TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.9.2021.
Festival Dokumentarnog Filma AJB DOC će okupiti čak 23 odabrana filma u sklopu svog četvrtog izdanja.
Moći ćete pratiti čak 8 regionalnih premijera, 5 bh. premijera, 6 svjetskih premijera i tri posebne projekcije.
Pomno odabrana selekcija najboljih svjetskih i regionalnih dokumentarnih filmova na četvrtom izdanju AJB DOC-a vraća se u kinosale, a prilagodili su i Festival tako da bude dostupan svima, online i to bez plaćanja.
Pozitivno iznenađenje bila je i činjenica da se broj prijava dokumentarnih filmova nije smanjio radi pandemije, nego je AJB DOC festival dobio čak 300 prijava, od kojih je odabrano njih 23.
Foto: Zejneb Musić
Našu pozornost posebno je privukla i suradnja između AJB DOC-a i Alme Mirvić koja stoji iza dizajna ovogodišnjeg službenog cekera festivala.
Priča je pokrenuta ove godine, nakon što su iz tima AJB DOC Festivala vidjeli objavu osnivačice brenda gdje je pokazala kako je od velikog platna reklamne folije prošlogodišnjeg AJB DOC Film Festivala kreirala lijep ruksak.
Obzirom da je reciklaža i briga o okolini jedna je od filozofija AJB DOC, u suradnju s Almom su od reciklaže promo materijala napravili cekere i torbe za laptope.
Alma Mirvić, osnivačica male radionice ekoloških inovacija ekotvorine.ba
Upravo smo s Almom razgovarali o ovom cekeru koji spaja estetiku, očuvanje okoliša i praktičnost u jedan artikl koji ćemo rado nositi.
Više otkrijte u nastavku.
Kako biste opisali sebe u tri riječi:
Optimista, radoznala, impulsivna.
Foto: Zejneb Musić
Kako je tekao vaš razvojni put do danas?
U akademskom smislu, diplomirala sam francuski jezik i književnost i poslije toga magistrirala na interdisciplinarnom postdiplomskom programu gdje sam se u tezi bavila zakonodavstvom u oblasti zaštite okoliša i vezanim integracijama u EU u tom pogledu.
Foto: Zejneb Musić
To je predstavljalo moj svojevrsni „ulazak“ u temu zaštite okoliša 2005. godine. U poslovnom smislu, kroz posao u međunarodnim organizacijama sam se bavila projektima zaštite okoliša i sarađivala sa brojnim ekološkim udruženjima unutar i van Bosne i Hercegovine.
Radeći u Austriji sam se susrela sa uređenijim sistemom razdvajanja kućnog otpada i tretiranju otpada kao resursa, a ne kao smeća.
Navike koje sam tamo usvojila sam nastavila u što većoj mjeri praktikovati i u svom životu kod kuće u BiH.
Foto: Zejneb Musić
Što je bila inspiracija za dizajn ruksaka i koliko je trajala sama izrada?
Moram priznati da sam prvi AJB DOC baner našla krajem jeseni prošle godine na uličnoj hrpi smeća u jednoj sarajevskoj ulici, odnijela ga na pranje i pregledala zbog oštećenja.
Crna boja je vrlo praktična i atraktivna, a i sam logo je vrlo dopadljiv i upečatljiv.
Foto: Zejneb Musić
S obzirom da su marketinški baneri napravljeni od PVC folije koja je vodootporna, ali i izuzetno kruta i zahtjevna za rukovanje u smislu lomljenja i savijanja, razmišljala sam o dizajnu koji bi bio izvediv u smislu krojenja. Zatim, dizajn je integrisao impregnirani materijal kako bi imali što kvalitetniju zaštitu, a da pritom imamo i dovoljno prostora za laptop i male džepove kojima lako pristupamo.
