TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 25.12.2013.
Pletenina i leptir mašne kao inspiracija Maja Halilović je 28-godišnja Tuzlanka, čiji kreativni duh malo koga ostavlja ravnodušnim. Njena ljubav prema kreativnom izražavanju traje još od djetinjstva, a rezultirala je stvaranjem branda s njenim vlastitim imenom, koji posljednjih dana postaje sve prepoznatljiviji na domaćoj sceni.Maju opisuju kao osobu uvijek željnu novih znanja, velik
Leptir mašne su kroz godine postale sinonim izgleda kakav njeguju starija gospoda i osobe koje su prošle onu staru školu stila. Tvoje mašne su jedna posve druga priča. Kako je došlo do ideje da od klasika načiniš jedan buntovnički komad?
Kada spomenemo leptir mašne meni prvo pada na um Marlene Dietrich u filmu The Blue Angel (1930). Pada mi na pamet vrijeme dekadencije, igranja s rodnim ulogama, 1930-te kada su muškarci pokazivali svoj visoki status i moć kroz smoking odijela i leptir mašne. Noseći ih danas svom stilu dajete notu elegancije i sofisticiranosti ali i originalnosti te poručujete da želite da se istaknete. Kako ja sama nosim leptir mašne, potaknuta slabom ponudom, počela sam da ih dizajniram i izrađujem. 
Jesu li tvoje mašne namijenjene ženama, muškarcima, ili na njih radije ne bi lijepila etiketu spola?
U prošloj kolekciji sam se orijentisala na leptir mašne koje mogu podjednako nositi i žene i muškarci. Dok u posljednjoj kolekciji ima momenata koji se pripisuju oba roda, više sam pažnje posvetila ženstvenijim detaljima. Ipak, ne usudim se kolekcije determinisati kao ženske, odnosno muške.
Kako to da su Jayne Mansfield, Mae West, Veronica Lake, Greta Garbo i druge dive zlatne ere Hollyooda, po kojima su nazvani modeli tvojih leptirki, postale glavne akterice u ovoj tvojoj modnoj priči?
S jedne strane, glumice zlatne ere Hollywood-a su predstavljale ultimativni glamur, dok su s druge dovodile u pitanje društvene norme oblačenja i ponašanja. A kao što sam i ranije naglasila, Marlene Dietrich je jedna od prvih žena koja je na filmskom platnu utjelovila leptir mašnu i začela pravac koji se u modnoj istoriji naziva appropriation of male attire. Dakle, sve je krenulo od Marlene Dietrich.
{gallery}2013_12/majah01{/gallery}
Osim što si maher u izradi leptir mašni, primijetili smo i da vješto barataš pletaćim iglama? Kada se rodila tvoja ljubav prema pletenini i vezu?
Od malena se učim svemu što mi dođe pod ruku. Tako sam načila da pletem i heklam sa samo sedam godina. Šivanje sam počela da učim u ranom tinejdžerskom dobu pošto je svaki moj odjevni predmet 'zahtijevao' nadogradnju. Vez sam naučila dosta rano, ali nije na mene ostavio utisak kao plet i šivanje. Najčešće pak koristim mašinski vez. Oduvijek me fascinirao ručni rad i sposobnost da sa samo dvije ruke stvorite korisne predmete za sebe i druge. Nisam prestala da učim. Želim da naučim raditi s drvetom; naučim rezbariti, izrađivati namještaj, izrađivati obuću... 
Čuli smo kada se rodila Maja Halilović - osoba. Zanima nas kada si odlučila svoje ime pretvoriti u brand i tko ti je pomogao u tome?
Maja Halilović kao brend postoji tek malo više od godinu dana. Njegova realizacija je započela nedugo nakon što sam dobila nagradu za inovativan projekat iz fonda fondacijaCURE i Infohouse.
Slijedi neizbježno pitanje - što te inspirira? Glazba, knjige, filmovi?
Inspirira me apsolutno sve! Da, obožavam knjige, glazbu, umjetnost, ali najviše vremena provedem istražujući o novim tehnologijama, idejama koje su trenutno u razvitku. Inspirišu me materijali. Ja se prosto raznježim kada dodirujem materijale koji imaju kvalitetnu teksturu.
Svoje kreacije često prezentiraš kroz modne editorijale. Možeš li nam otkriti kako teče kreativni proces snimanja ovih fotki i s kim si dosad surađivala?
Svojim kreacijama dajem život kroz modne editorijale. Fotografijom oživljavamo pokrete, emocije, a i stvaramo iluziju i potičemo na maštanje. Imam tu sreću da otpočetka surađujem s izuzetno talentovanom Andreom Tešanović, koja sve moje ideje pretvara u divne editorijale. Također sam ostvarila suradnju sa fotografima Irfan Brković, Igor Tešanović, Mario Ilić.
{gallery}2013_12/majah02{/gallery}
Kakvi su tvoji poslovni planovi, možemo li očekivati neke novitete u potpisu Maja Halilović Dizajn?
Moji planovi su da radim što više, da širim posao. Moj san je bio da moj rad vide ljudi u Londonu i gle, moje mašne su tamo odnedavno u prodaji! Trenutno pripremam novu kolekciju i editorijal koji izlazi prije nove godine.
Osim u MODAMO.kreARTiva Concept Storeu, kako kupci mogu doći do tvojih kreacija?
Pored MODAMO.kreARTiva Concept Storea, kupci mi se mogu obratiti preko web stranice http://majahalilovic.com/ i stranice na facebook-u: https://www.facebook.com/MajaHDizajn kao i na mejl [email protected].
Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Mario Ilić, Irfan Brković
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
