TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 2.3.2021.
Ljiljana Janković i Dragana Nešković dvije su poduzetnice iz Bijeljine koje vode društveno orijentirano poduzeće koje se bavi uzgojem organskog voća i povrća.
Na plantažama na kojima se proizvodi sva hrana prednost u zapošljavanju imaju osobe koje pripadaju marginaliziranim kategorijama društva.
Ono što Agro Plan dodatno čini posebnim na tržištu, upravo je činjenica da njihov tim marljivo radi na unaprjeđenju proizvodnje, kao i da posjeduju certifikate koji potvrđuju organsko porijeklo njihovih proizvoda.
Koncetrirani su na krajnjeg korisnika te kvalitetu prehrambrenih navika, a obzirom da smo sada, više nego ikada ranije svjesni važnosti zdravih navika, ovo je adresa na kojoj možete poronaći svježe, sezonsko i kvalitetno povrće/voće.
Jedini su brend na području Bijeljine koji proizvodi i organsko voće i povrće, a u sklopu #FEELGOODintervjua otkrili su nam kako je započela njihova priča te kako i sami možete naručiti njihove proizvode.
***
Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?
Preduzeće D.O.O “AGRO-PLAN” osnovano je u decembru 2017. godine od strane Udruženja građana za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“. S obzirom na to da u Bosni i Hercegovini nije usvojen zakon kojim se definiše osnivanje i položaj socijalnih preduzeća, „AGRO-PLAN“ je osnovan kao klasično društvo sa ograničenom odgovornošću. Socijalni karakter preduzeća se prije svega ogleda u tome da prednost pri zapošljavanju imaju osobe koje pripadaju marginalizovanim kategorijama društva (Romi, osobe s invaliditetom, žene žrtve nasilja, itd.). Shodno tome, možemo reći da je osnovna misija preduzeća „AGRO-PLAN“ da kroz proširenje svojih kapaciteta omogući da što veći broj pripadnika romske nacionalne pripadnosti i drugih ranjivih kategorija društva dobije priliku da stekne radno iskustvo i odgovarajuće obuke koje će im omogućiti lakše uključivanje na formalno tržište rada i sticanje redovnog prihoda.
Ljiljana Janković i Dragana Nešković
Treba spomenuti da je od samog početka preduzeće usmjereno ka proizvodnji i distribuciji zdravstveno bezbjedne organske hrane. S tim u vezi najveći poslovni izazov sa kojim smo se susreli na samom početku poslovanja jeste razvijenost tržišta organskih proizvoda i svijest potrošača o konzumaciji zdravstveno-bezbjedne hrane. Tržište organskih proizvoda kod nas još uvek nije dovoljno razvijeno, iako je posljednjih godina organska proizvodnja imala značajan porast. Svijest potrošača je takođe počela da se mijenja i raste i to prvenstveno u velikim gradskim sredinama gdje je ponuda organskih proizvoda i najveća. Međutim svjesni smo činjenice da svijest potrošača o konzumaciji organske zdravstveno bezbjedne hrane i dalje nije na zavidnom nivou te da je njihovo povjerenje u organske proizvode nije u velikoj mjeri zastupljeno. Stoga, kako bismo dijelom savladali sve izazove sa kojima smo se susreli, pokrenuli smo proces sertifikacije naše organske proizvodnje kao jedini vid garancije da su naši proizvodi uzgojeni bez štetnih hemikalija. Proces sertifikacije smo započeli kod ovlaštene sertifikacione kuće koja djeluje na području Bosne i Hercegovine pod nazivom Organska kontrola.
Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?
Naš brend bismo mogli opisati kroz riječi: visokokvalitetno, organsko i zdravstveno-bezbjedno. Upravo su ovo tri vrijednosti kojima se vodimo u našem poslovanju i nastojimo da naše preduzeće bude prepoznatljivo po dugogodišnjoj tradiciji u proizvodnji zdrave i visokokvalitetne hrane na ovim prostorima.
Koji su proizvodi/usluge dostupne u sklopu vašeg brenda?
U okviru preduzeća, na zemljišnoj parceli, čija je ukupna površina 0,74 ha, organska proizvodnja se organizuje u tri plastenika površine po 500 m² i dijelom na otvorenom polju. Tokom godine je moguće organizovati dva proizvodna ciklusa: jesenja sjetva i proljetna sjetva. Jesenja sjetva podrazumijeva plasteničku proizvodnju lisnatog povrća poput zelene salate, rukole, špinata i mladog luka. Proljetna sjetva podrazumijeva proizvodnju plodovitog povrća poput paprike roge i babure, paradajza i cherry paradajza, patlidžana, krastavca, kao i mahunarki i kupusnjača.
