Krevet ili kauč su mjesta za odmaranje i spavanje, a danas nam se često desi da upravo oni postanu naše radno okruženje i radni prostor koji može imati negativan utjecaj na produktivnost, spavanje i naše mentalno zdravlje.

Koliko god bismo nekad voljeli imati određeni radni prostor koji nije naša spavaća soba ili dnevni boravak, ponekad ga jednostavno nemamo.

Bilo da se radi o malom prostoru za rad, pokušaju rada tamo gdje se mališani igraju, skrivanje od kućnog ljubimca koji ima afinitet prema laptopu ili dijeljenju prostora sa partnerom kome je dnevna soba potrebna za konferencijski poziv, ponekad vam je jedina mogućnost rad u krevetu ili na kauču.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by becca / slow fashion (@becc4_blog) on Apr 21, 2020 at 12:21am PDT

Ako vam rad iz kreveta odgovara, to je sasvim prihvatljivo i potpuno izvedivo, ali uz nekoliko važnih organizacijskih smjernica. Evo kako ovaj način rada možete najbolje iskoristiti.

ODREDITE VRIJEME ZA SPAVANJE I VRIJEME ZA RAD

Koliko god bilo primamljivo odgoditi alarm do 8:28 ujutro kako biste započeli radno vrijeme od 8:30, i pri tome ostali ušuškani u svojoj toploj deki ne upadajte u vlastitu zamku. Naime, u interesu bolje organizacije i određivanja vremena spavanja i radnog vremena, ustanite rano i uradite jutarnju rutinu kako biste signalizirali svom mozgu da je vrijeme da se pokrenete i iskoristite dan. Nakon umivanja i beauty rutine, kad se vratite u svoju sobu, pretvorite je u radni prostor. Otvorite rolete da biste propustili svjetlo, pospremite krevet, presvucite se u odgovarajuću odjeću za rad od kuće, postavite svoj omiljeni popis pjesama za produktivnost i krenite.

ULOŽITE U KVALITETAN JASTUK ZA LEĐA KAKO BISTE POBOLJŠALI DRŽANJE TIJELA

Iako je sjedenje u krevetu dobra alternativa ležanju na ravnom mjestu, ovaj položaj nudi malo i nedovoljno potpore za leđa. Jastuci za leđa pomoći će vam poboljšati vaše držanje i apsolutno su neophodni za rad iz vašeg kreveta.

Foto: unsplash.com

NAPRAVITE RASPORED ZA PAUZE

Kao i sjedenje cijelog danaza stolom, dulje sjedenje u vašem improviziranom radnom kutku u krevetu može štetno utjecati na zdravlje. Ustajanje i kretanje bilo gdje od svakih pola sata do svaka dva sata mogu biti korisni u borbi protiv inače neaktivnog radnog dana. U planer zabilježite pauze za istezanje i šetnju tijekom dana kako biste ublažili pritisak na kralježnicu i kako bi krv i endorfini normalno cirkulisali.

VEČERNJA RUTINA

Kad završite vaš radni dan, očistite radni prostor i na nekoliko sati recite "zbogom" spavaćoj sobi i priuštite si promjenu okruženja kako biste se fizički i mentalno opustili od radnog dana. Baš kao i kod jutarnje rutine, uradite vašu večernju rutinu koja će vam pomoći da se dodatno opustite i da svom umu i tijelu signalizirate da je vrijeme za spavanje. Prigušite svjetlo, obucite svoju najudobniju pidžamu, upalite mirisnu, smirujuću svijeću i kreirajte opuštajuće trenutke poput čitanja ili slušanja pozitivnih podcastova. Potrudite se da izbjegavate društvene mreže u tom trenutku jer vaše oči i um također zaslužuju predah.

***
Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Femicid, rodno motivisano ubistvo, najekstremniji je oblik nasilja nad ženama i djevojčicama i gotovo uvijek predstavlja posljednji čin dugotrajnog obrasca, a ne iznenadni impuls.

Kada se dogodi femicid, društvo ga često nazove tragedijom, šokom, iznimkom. Takve riječi zvuče umirujuće, kao da je riječ o nečemu rijetkom, neočekivanom, nečemu što se desilo uprkos svemu.

Ali onda otvorimo globalne izvještaje UN Women i UNODC-a i shvatimo da se isti obrasci ponavljaju u desetinama zemalja od Italije i Grčke, do Meksika, SAD-a, Australije i Bosne i Hercegovine.

Prema najnovijim podacima, svakih 10 minuta partneri ili članovi porodice namjerno usmrte jednu ženu.

To više nije izolirani slučaj što dodatno pokazuje hitnu potrebu za sustavnim rješenjem.     



UN Women i UNODC svake godine objavljuju podatke koji nam pomažu da razumijemo ono što se često sve do posljednjeg trenutka skriva iza zidova doma: činjenicu da je femicid širom svijeta najčešće završni čin dugotrajnog nasilja, a ne slučajan događaj.

