TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 26.8.2024.
Ekskluzivni uvid u Sarajevo Film Festival iz perspektive britanskog ambasadora? Ako vas taj ugao zanima, onda vam predstavljamo rijetku priliku da se Festival doživi kroz oči diplomatskog predstavnika.
Ova vrsta personalnog dnevnika, koji ambasador dijeli isključivo za Bonjour, pruža ne samo pregled ključnih trenutaka Festivala, već i dublje razumijevanje o tome kako se kultura i film prepliću s međunarodnim odnosima.
Ambasador je prisustvovao brojnim događanjima i projekcijama, bilježeći svoje dojmove o raznolikosti filmskog programa, ali i o kulturnom značaju koji Sarajevo Film Festival ima, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za širi region.
Tokom jednog od tih prijema i naš Bonjour tim se pridružio druženju u rezidenciji ambasadora, gdje smo uživali u razgovorima i opuštenoj atmosferi. No, nismo se samo opuštali, s ambasadorom smo razgovarali i o važnim projektima iz lifestylea i kulture za povezivanje BiH i Ujedinjenog Kraljevstva.
Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala i Julian Reilly, britanski ambasador u Bosni i Hercegovini
Njegov dnevnik oslikava bogatstvo iskustava koja je Festival ponudio, od zabava i prijema, do intimnih filmskih trenutaka provedenih u kinu. Kroz ovaj dnevnik, imate priliku zaviriti u dinamični svijet Festivala, obogaćen promišljenim zapažanjima o ulozi umjetnosti u društvu i važnosti međunarodne saradnje u filmskoj industriji.
Ambasadorov dnevnik u periodu od 16.08. do 23.08.
Petak, 16.8.
Uvijek „nakon ljeta“ dolazi Sarajevo Film Festival. Sjajno otvorenje 30. Festivala. Nakon uvriježenog crvenog tepiha pred Narodnim pozorištem, uživao sam u novoj lokaciji za zabave do kasno u noć – Festival Garden. Sve to je bio odličan završetak dana u kome sam ugledao naš GREAT tramvaj, kako prevozi građane Sarajeva i goste diljem grada.
Subota, 17.8.
Zabava BH Telecoma u restoranu Four Seasons je bila savršena za upoznavanje nevjerovatne mlade postave TV serije „Komar“ i sada supruga i ja ne možemo dočekati nastavak priče. Jako je važno vidjeti da postoji kontinuirano ulaganje u kulturu.
Nedjelja, 18.8.
Upijali smo festivalsku atmosferu na Baščaršiji i diljem grada, susretali brojne prijatelje na ulici na putu ka kinu Meeting Point gdje smo gledali dirljivu i važnu koprodukciju Indije i Ujedinjenog Kraljevstva “Santosh”. A, bilo je sjajno vidjeti i legendarnog dobitnika Srca Sarajeva, palestinskog režisera Elia Suleimana na večeri u restoranu Luka.
Ponedjeljak, 19.8.
Vrhunac dana: snažan dokumentarac “Nebo iznad Zenice” bosansko - britanskog režisera Zlatka Prnjića – izvanredna kinematografija o jako važnim temama. Ugodno veče na prijemima u organizaciji Kantona Sarajevo i Grada Sarajevo, gdje smo razgovarali sa relevantnim kontaktima o pozitivnom i stvarnom djelovanju u polju zaštite okoliša koji se desio od tada. Umjetnost nam omogućava da stvari vidimo drugačije i zaista može promijeniti svijet...
Utorak, 20.8.
Važan dan za kolege iz British Councila i delegaciju Britanskog filmskog instituta koji su razmatrali potencijal za (još snažniju) filmsku koprodukciju između BiH i Ujedinjenog Kraljevstva na CineLink Industry Days. Poslijepodne smo gledali film Elia Suleimana “Ovo mora biti raj”. Genijalno! Itekako je zaslužio nagradu za životno djelo Srce Sarajeva i sretni smo što nam je bio u gradu cijelu sedmicu.
Srijeda, 21.8.
Izbjegao sam brigu o kiši i vremenskoj prognozi tako što sam otputovao u daleki Benin putem divnog i veselog dokumentarnog filma “Blago kraljevine Dahomej”. Najljepše od svega je mogućnost da se vide tako različite stvari na Sarajevo Film Festivalu. A potom sam imao čast i zadovoljstvo da budem domaćin prijema za goste Festivala, Chevening stipendiste, delegaciju Britanskog filmskog instituta i direktora Nacionalne biblioteke Ujedinjenog Kraljevstva, gdje nam se pridružio i direktor Festivala, Jovan Marjanović. Zabavan i elegantan skup – pojačan Bonjour.ba timom – zabava je trajala do iza ponoći!
Četvrtak, 22.8.
