Marko Fehér – ime iza androgrenosti    Prije više od tri mjeseca u Banja Luci na manifestaciji Fashion Fair mladi bh. dizajner imena Marko Fehér je predstavio svoju kolekciju. Vijest sama po sebi se ne bi ništa razlikovala od bilo kojeg drugog predstavljanja kolekcije da Marko nije na pistu poslao modele odjevene u komade namijenjene muškarcima. I ženama.

Androgeni stil uz kakav vežemo pojavu veličanstvene Tilda Swinton je Markov modni izričaj. Odjeća u nebojama, oštrih rezova koja zanimljivo ovija tijelo, bilo muško ili žensko je ono što je već na početku karijere Marka 'izdvojilo' iz mase i čime je privukao pažnju javnosti. Nas je zanimalo kako se jednom mladom dizajneru u Bosni i Hercegovini javila ideja i hrabrost da odmah na početku predstavi androgenu kolekciju, te što misli o komercijalizaciji koja je skoro pa neizbježna pojava na malim tržištima poput našeg.

Kada i kako si prepoznao da želiš ići u androgenom pravcu?

Estetika koja mene zanima, data tema kao fakultetski zadatak i inspiraciju koju sam iskoristio (film „Virdžina") jednostavno same po sebi su smjernice koje upućuju na androgenu modu. Film je taj koji me je najviše posticao da kolekcija krene u tom pravcu, ali i moja estetika.

Inspirira te unisex moda. Misliš li da sve što može obući žena, može odjenuti i muškarac, a da njegova pojava bude i dalje stilski zaokružena?

Naravno da ne, jer nisu baš sve stvari predviđene ni za žene . U sklopu moje estetike, koja je bazirana na minimalističkom pristupu dizajniranju, sve stvari bi mogli nositi kako muškarci tako i žene. Smatrate da Damir Urban nije stilski zaokružen? On je tip osobe za koje ja dizajniram, i volio bih da se on i slični njemu pronalaze u stvarima koje ja radim.

Kakvo je viđenje BiH modne scene gledano očima mladog dizajnera koji je na početku svoje karijere, ali koji ima pristup svim informacijama iz svijeta i koji rad počinje u vremenu live streaminga, blogera, instagramiranja i svega što nam pruža velik uvid u svjetsku modnu scenu?

U poređenju sa svjetskom modnom scenom, mi smo mali. Ali nije samo tako u modi, zapravo tako je u svim oblastima. Ima nekoliko ljudi koji zaista žele da nešto mijenjaju, tu ubrajam i vaš portal, koji se trudi da to sve približi svim građanima naše lijepe zemlje. Od dizajnera uvijek ističem rad Sarajevske dizajnerice Ljiljane Majkić, koja je zaista umjetnik, i žena koja zna svoj posao, te se trudi da se modna scena dovede na viši nivo. Svakako ovo 'cyber' doba nam omogućava da smo bliže svemu, da se poredimo i budemo u korak sa svjetskim dizajnerima i trendovima.

Rekao si da se nikada nećeš komercijalizirati. Hrabre riječi za nekoga tko je na početku karijere. Kakvi su ti planovi za daljnji rad i misliš li da će se njime razvijati androgeni stil kao pravac na BiH modnoj sceni?

Komercijalizaciju u kontekstu prilagođavanja novim trendovima zaista ne volim. Ali smatram da postoji itekako dobrih komercijalnih brendova, te da ću nekada imati priliku raditi za neke od njih. Ali smatram da mladi dizajneri, svi mi, ne smijemo da se sputavamo, i da svakako trebamo da imamo kolekcije koje nas predstavljaju u cijelosti, a ne forsirati nešto u što ćemo biti sigurni da će da se 'unovči'. Ja se nadam da se u tom smjeru neću zagubiti, te da ću uvijek predstaviti nešto iznutra, nešto što sam ja, a ne potrebe tržišta.  Što se tiče mog budućeg rada, ne želim da se sputavam i ograničavam, te da kažem da će to biti isključivo androgena moda. Prepustiti ću se, raditi ću po osjećaju, u zavisnosti od trenutnog stanja, raspoloženja, inspiracije pa kako bude. Možda uslijedi nešto isključivo ženstveno ili muževno. Ne znam, vidjeti ćemo šta nosi sutra. :)

Kolekcija Virdžina by Marko Fehér

Modeli : Miladina Grujić, Sunčica Banda, Milenko Blaženović, Dragan Knežević i Srđan Ćurlić
Fotograf: Dalibor Danilović

{gallery}2013_10/marko{/gallery}

Razgovarala: Ana Ćavar
Naslovna fotografija: Saša Savičić

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta