TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 26.8.2024.
Ekskluzivni uvid u Sarajevo Film Festival iz perspektive britanskog ambasadora? Ako vas taj ugao zanima, onda vam predstavljamo rijetku priliku da se Festival doživi kroz oči diplomatskog predstavnika.
Ova vrsta personalnog dnevnika, koji ambasador dijeli isključivo za Bonjour, pruža ne samo pregled ključnih trenutaka Festivala, već i dublje razumijevanje o tome kako se kultura i film prepliću s međunarodnim odnosima.
Ambasador je prisustvovao brojnim događanjima i projekcijama, bilježeći svoje dojmove o raznolikosti filmskog programa, ali i o kulturnom značaju koji Sarajevo Film Festival ima, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za širi region.
Tokom jednog od tih prijema i naš Bonjour tim se pridružio druženju u rezidenciji ambasadora, gdje smo uživali u razgovorima i opuštenoj atmosferi. No, nismo se samo opuštali, s ambasadorom smo razgovarali i o važnim projektima iz lifestylea i kulture za povezivanje BiH i Ujedinjenog Kraljevstva.
Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala i Julian Reilly, britanski ambasador u Bosni i Hercegovini
Njegov dnevnik oslikava bogatstvo iskustava koja je Festival ponudio, od zabava i prijema, do intimnih filmskih trenutaka provedenih u kinu. Kroz ovaj dnevnik, imate priliku zaviriti u dinamični svijet Festivala, obogaćen promišljenim zapažanjima o ulozi umjetnosti u društvu i važnosti međunarodne saradnje u filmskoj industriji.
Ambasadorov dnevnik u periodu od 16.08. do 23.08.
Petak, 16.8.
Uvijek „nakon ljeta“ dolazi Sarajevo Film Festival. Sjajno otvorenje 30. Festivala. Nakon uvriježenog crvenog tepiha pred Narodnim pozorištem, uživao sam u novoj lokaciji za zabave do kasno u noć – Festival Garden. Sve to je bio odličan završetak dana u kome sam ugledao naš GREAT tramvaj, kako prevozi građane Sarajeva i goste diljem grada.
Subota, 17.8.
Zabava BH Telecoma u restoranu Four Seasons je bila savršena za upoznavanje nevjerovatne mlade postave TV serije „Komar“ i sada supruga i ja ne možemo dočekati nastavak priče. Jako je važno vidjeti da postoji kontinuirano ulaganje u kulturu.
Nedjelja, 18.8.
Upijali smo festivalsku atmosferu na Baščaršiji i diljem grada, susretali brojne prijatelje na ulici na putu ka kinu Meeting Point gdje smo gledali dirljivu i važnu koprodukciju Indije i Ujedinjenog Kraljevstva “Santosh”. A, bilo je sjajno vidjeti i legendarnog dobitnika Srca Sarajeva, palestinskog režisera Elia Suleimana na večeri u restoranu Luka.
Ponedjeljak, 19.8.
Vrhunac dana: snažan dokumentarac “Nebo iznad Zenice” bosansko - britanskog režisera Zlatka Prnjića – izvanredna kinematografija o jako važnim temama. Ugodno veče na prijemima u organizaciji Kantona Sarajevo i Grada Sarajevo, gdje smo razgovarali sa relevantnim kontaktima o pozitivnom i stvarnom djelovanju u polju zaštite okoliša koji se desio od tada. Umjetnost nam omogućava da stvari vidimo drugačije i zaista može promijeniti svijet...
Utorak, 20.8.
Važan dan za kolege iz British Councila i delegaciju Britanskog filmskog instituta koji su razmatrali potencijal za (još snažniju) filmsku koprodukciju između BiH i Ujedinjenog Kraljevstva na CineLink Industry Days. Poslijepodne smo gledali film Elia Suleimana “Ovo mora biti raj”. Genijalno! Itekako je zaslužio nagradu za životno djelo Srce Sarajeva i sretni smo što nam je bio u gradu cijelu sedmicu.
Srijeda, 21.8.
Izbjegao sam brigu o kiši i vremenskoj prognozi tako što sam otputovao u daleki Benin putem divnog i veselog dokumentarnog filma “Blago kraljevine Dahomej”. Najljepše od svega je mogućnost da se vide tako različite stvari na Sarajevo Film Festivalu. A potom sam imao čast i zadovoljstvo da budem domaćin prijema za goste Festivala, Chevening stipendiste, delegaciju Britanskog filmskog instituta i direktora Nacionalne biblioteke Ujedinjenog Kraljevstva, gdje nam se pridružio i direktor Festivala, Jovan Marjanović. Zabavan i elegantan skup – pojačan Bonjour.ba timom – zabava je trajala do iza ponoći!
Četvrtak, 22.8.
Pet filmova u jednoj večeri (uključujući prikazivanje sva četiri kratka filma koji su osvojili nagrade za studente u Kanu). Uspjeli smo pogledati tragičan ali aktuelan film o palestinskim izbjeglicama koji pokušavaju da pređu iz Atine “Ka nepoznatoj zemlji” u kinu Open Air Centar – sjajnoj novoj lokaciji za vruće ljetne večeri. Uspjeli smo održati festivalski duh između prikazivanja i sjajne oproštajne zabave specijalnog predstavnika EU u Botaničkoj bašti.
Petak, 23.8.
Iscrpljeni, ali i tužni što je završila sedmica sjajnih filmova i nevjerovatne promocije BiH i Jugoistočne Evrope kao centra talenta i inovativnih filmova. Danas sam morao donijeti neke baš teške odluke dok sam pokušavao stići na zatvoreno prikazivanje filma “Pisma iz Srebrenice”, ceremoniju zatvaranja, a onda ponovo u kino Open Air Centar na zadnje prikazivanje filma “Limeni orkestar”.
Velike čestitke Jovanu Marjanoviću i cijelom timu Sarajevo Film Festivala na spektakularnom 30. izdanju.
Dižem čašu za narednih 30 godina...
* * *
Fotografije: British Embassy Sarajevo
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