Pet filmova u jednoj večeri (uključujući prikazivanje sva četiri kratka filma koji su osvojili nagrade za studente u Kanu). Uspjeli smo pogledati tragičan ali aktuelan film o palestinskim izbjeglicama koji pokušavaju da pređu iz Atine “Ka nepoznatoj zemlji” u kinu Open Air Centar – sjajnoj novoj lokaciji za vruće ljetne večeri. Uspjeli smo održati festivalski duh između prikazivanja i sjajne oproštajne zabave specijalnog predstavnika EU u Botaničkoj bašti.
Petak, 23.8.
Iscrpljeni, ali i tužni što je završila sedmica sjajnih filmova i nevjerovatne promocije BiH i Jugoistočne Evrope kao centra talenta i inovativnih filmova. Danas sam morao donijeti neke baš teške odluke dok sam pokušavao stići na zatvoreno prikazivanje filma “Pisma iz Srebrenice”, ceremoniju zatvaranja, a onda ponovo u kino Open Air Centar na zadnje prikazivanje filma “Limeni orkestar”.
Velike čestitke Jovanu Marjanoviću i cijelom timu Sarajevo Film Festivala na spektakularnom 30. izdanju.
Dižem čašu za narednih 30 godina...
* * *
Fotografije: British Embassy Sarajevo
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Neke mirise ne povezujemo samo sa svježinom nego sa cijelim osjećajem doma. Upravo taj “ponovo miriše bijelo” trenutak bio je polazna tačka našeg razgovora sa Merimom Ikanović o uspomenama, malim ritualima i stvarima koje nas uspore onda kada nam to najviše treba.
“Joj, to je to. Miris čistoće, neprocjenjivo. Miriše baš na bijelo.”
Već nakon prve rečenice bilo nam je jasno da ovo neće biti klasično snimanje.
U jednom proljetnom danu, među bijelim tkaninama, cvijećem i detaljima koji podsjećaju na sporija jutra i dane bez žurbe, sa Merimom Ikanović razgovarali smo o stvarima koje svi prepoznajemo.
O mirisima koji vraćaju kući.
Navikama koje smo naslijedili od mama.
Malim ritualima koji poprave dan više nego što očekujemo.
I upravo je iz tog osjećaja nastala cijela “ponovo miriše bijelo” priča u saradnji sa Arixom, brendom koji generacije povezuju sa svježinom, povjerenjem i onim posebnim osjećajem kada sve ponovo djeluje čisto, mirno i poznato.
Dok slaže bijeli stolnjak preko stola i aranžira cvijeće, Merima kroz spontana pitanja otvara teme koje vrlo brzo prestanu biti “samo intervju”.
Na pitanje koji miris je odmah vrati u djetinjstvo, odgovor dolazi bez razmišljanja:
“Parfem moje mame.”
Jer svi imamo taj jedan miris koji nas automatski vrati negdje poznato.
Kod Merime je to parfem njene mame.
Kod nekoga miris jutarnje kafe.
Kod nekoga tek procvjetalo cvijeće.
Kod nekoga trenutak kada obuče svježe opranu košulju ili legne u čiste plahte nakon dugog dana.
Upravo tu “ponovo miriše bijelo” postaje mnogo više od same svježine.
U razgovoru smo se dotakli i pitanja koje male stvari danas daju osjećaj novog početka.
“Stvar koja mi daje osjećaj novog početka je jutarnja kafa. Kad je popijem ujutro, to me odmah restartuje.”
A onda i trenutak koji vjerovatno svi razumijemo više nego želimo priznati:
“Najpodcjenjeniji dobar osjećaj u danu je kada moje djevojčice odu da spavaju, suprug radi nešto svoje, a ja imam vrijeme za sebe.”
Upravo ti mali momenti provlačili su se kroz cijelo snimanje kao podsjetnik koliko danas cijenimo stvari koje nas uspore.
Jedan dio razgovora posebno nas je nasmijao jer je vjerovatno previše realan svima nama.
Na pitanje za koju stvar stalno govori “sutra ću”, Merima kroz smijeh odgovara:
“Puna korpa čistog veša.”
A odmah zatim dodaje:
“Uvijek ga ima, nikad mu kraja.”
Tokom razgovora dotakli smo se i pitanja šta je danas stvarno natjera da uspori.
“Vrijeme sa mojom djecom. Kad sam fokusirana samo na njih i igru s njima ili čitanje neke zanimljive knjige.”
I tu se krije razlog zašto cijela ova priča djeluje toliko poznato.
Zato što nas podsjeća da su nekad upravo najjednostavnije stvari one koje ostanu najduže s nama.
Možda baš zato #ponovomirišebijelo svi razumijemo bez dodatnog objašnjenja.
Nekome je to parfem mame.
Nekome jutarnja kafa.
Nekome trenutak kada nakon dugog dana konačno obuče čistu pidžamu i legne u svježe plahte.
A nekome jednostavno osjećaj da je barem na trenutak sve opet poznato i na svom mjestu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
