Baletna umjetnost iznova i iznova dokazuje kako ima jedinstvenu moć kreirati cjelovito i čarobno iskustvo koje se dugo pamti.

Savršena simbioza baletnog ansambla i solista, glazbe i kostimografije stvaraju ugođaj radi kojeg se lako bude trnci. Intenzivan nalet pozitivnih emocija bio je neizbježan i sinoć kad smo dobili priliku zaviriti iza kulisa Narodnog pozorišta u Sarajevu te otkriti kako izgleda priprema balerine za baletnu predstavu Posljednja noć; Šeherzada. Bila je ovo jedna od onih prilika kad vama, Bonjour.ba čitateljima, možemo ekskluzivno pokazati koliko je pažnje, pozornosti, vježbe i ustrajnosti potrebno za realizaciju jedne baletne predstave.

Tako smo na jednu večer zamijenili sjedište u gledalištu za snimanje u prostorijama pozorišta kako bismo kreirali ovu sasvim posebnu i nama izuzetno dragu priču. Već sami doživljaj posjete Narodnog pozorišta vrijedan je prepričavanja zahvaljujući njegovom povijesnom zdanju i arhitekturi. Ulaskom u foaje pozorišta u Sarajevu prvo vas pozdravljaju crveni zastori i tepisi kao raskošan kontrast lusterima koji osvjetljavaju toplom svjetlosti vaš put do sjedišta.

 

Naravno, to je samo maleni uvod u umjetnička djela koja će vas nadahnuti i dotaknuti jednom kad se zastori na pozornici razvuku i krene glazba i baletna rapsodija koja slavi ljepotu pokreta. Jedna od takvih priča zasigurno je i Posljednja noć; Šeherzada, senzualno baletno djelo inspirirano bajkama iz 1001 noći i svojevrsna priča o ljubavi, prevari, izdaji, mržnji, nasilju, osveti i smrti.

Sinoć prije održavanja ove predstave moglo se osjetiti iščekivanje u zraku kad su gosti polagano dolazili i ispunili foaje žamorom, a iza scene baletni ansambl i solisti uzbuđeno su iščekivali da pokažu svoju kreativnost i vještinu. 

 

Albina Huskić, balerina i Marija Perić, Bonjour.ba novinarka

 

Marija Perić iz Bonjour.ba uredništva, u društvu fotografa Marka Jovančića, pridružila se balerini Albini Huskić te iskoristila par sati kako bi osjetila svu euforiju, eleganciju i uhodanost baletne rutine.

Albina je zaljubljena u balet još od malenih nogu, a sad je dio ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu gdje sudjeluje u stvaranju nekih od najbajkovitijih baletnih predstava. U ovoj foto priči ona nas je ljubazno provela kroz hodnike i prostorije pozorišta i prenijela nam atmosferu i korake njene pripreme.

 

Albina na stolcu tijekom šminkanja i pripreme frizure

Kako nam otkriva u procesu između šminkanja i kreiranja frizure, Albina se osjeća kao da je cijelo pozorište njena obitelj. Dodala je i da joj je predstava Posljednja noć; Šeherzada posebno draga radi glazbe, ali i kostima i scenografije. Zašto je svijet baleta tako poseban, tko je dio kreativnog tima koji se krije iza ove baletne predstave i kako izgleda Albinin raspored sve dok ne napravi prve baletne pokrete na sceni, pišemo u nastavku.

 

Kad si shvatila da je balet tvoj poziv i kako se rodila ljubav prema baletu?
 

Otkako znam za sebe voljela sam da plešem. Roditelji su me prvo upisali na časove latinoameričkih i standardnih plesova, koje sam trenirala četiri godine, a potom sam sasvim slučajno otišla na audiciju za baletsku školu. Od tog momenta nisam željela da propustim niti jedan čas baleta. Shvatila sam da želim da balet bude moj poziv kada mi je bilo 16 godina, nakon što sam odgledala baletnu predstavu u slavnoj Pariškoj operi.

 

Ove srijede igrala si u baletnoj predstavi Posljednja noć; Šeherzada u Narodnom pozorištu. Koliko je trajala priprema za ovu predstavu i kako izgleda tvoj raspored prije premijere?
 

Premijera predstave se desila u maju ove godine i odigrali smo samo dvije predstave tako da će ovo biti tek naše treće izvođenje. Priprema premijere je trajala dva mjeseca, intenzivno se radilo skoro svaki dan, uz probe za tekući repertoar i dnevno smo provodili tri do četiri sata radeći na ovoj predstavi.

 

Tko je sve dio tima i ulogu kojeg lika ti igraš u ovoj predstavi?
 

