TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 26.8.2024.
Ekskluzivni uvid u Sarajevo Film Festival iz perspektive britanskog ambasadora? Ako vas taj ugao zanima, onda vam predstavljamo rijetku priliku da se Festival doživi kroz oči diplomatskog predstavnika.
Ova vrsta personalnog dnevnika, koji ambasador dijeli isključivo za Bonjour, pruža ne samo pregled ključnih trenutaka Festivala, već i dublje razumijevanje o tome kako se kultura i film prepliću s međunarodnim odnosima.
Ambasador je prisustvovao brojnim događanjima i projekcijama, bilježeći svoje dojmove o raznolikosti filmskog programa, ali i o kulturnom značaju koji Sarajevo Film Festival ima, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za širi region.
Tokom jednog od tih prijema i naš Bonjour tim se pridružio druženju u rezidenciji ambasadora, gdje smo uživali u razgovorima i opuštenoj atmosferi. No, nismo se samo opuštali, s ambasadorom smo razgovarali i o važnim projektima iz lifestylea i kulture za povezivanje BiH i Ujedinjenog Kraljevstva.
Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala i Julian Reilly, britanski ambasador u Bosni i Hercegovini
Njegov dnevnik oslikava bogatstvo iskustava koja je Festival ponudio, od zabava i prijema, do intimnih filmskih trenutaka provedenih u kinu. Kroz ovaj dnevnik, imate priliku zaviriti u dinamični svijet Festivala, obogaćen promišljenim zapažanjima o ulozi umjetnosti u društvu i važnosti međunarodne saradnje u filmskoj industriji.
Ambasadorov dnevnik u periodu od 16.08. do 23.08.
Petak, 16.8.
Uvijek „nakon ljeta“ dolazi Sarajevo Film Festival. Sjajno otvorenje 30. Festivala. Nakon uvriježenog crvenog tepiha pred Narodnim pozorištem, uživao sam u novoj lokaciji za zabave do kasno u noć – Festival Garden. Sve to je bio odličan završetak dana u kome sam ugledao naš GREAT tramvaj, kako prevozi građane Sarajeva i goste diljem grada.
Subota, 17.8.
Zabava BH Telecoma u restoranu Four Seasons je bila savršena za upoznavanje nevjerovatne mlade postave TV serije „Komar“ i sada supruga i ja ne možemo dočekati nastavak priče. Jako je važno vidjeti da postoji kontinuirano ulaganje u kulturu.
Nedjelja, 18.8.
Upijali smo festivalsku atmosferu na Baščaršiji i diljem grada, susretali brojne prijatelje na ulici na putu ka kinu Meeting Point gdje smo gledali dirljivu i važnu koprodukciju Indije i Ujedinjenog Kraljevstva “Santosh”. A, bilo je sjajno vidjeti i legendarnog dobitnika Srca Sarajeva, palestinskog režisera Elia Suleimana na večeri u restoranu Luka.
Ponedjeljak, 19.8.
Vrhunac dana: snažan dokumentarac “Nebo iznad Zenice” bosansko - britanskog režisera Zlatka Prnjića – izvanredna kinematografija o jako važnim temama. Ugodno veče na prijemima u organizaciji Kantona Sarajevo i Grada Sarajevo, gdje smo razgovarali sa relevantnim kontaktima o pozitivnom i stvarnom djelovanju u polju zaštite okoliša koji se desio od tada. Umjetnost nam omogućava da stvari vidimo drugačije i zaista može promijeniti svijet...
Utorak, 20.8.
Važan dan za kolege iz British Councila i delegaciju Britanskog filmskog instituta koji su razmatrali potencijal za (još snažniju) filmsku koprodukciju između BiH i Ujedinjenog Kraljevstva na CineLink Industry Days. Poslijepodne smo gledali film Elia Suleimana “Ovo mora biti raj”. Genijalno! Itekako je zaslužio nagradu za životno djelo Srce Sarajeva i sretni smo što nam je bio u gradu cijelu sedmicu.
Srijeda, 21.8.
Izbjegao sam brigu o kiši i vremenskoj prognozi tako što sam otputovao u daleki Benin putem divnog i veselog dokumentarnog filma “Blago kraljevine Dahomej”. Najljepše od svega je mogućnost da se vide tako različite stvari na Sarajevo Film Festivalu. A potom sam imao čast i zadovoljstvo da budem domaćin prijema za goste Festivala, Chevening stipendiste, delegaciju Britanskog filmskog instituta i direktora Nacionalne biblioteke Ujedinjenog Kraljevstva, gdje nam se pridružio i direktor Festivala, Jovan Marjanović. Zabavan i elegantan skup – pojačan Bonjour.ba timom – zabava je trajala do iza ponoći!
