TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 24.11.2022.
Baletna umjetnost iznova i iznova dokazuje kako ima jedinstvenu moć kreirati cjelovito i čarobno iskustvo koje se dugo pamti.
Savršena simbioza baletnog ansambla i solista, glazbe i kostimografije stvaraju ugođaj radi kojeg se lako bude trnci. Intenzivan nalet pozitivnih emocija bio je neizbježan i sinoć kad smo dobili priliku zaviriti iza kulisa Narodnog pozorišta u Sarajevu te otkriti kako izgleda priprema balerine za baletnu predstavu Posljednja noć; Šeherzada. Bila je ovo jedna od onih prilika kad vama, Bonjour.ba čitateljima, možemo ekskluzivno pokazati koliko je pažnje, pozornosti, vježbe i ustrajnosti potrebno za realizaciju jedne baletne predstave.
Tako smo na jednu večer zamijenili sjedište u gledalištu za snimanje u prostorijama pozorišta kako bismo kreirali ovu sasvim posebnu i nama izuzetno dragu priču. Već sami doživljaj posjete Narodnog pozorišta vrijedan je prepričavanja zahvaljujući njegovom povijesnom zdanju i arhitekturi. Ulaskom u foaje pozorišta u Sarajevu prvo vas pozdravljaju crveni zastori i tepisi kao raskošan kontrast lusterima koji osvjetljavaju toplom svjetlosti vaš put do sjedišta.
Naravno, to je samo maleni uvod u umjetnička djela koja će vas nadahnuti i dotaknuti jednom kad se zastori na pozornici razvuku i krene glazba i baletna rapsodija koja slavi ljepotu pokreta. Jedna od takvih priča zasigurno je i Posljednja noć; Šeherzada, senzualno baletno djelo inspirirano bajkama iz 1001 noći i svojevrsna priča o ljubavi, prevari, izdaji, mržnji, nasilju, osveti i smrti.
Sinoć prije održavanja ove predstave moglo se osjetiti iščekivanje u zraku kad su gosti polagano dolazili i ispunili foaje žamorom, a iza scene baletni ansambl i solisti uzbuđeno su iščekivali da pokažu svoju kreativnost i vještinu.
Albina Huskić, balerina i Marija Perić, Bonjour.ba novinarka
Marija Perić iz Bonjour.ba uredništva, u društvu fotografa Marka Jovančića, pridružila se balerini Albini Huskić te iskoristila par sati kako bi osjetila svu euforiju, eleganciju i uhodanost baletne rutine.
Albina je zaljubljena u balet još od malenih nogu, a sad je dio ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu gdje sudjeluje u stvaranju nekih od najbajkovitijih baletnih predstava. U ovoj foto priči ona nas je ljubazno provela kroz hodnike i prostorije pozorišta i prenijela nam atmosferu i korake njene pripreme.
Albina na stolcu tijekom šminkanja i pripreme frizure
Kako nam otkriva u procesu između šminkanja i kreiranja frizure, Albina se osjeća kao da je cijelo pozorište njena obitelj. Dodala je i da joj je predstava Posljednja noć; Šeherzada posebno draga radi glazbe, ali i kostima i scenografije. Zašto je svijet baleta tako poseban, tko je dio kreativnog tima koji se krije iza ove baletne predstave i kako izgleda Albinin raspored sve dok ne napravi prve baletne pokrete na sceni, pišemo u nastavku.
Kad si shvatila da je balet tvoj poziv i kako se rodila ljubav prema baletu?
Otkako znam za sebe voljela sam da plešem. Roditelji su me prvo upisali na časove latinoameričkih i standardnih plesova, koje sam trenirala četiri godine, a potom sam sasvim slučajno otišla na audiciju za baletsku školu. Od tog momenta nisam željela da propustim niti jedan čas baleta. Shvatila sam da želim da balet bude moj poziv kada mi je bilo 16 godina, nakon što sam odgledala baletnu predstavu u slavnoj Pariškoj operi.
Ove srijede igrala si u baletnoj predstavi Posljednja noć; Šeherzada u Narodnom pozorištu. Koliko je trajala priprema za ovu predstavu i kako izgleda tvoj raspored prije premijere?