Vesna Orlić potpisuje koreografiju i režiju na predivnu muziku Nikolaja Rimskog-Korsakova. Alexandra Burgstaller je zaslužna za scenografiju, a Amna Kunovac-Zekić za kostimografiju. Ova predstava se sastoji od četiri slike, ja igram u tri i različite uloge u svakoj slici. U prvoj slici sam jedna od prijateljica sultanove žene, u trećoj sam jedna od žena iz harema i u četvrtoj igram sjenke. Inače u predstavi učestvuje čitav ansambl i solisti baleta Narodnog pozorišta.

 

Albina tijekom istezanja sat vremena prije predstave

Kako je tekla suradnja između tebe i koreografkinje Vesne Orlić i je li ova predstava donijela neka nova iskustva za tebe?
 

Suradnja sa gospođom Vesnom će mi ostati u jako lijepom sjećanju i veoma bih voljela da nastavimo suradnju i u budućnosti. Pamtim je po njenoj posvećenosti detaljima, karakteru lika i kvaliteti pokreta koju je zahtijevala od svih nas. Lično za sebe mogu reći da mislim da sam napredovala u svakom aspektu svog posla nakon suradnje sa njom.

 

Koji dio svog posla smatraš najljepšim, a koji dio ti predstavlja najveći izazov?

Najljepši dio mog posla je momenat izvedbe predstave na sceni pred publikom. Tom momentu prethode sati i sati vježbanja, proba, pripremanja, često nervoze i stresa tako da je taj momenat zapravo momenat čiste sreće i mogućnost da pokažete sve na čemu ste radili, razmijenite svoje emocije sa kolegama na sceni ali i sa publikom, što je zapravo najbitnije.

 

Najveći izazov mog posla je sačuvati tijelo od povreda i brinuti se o njemu na pravi način, tako da mi služi što je bolje moguće. Igrači se također susreću sa mnogo pritiska i stresa i smatram da je jako bitno očuvati mentalno zdravlje i ne dopustiti poslu da utiče na ostale sfere našeg života.

 

Balerine su nadaleko poznate po svojim sanjivim kostimima, a ova baletna predstava za čiju kostimografiju je zadužena Amna Kunovac-Zekić nije izuzetak. Kakav je osjećaj vidjeti po prvi put svoje kostime, probati ih i konačno, plesati u njima?
 

Baletni kostimi ove predstave su zaista predivni, prate liniju tijela, igraju zajedno sa nama i omogućavaju nam da se nesmetano krećemo. Veliku razliku od momenta kad kada probate prvi put kostim i zadnji čine zapravo detalji. To su obično ukrasi, šljokice, naušnice koje se dodaju i kostim je onda potpun.

Moram priznati da je kostim koji nosim u prvoj slici ove predstave, jedan od meni 3 omiljena kostima koje sam nosila do sada u karijeri. Sa Amnom Kunovac-Zekić surađujemo već jako dugo, ona nas dobro poznaje i bilo je zadovoljstvo surađivati sa njom i na ovoj predstavi.

 

Albinin kostim, jedan od njena tri omiljena u dosadašnjoj karijeri
 

Što ti uvijek padne na pamet baš prije nego što ćeš izaći na scenu i napraviti prve baletne pokrete?
 

Obično sebi kažem da trebam samo da uživam,  dišem duboko i ako se desi da pogriješim, ne odradim nešto dobro, trebam samo da nastavim sa osmijehom.

 

Albina prije odlaska na scenu 

Koje savjete bi udijelila svima onima koji žele početi plesati balet?
 

Balet je jako naporna, zahtjevna, ali i istovremeno prelijepa umjetnost. Da biste se profesionalno bavili ovim poslom morate jako voljeti ovu umjetnost i biti spremni na sva odricanja koja nosi sa sobom. Danas postoje i časovi baleta za odrasle koji mogu biti jako korisni kako bi se održavala fizička spremnost ali istovremeno možete uživati i  u pokretu i muzici.

 

Uspomena koju ćeš s osmijehom ponijeti sa Posljednja noć; Šeherzada baletne predstave?
 

Meni je svaka proba za ovu premijeru predstavljala užitak ali i izazov. Muzika na koju je postavljen ovaj balet je predivna, snažna i emotivna, koreografija vam omogućava da pokažete svoje igračko umijeće i zaista sam dolazila sa osmijehom na posao svaki dan radeći na ovoj predstavi.

 

I za kraj, što nam Narodno pozorište još sprema za nadolazeću sezonu?
 

