Krevet ili kauč su mjesta za odmaranje i spavanje, a danas nam se često desi da upravo oni postanu naše radno okruženje i radni prostor koji može imati negativan utjecaj na produktivnost, spavanje i naše mentalno zdravlje.

Koliko god bismo nekad voljeli imati određeni radni prostor koji nije naša spavaća soba ili dnevni boravak, ponekad ga jednostavno nemamo.

Bilo da se radi o malom prostoru za rad, pokušaju rada tamo gdje se mališani igraju, skrivanje od kućnog ljubimca koji ima afinitet prema laptopu ili dijeljenju prostora sa partnerom kome je dnevna soba potrebna za konferencijski poziv, ponekad vam je jedina mogućnost rad u krevetu ili na kauču.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by becca / slow fashion (@becc4_blog) on Apr 21, 2020 at 12:21am PDT

Ako vam rad iz kreveta odgovara, to je sasvim prihvatljivo i potpuno izvedivo, ali uz nekoliko važnih organizacijskih smjernica. Evo kako ovaj način rada možete najbolje iskoristiti.

ODREDITE VRIJEME ZA SPAVANJE I VRIJEME ZA RAD

Koliko god bilo primamljivo odgoditi alarm do 8:28 ujutro kako biste započeli radno vrijeme od 8:30, i pri tome ostali ušuškani u svojoj toploj deki ne upadajte u vlastitu zamku. Naime, u interesu bolje organizacije i određivanja vremena spavanja i radnog vremena, ustanite rano i uradite jutarnju rutinu kako biste signalizirali svom mozgu da je vrijeme da se pokrenete i iskoristite dan. Nakon umivanja i beauty rutine, kad se vratite u svoju sobu, pretvorite je u radni prostor. Otvorite rolete da biste propustili svjetlo, pospremite krevet, presvucite se u odgovarajuću odjeću za rad od kuće, postavite svoj omiljeni popis pjesama za produktivnost i krenite.

ULOŽITE U KVALITETAN JASTUK ZA LEĐA KAKO BISTE POBOLJŠALI DRŽANJE TIJELA

Iako je sjedenje u krevetu dobra alternativa ležanju na ravnom mjestu, ovaj položaj nudi malo i nedovoljno potpore za leđa. Jastuci za leđa pomoći će vam poboljšati vaše držanje i apsolutno su neophodni za rad iz vašeg kreveta.

Foto: unsplash.com

NAPRAVITE RASPORED ZA PAUZE

Kao i sjedenje cijelog danaza stolom, dulje sjedenje u vašem improviziranom radnom kutku u krevetu može štetno utjecati na zdravlje. Ustajanje i kretanje bilo gdje od svakih pola sata do svaka dva sata mogu biti korisni u borbi protiv inače neaktivnog radnog dana. U planer zabilježite pauze za istezanje i šetnju tijekom dana kako biste ublažili pritisak na kralježnicu i kako bi krv i endorfini normalno cirkulisali.

VEČERNJA RUTINA

Kad završite vaš radni dan, očistite radni prostor i na nekoliko sati recite "zbogom" spavaćoj sobi i priuštite si promjenu okruženja kako biste se fizički i mentalno opustili od radnog dana. Baš kao i kod jutarnje rutine, uradite vašu večernju rutinu koja će vam pomoći da se dodatno opustite i da svom umu i tijelu signalizirate da je vrijeme za spavanje. Prigušite svjetlo, obucite svoju najudobniju pidžamu, upalite mirisnu, smirujuću svijeću i kreirajte opuštajuće trenutke poput čitanja ili slušanja pozitivnih podcastova. Potrudite se da izbjegavate društvene mreže u tom trenutku jer vaše oči i um također zaslužuju predah.

***
Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR