INTERVJU: Stipe Filipović, jedan od četvorice najboljih svjetskih frizera

I naš suradnik od samog početka   Ovaj zanimljivi tridesetdvogodišnjak, škorpion u horoskopu za sebe kaže da je na prvom mjestu tvrdoglav i uporan, a onda optimističan, dosjetljiv, brutalno iskren i uvijek perfekcionist, a većinu ovih karakteristika smo i sami uvjerili kroz zajedničke projekte. Pored toga što radi u svom salonu u rodnim Grudama, Stipe je i potpredsjednik saveza frizera Bosne i Hercegovine, ali i potpisnik mnogih frizura kojima se divite na poznatim damama, bilo na ulici, na nekom tjednu mode ili na fotografijama editorijala. Sa Stipom smo sjeli na kavu, i pošteno ga protresli pitanjima kako bi vi mogli saznati što to on planira lansirati na tržište, što misli o domaćoj modnoj sceni i manekenkama, te nezaobilazno – koji su trendovi za nadolazeću sezonu?

Stipe, o Stipe... nije mi ugodno nimalo, znaš? Kako napraviti ozbiljan intervju sa osobom s kojom radiš već pet godina? :) Pa hajde, idemo po osnovama, može? Reci mi, kako si? Znam da si putovao za vikend, jesi li se stigao odmoriti?

Odkad nam je Ana postala sramežljiva!? :) Ma da, najjednostavnije je najbolje, jer ustvari znaš koje su mi bolne točke i gdje se krije prljavi veš. Odlično sam, već duže vremena nisam imao bolji godišnji odmor tako da su mi baterije još uvijek pune. Navikao sam na nomadski život - dok se vozim odmaram.

Inače, jako puno putuješ, većinom poslovno, a i imaš i salon tu u rodnim Grudama za koji znam da su svi termini uvijek popunjeni, odnosno bar budu kada se ja pokušam prošvercati na frizuru preko veze. Kako stižeš uskladiti to dvoje?

Dosta putujem, poslovno, ali s vremena na vrijeme dogodi se i privatno putovanje. Međutim poslovna putovanja su uvijek iscrpnija i zahtjevnija do te mjere da se znalo dogoditi da umjesto u Zagreb greškom krenem za Sarajevo! A što se tiče veze za frizuru - više i ptice na grani znaju da kod mene nema šverca, jednostavno posložio sam stvari tako, svaki klijent mi je isti i za sve vrijedi isto pravilo. Kad se hoće sve se može. Ne mogu reći da mi X puta ne bude teško to uskladiti, ali uvijek nekako uspijem u tome. U radnji mi je Anđa i desna i lijeva ruka, koja je preuzela dosta koordiniranja u poslu, tako da uz dobru organizaciju se može odraditi više nego što se može zamisliti.

Vidiš nikada te to nisam ranije pitala (hm, pa nije ni loše raditi intervju s tobom – ipak mogu nešto novo saznati :)), ali vjerujem da imaš planove u karijeri koji premašuju salon i idu korak dalje. Hoćeš li mi sada otkriti koji bi to planovi bili ili ćeš mi opet biti samozatajan?

Uvijek više volim pričati o prošlosti, ali da ne budem kao uvijek samozatajan reći ću jedan pravac kojem ću nastojati težiti. Naime, u zadnje vrijeme dosta radim na inovativnosti. Osmislio sam jednu tehniku kovrdžanja kose za samo 7 min. Zatim tehniku bojanja kose, koja damama omogućuje da istovremeno budu i plave i smeđe, te tehniku najlakše izrade ombre bojanja. Imam i ideju za jedan proizvod, koji ne postoji na tržištu, a ima kupca. Pa kad imam vremena još razrađujem strategiju. Uglavnom salon će uvijek biti tu, ali ja ću se vjerojatno više posvetiti inovativnosti.

Ok, ok, prestajemo razgovarati o planovima za budućnost, vratimo se sada malo par godina unatrag. Sjećaš se kada si mi javio da si bio među prva četiri mjesta na Keune International Meetingu 2009. koji je održan u Amsterdamu? Ostavio si iza sebe stiliste iz razvikanih zemalja poput Velike Britanije, Italije itd. Joj, kako sam tada bila ponosna, jesam li to ikada rekla? Nego, iako znam da je to samo jedna u nizu nagrada koje si osvojio, reci mi koliko one uopće utječu na tvoj rad?

