TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.9.2021.
Festival Dokumentarnog Filma AJB DOC će okupiti čak 23 odabrana filma u sklopu svog četvrtog izdanja.
Moći ćete pratiti čak 8 regionalnih premijera, 5 bh. premijera, 6 svjetskih premijera i tri posebne projekcije.
Pomno odabrana selekcija najboljih svjetskih i regionalnih dokumentarnih filmova na četvrtom izdanju AJB DOC-a vraća se u kinosale, a prilagodili su i Festival tako da bude dostupan svima, online i to bez plaćanja.
Pozitivno iznenađenje bila je i činjenica da se broj prijava dokumentarnih filmova nije smanjio radi pandemije, nego je AJB DOC festival dobio čak 300 prijava, od kojih je odabrano njih 23.
Foto: Zejneb Musić
Našu pozornost posebno je privukla i suradnja između AJB DOC-a i Alme Mirvić koja stoji iza dizajna ovogodišnjeg službenog cekera festivala.
Priča je pokrenuta ove godine, nakon što su iz tima AJB DOC Festivala vidjeli objavu osnivačice brenda gdje je pokazala kako je od velikog platna reklamne folije prošlogodišnjeg AJB DOC Film Festivala kreirala lijep ruksak.
Obzirom da je reciklaža i briga o okolini jedna je od filozofija AJB DOC, u suradnju s Almom su od reciklaže promo materijala napravili cekere i torbe za laptope.
Alma Mirvić, osnivačica male radionice ekoloških inovacija ekotvorine.ba
Upravo smo s Almom razgovarali o ovom cekeru koji spaja estetiku, očuvanje okoliša i praktičnost u jedan artikl koji ćemo rado nositi.
Više otkrijte u nastavku.
Kako biste opisali sebe u tri riječi:
Optimista, radoznala, impulsivna.
Foto: Zejneb Musić
Kako je tekao vaš razvojni put do danas?
U akademskom smislu, diplomirala sam francuski jezik i književnost i poslije toga magistrirala na interdisciplinarnom postdiplomskom programu gdje sam se u tezi bavila zakonodavstvom u oblasti zaštite okoliša i vezanim integracijama u EU u tom pogledu.
Foto: Zejneb Musić
To je predstavljalo moj svojevrsni „ulazak“ u temu zaštite okoliša 2005. godine. U poslovnom smislu, kroz posao u međunarodnim organizacijama sam se bavila projektima zaštite okoliša i sarađivala sa brojnim ekološkim udruženjima unutar i van Bosne i Hercegovine.
Radeći u Austriji sam se susrela sa uređenijim sistemom razdvajanja kućnog otpada i tretiranju otpada kao resursa, a ne kao smeća.
Navike koje sam tamo usvojila sam nastavila u što većoj mjeri praktikovati i u svom životu kod kuće u BiH.
Foto: Zejneb Musić
Što je bila inspiracija za dizajn ruksaka i koliko je trajala sama izrada?
Moram priznati da sam prvi AJB DOC baner našla krajem jeseni prošle godine na uličnoj hrpi smeća u jednoj sarajevskoj ulici, odnijela ga na pranje i pregledala zbog oštećenja.
Crna boja je vrlo praktična i atraktivna, a i sam logo je vrlo dopadljiv i upečatljiv.
Foto: Zejneb Musić
S obzirom da su marketinški baneri napravljeni od PVC folije koja je vodootporna, ali i izuzetno kruta i zahtjevna za rukovanje u smislu lomljenja i savijanja, razmišljala sam o dizajnu koji bi bio izvediv u smislu krojenja. Zatim, dizajn je integrisao impregnirani materijal kako bi imali što kvalitetniju zaštitu, a da pritom imamo i dovoljno prostora za laptop i male džepove kojima lako pristupamo.
Foto: Zejneb Musić
Sam ruksak sam i sama nosila i testirala tokom zime i na kiši. Fotku ruksaka sam objavila na instagram profilu @ekotvorine.ba, i evo u ovoj godini ekipa AJB DOC je vidjela tu fotku i javila mi se radi saradnje, što me izuzetno obradovalo. Ovakav potez pokazuje odgovoran odnos prema resursima i otpadu i nadam se da će ekipa koja stoji iza AJB DOC uvesti još više ekološki prihvatljivih praksi u svoj rad.
Foto: Zejneb Musić
U prvoj iteraciji ruksaka nije bilo dodatnog skrivenog džepa, pa sam to sa majstorom tašnarom uradila u drugoj verziji jer je imalo smisla dodati skriveni džep u kojem možemo brzo dohvatiti nešto što nam je potrebno, bez da otvaramo cijeli ruksak.