U nastavku donosimo sedam ključnih globalnih činjenica koje pokazuju zašto femicid nikada nije pojedina priča, nego dio šire slike.

Više od 45.000 žena godišnje ubiju partneri ili članovi porodice  

Prema najnovijem globalnom izvještaju UN Women i UNODC-a, u 2023. godini više od 45.000 žena izgubilo je život od ruke osobe s kojom su živjele, dijelile prostor, svakodnevicu, djecu, kućne obaveze ili porodičnu historiju. To znači da je u djeliću svakog sata, negdje u svijetu, stradala žena čiji je život bio isprepleten s počiniteljem.

Ovo je isključivo broj ubistava zbog rodno motivisanog nasilja, kako ga UN Women definiše: “intentional killing with a gender-related motivation.”

I dok često zamišljamo da je ovakvo nasilje neočekivano ili iznenadni impuls, globalni podaci pokazuju suprotno. U ogromnom broju slučajeva, ovo je završni čin dugotrajnog, prepoznatljivog obrasca.

Najveći broj femicida dešava se u privatnim, a ne javnim prostorima  

Prema UN-u, između 55% i 60% svih ubistava žena događa se unutar kuće, stana, dvorišta, sobe u kojoj žive sa počiniteljem.

Ovakvi podaci naglašavaju ono što je često najteže izreći: mnoge žene stradale su tamo gdje su trebale biti najsigurnije. Dom, simbol topline i sigurnosti, globalno se pokazuje kao mjesto gdje se nasilje najviše akumulira, neprimjetno, tiho, bez svjedoka.

U pitanju nije daleka ili egzotična statistika. Ovo je godinama prisutan obrazac u svim regionima svijeta, potvrđen u Evropi, Latinskoj Americi, Aziji, Africi i to bez izuzetka.

Intimni partneri su odgovorni za većinu slučajeva često i do 70%  

Kada se govori o femicidu, često se nameće narativ o nepoznatim počiniteljima. Ali globalni podaci uporno ruše ovaj mit. U mnogim državama, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, dva od tri femicida izvrši partner ili bivši partner.

To znači da:

• dugotrajne kontrole,

• ljubomore,

• izolacije,

• prijetnji,

• emocionalnog i psihičkog zlostavljanja

…nisu bračni sukobi, već prepoznatljivi elementi obrazaca koji na globalnom nivou prethode femicidu.

U više od polovine slučajeva postoje prethodni znakovi, prijetnje ili historija nasilja  

UN Women izvještaji naglašavaju da femicid rijetko dolazi bez upozorenja. U velikom broju slučajeva postoje prethodni incidenti, pozivi u pomoć, prijave, zdravstvene evidencije, razgovori sa prijateljima, komšijama ili porodicom.

Drugim riječima, femicid je globalno prepoznat kao eskalacija, a ne impulsivni čin.

Ovo je obrazac potvrđen širom svijeta i pokazuje koliko je narativ nije bilo znakova često netačan, proizašao iz neznanja.

Globalni trendovi pokazuju da broj femicida ne opada, čak ni u razvijenim zemljama

Često očekujemo da će razvijene zemlje imati niže stope femicida zbog boljih institucija, sistema socijalne pomoći ili zakona. Ipak, UN-ovi izvještaji pokazuju nešto neočekivano: broj femicida stagnira ili raste čak i u najbogatijim regijama svijeta.

Primjeri:

• Grčka: 200% porast u jednoj godini.

• Italija: konstantno visoki brojevi, uz kontinuirane proteste javnosti.

• Francuska: desetine slučajeva godišnje, uz snažne kampanje civilnog društva.

• SAD: stotine žena godišnje ubiju partneri ili bivši partneri.

Ekonomija, urbanost, obrazovanje ništa od toga ne garantuje sigurnost. Femicid nije problem nerazvijenih ili nestabilnih zemalja. On je globalni fenomen, duboko ukorijenjen u rodne norme i privatne odnose.

Statistike su uvijek niže od stvarnih brojeva, jer mnoge zemlje nemaju jedinstvenu definiciju femicida  

Mnoge države evidentiraju femicid kao ubistvo, zločin iz strasti, porodično nasilje, privatni sukob. Ne postoji globalno usaglašeno bilježenje femicida pa su prijavljeni brojevi minimum, a ne maksimum.

Zašto je važno da ovo nazovemo pravim imenom?

Kada femicid posmatramo kao šok, iznimku ili nešto što se ne dešava ovdje, gubimo iz vida činjenicu da isti obrasci postoje u desetinama zemalja sa različitim jezicima, kulturama i tradicijama, ali istim ishodom.

Podaci nam ne govore kako da osjećamo.

Podaci nam govore šta je istina.

A istina je da femicid nije privatna priča.

Nije iznimka.

Nije slučajnost.

To je globalni obrazac koji možemo razumjeti samo ako ga jasno vidimo i nazovemo ispravnim imenom. 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Grafika: Bonojur.ba