U svakodnevnom užurbanom ritmu, može biti od velike važnosti poznavati metodologije uz koje možete graditi pozitivan stav, motivaciju i raditi na ostvarenju svojih ciljeva.

Jedna od takvih metodologija je i NLP, ili neurolingvističko programiranje, a Amra Omeragić, dama koju smo danas ugostili u intervju rubrici, izabrala je za sebe upravo karijeru NLP coacha.
 

Foto: Agdal Nuhanović

Amra Omeragić, NLP coach
 

Amra za sebe kaže da je poziv NLP trenera i coacha našao nju, više nego ona njega i inspirirao je da krene od početka nakon izgrađene karijere. Kroz naša pitanja istaknula je izazove svog posla, ali i najveće prednosti, kao i tko sve i na koji način može osjetiti benefite NLP coachinga. Više otkrijte u nastavku.

 

Za početak, možete nas detaljnije upoznati sa pojmom NLP coachinga i zašto ste birali upravo ovo zanimanje?
 

Neurolingvističko programiranje je metodologija koja je primjenjiva u svakodnevnom životu i ja volim reći da je to opće znanje o tome zašto mislimo to što mislimo, kako komuniciramo i kako čujemo, prema kojim obrascima ponašanja djelujemo, kako nalazimo naš način motivacije, kako donosimo životne odluke, kako da postanemo osoba koja je spremna gledati sebe i svijet oko sebe očima pozitivne promjene. Veliko pitanje kojim se NLP bavi, a sigurna sam da je to isto pitanje zanimljivo svima je: „Šta čini razliku između sretnih, zadovoljnih i uspješnih ljudi i onih koji to nisu? Da li je moguće naučiti kako da postignemo sve ono što želimo da postignemo?“. 

 

Foto: Pexels

 

Neurolingvističko programiranje svojim nazivom kod ljudi izaziva izvjesne nedoumice, pa bih bilo zgodno reći da je to metodologija koja se bavi načinom za postizanje izvrsnosti. Jedan od aksioma NLP-a je „Ako nešto može postići jedna osoba na svijetu, onda to može postići svako.” Dodat ću – „ako slijedi korake osobe koja je uspjela.“ Dakle, moguće je.

Ovu rečenicu dovode u pitanje ljudi koji imaju sumnje u vlastite sposobnosti, a u određenim životnim periodima većina nas smo skloni da sumnjamo u sebe. Smeta nam kada drugi sumnjaju u nas, ali smo potpuno saglasni s tim da sami sumnjamo u sebe. NLP metodologija u kombinaciji sa coaching tehnikama pomaže pojedincima i timovima da otklone unutrašnje sabotere, definišu svoje ciljeve i pronađu za sebe primenjiv način da žive svoju izvrsnost.

U šali ću reći da je zanimanje biralo mene i hvala mu. Onda kada se ne šalim reći ću, da je moje zanimanje izbor prema mojim životnim vrijednostima, uvjerenjima i ciljevima. Sloboda izbora je vrijednost koje se nikada neću odreći, uvjerenje da svaka osoba zaslužuje ispunjen život i moj cilj da naučim one koji to žele da život nije samo stvar  sudbine. Mnogo toga je u našim rukama.

Pitanje koje stoji na početku razmišljanja o izboru zanimanja svake osobe je: „Šta je to čime biste se bavili u životu, predano, posvećeno i sa mnogo žara čak i pod uslovom da za to niste plaćeni?“

Moj odgovor na ovo pitanje je biti coach i NLP trener.

Tko može najviše osjetiti benefite NLP coachinga?

NLP metodologija je primjenjiva u svim segmentima našeg života. Ne postoji izolovna kategorija ljudi kod kojih bi bilo moguće postići posebno značajne benefite. Za sve i svakoga. Na mojoj prvoj NLP edukaciji stalno sam sebi postavljala pitanje: „Da li je moguće živjeti, a da ne znaš sve ovo?“. I danas se pitam to isto.

Primjera radi, tema za moj Master rad glasila je „Učenje nije mučenje” i pisala sam o NLP tehnikama i njihovom primjenom moguće je efikasno učiti, odnosno uz minimalno vrijeme postići maksimalne rezultate.

 

Foto: Unsplash
 

Dalje u svom radu imala sam priliku kao NLP trener raditi sa mladim ljudima, timovima unutar kompanija, menadžerima.

Moj prvi autorski trening je namijenjen mladim ljudima koji biraju buduće zanimanje, tačnije svoju ekspertizu unutar branše za koju su se školovali. Dakle, NLP je prosto primjenjiv tamo gdje ima ljudi i života. Oni ljudi koji žele naučiti osjetit će najviše benefite znanja.

U praktičnom smislu, NLP iskustvena metodologija je vrlo adaptivna za različite sisteme i grupe ljudi.

Što biste rekli da je najzahvalniji, a što najizazovniji aspekt vašeg zanimanja?
 

Osobe koje se odluče proći kroz proces coachinga su oni koji vide sebe i svoj život van okvira stereotipa i imaju strastvenu težnju da budu sretni. Raditi sa takvim ljudima znači, prolaziti kroz nepregledna prostranstva mogućnosti u kojima se svako malo možete nahraniti spoznajom o ljepoti života i važnosti  svrhe postojanja.

Ako bismo govorili u metafori, onda bih rekla da ja zapravo radim u Tvornici sretnih ljudi. U fabrici čokolade, od nekoliko sastojaka dobije se vrhunska čokolada i još nam sve to lijepo upakuju i dostave na police prodavnica.