Foto: Zejneb Musić
Za izradu jednog ruksaka koji je u potpunosti osmišljen i skrojen potreban je jedan dan.
Koji je po vama prvi korak koji svi možemo napraviti za ekološki svjesniju svakodnevnicu?
Najvažnije je početi od sebe i postepeno uvoditi zdravije i za prirodu poštednije navike. U svakom segmentu našeg života, trebamo i možemo unijeti promjene koje će se pozitivno odraziti i na kvalitetu našeg života ali i umanjiti naš ekološki otisak. Promjene treba uvoditi svjesno i postepeno da bi one zaista postale dio našeg životnog stila i izbora.
Foto: Zejneb Musić
Na primjer, godinama je u smislu smanjenja otpada važila krilatica „reduce-reuse-recycle“ a ona je danas proširena na „refuse“ – odbijanje kao prvi korak, te zatim i korak „rot“ – kompostiranje, kao važan segment o kojem treba razmisliti kako bi što manje zagadili prirodu i biološki otpad zasebno tretirali.
Foto: Zejneb Musić
Pa tako, trebamo praktikovati svakodnevne afirmacije „Neću kesu – imam ceker “, a pogotovo kada smo u cafeima ili restoranima „Neću slamku!“.
Osim toga, tekstilni otpad predstavlja rastući segment otpada svugdje u svijetu i posebno za nas žene, bilo bi korisno da svjesno razmislimo o iskoristivosti svega u našim ormarima, doniranju odjeće ili prekrajanju u nešto drugo ili popravljanju stvari, da ih ne šaljemo na deponiju.
Foto: Zejneb Musić
Što je inspiracija za dizajn cekera i torbi za laptope koji će biti predstavljeni na AJB DOC Film Festivalu ove godine?
Inspiracija je svakako upotrebljivost u svakodnevnom životu i praktični dizajn. Na primjer, sve torbe cekeri imaju impregniranu podstavu tako da je lako za održavanje, kao i džep sa rajsferšlusom gdje možemo držati novčanik, mobitel i ključeve umjesto da ih rovimo po dnu torbe.
Foto: Zejneb Musić
Torbe za laptope mogu se otvarati i zatvarati na obje strane, umjesto samo na jednu, što je praktičnije.
Foto: Zejneb Musić
Kako, gledajući iz vašeg iskustva, svatko od nas može smanjiti otpad?
Ako razmislimo samo o količini otpada kojeg proizvodimo, kao pojedinci ili u domaćinstvima, samo u tom segmentu možemo smanjiti količinu plastičnog otpada tako što ćemo:
***
AJB DOC Festival traje od 10.9.2021. do 14.9.2021., a više detalja otkrijte klikom OVDJE.
***
Tekst: Bonjour.ba
Foto: Zejneb Musić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Alban Ukaj je 2001. kao student prvi put stigao u Sarajevo upravo zbog Film Festivala. Četvrt stoljeća kasnije ovdje smo ga uhvatili za naš Bonjour.portraits, u sedmici u kojoj se festivalskoj publici predstavlja s jednim od najuspješnijih regionalnih filmova godine.
Postoji lijepa simetrija u tome što smo Albana Ukaja za naš Bonjour.portraits uhvatili baš tokom Sarajevo Film Festivala.
Kada je 2001. godine prvi put došao u Sarajevo, povod je bio upravo Festival . Tada je još studirao glumu u Prištini, a taj dolazak pretvorio se u mnogo dužu priču. Nastavio je studij na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, grad u koji je došao zbog nekoliko festivalskih dana pretvorio u svoju profesionalnu bazu.
Dvadeset pet godina kasnije odvojili smo ga na nekoliko minuta tokom festivalske večeri i napravili ono što u Bonjour.ba kultura formatu najviše volimo: mali editorial portret između dvije mnogo veće priče.
Jedna je karijera koja već dugo prelazi granice između Sarajeva, Prištine i evropskih filmskih setova. Druga je film zbog kojeg se ovog augusta ponovo nalazi u centru festivalskog programa.
Shame and Money Visara Morine u Takmičarski program 32. Sarajevo Film Festivala dolazi s prilično ozbiljnim festivalskim pedigreom.
Film je početkom godine imao svjetsku premijeru u World Cinema Dramatic Competition programu Sundance Film Festivala, gdje je osvojio Grand Jury Prize: Dramatic. U Sarajevu ima regionalnu premijeru i takmiči se u konkurenciji dugometražnog igranog filma.