Četvrtak, 22.8.
Pet filmova u jednoj večeri (uključujući prikazivanje sva četiri kratka filma koji su osvojili nagrade za studente u Kanu). Uspjeli smo pogledati tragičan ali aktuelan film o palestinskim izbjeglicama koji pokušavaju da pređu iz Atine “Ka nepoznatoj zemlji” u kinu Open Air Centar – sjajnoj novoj lokaciji za vruće ljetne večeri. Uspjeli smo održati festivalski duh između prikazivanja i sjajne oproštajne zabave specijalnog predstavnika EU u Botaničkoj bašti.
Petak, 23.8.
Iscrpljeni, ali i tužni što je završila sedmica sjajnih filmova i nevjerovatne promocije BiH i Jugoistočne Evrope kao centra talenta i inovativnih filmova. Danas sam morao donijeti neke baš teške odluke dok sam pokušavao stići na zatvoreno prikazivanje filma “Pisma iz Srebrenice”, ceremoniju zatvaranja, a onda ponovo u kino Open Air Centar na zadnje prikazivanje filma “Limeni orkestar”.
Velike čestitke Jovanu Marjanoviću i cijelom timu Sarajevo Film Festivala na spektakularnom 30. izdanju.
Dižem čašu za narednih 30 godina...
* * *
Fotografije: British Embassy Sarajevo
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Društvene mreže nas uče da stalno budemo prisutni. Da objavimo, provjerimo reakcije, refreshamo, odgovorimo. I dok se sve to čini normalnim, rijetko zastanemo da se zapitamo gdje je granica, koliko dijelimo zato što želimo, a koliko zato što mislimo da trebamo.
U Cedevita Reci tako kako je showu upravo su se takva pitanja prirodno otvorila. Između smijeha, brzih odgovora i opuštene atmosfere, isplivali su i oni momenti koji te malo zaustave i natjeraju da se zapitaš: da li bih ja ovo objavila, da li je ovo još uvijek „ja“ i koliko nam je uopće važno šta će drugi reći.
Ilda Humić bila je jedna od onih osoba koje su na ta pitanja odgovarale bez zadrške glasno, duhovito i iskreno. Nakon showa, nastavili smo razgovor i dotakli se tema koje se tiču svih nas: refresh navike, granica na mrežama, galame koju volimo i onih rijetkih trenutaka kad ipak odlučimo stati.
Ilda Humić
Ilda: Objava i refresh.
„Normalno“, kaže kroz smijeh. Taj mali refleks joj je poznat kao i svima nama, ali bez pretvaranja da je nešto drugo. Društvene mreže su dinamične, a ona ih doživljava upravo takvima kao prostor u kojem si prisutan, ali svjestan onoga što radiš.
Ilda: Nisam nikad neki post, ali jesam nedavno video. U pitanju je viralni trend koji sam snimila s prijateljicama, ali sam shvatila da taj trend ipak nije za mene i da neke stvari i ja moram da razgraničim šta i koliko trebam da objavljujem.
Ilda: Facebook jer je iznimno toksičan. Ja ga svakako godinama ne koristim, moj sadržaj se tamo automatski objavljuje.
Ilda: Jako rijetko, kada je nema ja je obično napravim jer nekako volim i navikla sam da se oko mene dešava život i sretna sam kada je ta neka pozitivna frka i galama.
Ilda: Limun i ananas definitivno, volim taj spoj i generalno sve što je citrusno.
Ilda: Rebeka definitivno, jako mi se dopala njena energija, direktna, odlučna, duhovita i sposobna žena. Josip je također bio jako zabavan, najviše sam se njemu smijala, baš mu je bio dan, mislim da će se raja baš njemu dosta smijati onako od srca.
Ilda sve to kaže prilično jednostavno i bez potrebe da nešto dodatno objašnjava. Galama joj prija, refresh je navika, ali zna i gdje povući crtu. I možda je baš to ono što najviše ostane nakon ovog razgovora: da ne moraš birati između prisutnosti i granica, niti stalno objašnjavati svoje izbore.
Ako ste se u nekom njenom odgovoru prepoznali, vjerovatno ćete se prepoznati i u ostatku Reci tako kako je showa. Neki razgovori vas samo nasmiju, a neki vas, uz smijeh, natjeraju da se malo zamislite. Ovaj je upravo takav. Cedevita Reci tako kako je show možete pogledati na YouTube linku ovdje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