Premijera predstave se desila u maju ove godine i odigrali smo samo dvije predstave tako da će ovo biti tek naše treće izvođenje. Priprema premijere je trajala dva mjeseca, intenzivno se radilo skoro svaki dan, uz probe za tekući repertoar i dnevno smo provodili tri do četiri sata radeći na ovoj predstavi.
Tko je sve dio tima i ulogu kojeg lika ti igraš u ovoj predstavi?
Vesna Orlić potpisuje koreografiju i režiju na predivnu muziku Nikolaja Rimskog-Korsakova. Alexandra Burgstaller je zaslužna za scenografiju, a Amna Kunovac-Zekić za kostimografiju. Ova predstava se sastoji od četiri slike, ja igram u tri i različite uloge u svakoj slici. U prvoj slici sam jedna od prijateljica sultanove žene, u trećoj sam jedna od žena iz harema i u četvrtoj igram sjenke. Inače u predstavi učestvuje čitav ansambl i solisti baleta Narodnog pozorišta.
Albina tijekom istezanja sat vremena prije predstave
Kako je tekla suradnja između tebe i koreografkinje Vesne Orlić i je li ova predstava donijela neka nova iskustva za tebe?
Suradnja sa gospođom Vesnom će mi ostati u jako lijepom sjećanju i veoma bih voljela da nastavimo suradnju i u budućnosti. Pamtim je po njenoj posvećenosti detaljima, karakteru lika i kvaliteti pokreta koju je zahtijevala od svih nas. Lično za sebe mogu reći da mislim da sam napredovala u svakom aspektu svog posla nakon suradnje sa njom.
Koji dio svog posla smatraš najljepšim, a koji dio ti predstavlja najveći izazov?
Najljepši dio mog posla je momenat izvedbe predstave na sceni pred publikom. Tom momentu prethode sati i sati vježbanja, proba, pripremanja, često nervoze i stresa tako da je taj momenat zapravo momenat čiste sreće i mogućnost da pokažete sve na čemu ste radili, razmijenite svoje emocije sa kolegama na sceni ali i sa publikom, što je zapravo najbitnije.
Najveći izazov mog posla je sačuvati tijelo od povreda i brinuti se o njemu na pravi način, tako da mi služi što je bolje moguće. Igrači se također susreću sa mnogo pritiska i stresa i smatram da je jako bitno očuvati mentalno zdravlje i ne dopustiti poslu da utiče na ostale sfere našeg života.
Balerine su nadaleko poznate po svojim sanjivim kostimima, a ova baletna predstava za čiju kostimografiju je zadužena Amna Kunovac-Zekić nije izuzetak. Kakav je osjećaj vidjeti po prvi put svoje kostime, probati ih i konačno, plesati u njima?
Baletni kostimi ove predstave su zaista predivni, prate liniju tijela, igraju zajedno sa nama i omogućavaju nam da se nesmetano krećemo. Veliku razliku od momenta kad kada probate prvi put kostim i zadnji čine zapravo detalji. To su obično ukrasi, šljokice, naušnice koje se dodaju i kostim je onda potpun.
Moram priznati da je kostim koji nosim u prvoj slici ove predstave, jedan od meni 3 omiljena kostima koje sam nosila do sada u karijeri. Sa Amnom Kunovac-Zekić surađujemo već jako dugo, ona nas dobro poznaje i bilo je zadovoljstvo surađivati sa njom i na ovoj predstavi.
Albinin kostim, jedan od njena tri omiljena u dosadašnjoj karijeri
Što ti uvijek padne na pamet baš prije nego što ćeš izaći na scenu i napraviti prve baletne pokrete?
Obično sebi kažem da trebam samo da uživam, dišem duboko i ako se desi da pogriješim, ne odradim nešto dobro, trebam samo da nastavim sa osmijehom.
Albina prije odlaska na scenu
Koje savjete bi udijelila svima onima koji žele početi plesati balet?
Balet je jako naporna, zahtjevna, ali i istovremeno prelijepa umjetnost. Da biste se profesionalno bavili ovim poslom morate jako voljeti ovu umjetnost i biti spremni na sva odricanja koja nosi sa sobom. Danas postoje i časovi baleta za odrasle koji mogu biti jako korisni kako bi se održavala fizička spremnost ali istovremeno možete uživati i u pokretu i muzici.
