TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.9.2021.
Festival Dokumentarnog Filma AJB DOC će okupiti čak 23 odabrana filma u sklopu svog četvrtog izdanja.
Moći ćete pratiti čak 8 regionalnih premijera, 5 bh. premijera, 6 svjetskih premijera i tri posebne projekcije.
Pomno odabrana selekcija najboljih svjetskih i regionalnih dokumentarnih filmova na četvrtom izdanju AJB DOC-a vraća se u kinosale, a prilagodili su i Festival tako da bude dostupan svima, online i to bez plaćanja.
Pozitivno iznenađenje bila je i činjenica da se broj prijava dokumentarnih filmova nije smanjio radi pandemije, nego je AJB DOC festival dobio čak 300 prijava, od kojih je odabrano njih 23.
Foto: Zejneb Musić
Našu pozornost posebno je privukla i suradnja između AJB DOC-a i Alme Mirvić koja stoji iza dizajna ovogodišnjeg službenog cekera festivala.
Priča je pokrenuta ove godine, nakon što su iz tima AJB DOC Festivala vidjeli objavu osnivačice brenda gdje je pokazala kako je od velikog platna reklamne folije prošlogodišnjeg AJB DOC Film Festivala kreirala lijep ruksak.
Obzirom da je reciklaža i briga o okolini jedna je od filozofija AJB DOC, u suradnju s Almom su od reciklaže promo materijala napravili cekere i torbe za laptope.
Alma Mirvić, osnivačica male radionice ekoloških inovacija ekotvorine.ba
Upravo smo s Almom razgovarali o ovom cekeru koji spaja estetiku, očuvanje okoliša i praktičnost u jedan artikl koji ćemo rado nositi.
Više otkrijte u nastavku.
Kako biste opisali sebe u tri riječi:
Optimista, radoznala, impulsivna.
Foto: Zejneb Musić
Kako je tekao vaš razvojni put do danas?
U akademskom smislu, diplomirala sam francuski jezik i književnost i poslije toga magistrirala na interdisciplinarnom postdiplomskom programu gdje sam se u tezi bavila zakonodavstvom u oblasti zaštite okoliša i vezanim integracijama u EU u tom pogledu.
Foto: Zejneb Musić
To je predstavljalo moj svojevrsni „ulazak“ u temu zaštite okoliša 2005. godine. U poslovnom smislu, kroz posao u međunarodnim organizacijama sam se bavila projektima zaštite okoliša i sarađivala sa brojnim ekološkim udruženjima unutar i van Bosne i Hercegovine.
Radeći u Austriji sam se susrela sa uređenijim sistemom razdvajanja kućnog otpada i tretiranju otpada kao resursa, a ne kao smeća.
Navike koje sam tamo usvojila sam nastavila u što većoj mjeri praktikovati i u svom životu kod kuće u BiH.
Foto: Zejneb Musić
Što je bila inspiracija za dizajn ruksaka i koliko je trajala sama izrada?
Moram priznati da sam prvi AJB DOC baner našla krajem jeseni prošle godine na uličnoj hrpi smeća u jednoj sarajevskoj ulici, odnijela ga na pranje i pregledala zbog oštećenja.
Crna boja je vrlo praktična i atraktivna, a i sam logo je vrlo dopadljiv i upečatljiv.
Foto: Zejneb Musić
S obzirom da su marketinški baneri napravljeni od PVC folije koja je vodootporna, ali i izuzetno kruta i zahtjevna za rukovanje u smislu lomljenja i savijanja, razmišljala sam o dizajnu koji bi bio izvediv u smislu krojenja. Zatim, dizajn je integrisao impregnirani materijal kako bi imali što kvalitetniju zaštitu, a da pritom imamo i dovoljno prostora za laptop i male džepove kojima lako pristupamo.
Foto: Zejneb Musić
Sam ruksak sam i sama nosila i testirala tokom zime i na kiši. Fotku ruksaka sam objavila na instagram profilu @ekotvorine.ba, i evo u ovoj godini ekipa AJB DOC je vidjela tu fotku i javila mi se radi saradnje, što me izuzetno obradovalo. Ovakav potez pokazuje odgovoran odnos prema resursima i otpadu i nadam se da će ekipa koja stoji iza AJB DOC uvesti još više ekološki prihvatljivih praksi u svoj rad.
