TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.9.2021.
Festival Dokumentarnog Filma AJB DOC će okupiti čak 23 odabrana filma u sklopu svog četvrtog izdanja.
Moći ćete pratiti čak 8 regionalnih premijera, 5 bh. premijera, 6 svjetskih premijera i tri posebne projekcije.
Pomno odabrana selekcija najboljih svjetskih i regionalnih dokumentarnih filmova na četvrtom izdanju AJB DOC-a vraća se u kinosale, a prilagodili su i Festival tako da bude dostupan svima, online i to bez plaćanja.
Pozitivno iznenađenje bila je i činjenica da se broj prijava dokumentarnih filmova nije smanjio radi pandemije, nego je AJB DOC festival dobio čak 300 prijava, od kojih je odabrano njih 23.
Foto: Zejneb Musić
Našu pozornost posebno je privukla i suradnja između AJB DOC-a i Alme Mirvić koja stoji iza dizajna ovogodišnjeg službenog cekera festivala.
Priča je pokrenuta ove godine, nakon što su iz tima AJB DOC Festivala vidjeli objavu osnivačice brenda gdje je pokazala kako je od velikog platna reklamne folije prošlogodišnjeg AJB DOC Film Festivala kreirala lijep ruksak.
Obzirom da je reciklaža i briga o okolini jedna je od filozofija AJB DOC, u suradnju s Almom su od reciklaže promo materijala napravili cekere i torbe za laptope.
Alma Mirvić, osnivačica male radionice ekoloških inovacija ekotvorine.ba
Upravo smo s Almom razgovarali o ovom cekeru koji spaja estetiku, očuvanje okoliša i praktičnost u jedan artikl koji ćemo rado nositi.
Više otkrijte u nastavku.
Kako biste opisali sebe u tri riječi:
Optimista, radoznala, impulsivna.
Foto: Zejneb Musić
Kako je tekao vaš razvojni put do danas?
U akademskom smislu, diplomirala sam francuski jezik i književnost i poslije toga magistrirala na interdisciplinarnom postdiplomskom programu gdje sam se u tezi bavila zakonodavstvom u oblasti zaštite okoliša i vezanim integracijama u EU u tom pogledu.
Foto: Zejneb Musić
To je predstavljalo moj svojevrsni „ulazak“ u temu zaštite okoliša 2005. godine. U poslovnom smislu, kroz posao u međunarodnim organizacijama sam se bavila projektima zaštite okoliša i sarađivala sa brojnim ekološkim udruženjima unutar i van Bosne i Hercegovine.
Radeći u Austriji sam se susrela sa uređenijim sistemom razdvajanja kućnog otpada i tretiranju otpada kao resursa, a ne kao smeća.
Navike koje sam tamo usvojila sam nastavila u što većoj mjeri praktikovati i u svom životu kod kuće u BiH.
Foto: Zejneb Musić
Što je bila inspiracija za dizajn ruksaka i koliko je trajala sama izrada?
Moram priznati da sam prvi AJB DOC baner našla krajem jeseni prošle godine na uličnoj hrpi smeća u jednoj sarajevskoj ulici, odnijela ga na pranje i pregledala zbog oštećenja.
Crna boja je vrlo praktična i atraktivna, a i sam logo je vrlo dopadljiv i upečatljiv.
Foto: Zejneb Musić
S obzirom da su marketinški baneri napravljeni od PVC folije koja je vodootporna, ali i izuzetno kruta i zahtjevna za rukovanje u smislu lomljenja i savijanja, razmišljala sam o dizajnu koji bi bio izvediv u smislu krojenja. Zatim, dizajn je integrisao impregnirani materijal kako bi imali što kvalitetniju zaštitu, a da pritom imamo i dovoljno prostora za laptop i male džepove kojima lako pristupamo.
Foto: Zejneb Musić
Sam ruksak sam i sama nosila i testirala tokom zime i na kiši. Fotku ruksaka sam objavila na instagram profilu @ekotvorine.ba, i evo u ovoj godini ekipa AJB DOC je vidjela tu fotku i javila mi se radi saradnje, što me izuzetno obradovalo. Ovakav potez pokazuje odgovoran odnos prema resursima i otpadu i nadam se da će ekipa koja stoji iza AJB DOC uvesti još više ekološki prihvatljivih praksi u svoj rad.
Foto: Zejneb Musić
U prvoj iteraciji ruksaka nije bilo dodatnog skrivenog džepa, pa sam to sa majstorom tašnarom uradila u drugoj verziji jer je imalo smisla dodati skriveni džep u kojem možemo brzo dohvatiti nešto što nam je potrebno, bez da otvaramo cijeli ruksak.
Foto: Zejneb Musić
Za izradu jednog ruksaka koji je u potpunosti osmišljen i skrojen potreban je jedan dan.
Koji je po vama prvi korak koji svi možemo napraviti za ekološki svjesniju svakodnevnicu?
