TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.4.2014.
U susret f.ckinfine izložbi u Sarajevu Ako imate Facebook profil, onda vam zasigurno ne trebamo pretjerano pojašnjavati što je to točno jedna f.ckinfine ilustracija. Ukoliko to nije slučaj, pripremite se na otkriće koje će u vama istovremeno pobuditi sjetu, ljubav, melankoliju i sreću.Marko Prokić je mladić koji stoji iza ilustracija koje su u proteklih godinu dana doživjele popularn
U Sarajevu će se ove subote održati samostalna izložba ovog ilustratora, čiji rad hvali cijela regija. U susret izložbi porazgovarali smo s Markom koji nam je otkrio ima li tremu pred izložbu, svoj izvor inspiracije i kako uspijeva pomiriti svoj dnevni posao art direktora u jednoj marketinškoj agenciji s poslom kreiranja ilustracija koje su ga proslavile.
U tri riječi, tko je Marko Prokić?
Izrazito dihotomna ličnost.
U svijetu odraslih, ti si inženjer prometa koji radi kao art direktor u beogradskom uredu agencije McCann. U onom malo neozbiljnijem i slobodnijem, duhoviti i dovitljivi ilustrator čije radove obožavaju ljudi širom regije. Recimo da si Clark Kent svoje vrste. Je li katkad naporno živjeti tim dvostrukim životom?
U poslednje vreme sve više. Trudim se da ne razmišljam previše o tome, jer bih onda shvatio da ja vreme koje trošim zapravo i nemam.
Zašto baš „f.ckinfine“?
Više ni sam nisam siguran, znam da su ljudi uglavnom komentarisali lepotu... Uglavnom, radi se o potrebi ilustracije da ne bude samo lepa, nego upravo da najbolje ispriča priču zbog koje je nastala.
Tvoj najveći kompliment Beogradu zasigurno je kolekcija suvenira nazvana „Portret Beograda“, no voljela bih znati što najviše voliš u gradu u kojem živiš?
Najviše volim beogradsku noć. Nje verovatno nikada neće biti ni na jednom suveniru, ali je u većini mojih radova, na ovaj ili onaj način.
Osim Beograda, postoji li još koji grad u svijetu koji bi volio zvati svojim?
Ja sam rođen u Kragujevcu, i on je nekako, delom i nekada bar bio moj. Sve ostale koje sam video mogu čak i neizmerno voleti, ali se najviše obradujem kad se vratim u Beograd.
Melankolija, ljubav i mrzovolja savršeno su upakovani u tvoju hand lettering kolekciju kratkih emotivnih poruka nazvanu „Osam i trideset“. U njoj si se svojim obožavateljima u potpunosti ogolio, što ih je naposljetku natjeralo da se poistovijete s tobom i da te zavole. Jesi li očekivao takve reakcije?
Na početku je bilo bitno samo da ode od mene, da neko drugi vidi šta će s tim. Onda su ljudi počeli to da dele, čuvaju neke komade i prisvajaju ih i sve je dobilo jednu sasvim drugačiju dimenziju.
Od svoje tuge ne bježiš, nego se spremno hvataš s njom u koštac, oblikuješ u jedinstvene crteže i riječi, ukrašavaš uzorcima i linijama i šalješ natrag u svijet. Djeluje li to pomalo terapeutski?
Deluje utoliko što ga podelim. To i jeste i nije dosta, zavisi kako gledate na to.
U tvom svijetu, sreća je…
... kad se sam probudim u 11 i popijem u miru prvu jutarnju kafu.
Kako izgleda tvoja potraga za inspiracijom? Ili je možda ne trebaš tražiti, sama te pronađe?
Svede se na preživljene trenutke u toku dana. Nista više i ništa manje.
Nakon Beograda, Zagreba i Skoplja, i Sarajevo će za koji dan imati priliku uživo se upoznati s tvojim radovima. Hvata li te trema prije izložbi?
Ne znam da li se to zove trema... više neko zadovoljstvo što se vidim sa ljudima koji su sve vreme tu negde okolo, pričamo i gledamo se na neki drugi način.
Čujemo da spremaš izložbu koncipiranu na jedan posve drugačiji način od onog uobičajenog. Možeš li nam otkriti što o tome?
Probaću za beogradsku izložbu u junu, da reči, ove iste iscrtane, izmestim sa crnog kvadrata u prostor, da vidim kako će tamo živeti.
Rad Marka Prokića, koji ćete od ove subote moći pogledati u sarajevskom Deseenu, osim na Facebooku možete pratiti i putem njegove službene web stranice fuckinfine.net.
{gallery}2014_04/fckinfine{/gallery}
Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Facebook stranica f.ckinfine, citymagazine.rs
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.
Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.
Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala
Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.
Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama.
Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."
Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli?
Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje.
Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”
Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.
Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”
Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati.
A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”
Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni.
Tada sve sjedne na svoje mjesto.”
Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.
Nevena: "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”
Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.
Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”
Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.
Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."
Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”
Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.
A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"
Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.
Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