Foto: Zejneb Musić
Sam ruksak sam i sama nosila i testirala tokom zime i na kiši. Fotku ruksaka sam objavila na instagram profilu @ekotvorine.ba, i evo u ovoj godini ekipa AJB DOC je vidjela tu fotku i javila mi se radi saradnje, što me izuzetno obradovalo. Ovakav potez pokazuje odgovoran odnos prema resursima i otpadu i nadam se da će ekipa koja stoji iza AJB DOC uvesti još više ekološki prihvatljivih praksi u svoj rad.
Foto: Zejneb Musić
U prvoj iteraciji ruksaka nije bilo dodatnog skrivenog džepa, pa sam to sa majstorom tašnarom uradila u drugoj verziji jer je imalo smisla dodati skriveni džep u kojem možemo brzo dohvatiti nešto što nam je potrebno, bez da otvaramo cijeli ruksak.
Foto: Zejneb Musić
Za izradu jednog ruksaka koji je u potpunosti osmišljen i skrojen potreban je jedan dan.
Koji je po vama prvi korak koji svi možemo napraviti za ekološki svjesniju svakodnevnicu?
Najvažnije je početi od sebe i postepeno uvoditi zdravije i za prirodu poštednije navike. U svakom segmentu našeg života, trebamo i možemo unijeti promjene koje će se pozitivno odraziti i na kvalitetu našeg života ali i umanjiti naš ekološki otisak. Promjene treba uvoditi svjesno i postepeno da bi one zaista postale dio našeg životnog stila i izbora.
Foto: Zejneb Musić
Na primjer, godinama je u smislu smanjenja otpada važila krilatica „reduce-reuse-recycle“ a ona je danas proširena na „refuse“ – odbijanje kao prvi korak, te zatim i korak „rot“ – kompostiranje, kao važan segment o kojem treba razmisliti kako bi što manje zagadili prirodu i biološki otpad zasebno tretirali.
Foto: Zejneb Musić
Pa tako, trebamo praktikovati svakodnevne afirmacije „Neću kesu – imam ceker “, a pogotovo kada smo u cafeima ili restoranima „Neću slamku!“.
Osim toga, tekstilni otpad predstavlja rastući segment otpada svugdje u svijetu i posebno za nas žene, bilo bi korisno da svjesno razmislimo o iskoristivosti svega u našim ormarima, doniranju odjeće ili prekrajanju u nešto drugo ili popravljanju stvari, da ih ne šaljemo na deponiju.
Foto: Zejneb Musić
Što je inspiracija za dizajn cekera i torbi za laptope koji će biti predstavljeni na AJB DOC Film Festivalu ove godine?
Inspiracija je svakako upotrebljivost u svakodnevnom životu i praktični dizajn. Na primjer, sve torbe cekeri imaju impregniranu podstavu tako da je lako za održavanje, kao i džep sa rajsferšlusom gdje možemo držati novčanik, mobitel i ključeve umjesto da ih rovimo po dnu torbe.
Foto: Zejneb Musić
Torbe za laptope mogu se otvarati i zatvarati na obje strane, umjesto samo na jednu, što je praktičnije.
Foto: Zejneb Musić
Kako, gledajući iz vašeg iskustva, svatko od nas može smanjiti otpad?
Ako razmislimo samo o količini otpada kojeg proizvodimo, kao pojedinci ili u domaćinstvima, samo u tom segmentu možemo smanjiti količinu plastičnog otpada tako što ćemo:
***
AJB DOC Festival traje od 10.9.2021. do 14.9.2021., a više detalja otkrijte klikom OVDJE.
***
Tekst: Bonjour.ba
Foto: Zejneb Musić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Prije nego što smo uopće uključili mikrofon, s Iris Lebedevom smo već nekoliko minuta pričali kao da je intervju odavno počeo.
Bijeli salon Narodnog pozorišta tih festivalskih dana ima svoj poseban ritam. Izvana se smjenjuju press termini, projekcije i ljudi koji negdje žure, a unutra ostaju tišina, drvo i nekoliko minuta u kojima sve odjednom djeluje mnogo sporije. Za stolom i stolicama domaćeg brenda Zanat, čiji ručno obrađeni detalji ovom prostoru daju gotovo scenografsku toplinu, čekali smo naš sljedeći razgovor.
A onda je ušla Iris Lebedeva.
Neke susrete zapravo osjetite prije nego što stignete postaviti prvo pitanje. Iris je u prostoriju ušla nasmijana, otvorena i toliko vedra da je razgovor počeo gotovo spontano, nekoliko minuta prije nego što smo uopće uključili mikrofon. Pitala je, pričala, reagovala na ono što joj govorimo i vrlo brzo izbrisala onu malu formalnu distancu koja obično postoji između novinara i osobe koju prvi put upoznajete. Nakon cijelog dana pressa, takvi susreti ostanu posebno dragi.
U Sarajevo je stigla s filmom Minotaur Andreya Zvyagintseva, u kojem igra Galinu. Film je svjetsku premijeru imao u glavnoj konkurenciji ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu, odakle je otišao s Grand Prixom, a festivalski put doveo ga je i pred publiku 32. Sarajevo Film Festivala u okviru Open Air programa.
Za Iris je Sarajevo tako stiglo nakon jednog od najvećih filmskih događaja godine, ali naš razgovor nije dugo ostao na crvenim tepisima i festivalskim naslovima. Više nas je zanimalo šta se događa mnogo bliže kameri: kako gradi lik poput Galine, koliko glumac igra ono što scenarij nikada ne izgovori i u kojem trenutku film prestaje pripadati ljudima koji su ga stvarali, a počinje pripadati publici.
Tako je nekoliko minuta prije sljedeće festivalske obaveze postalo naš novi Close up sa…
Nakon Cannesa, gdje je Minotaur već imao svoj veliki festivalski trenutak, Sarajevo je za Iris značilo novi grad, novu zemlju i potpuno drugačiji susret s publikom. Pitali smo je kako doživljava dolazak filma pred sarajevsku publiku i šta joj je ovaj festivalski trenutak donio prvi put.
„Sada, ovdje u Sarajevu, ovo je moj drugi festival s Minotaurom i osjećam kao da predstavljam film i da to moram uraditi najbolje što mogu. Ponosna sam što sam ovdje. Za mene je ovo nova zemlja, novi grad, a ljudi su ovdje veoma topli.
Jučer sam prvi put stajala pred publikom od 3.000 ljudi. Mislila sam da ću se osjećati kao rock zvijezda i nekako sam to očekivala, ali bila sam zabrinuta. Bila sam malo pod stresom.“
Na setu Minotaura navikla se na proces u kojem se scena gradi kroz mnogo ponavljanja. Kada se planirao dan snimanja, kaže da su često računali na deset ili dvadeset pokušaja. Zato nas je zanimalo postoji li trenutak sa seta koji joj je ostao posebno u sjećanju, a njen odgovor nas je odveo upravo do scene od koje je najviše strahovala.
„Andrey obično snima mnogo pokušaja. Kada planiramo naš dan, očekujemo da će ih biti deset, dvadeset.
Postojala je jedna scena koju sam trebala uraditi i koje sam se plašila tokom cijelog perioda snimanja. A snimili smo je iz prvog pokušaja.
Dima je već bio otišao s lokacije i odmarao je u baru, pio svoje pivo. Onda ga je naš drugi reditelj, koji sve organizuje, zajedno s producentom, nazvao i rekao: ‘Molim te, Dima, vrati se jer moramo nastaviti. Možda ćemo snimiti neke druge scene s tobom jer danas moramo još nešto uraditi.’
Nije baš bio sretan zbog toga.“
Iris nam je prije razgovora već djelovala kao neko ko novi grad želi zaista osjetiti, a ne samo proći kroz festivalski raspored. Kada smo razgovor odveli malo dalje od filma, otkrila nam je i svoj način upoznavanja mjesta u kojima se prvi put nađe. Sarajevo će, čini se, zapamtiti i kroz jednu sasvim ličnu mapu.
„Obožavam trčati. Sutra ću to uraditi jer je za mene to prilika da osjetim grad.
Grad pamtim u svojoj glavi kroz svoja trčanja.“
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
