na ostvarenju svojih ciljeva.

Jedna od takvih metodologija je i NLP, ili neurolingvističko programiranje, a Amra Omeragić, dama koju smo danas ugostili u intervju rubrici, izabrala je za sebe upravo karijeru NLP coacha.
 

Foto: Agdal Nuhanović

Amra Omeragić, NLP coach
 

Amra za sebe kaže da je poziv NLP trenera i coacha našao nju, više nego ona njega i inspirirao je da krene od početka nakon izgrađene karijere. Kroz naša pitanja istaknula je izazove svog posla, ali i najveće prednosti, kao i tko sve i na koji način može osjetiti benefite NLP coachinga. Više otkrijte u nastavku.

 

Za početak, možete nas detaljnije upoznati sa pojmom NLP coachinga i zašto ste birali upravo ovo zanimanje?
 

Neurolingvističko programiranje je metodologija koja je primjenjiva u svakodnevnom životu i ja volim reći da je to opće znanje o tome zašto mislimo to što mislimo, kako komuniciramo i kako čujemo, prema kojim obrascima ponašanja djelujemo, kako nalazimo naš način motivacije, kako donosimo životne odluke, kako da postanemo osoba koja je spremna gledati sebe i svijet oko sebe očima pozitivne promjene. Veliko pitanje kojim se NLP bavi, a sigurna sam da je to isto pitanje zanimljivo svima je: „Šta čini razliku između sretnih, zadovoljnih i uspješnih ljudi i onih koji to nisu? Da li je moguće naučiti kako da postignemo sve ono što želimo da postignemo?“. 

 

Foto: Pexels

 

Neurolingvističko programiranje svojim nazivom kod ljudi izaziva izvjesne nedoumice, pa bih bilo zgodno reći da je to metodologija koja se bavi načinom za postizanje izvrsnosti. Jedan od aksioma NLP-a je „Ako nešto može postići jedna osoba na svijetu, onda to može postići svako.” Dodat ću – „ako slijedi korake osobe koja je uspjela.“ Dakle, moguće je.

Ovu rečenicu dovode u pitanje ljudi koji imaju sumnje u vlastite sposobnosti, a u određenim životnim periodima većina nas smo skloni da sumnjamo u sebe. Smeta nam kada drugi sumnjaju u nas, ali smo potpuno saglasni s tim da sami sumnjamo u sebe. NLP metodologija u kombinaciji sa coaching tehnikama pomaže pojedincima i timovima da otklone unutrašnje sabotere, definišu svoje ciljeve i pronađu za sebe primenjiv način da žive svoju izvrsnost.

U šali ću reći da je zanimanje biralo mene i hvala mu. Onda kada se ne šalim reći ću, da je moje zanimanje izbor prema mojim životnim vrijednostima, uvjerenjima i ciljevima. Sloboda izbora je vrijednost koje se nikada neću odreći, uvjerenje da svaka osoba zaslužuje ispunjen život i moj cilj da naučim one koji to žele da život nije samo stvar  sudbine. Mnogo toga je u našim rukama.

Pitanje koje stoji na početku razmišljanja o izboru zanimanja svake osobe je: „Šta je to čime biste se bavili u životu, predano, posvećeno i sa mnogo žara čak i pod uslovom da za to niste plaćeni?“

Moj odgovor na ovo pitanje je biti coach i NLP trener.

Tko može najviše osjetiti benefite NLP coachinga?

NLP metodologija je primjenjiva u svim segmentima našeg života. Ne postoji izolovna kategorija ljudi kod kojih bi bilo moguće postići posebno značajne benefite. Za sve i svakoga. Na mojoj prvoj NLP edukaciji stalno sam sebi postavljala pitanje: „Da li je moguće živjeti, a da ne znaš sve ovo?“. I danas se pitam to isto.

Primjera radi, tema za moj Master rad glasila je „Učenje nije mučenje” i pisala sam o NLP tehnikama i njihovom primjenom moguće je efikasno učiti, odnosno uz minimalno vrijeme postići maksimalne rezultate.

 

Foto: Unsplash
 

Dalje u svom radu imala sam priliku kao NLP trener raditi sa mladim ljudima, timovima unutar kompanija, menadžerima.

Moj prvi autorski trening je namijenjen mladim ljudima koji biraju buduće zanimanje, tačnije svoju ekspertizu unutar branše za koju su se školovali. Dakle, NLP je prosto primjenjiv tamo gdje ima ljudi i života. Oni ljudi koji žele naučiti osjetit će najviše benefite znanja.