Foto: Zejneb Musić
U prvoj iteraciji ruksaka nije bilo dodatnog skrivenog džepa, pa sam to sa majstorom tašnarom uradila u drugoj verziji jer je imalo smisla dodati skriveni džep u kojem možemo brzo dohvatiti nešto što nam je potrebno, bez da otvaramo cijeli ruksak.
Foto: Zejneb Musić
Za izradu jednog ruksaka koji je u potpunosti osmišljen i skrojen potreban je jedan dan.
Koji je po vama prvi korak koji svi možemo napraviti za ekološki svjesniju svakodnevnicu?
Najvažnije je početi od sebe i postepeno uvoditi zdravije i za prirodu poštednije navike. U svakom segmentu našeg života, trebamo i možemo unijeti promjene koje će se pozitivno odraziti i na kvalitetu našeg života ali i umanjiti naš ekološki otisak. Promjene treba uvoditi svjesno i postepeno da bi one zaista postale dio našeg životnog stila i izbora.
Foto: Zejneb Musić
Na primjer, godinama je u smislu smanjenja otpada važila krilatica „reduce-reuse-recycle“ a ona je danas proširena na „refuse“ – odbijanje kao prvi korak, te zatim i korak „rot“ – kompostiranje, kao važan segment o kojem treba razmisliti kako bi što manje zagadili prirodu i biološki otpad zasebno tretirali.
Foto: Zejneb Musić
Pa tako, trebamo praktikovati svakodnevne afirmacije „Neću kesu – imam ceker “, a pogotovo kada smo u cafeima ili restoranima „Neću slamku!“.
Osim toga, tekstilni otpad predstavlja rastući segment otpada svugdje u svijetu i posebno za nas žene, bilo bi korisno da svjesno razmislimo o iskoristivosti svega u našim ormarima, doniranju odjeće ili prekrajanju u nešto drugo ili popravljanju stvari, da ih ne šaljemo na deponiju.
Foto: Zejneb Musić
Što je inspiracija za dizajn cekera i torbi za laptope koji će biti predstavljeni na AJB DOC Film Festivalu ove godine?
Inspiracija je svakako upotrebljivost u svakodnevnom životu i praktični dizajn. Na primjer, sve torbe cekeri imaju impregniranu podstavu tako da je lako za održavanje, kao i džep sa rajsferšlusom gdje možemo držati novčanik, mobitel i ključeve umjesto da ih rovimo po dnu torbe.
Foto: Zejneb Musić
Torbe za laptope mogu se otvarati i zatvarati na obje strane, umjesto samo na jednu, što je praktičnije.
Foto: Zejneb Musić
Kako, gledajući iz vašeg iskustva, svatko od nas može smanjiti otpad?
Ako razmislimo samo o količini otpada kojeg proizvodimo, kao pojedinci ili u domaćinstvima, samo u tom segmentu možemo smanjiti količinu plastičnog otpada tako što ćemo:
***
AJB DOC Festival traje od 10.9.2021. do 14.9.2021., a više detalja otkrijte klikom OVDJE.
***
Tekst: Bonjour.ba
Foto: Zejneb Musić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Jedan crveni tepih, filmska imena iz cijele regije i naš mikrofon spreman za pitanja koja ne završavaju uvijek očekivanim odgovorima. Evo koga smo sve uhvatili na Adriatic Film Awards.
Na crvenom tepihu vrijeme ima malo drugačiju vrijednost. Nekoliko minuta između fotografisanja i početka ceremonije često je sve što imate da nekoga pitate o filmu, nominaciji ili nečemu što nema nikakve veze s večerašnjim nagradama.
Mi smo odlučili iskoristiti baš te minute.
Drugo izdanje Adriatic Film Awards okupilo je u Porto Montenegru glumce, reditelje, scenariste, producente i druga poznata lica regionalne filmske i televizijske scene. Na jednom mjestu našli su se autori filmova „Yugo Florida“, „Paviljon“, „Majka“, „Svadba“ i „DJ Ahmet“, kao i ekipe serija „Kotlina“, „Sram“ i drugih nominovanih ostvarenja. 
A dok su se gosti pripremali za ceremoniju dodjele nagrada, naša ekipa zauzela je svoju poziciju uz crveni tepih.
