INTERVJU: Marko Prokić, autor f.ckinfine ilustracija

23.4.2014.

U susret f.ckinfine izložbi u Sarajevu Ako imate Facebook profil, onda vam zasigurno ne trebamo pretjerano pojašnjavati što je to točno jedna f.ckinfine ilustracija. Ukoliko to nije slučaj, pripremite se na otkriće koje će u vama istovremeno pobuditi sjetu, ljubav, melankoliju i sreću.Marko Prokić je mladić koji stoji iza ilustracija koje su u proteklih godinu dana doživjele popularnost na Facebooku i Marku osigurale vojsku sljedbenika od gotovo 50.000 ljudi. U njegovim katkad duhovitim, katkad tužnim, ali bez iznimke šarmantnim dosjetkama, zasigurno ćete prepoznati osjećaje koji su univerzalni za svakog čovjeka. Osjećaje koji godinama bubre u svima nama Marko uspješno pretvara u ilustracije koje vas jednostavno tjeraju da pritisnete ono famozno "share" i podijelite to sa cijelom Facebook populacijom. Ili pošaljete u sandučić nekome koga volite. Ili objesite na zid usred dnevnog boravka.

U Sarajevu će se ove subote održati samostalna izložba ovog ilustratora, čiji rad hvali cijela regija. U susret izložbi porazgovarali smo s Markom koji nam je otkrio ima li tremu pred izložbu, svoj izvor inspiracije i kako uspijeva pomiriti svoj dnevni posao art direktora u jednoj marketinškoj agenciji s poslom kreiranja ilustracija koje su ga proslavile.

U tri riječi, tko je Marko Prokić?
Izrazito dihotomna ličnost.

U svijetu odraslih, ti si inženjer prometa koji radi kao art direktor u beogradskom uredu agencije McCann. U onom malo neozbiljnijem i slobodnijem, duhoviti i dovitljivi ilustrator čije radove obožavaju ljudi širom regije. Recimo da si Clark Kent svoje vrste. Je li katkad naporno živjeti tim dvostrukim životom?
U poslednje vreme sve više. Trudim se da ne razmišljam previše o tome, jer bih onda shvatio da ja vreme koje trošim zapravo i nemam.

Zašto baš „f.ckinfine“?
Više ni sam nisam siguran, znam da su ljudi uglavnom komentarisali lepotu... Uglavnom, radi se o potrebi ilustracije da ne bude samo lepa, nego upravo da najbolje ispriča priču zbog koje je nastala.

Tvoj najveći kompliment Beogradu zasigurno je kolekcija suvenira nazvana „Portret Beograda“, no voljela bih znati što najviše voliš u gradu u kojem živiš?
Najviše volim beogradsku noć. Nje verovatno nikada neće biti ni na jednom suveniru, ali je u većini mojih radova, na ovaj ili onaj način.

Osim Beograda, postoji li još koji grad u svijetu koji bi volio zvati svojim?
Ja sam rođen u Kragujevcu, i on je nekako, delom i nekada bar bio moj. Sve ostale koje sam video mogu čak i neizmerno voleti, ali se najviše obradujem kad se vratim u Beograd.

Melankolija, ljubav i mrzovolja savršeno su upakovani u tvoju hand lettering kolekciju kratkih emotivnih poruka nazvanu „Osam i trideset“. U njoj si se svojim obožavateljima u potpunosti ogolio, što ih je naposljetku natjeralo da se poistovijete s tobom i da te zavole. Jesi li očekivao takve reakcije?
Na početku je bilo bitno samo da ode od mene, da neko drugi vidi šta će s tim. Onda su ljudi počeli to da dele, čuvaju neke komade i prisvajaju ih i sve je dobilo jednu sasvim drugačiju dimenziju.

Od svoje tuge ne bježiš, nego se spremno hvataš s njom u koštac, oblikuješ u jedinstvene crteže i riječi, ukrašavaš uzorcima i linijama i šalješ natrag u svijet. Djeluje li to pomalo terapeutski?
Deluje utoliko što ga podelim. To i jeste i nije dosta, zavisi kako gledate na to.

U tvom svijetu, sreća je…
... kad se sam probudim u 11 i popijem u miru prvu jutarnju kafu.

Kako izgleda tvoja potraga za inspiracijom? Ili je možda ne trebaš tražiti, sama te pronađe?
Svede se na preživljene trenutke u toku dana. Nista više i ništa manje.

Nakon Beograda, Zagreba i Skoplja, i Sarajevo će za koji dan imati priliku uživo se upoznati s tvojim radovima. Hvata li te trema prije izložbi?
Ne znam da li se to zove trema... više neko zadovoljstvo što se vidim sa ljudima koji su sve vreme tu negde okolo, pričamo i gledamo se na neki drugi način.

Čujemo da spremaš izložbu koncipiranu na jedan posve drugačiji način od onog uobičajenog. Možeš li nam otkriti što o tome?
Probaću za beogradsku izložbu u junu, da reči, ove iste iscrtane, izmestim sa crnog kvadrata u prostor, da vidim kako će tamo živeti.

Rad Marka Prokića, koji ćete od ove subote moći pogledati u sarajevskom Deseenu, osim na Facebooku možete pratiti i putem njegove službene web stranice fuckinfine.net.