U praktičnom smislu, NLP iskustvena metodologija je vrlo adaptivna za različite sisteme i grupe ljudi.

Što biste rekli da je najzahvalniji, a što najizazovniji aspekt vašeg zanimanja?
 

Osobe koje se odluče proći kroz proces coachinga su oni koji vide sebe i svoj život van okvira stereotipa i imaju strastvenu težnju da budu sretni. Raditi sa takvim ljudima znači, prolaziti kroz nepregledna prostranstva mogućnosti u kojima se svako malo možete nahraniti spoznajom o ljepoti života i važnosti  svrhe postojanja.

Ako bismo govorili u metafori, onda bih rekla da ja zapravo radim u Tvornici sretnih ljudi. U fabrici čokolade, od nekoliko sastojaka dobije se vrhunska čokolada i još nam sve to lijepo upakuju i dostave na police prodavnica.

U mom poslu se ne radi o čokoladama, mada su krajnji rezultati vrhunskog okusa.

Najljepši aspekt mog zanimanja je zapravo i njegova ultimativna svrha - pomoći klijentu da bude sretan, sa svim onim što on jeste ili nije i sa svim onim što ima ili nema. To je čokolada iz moje tvornice.

 

Foto: Unsplash
 

I evo prvi put ću izgovoriti na glas… najveći izazov je spoznaja da ne, nije moguće pružiti podršku svakom klijentu. Vjerovali ili ne postoje ljudi koji ne žele pomoć, ali žele pažnju. To su oni ljudi kojima je najvažnije da neprestano pričaju o svojoj teškoj sudbini, ali istu ne žele da promijene. Kada znate da je tako malo potrebno za bolje, a osoba preko puta vas to ne vidi morate naučiti da možete pomoći samo onome ko želi da mu se pomogne.

Izuzetno mi je izazovno, pa ponekad i teško gledati ljude kako tapkaju u mjestu, troše vrijeme na čekanje, tuguju i ne vide izlaz.

A koje izazove najčešće susrećete kod osoba tijekom seansi i kako se nositi sa tim izazovima?

U trenutku kada ulazimo u sam proces, klijent je vrlo svjestan da želi da radi na sebi. To su signali koje šalje mozak, jer nešto u tom trenutku u životu klijenta ne štima. Između tih spoznaja klijenta i stvarnog početka procesa promjene potrebno je preći jedan most, koji je ponekad teško prohodan, a zove se emotivna saglasnost klijenta da se otvori, da artikuliše smetnje, da bude spreman na nove uvide.

 

Foto: Agdal Nuhanović
 

Za prelazak preko mosta, na drugu obalu, odgovoran je kouč. To je najveći izazov u samom procesu. Ljudi mogu govoriti mnogo i ne reći ništa. Nevjerojatna je ta sposobnost mozga da cenzuriše bitnost onda kada želi da prividno brani naše biće. Najveći izazov je otkloniti svaki otpor i provesti klijenta bezbjedno do mjesta u svom životu na kojem želi biti.

Problem nije isti kada o njemu razmišljamo i kada o njemu govorimo. Sa jedne strane taj isti problem gubi svoju težinu kada se izgovori, sa druge strane dajete mu novo značenje. Dajete sebi dozvolu da ga riješite. Moj posao je emotivan u svakom smislu. Ne mogu, niti želim postati imuna na te emocije. Plačemo i smijemo se, tragamo za odgovorima, radujemo se i pobjeđujemo. Zajedno. Kada radite ovaj posao naučite da ne postoje čudne, nepredvidive, neuobičajene situacije i ljudi.

Sve je to život i sve to smo mi.

Kad biste mogli dati jedan savjet svima koji čitaju ovaj članak, koji bi to savjet bio?
 

U svom životu dobila sam toliko divnih savjeta koji su mi bili pravi vodiči kroz život. Dobila sam isto toliko savjeta za koje sam mislila da ih trebam primijeniti, a koji su mi samo smetali u životu. Danas sam vrlo oprezna kada se od mene traži savjet, sa istinskom željom da to što kažem bude korisno.

 

Foto: Pexels
 

I evo ipak jedan savjet iz moje zbirke najdražih savjeta - Najbolji savjet sebi možete dati vi sami. Samo vi živite vaš život, samo vi znate šta je to što želite, samo vi osjetite šta je to što vam je potrebno. Oslonite se na sebe, pitajte sebe, budite iskreni prema sebi, vjerujte sebi.

***
Foto: Agdal Nuhanović

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

 

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

 

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

 

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

 

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com