Uz tekući repertoar i predstave kao što su Krcko Oraščić, Panta Rhei, Pepeljuga i Žetva, imaćemo dvije premijere u drugom dijelu sezone. Za proljeće je planirana premijera baleta Sarajevski Romeo i Julija dok je za kraj sezone planirala premijera predivnog klasičnog, bijelog baleta, Giselle.

***
Foto: Marko Jovančič za Bonjour.ba 

Tri dana programa, više od 1500 učesnika i više od 100 govornika – četvrto izdanje Women’s Weekenda i ove je godine okupilo brojne sudionike u Rijeci.
 

Program je donio širok raspon tema – od financijske neovisnosti, liderstva i tehnologije do pop-kulturnih fenomena poput digitalnog „brainrota“, ali i ozbiljnih društvenih pitanja poput femicida i nasilja nad ženama. 

Veliko zanimanje izazvala je i nova programska cjelina – interaktivne radionice.
 

Bez filtera i bez šutnje: sram, tijelo i odgovornost društva  
 

Jedna od najvažnijih rasprava festivala otvorila je pitanje femicida i odgovornosti društva. 

Na panelu „Zakazali smo! – Femicid: gdje smo zakazali i što društvo mora učiniti“ govorile su odvjetnica Una Zečević, pozorišna redateljica i profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku Anica Tomić te Ana Pecotić, terapeutkinja, aktivistica, autorica i vlasnica agencije House of Branding. 
 

U razgovoru s novinarom Hrvojem Krešićem upozorile kako su narativi koji romantiziraju nasilje duboko ukorijenjeni u kulturi i društvu, ali i da sustav često ne reagira dovoljno odlučno.

 „Kultura i književnost stoljećima romantiziraju ljubomoru i opsesiju, prikazujući nasilje kao ‘zločin iz strasti’, čime se takvi obrasci normaliziraju u društvu“, istaknula je Anica Tomić. 

Na zabrinjavajuće društvene stavove upozorila je Ana Pecotić, navodeći podatke prema kojima 31 posto muškaraca iz generacije Z smatra da žena mora slušati muškarca, dok čak 43 posto djevojaka iste generacije misli da je normalno da ih muškarac jednom ošamari. 

Zaključno je poručeno kako promjena počinje od osobne i društvene odgovornosti – od načina na koji odgajamo nove generacije.

Riječi koje mediji biraju kada kada izvještavaju o nasilju nad ženama, može izravno oblikovati način na koji društvo razumije femicid – bila je ključna poruka panela „Susjed je rekao da je bio fin i pristojan“. 
 

O toj su temi govorile Ema Branica (Nova TV), Karla Pudar (Zaklada SOLIDARNA), Tamara Stojanović (N1 Srbija) i Jelena Veljača (Elle Hrvatska), uz moderiranje Ilije Jandrića. „Uredništvo uvijek može odlučiti kojim putem će ići – nije nužno posezati za senzacionalizmom, moguće je o ovim temama izvještavati dostojanstveno i odgovorno“, istaknula je Ema Branica, dok je Karla Pudar podsjetila kako „femicid nije samo broj u statistici jer iza svake žrtve stoje obitelj i zajednica“.

Na panelu „Glitter, Gambling and Grace“ terapeutkinja za traumu, napredna učiteljica joge i trenerica Carolyn Cowan otvoreno je govorila o osobnim iskustvima koja su oblikovala njezin život i profesionalni rad. 
 

Dotaknula se ovisnosti, identiteta i srama – emocije koja često ostaje skrivena, ali snažno utječe na način na koji doživljavamo sebe i svijet oko sebe. „Sram nikada nije samo jedan događaj – on se širi poput valova u vodi i počinje oblikovati način na koji živimo i doživljavamo sebe“, istaknula je Cowan, upozorivši kako se takvi obrasci često prenose kroz obitelj i društvo.
 

„Ponekad nesvjesno počnemo gledati sebe onako kako su to činili naši roditelji – i tako sram prenosimo dalje.“

Koliko društvene mreže oblikuju način na koji danas doživljavamo vlastito tijelo bila je tema panela „Trendovi prolaze, a korekcije ostaju: ljepota, filteri i stvarne odluke“ powered by EDC MOTIVA. 
 

O odnosu između digitalnih trendova, percepcije ljepote i medicinske odgovornosti govorili su Filip Bosna, general manager za EMEA distributerska tržišta, dr. med. Rebeka Held, plastična i estetska kirurginja i osnivačica Poliklinike dr. Rebeka Held, te Lena Mrđen, Business Unit Manager u tvrtki Orbico Croatia i voditeljica podcasta GEN B. 

U razgovoru s Antonijom Blaće, upozorili su kako društvene mreže stvaraju nerealna očekivanja o izgledu i potiču stalnu potragu za novim estetskim idealima. 
 

„Na društvenim mrežama svaki tjedan pojavi se novi estetski trend – stvara se prava kakofonija očekivanja“, istaknula je Lena Mrđen, a dr. Rebeka Held dodala je kako taj pritisak posebno pogađa mlađe generacije: „Velik je raskorak između slike koju vidimo na ekranu i onoga što vidimo u ogledalu – i upravo tu nastaje frustracija.“

Završni panel ovogodišnjeg Women’s Weekenda, „Pustite me na miru!“, okupio je influencericu Meri Goldašić i televizijske voditeljice Antoniju Blaće i Miju Kovačić u otvorenom razgovoru o pritisku savršenstva, kulturi komentiranja žena i potrebi za postavljanjem jasnih osobnih granica.

 Na pozornici festivala, uz moderatoricu Nevenu Rendeli Vejzović, sudionice su otvoreno progovorile o očekivanjima koja se ženama nameću iz društva, medija i svakodnevice te o važnosti autentičnosti i vlastitog izbora.
 

 

„Društveni pritisak dolazi sa svih strana – od obitelji i prijatelja do medija i društvenih mreža“, istaknula je Mia Kovačić, prisjećajući se situacije u kojoj se njezino ime iznenada pojavilo u naslovima medija povezanima s međunarodnom aferom „Epstein Files“, bez da ju je itko prethodno kontaktirao ili provjerio informacije.

Učesnice su se složile kako mnoge žene godinama pokušavaju ispuniti tuđa očekivanja – partnera, obitelji ili društva – često nauštrb vlastite autentičnosti. „Kad sam prestala pokušavati biti ono što drugi očekuju od mene, tek tada sam postala stvarno sretna“, zaključila je Meri Goldašić.
 

Tri dana razgovora, ideja i inspirativnih trenutaka  
 

Festival je tijekom tri dana donio niz snažnih razgovora, inspirativnih priča i trenutaka.

Posebnu pažnju privukla je Emmyjem nagrađena chefica Lidia Bastianich, koja je u razgovoru s Antonijom Blaće govorila o svom životnom putu od Istre do Sjedinjenih Američkih Država, ali i o snazi hrane kao univerzalnog jezika povezivanja. „Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno mirisima i okusima života na selu, a upravo su me ta sjećanja kasnije odvela prema kuhanju“, poručila je Bastianich, dodajući kako nas hrana uvijek vraća onome najvažnijem – zajedništvu.
 

 

Zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke dr. sc. Sandra Švaljek gostovala je na panelu „Što (ne) znamo o ulaganjima? – Kako žene oblikuju dugoročnu financijsku sigurnost“, gdje je zajedno s dr. sc. Evom Horvat, članicom Uprave Raiffeisen mirovinskog društva, govorila o štednji, mirovinama i ulaganjima u vremenu inflacije i tržišnih neizvjesnosti.
 

„Financijska sigurnost ne dolazi slučajno – ona je rezultat informiranih odluka, dugoročnog planiranja i razumijevanja rizika“, istaknula je Švaljek.

Jedan od najupečatljivijih razgovora festivala bio je panel „Six–Seven“, posvećen generaciji Z i digitalnoj prezasićenosti. 

O utjecaju algoritama, beskonačnog skrolanja i digitalnih trendova razgovarali su Jakov Jozinović, predstavnik generacije Z, Iva Ančić iz A1 Hrvatska, dr. med. Hrvoje Handl, specijalist psihijatar i subspecijalist psihoterapije, te Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu. 
 

„Internet sve češće postaje svojevrsni treći roditelj jer algoritmi snažno utječu na emocije i ponašanje mladih“, upozorio je dr. Handl. 

Uz snažne panele i otvorene rasprave, Women’s Weekend i ove je godine u riječki Art kvart donio energiju koja se nije zaustavljala završetkom dnevnog programa. Razgovori su se nastavljali u hodnicima, na druženjima i večernjim događanjima, potvrđujući da je festival postao mjesto susreta, razmjene ideja i stvaranja novih suradnji. 

Večernji program zaključen je Women’s Weekend Partyjem u riječkom Pogonu kulture, gdje su nastupili ToMa i njegova posebna gošća Ružica Maurus.
 

Četvrto izdanje Women’s Weekenda još je jednom pokazalo važnost ovog događaja kao regionalne platforme koja u fokus stavlja žene, ali i otvara prostor za širi društveni dijalog o ravnopravnosti, poslovanju i budućnosti.

Još nekoliko fotografija atmosfere donosimo u nastavku.

 

 

Foto: PR