U središtu filma je porodica koja nakon gubitka izvora prihoda napušta selo i pokušava iznova izgraditi život u Prištini. Ukaj igra Albana, imućnijeg člana porodice koji Shabanu i Hatixhe pokušava pomoći pri dolasku u grad. Uz njega glume Astrit Kabashi, Flonja Kodheli, Kumrije Hoxha i Fiona Gllavica.
Od Sundancea je film nastavio ozbiljan festivalski put kroz Sydney, München i Karlovy Vary prije dolaska u Sarajevo.
Za Ukaja je to još jedan naslov u filmografiji koja već dugo izgleda kao mala mapa evropskog autorskog filma. 
Ako bismo njegovu filmografiju pokušali čitati samo kroz imena reditelja, već bismo dobili prilično dobar portret.
U ranoj fazi karijere pojavio se u Notre Musique Jean-Luca Godarda. Nekoliko godina kasnije igrao je Sokola u Lorninoj šutnji Jean-Pierrea i Luca Dardennea, filmu koji je 2008. bio u konkurenciji Cannesa. Slijedili su projekti Jasmile Žbanić, Blerta Zeqiri, Nermina Hamzagića, Igora Drljače i brojnih drugih autora iz regije i Evrope.
To je filmografija koja se razvijala bez potrebe da Ukaj pripada samo jednoj nacionalnoj kinematografiji ili jednom jeziku.
Priština i Sarajevo su njene dvije prirodne tačke, ali između njih stoje Belgija, Francuska, Grčka, Hrvatska, Albanija i niz međunarodnih koprodukcija.
Prvi bi gotovo sigurno bio Lornina šutnja . Ne samo zbog Dardennea, nego zato što je riječ o jednom od njegovih prvih velikih međunarodnih filmskih koraka.
Zatim Brak Blerta Zeqiri, gdje igra Bekima. Za tu je ulogu osvojio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na Tallinn Black Nights Film Festivalu. Nakon njega dolazi Pun mjesec Nermina Hamzagića, koji mu je donio nagradu za najboljeg glumca na FilmFestivalu Cottbus.
Na našoj listi mora biti i Quo Vadis, Aida? Jasmile Žbanić, u kojem igra Tarika, kao i Tori and Lokita braće Dardenne i The White Fortress Igora Drljače.
A ako želimo njegovu filmografiju dovesti sasvim do danas, tu su i prošlogodišnji Paviljon Dine Mustafića te novi For the Love of a Woman Guida Chiese, u kojem igra Moshea.
Kod Ukaja je lako otići duboko u filmografiju i zaboraviti da je teatar već više od dvije decenije jednako važna linija njegovog rada.
Stalni je član ansambla Sarajevskog ratnog teatra, a tokom karijere igrao je u produkcijama SARTR-a, MESS-a, Narodnog pozorišta Sarajevo, Kamernog teatra 55, Pozorišta mladih Sarajevo i teatara širom regije.
O svom odnosu prema pozorištu jednom je govorio gotovo kao o ritualu, nazivajući ga svojim „hramom“ i početkom iz kojeg za njega sve ostalo proizlazi.
A nije ostao ni samo ispred kamere i na sceni. Napisao je i režirao kratki film Horse , koji je prošao niz međunarodnih festivala, a kasnije se nastavio baviti i režijom.
Zato se njegov portrait zapravo teško može svesti samo na riječ glumac. Tu su film, teatar, režija i dvije kulturne sredine između kojih već godinama radi bez potrebe da bira samo jednu.
Njegova veza s Festivalom odavno nije samo ona iz 2001.
Godine 2018. upravo je Alban Ukaj vodio ceremoniju otvaranja 24. Sarajevo Film Festivala. Tokom narednih godina ovdje su se prikazivali brojni filmovi u kojima je igrao, a prošlogodišnji Festival otvorio je Paviljon , također s Ukajem u glumačkoj postavi.
Ove godine krug se nastavlja sa Shame and Money .
Možda zato njegovo prisustvo tokom festivalske sedmice djeluje manje kao klasičan povratak gosta, a više kao još jedno poglavlje odnosa koji traje gotovo koliko i njegova profesionalna karijera.
Bonjour.portraits | Okupili smo Nikolu, Hristinu i Predraga pred samu premijeru filma koji se iščekuje
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Goran Višnjić stigao je u Sarajevo, a mi smo ga na 10 minuta odveli pred naš objektiv
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Merjem Šiljak pred velikim je novim poglavljem, a mi smo je uhvatili prije njega
Pročitaj više
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