Zanimalo nas je šta za njih znači priznanje regionalne filmske struke, koje bi priče voljeli češće gledati na našim ekranima, ali i poneka filmska preporuka, neobična anegdota ili odgovor na pitanje koje vjerovatno nisu očekivali te večeri.
Od Jovana Marjanovića i Izudina Bajrovića do Borisa Lera, Elme Tataragić, Lamije Salihović i Igora Šeregija, evo šta smo saznali dok su se gosti pripremali za drugu AFA ceremoniju. 
S Jovanom Marjanovićem , direktorom Sarajevo Film Festivala, razgovor smo započeli pitanjem koje se tiče same ideje Adriatic Film Awards. S obzirom na to da se nagrade dodjeljuju tek drugu godinu, zanimalo nas je šta je regionalnoj filmskoj sceni nedostajalo prije njihovog pokretanja.
Jovan smatra da je ovakav događaj bio potreban i da već drugo uspješno izdanje pokazuje koliko je prostora bilo za njega. Ipak, naglašava da jedna ceremonija ne može riješiti sve izazove regionalne kinematografije. Ono što može jeste povezati filmske profesionalce i kroz glasanje kolega dodatno istaknuti ostvarenja iz prethodne godine. 
Takvo priznanje, kaže, publici daje svojevrsnu potvrdu kvalitete, ali filmovima i serijama može pomoći i na međunarodnoj sceni, gdje nastavljaju svoj put.
Zanimljivo nam je bilo kako je AFA opisao kao događaj „uvozno-izvoznog karaktera“, jer regionalne autore okuplja, ali njihove filmove istovremeno predstavlja i mnogo široj publici.
A na pitanje ima li favorite? Naravno da ima. Kao član Akademije već je glasao, ali imena nam nije otkrio. 
Borisa Lera na crvenom tepihu dočekali smo pitanjem o nominaciji za najbolju glavnu mušku ulogu u TV seriji „Kotlina“. Priznanje mu, kaže, znači već samom činjenicom da dolazi od kolega iz regije, ljudi koji poznaju njegov posao i s kojima se nema priliku često susretati.
„Nagrada je zabava, vidjet ćemo“ , rekao nam je uz osmijeh, naglašavajući da su mu ovakvi događaji vrijedni i zbog prilike da ponovo vidi kolege. A onda smo razgovor odveli malo dalje od nagrada. 
Pitali smo ga postoji li savjet koji je dobio na početku karijere, a koji nikada nije zaboravio. Prisjetio se da je za Bonjour.ba već jednom govorio o tome zašto se ne treba plašiti grešaka, pa nam je ovog puta odlučio otkriti drugi. Kao mladom glumcu, stariji kolega savjetovao mu je da nakon predstave ili snimanja uvijek uredno vrati odjeću onako kako ju je zatekao.
Razlog nije bio samo red, nego poštovanje prema ljudima koji rade iza scene.
„Mi svi zajedno, uključujući ljude iz garderobe i svih sektora, radimo za istu stvar.“
I dvadeset godina kasnije Boris se tog savjeta pridržava. Kaže da svoju odjeću i danas pažljivo složi nakon predstave. Jednostavna navika, ali prilično lijep podsjetnik na to koliko ljudi zapravo stoji iza jedne uloge. 
Za Lamiju Salihović večer Adriatic Film Awards bila je prilika za slavlje i prije nego što je dodjela počela. Kada smo je pitali koliko joj znači nominacija, dobili smo odgovor koji je možda najbolje opisao njeno raspoloženje.
„Za mene ova nominacija znači kao da sam već dobila nagradu. Ja sam svoju nagradu proslavila kada sam bila nominovana.“ 
Za nju je priznanje mnogo više od mogućnosti da kući ponese trofej. Istaknula je koliko joj znači što je imala priliku raditi s ljudima koji su je profesionalno oblikovali, na dva projekta i dva različita lika kroz koje je nastavila graditi vlastiti glumački izraz. Posebno nam je ostala njena rečenica da je tako dobila priliku razvijati se kao glumica „u snu koji nisam ni znala da sanjam“.
A kada smo je pitali za najbolji savjet koji je dobila tokom karijere, vratila se glumačkoj prisutnosti, važnosti trenutka i tome da igra ne smije postati puko analiziranje lika. Za kraj smo imali i jedno malo provokativnije pitanje: koji je njen filmski red flag ?