Koncentrisani na krajnjeg potrošača i kvalitet ljudske ishrane nudimo:
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Moramo istaći da nam je svaki radni dan veoma dinamičan. Zavisno od perioda godine znamo koliki obim posla nas čeka te tome prilagođavamo svoje radne sate. Ali rutina koju ne mijenjamo godinama jeste da svakako radni dan započinjemo šoljicom jake kafe kako bismo probudile sva čula i pripremile se za nove poslovne izazove. Moramo reći da nam je taj dio dana veoma bitan i kako nam je godinama služio za punjenje baterija tako je i pomogao da bolje razumijemo jedna drugu i shvatimo navike i mišljenja koja se mogu razilaziti. Nakon toga, planiramo ostale aktivnosti i organizujemo radnike i poslove u poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivredna proizvodnja često ne trpi greške te se trudimo maksimalno ih izbjeći. Zavisno od sezone, razlikuju se i naše radne obaveze. Tako kada dođe proljeće ili jesen sve je usmjereno na pripremu zemljišta, biljaka i zaštićenog prostora za novi proizvodni ciklus dok tokom zimskih mjeseci, možemo malo i usporiti i zastati sa radnim aktivnostima. Nakon obavljenih poslova u poljoprivrednoj proizvodnji, veliki dio radnog dana nam prolazi u sređivanju dokumentacije, knjigovodstva i izmirenja finansijskih obaveza. Vrlo često nam upravo ovaj dio prolongira radni dan. Nakon obavljenih obaveza, poslije 16 časova možemo konačno predahnuti i posvetiti se porodici i sebi. Naš dio dana trudimo se da iskoristimo vrlo kvalitetno te da ga ispunimo pozitivnim mislima, energijom i lijepim trenucima.
Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?
Prema podacima koji se navode u godišnjem izvještaju Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, za 2017.godinu, na području FBIH postoji oko 70 organskih proizvođača dok je u RS identifikovano 26 organskih proizvođača, najviše u oblasti ljekovitog bilja i bobičastog voća. Prema podacima ovlaštene sertifikacione kuće iz Sarajeva, Organska kontrola, iz 2019.godine, broj registrovanih sertifikovanih organskih proizvođača na teritoriji BiH je 16 dok je 1 u procesu konverzije. Na teritoriji Bijeljine registrovana su svega 2 proizvođača od kojih se jedan bavi proizvodnjom organske aronije i drugog divljeg i kultivisanog bobičastog voća.
Pored ova 2 proizvođača registrovano je i naše preduzeće. Sektor organske proizvodnje u BiH ima dobre predispozicije, ali relativno mali broj organskih proizvođača, a količine proizvedene organske hrane u odnosu na konvencionalnu proizvodnju su još uvijek skromne. Djelatnošću našeg preduzeća stanovnici Bijeljine imaju mogućnost kupovine organskih svježih povrtlarskih proizvoda u neposrednoj blizini. Osim toga, potrošači imaju mogućnost i kupovine proizvoda direktno na mjestu proizvodnje gdje mogu dobiti korisne informacije o procesu organske proizvodnje i prednostima konzumacije organskih proizvoda. Pored toga što posebnost našeg brenda upravo čini to što nastojimo u velikoj mjeri doprinijeti zaštiti životne sredine i povećati svijest potrošača o konzumaciji zdravstveno-bezbjedne hrane, jeste i činjenica da je preduzeće usmjereno ka zapošljavanju osoba iz marginalizovanih skupina.
Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?
Većina osoba shvata definiciju neuspjeha veoma slično, ali je različito doživljavamo. Na samom početku smo bile svjesne da nas na kraju našeg puta može čekati i uspjeh, ali i njegov vječni protivnik neuspjeh koji se često pojavi kada najmanje očekujemo. Moramo priznati da, iako smo bile svjesne činjenice da naravno sve ne može biti idealno i teći onim tokom koji mi iscrtamo, bile smo nepripremljene na neke od neuspjeha koje smo imale. Loša strana poslovnog neuspjeha jeste što može uvući i emotivnu komponentu pa je borba sa njim još teža. Ali slušanje, razumijevanje, međusobna podrška, su nam pomogli da se izborimo sa svim neuspjesima koji su nas pokušali savladati. Iz svake borbe sa njim smo izlazile jače i motivisanije. Osim toga, misao koja nas je držala, vodila i nije dozvolila da odustanemo jeste to što naše odustajanje i pad dovodi do još većeg ranjavanja osoba iz marginalizovanih skupina stanovništva kojima smo posvetili svoje dane. Naš neuspjeh bi značio i njihov neuspjeh, kako u borbi za ostvarenje prihoda, tako i ostvarenju socijalno-društvene uključenosti.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?
Kao što smo spomenule, preduzeće Agro-plan od samog početka posluje sa idejom da se putem ulaganja prihoda nastalog od prodaje organskih proizvoda i usluga ispuni jasna društvena misija i rješavanje društvenih problema poput nezaposlenosti marginalizovanih skupina. Međutim šira javnost uglavnom ne razumije koncept socijalnog preduzetništva te naročito samog pojma organskih proizvoda gdje je potrebno organizovati posebne programe za podizanje svijesti. Zbog svega navedenog tokom našeg puta smo imale veliki broj izazova, ali i naučenih lekcija. Mnoge naučene lekcije su proistekle upravo iz naših padova. Oni su nas natjerali da naučimo da vladamo svojim mislima i emocijama. Shvatile smo da ukoliko dođemo u situaciju da su nam misli rasijane te dozvolimo da nas emocije savladaju reagovaćemo potpuno pogrešno na razne teške i stresne situacije koje nas posao nosi. Naučile smo da budemo jake, nepokolebljive, hladne glave i to nam je sigurno dalo prednost u našem poslu. Pored toga, postavile smo se da je naš um otvoren za nove ideje i nismo se plašile uvođenja novina. Jer shvatile smo da ukoliko prećutimo i zatvorimo oči na nove prilike, propustićemo mnoge mogućnosti za napretkom. Borba socijalnih preduzetnica je neprestana. Vodile smo se frazom jednog poznanika, koji je izjavio „Da sam u životu prihvatao odgovore koji sadrže NE i NE MOŽE, ne bih postigao sve ovo danas“.
Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?
Za proizvode iz Bosne i Hercegovine, društvo ima različita mišljenja, iskustva i poglede. U toku prošle godine uslijed pandemije virusa Covid-19 svakako je veći dio društva se okrenuo domaćoj proizvodnji i kupovini proizvoda iz domaćih radionica uslijed smanjenog obima uvoza proizvoda iz drugih evropskih država. Većina društva vjeruje i ubijeđena je da je „tuđe bolje“ i da u Bosni i Hercegovini ne postoje kapaciteti koji bi mogli za zadovolje potrebe stanovništva u pogledu kvaliteta i kvantiteta. Međutim, godina koja je iza nas je pokazala da zaista imamo kapacitete i da trebamo nastaviti ulagati u njih i usavršavati našu #BIH proizvodnju. Usavršavanjem proizvodnje i posvećivanjem veće pažnje kvalitetu proizvoda i bezbjednosti doprinijet ćemo jačanju preduzeća i većoj potražnji proizvoda. Pored jačanja svijesti društva treba spomenuti i uspostavljanje povjerenja među kupcima i potrošačima. Povjerenje između proizvođača i potrošača je glavna karika koja je često zapostavljena.
Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?
Moramo istaći da tokom godina poslovanja, teško smo nalazile vremena koje bismo posvetile nekoj literaturi koja nije za svrhu obrazovanja. Većina knjiga sa kojima se susrećemo i koje koristimo jesu iz stručne oblasti u kojoj poslujemo te možemo svakako izdvojiti nekoliko njih poput: Organski vrt- put do zdravlja, Organska poljoprivredna proizvodnja – osnove planiranja i analiza poslovanja, Organska proizvodnja – stanje i perspektiva, kao i knjige o preduzetništvu: Budi sam svoj mentor, Pobjednički stav-vaš put do osobnog uspjeha.
Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?
Dragana: Nakon završetka radnog dana, nastojim da svakako što kvalitetnije ispunim svoje vrijeme i posvetim se sebi i svojim voljenima. Uslijed mnoštva obaveza, tijelo i duša često djeluju iscrpljeno te nam je potrebno da misli prepustimo nekim ljepšim stvarima. Vrlo često biram šetnju kao način za punjenje baterija i kontrolisanja negativnih misli. Trudim se da svoje vrijeme odvojim i za sebe, ali i za osobe koje zauzimaju važno mjesto u životu. U društvu sa njima, smijehu i lijepom raspoloženju crpim energiju za novi radni dan.
Ljiljana: Svoje slobodno vrijeme provodim sa svojom porodicom i najmilijima. Supruga sam i majka dvoje djece, oni me dočekaju uvijek sa osmjehom na licu. Dovoljan je samo jedan njihov pogled i zagrljaj i koliko god da je dan bio naporan i težak, ostaje iza toga. Opuštanje uz muziku, druženje sa kolegama i prijateljima uz kafu i pozitivnu energiju, punim baterije i krećem ka novim radnim pohodima.
Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?
Marketing je vrlo bitan segment svakog poslovanja. Međutim, od mnoštva obaveza zapostavimo ovaj segment i ne shvatamo njegovu bitnost i neophodnost postojanja. Promocija je nešto što svakom poslovanju može uvećati vrijednost i predstaviti ga na način koji on zaista predstavlja. Realizujući medijsku promociju svakako da smo osjetili njegove vrijednosti. Pomogao nam je da društvo zastane i posveti dio svog vremena da čuje i zadrži informacije o onome što mi radimo i koji je naš osnovni cilj. Slušajući o našem poslovanju, mogućnostima, preprekama i uspjesima svakako da ih može postaknuti da pokrenu sopstveno preduzeće.
Što biste preporučili BONJOUR. čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?
Preporučile bismo im da razmisle duboko o tome koliko im znači njihov rad i posao. Šta on predstavlja za njih i za ostatak društva ? Kada izgovore to na glas shvatiće da taj osjećaj važnosti svog rada i preduzeća treba da podijele sa drugima! Jer šta nam predstavlja naš uspjeh ako ga ne možemo podijeliti sa drugima ? Zbog toga, budite svjesne svoje posebnosti i podijelite je sa ostatkom svijeta.
Više detalja o brendu Agro Plan i njihovim proizvodima saznajte na službenoj Facebook i Instagram stranici brenda.
***
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
Razgovarala: Dijana Ćavar
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
