Pletenina i leptir mašne kao inspiracija    Maja Halilović je 28-godišnja Tuzlanka, čiji kreativni duh malo koga ostavlja ravnodušnim. Njena ljubav prema kreativnom izražavanju traje još od djetinjstva, a rezultirala je stvaranjem branda s njenim vlastitim imenom, koji posljednjih dana postaje sve prepoznatljiviji na domaćoj sceni.Maju opisuju kao osobu uvijek željnu novih znanja, velik

Leptir mašne su kroz godine postale sinonim izgleda kakav njeguju starija gospoda i osobe koje su prošle onu staru školu stila. Tvoje mašne su jedna posve druga priča. Kako je došlo do ideje da od klasika načiniš jedan buntovnički komad?

Kada spomenemo leptir mašne meni prvo pada na um Marlene Dietrich u filmu The Blue Angel (1930). Pada mi na pamet vrijeme dekadencije, igranja s rodnim ulogama, 1930-te kada su muškarci pokazivali svoj visoki status i moć kroz smoking odijela i leptir mašne. Noseći ih danas svom stilu dajete notu elegancije i sofisticiranosti ali i originalnosti te poručujete da želite da se istaknete. Kako ja sama nosim leptir mašne, potaknuta slabom ponudom, počela sam da ih dizajniram i izrađujem.




Jesu li tvoje mašne namijenjene ženama, muškarcima, ili na njih radije ne bi lijepila etiketu spola?

U prošloj kolekciji sam se orijentisala na leptir mašne koje mogu podjednako nositi i žene i muškarci. Dok u posljednjoj kolekciji ima momenata koji se pripisuju oba roda, više sam pažnje posvetila ženstvenijim detaljima. Ipak, ne usudim se kolekcije determinisati kao ženske, odnosno muške.


Kako to da su Jayne Mansfield, Mae West, Veronica Lake, Greta Garbo i druge dive zlatne ere Hollyooda, po kojima su nazvani modeli tvojih leptirki, postale glavne akterice u ovoj tvojoj modnoj priči?

S jedne strane, glumice zlatne ere Hollywood-a su predstavljale ultimativni glamur, dok su s druge dovodile u pitanje društvene norme oblačenja i ponašanja. A kao što sam i ranije naglasila, Marlene Dietrich je jedna od prvih žena koja je na filmskom platnu utjelovila leptir mašnu i začela pravac koji se u modnoj istoriji naziva appropriation of male attire. Dakle, sve je krenulo od Marlene Dietrich.

{gallery}2013_12/majah01{/gallery}


Osim što si maher u izradi leptir mašni, primijetili smo i da vješto barataš pletaćim iglama? Kada se rodila tvoja ljubav prema pletenini i vezu?

Od malena se učim svemu što mi dođe pod ruku. Tako sam načila da pletem i heklam sa samo sedam godina. Šivanje sam počela da učim u ranom tinejdžerskom dobu pošto je svaki moj odjevni predmet 'zahtijevao' nadogradnju. Vez sam naučila dosta rano, ali nije na mene ostavio utisak kao plet i šivanje. Najčešće pak koristim mašinski vez. Oduvijek me fascinirao ručni rad i sposobnost da sa samo dvije ruke stvorite korisne predmete za sebe i druge. Nisam prestala da učim. Želim da naučim raditi s drvetom; naučim rezbariti, izrađivati namještaj, izrađivati obuću...




Čuli smo kada se rodila Maja Halilović - osoba. Zanima nas kada si odlučila svoje ime pretvoriti u brand i tko ti je pomogao u tome?

Maja Halilović kao brend postoji tek malo više od godinu dana. Njegova realizacija je započela nedugo nakon što sam dobila nagradu za inovativan projekat iz fonda fondacijaCURE i Infohouse.


Slijedi neizbježno pitanje - što te inspirira? Glazba, knjige, filmovi?

Inspirira me apsolutno sve! Da, obožavam knjige, glazbu, umjetnost, ali najviše vremena provedem istražujući o novim tehnologijama, idejama koje su trenutno u razvitku. Inspirišu me materijali. Ja se prosto raznježim kada dodirujem materijale koji imaju kvalitetnu teksturu.


Svoje kreacije često prezentiraš kroz modne editorijale. Možeš li nam otkriti kako teče kreativni proces snimanja ovih fotki i s kim si dosad surađivala?

Svojim kreacijama dajem život kroz modne editorijale. Fotografijom oživljavamo pokrete, emocije, a i stvaramo iluziju i potičemo na maštanje. Imam tu sreću da otpočetka surađujem s izuzetno talentovanom Andreom Tešanović, koja sve moje ideje pretvara u divne editorijale. Također sam ostvarila suradnju sa fotografima Irfan Brković, Igor Tešanović, Mario Ilić.

{gallery}2013_12/majah02{/gallery}


Kakvi su tvoji poslovni planovi, možemo li očekivati neke novitete u potpisu Maja Halilović Dizajn?

Moji planovi su da radim što više, da širim posao. Moj san je bio da moj rad vide ljudi u Londonu i gle, moje mašne su tamo odnedavno u prodaji! Trenutno pripremam novu kolekciju i editorijal koji izlazi prije nove godine.


Osim u MODAMO.kreARTiva Concept Storeu, kako kupci mogu doći do tvojih kreacija?

Pored MODAMO.kreARTiva Concept Storea, kupci mi se mogu obratiti preko web stranice http://majahalilovic.com/ i stranice na facebook-u: https://www.facebook.com/MajaHDizajn kao i na mejl [email protected].


Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Mario Ilić, Irfan Brković

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta