TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.3.2013.
Kolekcija koja je fotografirana ispod vode Sinoć je kroz koncept modne revije u Sarajevu dizajnerica Slađana Raič Galić predstavila svoju novu, i prvu cruise kolekciju. Već smo vam otkrili da su vizuali za kolekciju nastali ispod vode, pa smo tom prilikom pitali otkud ideja za takvom prezentacijom, na što nam je Slađana odgovorila- Volim uživati u više stvari istovremeno pa i onda ka
Možemo li reći da je ovo tvoja cruise kolekcija i da ćeš od sada izbacivati kolekcije sezonski?
Definitivno se može reći da je ovo cruise kolekcija, posebno prema mojoj definiciji (a to je - manja kolekcija vremenski sužena na kraći period nego što su to sezonske kolekcije i namjenjena ležernijim prilikama odmora i opuštanja). Što se tiče drugog djela pitanja - ne mogu Vam reći hoću li i kada početi izbacivati kolekcije sezonski. Moda je za mene igra, a ne industrija još uvijek. Volim ugoditi klijentima, izraditi nešto za svoj gušt... i, mada sam pomišljala i na izradu kolekcije koja će se proizvoditi u nekoliko primjeraka, veličina i boja, ali još uvijek limitirana, nisam se zasada odlučila na to. Dakle, ova kolekcija je drugačija od drugih po tome što se ne sastoji samo od unikata već i od komada koji se ponavljaju u određenim količinama – i vjerujem da će moje kolekcije ubuduće imati i taj dodatak jednostavnih, pristupačnijih i pomalo konfekcijskih modela. U kojim intervalima ću ih izbacivati uistinu ne znam...
Slađana nam je u razgovoru otkrila i da je nit vodilja kolekcije opušten, aktivan, spontan i veseo ljetni godišnji odmor u koji je, ako se mora, moguće uklopiti i poslovni sastanak i romantičnu večeru, ali i vjenčanje.
Kako je i spomenula na početku ovog teksta, na projektu su pored nje radili i fotografi Marino Brzac te Ranko Frka. Obojica s zavidim iskustvom u području podvodne fotografije prizanaju da su tek na ovom snimanju uvidjeli visoke kriterije koje modna fotografija postavlja ispred sebe.
Kada smo Marina pitali što je bilo najzahtjevnije na snimanju rekao nam je – Čim smo krenuli u snimanje nakon prvih nadvodnih sekvenci spustili smo se u more i s prvim pogledom u masku vidio sam da more i nije baš tako bistro kako smo se nadali, iako smo snimali oko Makarske gdje smo očekivali bistro i čisto more. U moru je bilo dosta suspenzije (malih čestica koje stvara ili plankton ili cvjetanje mora ili jednostavno podignute čestice s dna usljed djelovanja valova ili morskih struja...) koja uvijek otežava podvodno snimanje, dali govorili o videu ili fotografiju. Znao sam da će to biti najveći izazov u tom shootingu, što je na kraju i uvjetovalo nešto drugačiji položaj podvodne rasvijete, ali na kraju mislim da smo ipak uspijeli i tu prepreku savladati.
Da se ekipa na snimanju odlično slagala priznaje i fotograf Ranko koji je na našu zamolbu da nam u pet riječi opiše snimanje samo rekao - Uz veliki entuzijazam kreatora i modela, fotografski posao bio je igra!
Naravno, zanimalo nas je i kako su se djevojke osjećale u dizajnerskoj odjeći ispod vode, pa nam je tako Vedrana Vuković iz FreeStyle agencije priznala da je iskustvo bilo nezaboravno, Ivona Vranaričić je priznala da ju je ideja snimanja doslovno 'ostavila bez daha' i da je obzirom da se bolje snalazi iznad vode jer se aktivno bavi plivanjem, s dozom straha prihvatila ponudu, a danas joj je to, kaže, jedno od najdražih iskustava u modelingu. Sasvim drugi strah je imala Sanja Zajec koja se pak profesionalno bavi ronjenjem, ali modeling je posao u koji do ovog snimanja nije zalazila, no dizajnerica i fotografi priznaju da se odlično snašla.
Rezultat ove vrijedne male i optimistične ekipe pogledajte u galeriji u kojoj premijerno predstavljamo vizuale cruise kolekcije by Slađana Raič Galić. Uživajte!
{gallery}2013_03/gpk{/gallery}
A.P.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