Da, u tom trenutku to je bilo slatko iskustvo. Nije mala stvar naći se među četiri najbolja frizera na svijetu. Pametnom jednom dosta, no ja sam ponovno iduće godine ponovio svoju avanturu i ponovno sam bio na samom vrhu. Tako da sam prvi put sam dokazao da mogu daleko dogurati, a drugi put sam potvrdio da to nije bila luda sreća, već nagrada za sve one neprospavane noći, vrijeme i trud koji sam utrošio u svoju naobrazbu. Jedini sam frizer koji se na pobjednički tron penjao oba puta. Međutim kako je vrijeme odmicalo shvatio sam da i moja medalja ima dvije strane, tako da sam jako brzo osjetio onu drugu stranu i danas, kada sve saberem i oduzmem više negativnog nego pozitivnog sam dobio. Nažalost moj uspjeh nisu cjenili oni koji su najviše trebali cijeniti, ali ja sam ostao onaj stari nepredvidljivi Stipe koji uvijek teži  ići korak više.

Foto sessioni, video spotovi, izložbe, revije... sve su to događaji na kojima si radio i koji su sada iza tebe. Sada, pun iskustva reci nam što ti je najdraže od toga? Pripremati model za reviju ili pak za fotografiju?

Hm, pa sve ima svoje čari, zatjevno je i jedno i drugo, međutim priprema za fotografiju je drugačija i uvijek se može doraditi ako nešto krene kako ne treba, a kada cura kroči na pistu popravke nema... U svakom slučaju biram pripremu za fotografiju jer je situacija manje stresna.

Radio si i na nekima od prvih tjedana mode koji su organizirani u BiH. Kakva iskustva nosiš s tih 'početaka'? O kojim godinama tu govorimo i koliko su se stvari danas promijenile u odnosu na tad?

Uuuu što je to davno bilo. Ako se ne varam 2002. godine sam prvi put radio Fashion week Sarajevo i onda sam nakon toga šest sezona frizirao na SFW. Uglavnom samo pozitivna iskustva nosim iz tog perioda, a SFW je krivac zašto sam se zaljubio u Sarajevo. Tamo sam upoznao mnogo prijatelja, ali isto tako upoznao i radio sa imenima koja imaju uspješne karijere i danas haraju pistama. Ne mogu a da ne spomenem npr. Hrvaticu Jasminu Hdadghu, Crnogorku Ivanku Baničevi ili pak naše domaće cure kao što su Anita Polunić i Amra Silajdžić... Jednostavno raditi s takvim curama je bilo veliko zadovoljstvo i one su čisti dokaz da su veliki ljudi uvijek tako mali i skromni. Mislim da danas to sve dosta drugačije izgleda, nekako sve se svelo na neprofesionalizam... mislim strašno je to kada organizator preko razno raznih kanala traži cure koje će nositi revije i doslovno cure se s ulice dovedu na pistu. Ali i svatko danas svašta organizira , pa se i ne čudim što je situacija takva kakva je.

Što bi sada rekao za modnu scenu u BiH, a posebno za frizere i njihovo isticanje u modnim krugovima? Misliš da imaju prostora da se pokažu i dokažu?

U BiH postoje pokušaji modne scene. Ne damo se, ali ne polazi nam za rukom. Za nas frizere jako malo prostora se nađe, rijetki nas doživljavaju kao umjetnike. Međutim mi koji smo uporni ipak se izborimo za svoj kutak.

Idemo sada na tvoju omiljenu temu – manekenke. :) Dal' da te pustim da samo pričaš ili ipak da ti postavim neko konkretno pitanje? Hm... mislim da je bezbolnije da te ipak malo ograničim. Pošto si radio s više, i s manje razvikanim imenima iz cijele regije, možeš li nam reći gdje cure najviše griješe, a što rade dobro? 

Pazi, nekada su postojale manekenke, fotomodeli, hostese, starlete i posvuduše. Danas mi nije jasno kako netko može biti manekenka da nema ni 168 cm, a znamo da treba imati i koji centimetar više od tog. Zatim nikako da se pomire s tim da iznesu kreaciju najbolje što mogu, neovisno o tome sviđa li im se ta kreacija ili ne. Bogato se udaju, no i dalje uvijek ispliva pokoja cura koja zadovoljava kriterije i koja  se stvarno unese u posao i daje maximalne rezultate. To je užitak za vidjeti.