Uspomena koju ćeš s osmijehom ponijeti sa Posljednja noć; Šeherzada baletne predstave?
Meni je svaka proba za ovu premijeru predstavljala užitak ali i izazov. Muzika na koju je postavljen ovaj balet je predivna, snažna i emotivna, koreografija vam omogućava da pokažete svoje igračko umijeće i zaista sam dolazila sa osmijehom na posao svaki dan radeći na ovoj predstavi.
I za kraj, što nam Narodno pozorište još sprema za nadolazeću sezonu?
Uz tekući repertoar i predstave kao što su Krcko Oraščić, Panta Rhei, Pepeljuga i Žetva, imaćemo dvije premijere u drugom dijelu sezone. Za proljeće je planirana premijera baleta Sarajevski Romeo i Julija dok je za kraj sezone planirala premijera predivnog klasičnog, bijelog baleta, Giselle.
***
Foto: Marko Jovančič za Bonjour.ba
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Na Bonjour.ba sadržaj ne počinje objavom. Počinje mnogo ranije: dok pratimo ko pokreće projekte, razgovaramo s ljudima iz različitih industrija, analiziramo šta zanima našu publiku i osluškujemo teme koje se ponavljaju između intervjua, poruka i sastanaka.
Tako ne prepoznajemo samo priče koje vrijedi objaviti. Vidimo i gdje nedostaje prostor da se ljudi upoznaju, razmijene iskustva i uspostave kontakt koji im može pomoći da naprave sljedeći korak.
U Banjoj Luci pratimo scenu koju grade ljudi iz svijeta arhitekture, mode, dizajna, beauty i wellness industrije, poduzetništva, ugostiteljstva i digitalnog sadržaja. Ima dobrih projekata, individualnih inicijativa i mnogo znanja, ali malo prilika da se ljudi iz tih krugova sretnu za istim stolom i zaista razgovaraju.
Iz tog zapažanja nastao je Bonjour.TABLE.
Umjesto da čekamo da se takvi kontakti ostvare slučajno, preuzeli smo odgovornost za kreiranje okvira u kojem se mogu upoznati ljudi koji bi jedni drugima mogli postati saradnici, partneri, relevantni sagovornici ili izvor nove perspektive.
Bonjour.TABLE tako je postao nastavak našeg uredničkog rada izvan ekrana: način da ljude koje pratimo, predstavljamo i preporučujemo povežemo međusobno.
Istovremeno, iz prve ruke saznajemo koje teme, izazovi i prilike oblikuju lokalnu scenu te gdje Bonjour.ba svojim uredničkim formatima, dosegom i mrežom kontakata može kreirati konkretnu poslovnu vrijednost kroz veću vidljivost, relevantna partnerstva i razvoj novih projekata.
Na početku večeri goste je pozdravila Ana Ćavar, vlasnica portala Bonjour.ba, a zatim ih usmjerila prema karticama koje su ih čekale za stolom.
Uputa je bila jasna: pročitati pitanje i postaviti ga osobi s desne strane.
Gosti su razgovor započinjali temama poput savjeta s kojim se nikako ne slažu, navike koja im je promijenila svakodnevicu ili pitanja koje bismo jedni drugima trebali češće postavljati.
Te su teme bile dovoljno lične da zaobiđu unaprijed pripremljeno profesionalno predstavljanje, ali ne toliko privatne da razgovor učine neprijatnim.
To je posebno važno u grupi ljudi koji se često međusobno prepoznaju s društvenih mreža, iz projekata ili na osnovu preporuka zajedničkih poznanika. Znati nečije ime i posao nije isto što i poznavati način na koji ta osoba razmišlja.
Za stolom smo željeli povezati content kreatore, poduzetnice, arhitektice, dizajnere, vizažistice, nutricionistice te ljude iz svijeta fitnessa, nakita i ugostiteljstva.
Razlog je praktičan: dobri projekti rijetko nastaju i rastu unutar jedne struke.