Odgovorila je bez mnogo razmišljanja. Film u kojem se ništa ne događa, a gluma je tu samo radi glume. Za Lamiju su situacija, sukob, iskrenost i prisutnost glumaca ono što filmskoj priči daje život. 
Izudina Bajrovića ove godine na AFA nismo sreli u ulozi nominovanog glumca, nego prezentera nagrade za najbolju glavnu mušku ulogu na filmu. A kada smo ga pitali kako se osjeća zbog te uloge, iznenadio nas je odgovorom da mu je možda čak i draže što će priznanje uručiti kolegi.
„Osjećam se ljepše nego da sam ja nominiran.“ 
Kako nam je objasnio, svih pet nominovanih glumaca ostvarilo je izuzetne uloge i iskreno se raduje prilici da nekome od njih uruči priznanje. Pokušali smo saznati ima li barem jednog favorita, ali Izudin nije želio izdvojiti nikoga. Za njega su svi bili jednako vrijedni priznanja.
A kada smo ga pitali koju bi nagradu dodao među postojeće AFA kategorije, nije predložio novu glumačku ili filmsku kategoriju. Umjesto toga, nagradu bi dodijelio organizatorima, upravo zbog prilike da se filmski profesionalci iz različitih zemalja ponovo okupe.
Jer, kako nam je rekao, ovakvi susreti imaju posebnu vrijednost za ljude koji se bave istim poslom, bez obzira na sve njegove lijepe i manje lijepe strane. 
S Elmom Tataragić smo se već susreli kroz naš raniji Bonjour.ba intervju, u kojem smo razgovarali o filmu „Majka“ Teone Strugar Mitevske i njenom scenarističkom radu. Ovog puta sreli smo je na AFA crvenom tepihu, gdje je „Majka“ bila među nominovanim ostvarenjima.
Kada smo je pitali koliko joj znači nominacija, odgovor je odvela prema nečemu što se možda rjeđe spominje kada govorimo o filmskim nagradama: samoj prilici da se kolege susretnu. Istaknula je koliko joj znači što filmski autori imaju prostor da se vide, razgovaraju i provedu vrijeme zajedno izvan svojih svakodnevnih profesionalnih obaveza. 
A zatim smo joj postavili pitanje koje je posebno zanimljivo s obzirom na njenu profesiju. Kada bi mogla dodati jednu kategoriju na Adriatic Film Awards, šta bi odabrala?
„Uvijek još jedna kategorija za scenarij za televizijsku seriju.“
Kratak odgovor, ali sasvim konkretan prijedlog za buduća izdanja nagrada, posebno kada znamo koliko regionalna televizijska produkcija posljednjih godina raste. 
Igora Šeregija na crvenom tepihu dočekali smo prije nego što je „Svadba“ osvojila prvo AFA priznanje za izuzetan uspjeh u kino distribuciji. I dok su se ostali gosti pripremali za dodjelu postojećih kategorija, mi smo ga pitali koju bi nagradu on dodao na listu.
Njegov izbor? Najbolji filmski par.
A pobjednike je već imao spremne: Renea Bitorajca i Dragana Bjelogrlića, glumački dvojac iz „Svadbe“. Nakon toga zanimalo nas je ima li neki filmski red flag , nešto što mu smeta čak i kada je riječ o vlastitom filmu. 
Igor je izdvojio trajanje. Kako nam je objasnio, želio je da „Svadba“ traje 90 minuta, ali je konačna verzija završila na otprilike 96.
Dakle, čak i film koji je privukao toliko pažnje i osvojio nagradu za uspjeh u kinima, za vlastitog reditelja ima jednu malu manu: šest minuta više nego što je planirao. 
Od razgovora o nominacijama i budućnosti regionalnog filma do onih spontanih odgovora koje nismo mogli unaprijed isplanirati, ovogodišnji crveni tepih donio nam je još jednu malu kolekciju filmskih priča.
Neke smo sagovornike pitali o njihovim projektima, druge smo vratili omiljenim filmskim likovima, a bilo je prostora i za pitanja koja su na trenutak skrenula razgovor daleko od nagrada.
Sve to između fotografisanja, kratkih pozdrava i odlaska prema ceremoniji.
A ako nas pratite kroz naše festivalske priče, znate da mikrofon rijetko ostaje ugašen dugo. Sljedeći put možda se sretnemo pred nekom novom premijerom. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
