I naš suradnik od samog početka    Ovaj zanimljivi tridesetdvogodišnjak, škorpion u horoskopu za sebe kaže da je na prvom mjestu tvrdoglav i uporan, a onda optimističan, dosjetljiv, brutalno iskren i uvijek perfekcionist, a većinu ovih karakteristika smo i sami uvjerili kroz zajedničke projekte. Pored toga što radi u svom salonu u rodnim Grudama, Stipe je i potpredsjednik saveza frizera

Stipe, o Stipe... nije mi ugodno nimalo, znaš? Kako napraviti ozbiljan intervju sa osobom s kojom radiš već pet godina? :) Pa hajde, idemo po osnovama, može? Reci mi, kako si? Znam da si putovao za vikend, jesi li se stigao odmoriti?

Odkad nam je Ana postala sramežljiva!? :) Ma da, najjednostavnije je najbolje, jer ustvari znaš koje su mi bolne točke i gdje se krije prljavi veš. Odlično sam, već duže vremena nisam imao bolji godišnji odmor tako da su mi baterije još uvijek pune. Navikao sam na nomadski život - dok se vozim odmaram.

Inače, jako puno putuješ, većinom poslovno, a i imaš i salon tu u rodnim Grudama za koji znam da su svi termini uvijek popunjeni, odnosno bar budu kada se ja pokušam prošvercati na frizuru preko veze. Kako stižeš uskladiti to dvoje?

Dosta putujem, poslovno, ali s vremena na vrijeme dogodi se i privatno putovanje. Međutim poslovna putovanja su uvijek iscrpnija i zahtjevnija do te mjere da se znalo dogoditi da umjesto u Zagreb greškom krenem za Sarajevo! A što se tiče veze za frizuru - više i ptice na grani znaju da kod mene nema šverca, jednostavno posložio sam stvari tako, svaki klijent mi je isti i za sve vrijedi isto pravilo. Kad se hoće sve se može. Ne mogu reći da mi X puta ne bude teško to uskladiti, ali uvijek nekako uspijem u tome. U radnji mi je Anđa i desna i lijeva ruka, koja je preuzela dosta koordiniranja u poslu, tako da uz dobru organizaciju se može odraditi više nego što se može zamisliti.

Vidiš nikada te to nisam ranije pitala (hm, pa nije ni loše raditi intervju s tobom – ipak mogu nešto novo saznati :)), ali vjerujem da imaš planove u karijeri koji premašuju salon i idu korak dalje. Hoćeš li mi sada otkriti koji bi to planovi bili ili ćeš mi opet biti samozatajan?

Uvijek više volim pričati o prošlosti, ali da ne budem kao uvijek samozatajan reći ću jedan pravac kojem ću nastojati težiti. Naime, u zadnje vrijeme dosta radim na inovativnosti. Osmislio sam jednu tehniku kovrdžanja kose za samo 7 min. Zatim tehniku bojanja kose, koja damama omogućuje da istovremeno budu i plave i smeđe, te tehniku najlakše izrade ombre bojanja. Imam i ideju za jedan proizvod, koji ne postoji na tržištu, a ima kupca. Pa kad imam vremena još razrađujem strategiju. Uglavnom salon će uvijek biti tu, ali ja ću se vjerojatno više posvetiti inovativnosti.

Ok, ok, prestajemo razgovarati o planovima za budućnost, vratimo se sada malo par godina unatrag. Sjećaš se kada si mi javio da si bio među prva četiri mjesta na Keune International Meetingu 2009. koji je održan u Amsterdamu? Ostavio si iza sebe stiliste iz razvikanih zemalja poput Velike Britanije, Italije itd. Joj, kako sam tada bila ponosna, jesam li to ikada rekla? Nego, iako znam da je to samo jedna u nizu nagrada koje si osvojio, reci mi koliko one uopće utječu na tvoj rad?

Da, u tom trenutku to je bilo slatko iskustvo. Nije mala stvar naći se među četiri najbolja frizera na svijetu. Pametnom jednom dosta, no ja sam ponovno iduće godine ponovio svoju avanturu i ponovno sam bio na samom vrhu. Tako da sam prvi put sam dokazao da mogu daleko dogurati, a drugi put sam potvrdio da to nije bila luda sreća, već nagrada za sve one neprospavane noći, vrijeme i trud koji sam utrošio u svoju naobrazbu. Jedini sam frizer koji se na pobjednički tron penjao oba puta. Međutim kako je vrijeme odmicalo shvatio sam da i moja medalja ima dvije strane, tako da sam jako brzo osjetio onu drugu stranu i danas, kada sve saberem i oduzmem više negativnog nego pozitivnog sam dobio. Nažalost moj uspjeh nisu cjenili oni koji su najviše trebali cijeniti, ali ja sam ostao onaj stari nepredvidljivi Stipe koji uvijek teži  ići korak više.

Foto sessioni, video spotovi, izložbe, revije... sve su to događaji na kojima si radio i koji su sada iza tebe. Sada, pun iskustva reci nam što ti je najdraže od toga? Pripremati model za reviju ili pak za fotografiju?