Modnom brendu nisu potrebni samo dizajn i proizvodnja nego i fotografija, komunikacija, prodaja i pristup publici. Ugostiteljski projekat povezuje prostor, hranu, uslugu, vizuelni identitet i sadržaj.
Stručnjaku iz wellness industrije često treba medijska vidljivost, dok content kreatoru za kvalitetnu preporuku trebaju pouzdano znanje i relevantni sagovornici.
Kada se ljudi iz tih oblasti upoznaju direktno, kontakt više ne zavisi od slučajne poruke, zajedničkog poznanika ili susreta na narednom eventu.
Važno nam je bilo i da za stolom nisu svi imali ista iskustva ni isti pogled na razvoj lokalne scene. Korisniji razgovor nastaje kada neko postavi pitanje koje u svojoj svakodnevnoj poslovnoj rutini vjerovatno ne biste čuli.
Kada je cilj eventa razgovor, važan je i ritam posluživanja.
Prebrzo posluživanje prekida teme prije nego što se razviju, dok preduge pauze mogu raspršiti pažnju. Zato smo s chefom rooftop restorana Sky Bar u hotelu Courtyard by Marriott Banja Luka kreirali meni u tri slijeda posebno za Bonjour.TABLE, usklađujući ritam posluživanja s tokom razgovora za stolom.
Carpaccio od lososa otvorio je meni svježim i precizno balansiranim okusima. Krema od avokada dala mu je punoću, citrusni vinaigrette donio potrebnu kiselinu, a ulje od peršuna i gel od mlade mrkve dodali završne biljne i blago slatkaste akcente.
Glavni slijed donio je goveđi biftek pripremljen tehnikom sous vide, uz svilenkasti pire od batata i mrkve te šparoge glazirane na maslacu. Za goste koji su birali vegetarijansku opciju poslužen je rižoto, osmišljen kao zaseban, jednako promišljen glavni slijed.
Tehnika pripreme sačuvala je mekoću namirnica, dok su povrće i maslac zaokružili intenzivniji dio menija.
Finalni slijed bio je rezerviran za premijeru novog signature deserta Sky Bara, koji je kreirala pastry chef Gordana Dobraš: cheesecakea s breskvom u kojem svježina voća balansira punu, kremastu teksturu.
Gosti Bonjour.TABLE prvi su ga kušali prije nego što zauzme mjesto u redovnom meniju, a za ovu priliku predstavljen je s custom Bonjour potpisom.
Novi kontakt vrijedi tek kada dobije nastavak.
To može biti poruka poslana narednog jutra, prijedlog za sastanak, proslijeđena preporuka ili ideja zapisana prije nego što je preuzmu druge obaveze.
Zato se Grand kafa u priču uključila kroz ritual koji dolazi poslije eventa. Grand GOLD bio je dio vizualne postavke tokom večeri, kao nagovještaj kafa uz koje će se nastaviti razgovori započeti za Bonjour.TABLE stolom.
Ideja je bila povezati Grand kafu s jutrom poslije, kada se pregledaju novi kontakti i odlučuje kome poslati prvu poruku.
Fotografije, objave i reakcije gostiju važan su dio svakog eventa. One prenose iskustvo, predstavljaju format publici i omogućavaju da njegova ideja dođe do šire zajednice.
Kod Bonjour.TABLE tom vidljivom rezultatu dodajemo još jedan: ono što se događa nakon večeri.
Njegov puni učinak vidjet ćemo kroz razgovore koji su nastavljeni, nove sastanke i potencijalne saradnje, preporuke ili podršku za narednu ideju.
Community počinje okupljanjem, a raste kada upoznavanje dobije razlog da se nastavi.
Bonjour.TABLE kreirali smo upravo za taj sljedeći korak.
Niste baš mogli predvidjeti ovaj Bonjour.ba potez, zar ne? Znamo. Ali naš posao nikada nije bio samo pratiti scenu. Kada prepoznamo šta joj nedostaje, želimo kreirati prostor u kojem se to može dogoditi.
Ovim smo tek otvorili razgovor, a onome što slijedi itekako se radujemo.
Vidimo se za sljedećim stolom. Stay tuned.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