Najvažnije je početi od sebe i postepeno uvoditi zdravije i za prirodu poštednije navike. U svakom segmentu našeg života, trebamo i možemo unijeti promjene koje će se pozitivno odraziti i na kvalitetu našeg života ali i umanjiti naš ekološki otisak. Promjene treba uvoditi svjesno i postepeno da bi one zaista postale dio našeg životnog stila i izbora.
Foto: Zejneb Musić
Na primjer, godinama je u smislu smanjenja otpada važila krilatica „reduce-reuse-recycle“ a ona je danas proširena na „refuse“ – odbijanje kao prvi korak, te zatim i korak „rot“ – kompostiranje, kao važan segment o kojem treba razmisliti kako bi što manje zagadili prirodu i biološki otpad zasebno tretirali.
Foto: Zejneb Musić
Pa tako, trebamo praktikovati svakodnevne afirmacije „Neću kesu – imam ceker “, a pogotovo kada smo u cafeima ili restoranima „Neću slamku!“.
Osim toga, tekstilni otpad predstavlja rastući segment otpada svugdje u svijetu i posebno za nas žene, bilo bi korisno da svjesno razmislimo o iskoristivosti svega u našim ormarima, doniranju odjeće ili prekrajanju u nešto drugo ili popravljanju stvari, da ih ne šaljemo na deponiju.
Foto: Zejneb Musić
Što je inspiracija za dizajn cekera i torbi za laptope koji će biti predstavljeni na AJB DOC Film Festivalu ove godine?
Inspiracija je svakako upotrebljivost u svakodnevnom životu i praktični dizajn. Na primjer, sve torbe cekeri imaju impregniranu podstavu tako da je lako za održavanje, kao i džep sa rajsferšlusom gdje možemo držati novčanik, mobitel i ključeve umjesto da ih rovimo po dnu torbe.
Foto: Zejneb Musić
Torbe za laptope mogu se otvarati i zatvarati na obje strane, umjesto samo na jednu, što je praktičnije.
Foto: Zejneb Musić
Kako, gledajući iz vašeg iskustva, svatko od nas može smanjiti otpad?
Ako razmislimo samo o količini otpada kojeg proizvodimo, kao pojedinci ili u domaćinstvima, samo u tom segmentu možemo smanjiti količinu plastičnog otpada tako što ćemo:
***
AJB DOC Festival traje od 10.9.2021. do 14.9.2021., a više detalja otkrijte klikom OVDJE.
***
Tekst: Bonjour.ba
Foto: Zejneb Musić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Boris Ler već godinama prelazi između teatra, filma i televizije bez potrebe da ga vežemo za samo jedan tip uloge. Ipak, Mido Zec iz „Kotline“ donio mu je nešto što je, kako kaže, želio još kao dječak: priliku da konačno bude detektiv.
Ako njegovu filmografiju pogledamo kroz naslove poput Quo Vadis, Aida? , Muškarci ne plaču , Pun mjesec , Deset u pola , Nakon ljeta i seriju Znam kako dišeš , jasno je koliko se Boris Ler tokom karijere kretao između vrlo različitih filmskih svjetova.
Paralelno je ostao snažno vezan za teatar. I danas ga publika Kamernog teatra 55 može gledati u predstavama poput Ljubavnice , Ljubičasto i Otac , dok se njegov rad pred kamerom posljednjih godina sve više veže i za novu generaciju domaćih televizijskih produkcija.
Među njima posebno mjesto zauzima „Kotlina“. 
Kriminalističku seriju kreirali su Danis Tanović i Amra Bakšić Čamo, a Ler igra inspektora Midu Zeca. Serija kroz kriminalistički žanr otvara pitanja pripadanja, morala, zagađenja, energetike i društva u kojem njeni likovi žive. U prvoj sezoni njega i Feđu Štukana veliki dio vremena gledali smo zajedno kao Midu i Ediba, druga ih razdvaja i svakom daje prostor da izgradi nove odnose i otvori druge dijelove vlastitog lika.
A upravo su obojica ove godine nominovani za AFA nagradu za najboljeg glavnog glumca u TV seriji, dok je Kotlina među pet nominovanih za najbolju TV seriju. O nominacijama je odlučivalo više od 800 filmskih i televizijskih profesionalaca iz regije, a druga dodjela AFA nagrada održava se od 23. do 25. oktobra u Porto Montenegru.
Za Lera ovo nije prvi put da je njegov rad u Kotlini prepoznat regionalno: za prvu sezonu osvojio je i Srce Sarajeva za najbolju epizodnu mušku ulogu u dramskoj seriji.
Pred ovogodišnju AFA dodjelu razgovarali smo s Borisom o tome koliko se Mido promijenio kroz dvije sezone, šta mu je krimi žanr dao kao glumcu, odnosu koji je izgradio s Feđom Štukanom i tome gdje se domaća televizijska produkcija nalazi danas. 
Za AFA nagradu nominovani ste za najboljeg glavnog glumca u TV seriji za ulogu Mide Zeca u „Kotlini“. Kada ste prvi put dobili lik Mide, jeste li već tada vidjeli prostor da on postane ovako kompleksan ili se taj lik za vas zapravo otvorio tek kroz drugu sezonu?