U mom poslu se ne radi o čokoladama, mada su krajnji rezultati vrhunskog okusa.

Najljepši aspekt mog zanimanja je zapravo i njegova ultimativna svrha - pomoći klijentu da bude sretan, sa svim onim što on jeste ili nije i sa svim onim što ima ili nema. To je čokolada iz moje tvornice.

 

Foto: Unsplash
 

I evo prvi put ću izgovoriti na glas… najveći izazov je spoznaja da ne, nije moguće pružiti podršku svakom klijentu. Vjerovali ili ne postoje ljudi koji ne žele pomoć, ali žele pažnju. To su oni ljudi kojima je najvažnije da neprestano pričaju o svojoj teškoj sudbini, ali istu ne žele da promijene. Kada znate da je tako malo potrebno za bolje, a osoba preko puta vas to ne vidi morate naučiti da možete pomoći samo onome ko želi da mu se pomogne.

Izuzetno mi je izazovno, pa ponekad i teško gledati ljude kako tapkaju u mjestu, troše vrijeme na čekanje, tuguju i ne vide izlaz.

A koje izazove najčešće susrećete kod osoba tijekom seansi i kako se nositi sa tim izazovima?

U trenutku kada ulazimo u sam proces, klijent je vrlo svjestan da želi da radi na sebi. To su signali koje šalje mozak, jer nešto u tom trenutku u životu klijenta ne štima. Između tih spoznaja klijenta i stvarnog početka procesa promjene potrebno je preći jedan most, koji je ponekad teško prohodan, a zove se emotivna saglasnost klijenta da se otvori, da artikuliše smetnje, da bude spreman na nove uvide.

 

Foto: Agdal Nuhanović
 

Za prelazak preko mosta, na drugu obalu, odgovoran je kouč. To je najveći izazov u samom procesu. Ljudi mogu govoriti mnogo i ne reći ništa. Nevjerojatna je ta sposobnost mozga da cenzuriše bitnost onda kada želi da prividno brani naše biće. Najveći izazov je otkloniti svaki otpor i provesti klijenta bezbjedno do mjesta u svom životu na kojem želi biti.

Problem nije isti kada o njemu razmišljamo i kada o njemu govorimo. Sa jedne strane taj isti problem gubi svoju težinu kada se izgovori, sa druge strane dajete mu novo značenje. Dajete sebi dozvolu da ga riješite. Moj posao je emotivan u svakom smislu. Ne mogu, niti želim postati imuna na te emocije. Plačemo i smijemo se, tragamo za odgovorima, radujemo se i pobjeđujemo. Zajedno. Kada radite ovaj posao naučite da ne postoje čudne, nepredvidive, neuobičajene situacije i ljudi.

Sve je to život i sve to smo mi.

Kad biste mogli dati jedan savjet svima koji čitaju ovaj članak, koji bi to savjet bio?
 

U svom životu dobila sam toliko divnih savjeta koji su mi bili pravi vodiči kroz život. Dobila sam isto toliko savjeta za koje sam mislila da ih trebam primijeniti, a koji su mi samo smetali u životu. Danas sam vrlo oprezna kada se od mene traži savjet, sa istinskom željom da to što kažem bude korisno.

 

Foto: Pexels
 

I evo ipak jedan savjet iz moje zbirke najdražih savjeta - Najbolji savjet sebi možete dati vi sami. Samo vi živite vaš život, samo vi znate šta je to što želite, samo vi osjetite šta je to što vam je potrebno. Oslonite se na sebe, pitajte sebe, budite iskreni prema sebi, vjerujte sebi.

***
Foto: Agdal Nuhanović

Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.

Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta.   



 

Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.  
 

- Atelje -  

Nakon 15 godina stvaralaštva, vaš brend ulazi u novu eru. Kada pogledate sve što ste do sada izgradili, od ateljea do velikih scenskih i regionalnih trenutaka, šta je bio znak da je vrijeme za novo poglavlje?

Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.

Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.



 

Da neko jedan dan nevidljivo prati rad u vašem ateljeu, koji trenutak bi ga najviše iznenadio u procesu nastanka nove kolekcije?

Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.




 

Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.

 

Vrhunski dizajn često počiva na odlukama koje publika nikada ne vidi. Koja je odluka u procesu izrade za vas najvažnija, iako možda na finalnom proizvodu djeluje gotovo neprimjetno?

Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu. 

No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 



 

-Arhiva-

Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.

Vaše kreacije nosile su mnoge poznate žene regionalne scene, svaka s potpuno drugačijim stilom i javnim izrazom. Kako u takvim saradnjama pronalazite ravnotežu između njihovog identiteta i vašeg autorskog potpisa?

Amina Hasanbegović:  Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom. 

Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.

Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.




 

Kada pogledate arhivu brenda, postoji li kreacija koja vas i danas odmah vrati u trenutak kada je nastajala?

Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.




 
 

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju. Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.



 

 

Da danas otvorimo arhivu brenda i biramo jedan komad koji bi mogao ponovo izaći pred publiku, ali u verziji nove ere, koji biste izabrali?

Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.

Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.

 

 

-Sljedeće poglavlje-

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju.   

Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.





 

 

Vaš rad je prepoznatljiv po odnosu između konstrukcije, ručnog rada i snažne siluete. Šta je u novoj kolekciji najjasniji znak promjene?

Amina Hasanbegović:  U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.





 

Nakon ove kolekcije, po čemu biste voljeli da publika prepozna novu fazu brenda Amina Hasanbegović?

Amina Hasanbegović:  Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.

Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)



 

 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic