TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 24.11.2022.
Baletna umjetnost iznova i iznova dokazuje kako ima jedinstvenu moć kreirati cjelovito i čarobno iskustvo koje se dugo pamti.
Savršena simbioza baletnog ansambla i solista, glazbe i kostimografije stvaraju ugođaj radi kojeg se lako bude trnci. Intenzivan nalet pozitivnih emocija bio je neizbježan i sinoć kad smo dobili priliku zaviriti iza kulisa Narodnog pozorišta u Sarajevu te otkriti kako izgleda priprema balerine za baletnu predstavu Posljednja noć; Šeherzada. Bila je ovo jedna od onih prilika kad vama, Bonjour.ba čitateljima, možemo ekskluzivno pokazati koliko je pažnje, pozornosti, vježbe i ustrajnosti potrebno za realizaciju jedne baletne predstave.
Tako smo na jednu večer zamijenili sjedište u gledalištu za snimanje u prostorijama pozorišta kako bismo kreirali ovu sasvim posebnu i nama izuzetno dragu priču. Već sami doživljaj posjete Narodnog pozorišta vrijedan je prepričavanja zahvaljujući njegovom povijesnom zdanju i arhitekturi. Ulaskom u foaje pozorišta u Sarajevu prvo vas pozdravljaju crveni zastori i tepisi kao raskošan kontrast lusterima koji osvjetljavaju toplom svjetlosti vaš put do sjedišta.
Naravno, to je samo maleni uvod u umjetnička djela koja će vas nadahnuti i dotaknuti jednom kad se zastori na pozornici razvuku i krene glazba i baletna rapsodija koja slavi ljepotu pokreta. Jedna od takvih priča zasigurno je i Posljednja noć; Šeherzada, senzualno baletno djelo inspirirano bajkama iz 1001 noći i svojevrsna priča o ljubavi, prevari, izdaji, mržnji, nasilju, osveti i smrti.
Sinoć prije održavanja ove predstave moglo se osjetiti iščekivanje u zraku kad su gosti polagano dolazili i ispunili foaje žamorom, a iza scene baletni ansambl i solisti uzbuđeno su iščekivali da pokažu svoju kreativnost i vještinu.
Albina Huskić, balerina i Marija Perić, Bonjour.ba novinarka
Marija Perić iz Bonjour.ba uredništva, u društvu fotografa Marka Jovančića, pridružila se balerini Albini Huskić te iskoristila par sati kako bi osjetila svu euforiju, eleganciju i uhodanost baletne rutine.
Albina je zaljubljena u balet još od malenih nogu, a sad je dio ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu gdje sudjeluje u stvaranju nekih od najbajkovitijih baletnih predstava. U ovoj foto priči ona nas je ljubazno provela kroz hodnike i prostorije pozorišta i prenijela nam atmosferu i korake njene pripreme.
Albina na stolcu tijekom šminkanja i pripreme frizure
Kako nam otkriva u procesu između šminkanja i kreiranja frizure, Albina se osjeća kao da je cijelo pozorište njena obitelj. Dodala je i da joj je predstava Posljednja noć; Šeherzada posebno draga radi glazbe, ali i kostima i scenografije. Zašto je svijet baleta tako poseban, tko je dio kreativnog tima koji se krije iza ove baletne predstave i kako izgleda Albinin raspored sve dok ne napravi prve baletne pokrete na sceni, pišemo u nastavku.
Kad si shvatila da je balet tvoj poziv i kako se rodila ljubav prema baletu?
Otkako znam za sebe voljela sam da plešem. Roditelji su me prvo upisali na časove latinoameričkih i standardnih plesova, koje sam trenirala četiri godine, a potom sam sasvim slučajno otišla na audiciju za baletsku školu. Od tog momenta nisam željela da propustim niti jedan čas baleta. Shvatila sam da želim da balet bude moj poziv kada mi je bilo 16 godina, nakon što sam odgledala baletnu predstavu u slavnoj Pariškoj operi.
Ove srijede igrala si u baletnoj predstavi Posljednja noć; Šeherzada u Narodnom pozorištu. Koliko je trajala priprema za ovu predstavu i kako izgleda tvoj raspored prije premijere?
Premijera predstave se desila u maju ove godine i odigrali smo samo dvije predstave tako da će ovo biti tek naše treće izvođenje. Priprema premijere je trajala dva mjeseca, intenzivno se radilo skoro svaki dan, uz probe za tekući repertoar i dnevno smo provodili tri do četiri sata radeći na ovoj predstavi.
Tko je sve dio tima i ulogu kojeg lika ti igraš u ovoj predstavi?
Vesna Orlić potpisuje koreografiju i režiju na predivnu muziku Nikolaja Rimskog-Korsakova. Alexandra Burgstaller je zaslužna za scenografiju, a Amna Kunovac-Zekić za kostimografiju. Ova predstava se sastoji od četiri slike, ja igram u tri i različite uloge u svakoj slici. U prvoj slici sam jedna od prijateljica sultanove žene, u trećoj sam jedna od žena iz harema i u četvrtoj igram sjenke. Inače u predstavi učestvuje čitav ansambl i solisti baleta Narodnog pozorišta.
Albina tijekom istezanja sat vremena prije predstave
Kako je tekla suradnja između tebe i koreografkinje Vesne Orlić i je li ova predstava donijela neka nova iskustva za tebe?
Suradnja sa gospođom Vesnom će mi ostati u jako lijepom sjećanju i veoma bih voljela da nastavimo suradnju i u budućnosti. Pamtim je po njenoj posvećenosti detaljima, karakteru lika i kvaliteti pokreta koju je zahtijevala od svih nas. Lično za sebe mogu reći da mislim da sam napredovala u svakom aspektu svog posla nakon suradnje sa njom.
Koji dio svog posla smatraš najljepšim, a koji dio ti predstavlja najveći izazov?
Najljepši dio mog posla je momenat izvedbe predstave na sceni pred publikom. Tom momentu prethode sati i sati vježbanja, proba, pripremanja, često nervoze i stresa tako da je taj momenat zapravo momenat čiste sreće i mogućnost da pokažete sve na čemu ste radili, razmijenite svoje emocije sa kolegama na sceni ali i sa publikom, što je zapravo najbitnije.
Najveći izazov mog posla je sačuvati tijelo od povreda i brinuti se o njemu na pravi način, tako da mi služi što je bolje moguće. Igrači se također susreću sa mnogo pritiska i stresa i smatram da je jako bitno očuvati mentalno zdravlje i ne dopustiti poslu da utiče na ostale sfere našeg života.
Balerine su nadaleko poznate po svojim sanjivim kostimima, a ova baletna predstava za čiju kostimografiju je zadužena Amna Kunovac-Zekić nije izuzetak. Kakav je osjećaj vidjeti po prvi put svoje kostime, probati ih i konačno, plesati u njima?
Baletni kostimi ove predstave su zaista predivni, prate liniju tijela, igraju zajedno sa nama i omogućavaju nam da se nesmetano krećemo. Veliku razliku od momenta kad kada probate prvi put kostim i zadnji čine zapravo detalji. To su obično ukrasi, šljokice, naušnice koje se dodaju i kostim je onda potpun.
Moram priznati da je kostim koji nosim u prvoj slici ove predstave, jedan od meni 3 omiljena kostima koje sam nosila do sada u karijeri. Sa Amnom Kunovac-Zekić surađujemo već jako dugo, ona nas dobro poznaje i bilo je zadovoljstvo surađivati sa njom i na ovoj predstavi.
Albinin kostim, jedan od njena tri omiljena u dosadašnjoj karijeri
Što ti uvijek padne na pamet baš prije nego što ćeš izaći na scenu i napraviti prve baletne pokrete?
Obično sebi kažem da trebam samo da uživam, dišem duboko i ako se desi da pogriješim, ne odradim nešto dobro, trebam samo da nastavim sa osmijehom.
Albina prije odlaska na scenu
Koje savjete bi udijelila svima onima koji žele početi plesati balet?
Balet je jako naporna, zahtjevna, ali i istovremeno prelijepa umjetnost. Da biste se profesionalno bavili ovim poslom morate jako voljeti ovu umjetnost i biti spremni na sva odricanja koja nosi sa sobom. Danas postoje i časovi baleta za odrasle koji mogu biti jako korisni kako bi se održavala fizička spremnost ali istovremeno možete uživati i u pokretu i muzici.
Uspomena koju ćeš s osmijehom ponijeti sa Posljednja noć; Šeherzada baletne predstave?
Meni je svaka proba za ovu premijeru predstavljala užitak ali i izazov. Muzika na koju je postavljen ovaj balet je predivna, snažna i emotivna, koreografija vam omogućava da pokažete svoje igračko umijeće i zaista sam dolazila sa osmijehom na posao svaki dan radeći na ovoj predstavi.
I za kraj, što nam Narodno pozorište još sprema za nadolazeću sezonu?
Uz tekući repertoar i predstave kao što su Krcko Oraščić, Panta Rhei, Pepeljuga i Žetva, imaćemo dvije premijere u drugom dijelu sezone. Za proljeće je planirana premijera baleta Sarajevski Romeo i Julija dok je za kraj sezone planirala premijera predivnog klasičnog, bijelog baleta, Giselle.
***
Foto: Marko Jovančič za Bonjour.ba
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Pranje veša rijetko zvuči kao tema koja mijenja perspektivu. Još rjeđe kao razgovor o ravnopravnosti, vremenu koje žene zaslužuju za sebe i poslovima koji se i dalje podrazumijevaju.
Ipak, upravo to je uspio Persil kroz koncept House of Persil u Düsseldorfu, iskustvo koje je spojilo posjetu Henkel fabrici, interaktivne aktivacije, elegantnu večer i poruku koja nam je ostala u glavi i nakon povratka kući.
Ali… krenimo redom.
Sve je počelo paketom koji je stigao na našu adresu.
U elegantnoj bijeloj kutiji čekali su nas Persil 4u1 kapsule, pismo zapečaćeno crvenim voskom i mali ključ s porukom Equality Starts at Home.
Dovoljno misteriozan paket da probudi znatiželju, dovoljno lijepo osmišljen da odmah znate kako vas čeka nešto posebno.
I da, pogodili smo.
Nakon prvog iznenađenja uslijedio je let iz Sarajeva za Düsseldorf, grad poznat po spoju elegancije i savremenog ritma života.
Hotel The Wellem bio je sve što želite nakon putovanja: impresivan lobby, monumentalno stepenište, visoki stropovi i interijer koji izgleda kao da je nastao negdje između umjetničke galerije i luksuznog editorijala.
Bio je to onaj tip hotela zbog kojeg telefon vadite prije pasoša.
Na samom ulazu čekao nas je i Persil tim, photowall i instant fotografije, što je cijelom dolasku dalo zabavan i ličan ton.
Prvi ozbiljan stop bio je posjeta Henkel fabrici.
Imali smo priliku zaviriti iza kulisa procesa proizvodnje i vidjeti kako nastaju proizvodi koje milioni ljudi svakodnevno koriste, a da ne razmišljaju koliko preciznosti stoji iza jedne boce deterdženta.
Sve je funkcionisalo besprijekorno, brzo, organizovano i tiho impresivno.
Saznali smo i da u fabrici radi 409 zaposlenih, da je prosječan radni staž 22 godine i da mnogi tamo započnu karijeru i ostanu do penzije. U vremenu kada svi stalno negdje žurimo dalje, ta informacija nam je ostala posebno zanimljiva.
Nakon fabrike uslijedila je aktivacija koja je bez dileme bila vrhunac cijelog putovanja, The House of Persil.
Već na ulazu dočekao nas je snažan natpis i glavna poruka cijelog projekta: Equality Starts at Home.
Brendirani elementi već su dali naslutiti da ulazimo u potpuno osmišljeno iskustvo, a ne običan event.
House of Persil bio je podijeljen u više prostorija, ali zaboravite klasične zone i suhoparne prezentacije. Svaka vrata vodila su u novi kadar, novu atmosferu i novi razlog da izvadimo telefon.
U jednoj sobi zidovi su govorili glasnije od muzike. Poruke poput No bias, just detergent i If you can wear it, you can wash it bile su one vrste rečenica koje pročitate jednom, a onda ih prepričavate dalje.
U drugoj se miris pretvorio u emociju. Scent Garden bio je prostor u kojem su ljudi zastajali duže nego što su planirali, zatvarali oči i pokušavali objasniti na šta ih podsjeća miris svježe opranog veša. Najčešći odgovori? Dom. Djetinjstvo. Nečija pažnja. Nedjelja ujutro.
A onda Laundry Gym kao vjerovatno najglasnija prostorija cijelog eventa. Smijeh, navijanje i mini haos nastali su čim je krenulo takmičenje u brzom slaganju majica. Svi misle da znaju složiti veš dok ih neko ne stavi pred štopericu.
Tu smo naučili dvije stvari: prvo, konkurencija među odraslim ljudima oko majice može biti ozbiljna; drugo, kućni poslovi su posao, čak i kada ih godinama zovemo “sitnicama”.
Najbolji dio? Ništa nije djelovalo nametnuto. Niste imali osjećaj da vas neko podučava. Samo ste šetali, smijali se, fotografisali i usput shvatali poentu.
I upravo tu je House of Persil bio najjači.
Večernji događaj održan je u impresivnom ambijentu muzeja uz duge stolove, cvjetne aranžmane, svijeće i zalazak sunca koji je cijeloj sceni dao filmski ton.
Jedan od centralnih trenutaka večeri bio je govor predstavnice UN Women, Elise Fernandez Saenz.
Poseban fokus govora bio je na pojmu “care”… brizi, njezi, kuhanju, pranju, planiranju i svemu onome što omogućava da život funkcioniše.
Naglasila je da žene i dalje obavljaju višestruko više tog neplaćenog rada od muškaraca.
Njena poruka bila je direktna: muškarci ne trebaju “pomagati”. Trebaju preuzeti dio zadataka te jednako biti uključeni.
Persil i Henkel ovim projektom pokazali su kako brend može otvoriti ozbiljan društveni razgovor, a da pritom pruži snažan autentičan, iskustven i vizualan dojam za sva čula.
Nije se govorilo samo o čistoći veša, nego o vremenu, ravnopravnosti i prostoru koji žene zaslužuju za sebe.
Jedan od najljepših detalja večeri bila je aktivacija u kojoj smo pisali razglednicu svom budućem sebi i ubacivali je u Persil mailbox.
Razglednice će nam biti poslane naredne godine.
Lijep podsjetnik da obećanja koja dajemo sebi ipak vole datum isporuke.
Naravno, lijepe fotografije. Uspomene. Inspiraciju. Još nekoliko razloga da volimo Düsseldorf, ali najviše od svega ponijeli smo podsjetnik da se ravnopravnost ne dešava samo na panelima, u govorima i kroz velike kampanje.
Dešava se kod kuće.
U tome ko zna gdje stoji deterdžent.
Ko primijeti da je mašina gotova.
Ko složi veš bez posebne medalje za trud.
Ko zna da briga o domu nije pomoć, nego zajednička odgovornost.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