Ne bih rekao da lik Mide nije bio kompleksan od samog početka, više bih to postavio kroz zadatak koji sam morao obaviti u prvoj, a poslije u drugoj sezoni. Lik se naravno jeste otvorio više u drugoj sezoni, pogotovo “Privanti život”, kroz to je i sam zadatak postao kompleksniji, jer osim slučaja, odnosa sa Edibom, sada sam se morao baviti paralelno i tim segmentom Midinog života. I moram reći da sam uživao u svakoj sekundi snimanja.
Vi ste još na početku „Kotline“ govorili da vam je bila dječačka želja igrati u krimi-seriji koja se snima u Sarajevu. Nekoliko godina kasnije, šta vas je stvarnost tog projekta naučila o žanru što tada niste očekivali?
Da jeste, od kada sam klinac bio uvijek sam obožavao filmove, a pogotovo detektivske trilere. Kao tinejdžer sam sam u svojoj sobi rekreirao neke od omiljenih scena iz filmova koje sam gledao, igrao se i uživao beskrajno. A onda mi se nakon 15 godina karijere otvorila šansa da se i za stavrno “igram” detektiva. Tako da dječački san se ostvario i jako sam sretan i ponosan da sam imao šansu biti dijelom prvog projekta ove vrste kod nas. Stvarnost projekta me naučila, više potvrdila ono što sam znao i očekivao, a to je da su pripreme, a onda i samo snimanje bili jako zabavni i inspirativni.
Za mene kao glumca je uvijek jako važno imati reditelja koji zna šta hoće, a Danis je uvijek upravo to, tako da koliko god da je žanr sam od sebe za mene, za sve nas bio nov i izazovan, uz njegovo vodstvo smo lako i vrlo brzo pronašli zajednički jezik i snimali punom parom, bez velikih prepreka. 
Domaća televizijska produkcija je posljednjih godina počela izgledati dosta ambicioznije nego prije. Osjećate li kao glumac da su se zajedno s produkcijom promijenile i vrste likova koje danas dobijate?
Snimale su se serije kod nas i prije, ali ne na ovom nivou, tako da, da, tačno je to što kažete da televizijska produkcija jeste postala ozbiljnija i počela da prati trendove koji u svijetu postoje već dugo. Ne znam koliko je zaozbiljavanje produkcije uticalo na likove koje dobijam da igram, više bih rekao da tu važniju ulogu igra iskustvo i godine u kojima sada jesam.
Imao sam sreću da sam svoju karijeru gradio postepeno, što u pozorištu, što na filmu i to mi je omogućilo da prođem kroz dosta faza u glumačkom razvoju do sada, dalje ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati, iskreno se nadam na bolje, mada trenutno nije takva slika. Opet smo se vratili dosta godina unazad, snimanja su rijetka, jedan ili nijedan film, serija godišnje, ali kako sam optimista po prirodi, nadam da je i ovo faza koja će brzo proći, jer željni smo dobrih projekata, spremni kao zapete puške, a ni ideja ne nedostaje. 
Feđa Štukan je također nominovan za najboljeg glavnog glumca za „Kotlinu“. Kada dva glavna lika nose isti svijet, koliko se dobar dio vlastite izvedbe zapravo gradi kroz partnera preko puta vas?
To je jedan od stubova našeg posla, partnerska igra, saradnja. Bez odnosa nema vas kao lika, mislim tako je i u životu, odnosi nas grade. U prvoj sezoni Feđa i ja smo imali dosta skupa i jako uživali gradeći taj odnos, i baš to je nešto na što sam se jako naslonio pogotovo u prvoj sezoni, gdje sam sve što Mido radi gledao kroz prizmu odnosa između njih dvojice. Druga sezona nas je malo razdvojila, i dala nam šansu da samostalno gradimo druge odnose, u čemu sam uživao naravno, ali isto tako postojala je mala doza tuge što ne dijelimo kadar više, znam da i Feđa isto osjeća iako to nikada ne bi priznao :)). Držim fige da se desi treća sezona koja bi nas ponovo spojila.
AFA nagrade okupljaju film i televiziju iz više zemalja regije, a ove godine „Kotlina“ ima nominacije i za seriju i za više glumačkih kategorija. Šta vam znači da upravo jedna bh. serija ulazi u taj regionalni razgovor kao ravnopravna produkcija, a ne samo kao „domaći uspjeh“?
Znači naravno puno, da se naš trud i talenat prepoznao, cijeni i van “domaćih okvira”. Naš film to odavno radi, a evo sada i serije.
Već je neko vrijeme domaća televizijska produkcija ravnopravna u regiji a i šire. Naše serije se prikazuju u dosta zemalja regije, a dostupne su i na streaming platformama poput HBO i sličnih, već su bile nominirane i osvajale nagrade na sličnim događajima, tako da nije izuzteak ni ova godina na AFA nagradama gdje smo nominirani u svim kategorijama kroz nekoliko projekata, ne samo Kotlina. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