Hm, pa sve ima svoje čari, zatjevno je i jedno i drugo, međutim priprema za fotografiju je drugačija i uvijek se može doraditi ako nešto krene kako ne treba, a kada cura kroči na pistu popravke nema... U svakom slučaju biram pripremu za fotografiju jer je situacija manje stresna.

Radio si i na nekima od prvih tjedana mode koji su organizirani u BiH. Kakva iskustva nosiš s tih 'početaka'? O kojim godinama tu govorimo i koliko su se stvari danas promijenile u odnosu na tad?

Uuuu što je to davno bilo. Ako se ne varam 2002. godine sam prvi put radio Fashion week Sarajevo i onda sam nakon toga šest sezona frizirao na SFW. Uglavnom samo pozitivna iskustva nosim iz tog perioda, a SFW je krivac zašto sam se zaljubio u Sarajevo. Tamo sam upoznao mnogo prijatelja, ali isto tako upoznao i radio sa imenima koja imaju uspješne karijere i danas haraju pistama. Ne mogu a da ne spomenem npr. Hrvaticu Jasminu Hdadghu, Crnogorku Ivanku Baničevi ili pak naše domaće cure kao što su Anita Polunić i Amra Silajdžić... Jednostavno raditi s takvim curama je bilo veliko zadovoljstvo i one su čisti dokaz da su veliki ljudi uvijek tako mali i skromni. Mislim da danas to sve dosta drugačije izgleda, nekako sve se svelo na neprofesionalizam... mislim strašno je to kada organizator preko razno raznih kanala traži cure koje će nositi revije i doslovno cure se s ulice dovedu na pistu. Ali i svatko danas svašta organizira , pa se i ne čudim što je situacija takva kakva je.

Što bi sada rekao za modnu scenu u BiH, a posebno za frizere i njihovo isticanje u modnim krugovima? Misliš da imaju prostora da se pokažu i dokažu?

U BiH postoje pokušaji modne scene. Ne damo se, ali ne polazi nam za rukom. Za nas frizere jako malo prostora se nađe, rijetki nas doživljavaju kao umjetnike. Međutim mi koji smo uporni ipak se izborimo za svoj kutak.

Idemo sada na tvoju omiljenu temu – manekenke. :) Dal' da te pustim da samo pričaš ili ipak da ti postavim neko konkretno pitanje? Hm... mislim da je bezbolnije da te ipak malo ograničim. Pošto si radio s više, i s manje razvikanim imenima iz cijele regije, možeš li nam reći gdje cure najviše griješe, a što rade dobro? 

Pazi, nekada su postojale manekenke, fotomodeli, hostese, starlete i posvuduše. Danas mi nije jasno kako netko može biti manekenka da nema ni 168 cm, a znamo da treba imati i koji centimetar više od tog. Zatim nikako da se pomire s tim da iznesu kreaciju najbolje što mogu, neovisno o tome sviđa li im se ta kreacija ili ne. Bogato se udaju, no i dalje uvijek ispliva pokoja cura koja zadovoljava kriterije i koja  se stvarno unese u posao i daje maximalne rezultate. To je užitak za vidjeti.

Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.

Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta.   



 

Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.  
 

- Atelje -  

Nakon 15 godina stvaralaštva, vaš brend ulazi u novu eru. Kada pogledate sve što ste do sada izgradili, od ateljea do velikih scenskih i regionalnih trenutaka, šta je bio znak da je vrijeme za novo poglavlje?

Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.

Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.



 

Da neko jedan dan nevidljivo prati rad u vašem ateljeu, koji trenutak bi ga najviše iznenadio u procesu nastanka nove kolekcije?

Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.




 

Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.

Vrhunski dizajn često počiva na odlukama koje publika nikada ne vidi. Koja je odluka u procesu izrade za vas najvažnija, iako možda na finalnom proizvodu djeluje gotovo neprimjetno?

Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu. 

No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 



 

-Arhiva-

Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.

Vaše kreacije nosile su mnoge poznate žene regionalne scene, svaka s potpuno drugačijim stilom i javnim izrazom. Kako u takvim saradnjama pronalazite ravnotežu između njihovog identiteta i vašeg autorskog potpisa?

Amina Hasanbegović:  Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom. 

Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.

Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.




 

Kada pogledate arhivu brenda, postoji li kreacija koja vas i danas odmah vrati u trenutak kada je nastajala?

Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.




 
 

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju. Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.



 

Da danas otvorimo arhivu brenda i biramo jedan komad koji bi mogao ponovo izaći pred publiku, ali u verziji nove ere, koji biste izabrali?

Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.

Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.

-Sljedeće poglavlje-

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju.   

Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.





 

Vaš rad je prepoznatljiv po odnosu između konstrukcije, ručnog rada i snažne siluete. Šta je u novoj kolekciji najjasniji znak promjene?

Amina Hasanbegović:  U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.





 

Nakon ove kolekcije, po čemu biste voljeli da publika prepozna novu fazu brenda Amina Hasanbegović?

Amina Hasanbegović:  Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.

Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic