TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.6.2013.
Odjeća koja je inspirirana glazbenim instrumentima Na nedavno održanom Banja Luka Fashion Fairu jedno dizajnersko ime je ostavilo jak utisak na sve posjetitelje zbog neobične kolekcije koju je predstavila. Radi se o dizajnerici Ljiljani Majkič, ljubiteljici neobičnih formi i spajanja nenosivog s nosivim. Kada smo ju pitali kada je nastala kolekcija naziva NA FETE, Ljiljana nam je odgovorii
Spomenuli ste Fashion Band. Dakle pri stvaranju ove kolekcije inspirirali su vas glazbeni instrumenti?
Ova kolekcija nije samo formalistički inspirisana instrumentima. U širem kontekstu ona je inspirisana muzikom, a u formalnom izrazu čak i interpretira instrumente. Formom koja je složena i kompleksna, ona odudara od standardnih normi i uspješno odgovara na pitanje kako spojiti nosivo s nenosivim. Moje kolekcije imaju zajedničku crtu u težnji da im dam scenski karakter, kombinujući kostimski dizajn i 'ready to wear' koncept, a u formi zelim da bude naglašena skulpturalnost.
Forma je možda element koji najviše karakterizira vaš rad. Koliko je potrebno da ovakva kolekcija nastane i kako birate modele od kojih stvarate ovakve kreacije?
Iako bi se po složenosti forme kolekcija mogla svrstati u red vioke mode, ipak je u krojnom rješenju vrlo, reklo bi se, jednostavna. Osnovna ideja je bila spajanjem jednakih dijelova doci do neobičnog kroja, s ciljem stvaranja nosivih modela. Upravo zato kolekcija nosi naziv NA FETE . Zbog svega navedenog koristila sam materijale koji su prirodni, a neki imaju i sloj impregnacije, čime je omogucen željeni formalni izraz. Često me oblik koji želim postići vodu pri odabiru materijala. Obzirom na kompleksnost forme izrada je trajala bar tri mjeseca. Moram naglasiti da je head piece potpuno uozbiljio cijeli outfit. Naravno to nisu bile nikakve kape, kao što mediji objavljuju, nego vrlo neobični obodi za šešire, koji su ručno izrađeni.
Kako naši čitatelji mogu doći do tvojih kreacija?
Inače moje kreacije se već nalaze u prodaji u tržnom centru Roses Fashion Outlet, Sv. Kriz Zacretje (Hrvatska ) u butiku FASHION & ART, koji je na pola puta Zagreb - Maribor ili preko moje fun stranice na Facebooku „LJiljana Majkic clothing“, a uskoro nadam se i u Splitu.
Jako mi je žao sto Vaš portal nije bio na vrijeme obaviješten o dešavanju na Banja Luka Fashion Fair, što je inače bio običaj predhodnih godina, ali zato Vas pozivam da pratite moju izlozbu i reviju u Collegium Artisticumu u avgustu mjesecu. U pitanju je zimska kolekcija i izložba fotografija mojih radova, koja ce trajati i poslije Sarajevo Film Festivala. Datum nije jos tačno određen, ali mislim da je baš na početku SFF. Ja se već radujem našoj saradnji!
{gallery}2013_06/ljilja{/gallery}
A.P.
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
