Pletenina i leptir mašne kao inspiracija    Maja Halilović je 28-godišnja Tuzlanka, čiji kreativni duh malo koga ostavlja ravnodušnim. Njena ljubav prema kreativnom izražavanju traje još od djetinjstva, a rezultirala je stvaranjem branda s njenim vlastitim imenom, koji posljednjih dana postaje sve prepoznatljiviji na domaćoj sceni.Maju opisuju kao osobu uvijek željnu novih znanja, velik

Leptir mašne su kroz godine postale sinonim izgleda kakav njeguju starija gospoda i osobe koje su prošle onu staru školu stila. Tvoje mašne su jedna posve druga priča. Kako je došlo do ideje da od klasika načiniš jedan buntovnički komad?

Kada spomenemo leptir mašne meni prvo pada na um Marlene Dietrich u filmu The Blue Angel (1930). Pada mi na pamet vrijeme dekadencije, igranja s rodnim ulogama, 1930-te kada su muškarci pokazivali svoj visoki status i moć kroz smoking odijela i leptir mašne. Noseći ih danas svom stilu dajete notu elegancije i sofisticiranosti ali i originalnosti te poručujete da želite da se istaknete. Kako ja sama nosim leptir mašne, potaknuta slabom ponudom, počela sam da ih dizajniram i izrađujem.




Jesu li tvoje mašne namijenjene ženama, muškarcima, ili na njih radije ne bi lijepila etiketu spola?

U prošloj kolekciji sam se orijentisala na leptir mašne koje mogu podjednako nositi i žene i muškarci. Dok u posljednjoj kolekciji ima momenata koji se pripisuju oba roda, više sam pažnje posvetila ženstvenijim detaljima. Ipak, ne usudim se kolekcije determinisati kao ženske, odnosno muške.


Kako to da su Jayne Mansfield, Mae West, Veronica Lake, Greta Garbo i druge dive zlatne ere Hollyooda, po kojima su nazvani modeli tvojih leptirki, postale glavne akterice u ovoj tvojoj modnoj priči?

S jedne strane, glumice zlatne ere Hollywood-a su predstavljale ultimativni glamur, dok su s druge dovodile u pitanje društvene norme oblačenja i ponašanja. A kao što sam i ranije naglasila, Marlene Dietrich je jedna od prvih žena koja je na filmskom platnu utjelovila leptir mašnu i začela pravac koji se u modnoj istoriji naziva appropriation of male attire. Dakle, sve je krenulo od Marlene Dietrich.

{gallery}2013_12/majah01{/gallery}


Osim što si maher u izradi leptir mašni, primijetili smo i da vješto barataš pletaćim iglama? Kada se rodila tvoja ljubav prema pletenini i vezu?

Od malena se učim svemu što mi dođe pod ruku. Tako sam načila da pletem i heklam sa samo sedam godina. Šivanje sam počela da učim u ranom tinejdžerskom dobu pošto je svaki moj odjevni predmet 'zahtijevao' nadogradnju. Vez sam naučila dosta rano, ali nije na mene ostavio utisak kao plet i šivanje. Najčešće pak koristim mašinski vez. Oduvijek me fascinirao ručni rad i sposobnost da sa samo dvije ruke stvorite korisne predmete za sebe i druge. Nisam prestala da učim. Želim da naučim raditi s drvetom; naučim rezbariti, izrađivati namještaj, izrađivati obuću...




Čuli smo kada se rodila Maja Halilović - osoba. Zanima nas kada si odlučila svoje ime pretvoriti u brand i tko ti je pomogao u tome?

Maja Halilović kao brend postoji tek malo više od godinu dana. Njegova realizacija je započela nedugo nakon što sam dobila nagradu za inovativan projekat iz fonda fondacijaCURE i Infohouse.


Slijedi neizbježno pitanje - što te inspirira? Glazba, knjige, filmovi?

Inspirira me apsolutno sve! Da, obožavam knjige, glazbu, umjetnost, ali najviše vremena provedem istražujući o novim tehnologijama, idejama koje su trenutno u razvitku. Inspirišu me materijali. Ja se prosto raznježim kada dodirujem materijale koji imaju kvalitetnu teksturu.


Svoje kreacije često prezentiraš kroz modne editorijale. Možeš li nam otkriti kako teče kreativni proces snimanja ovih fotki i s kim si dosad surađivala?

Svojim kreacijama dajem život kroz modne editorijale. Fotografijom oživljavamo pokrete, emocije, a i stvaramo iluziju i potičemo na maštanje. Imam tu sreću da otpočetka surađujem s izuzetno talentovanom Andreom Tešanović, koja sve moje ideje pretvara u divne editorijale. Također sam ostvarila suradnju sa fotografima Irfan Brković, Igor Tešanović, Mario Ilić.

{gallery}2013_12/majah02{/gallery}


Kakvi su tvoji poslovni planovi, možemo li očekivati neke novitete u potpisu Maja Halilović Dizajn?

Moji planovi su da radim što više, da širim posao. Moj san je bio da moj rad vide ljudi u Londonu i gle, moje mašne su tamo odnedavno u prodaji! Trenutno pripremam novu kolekciju i editorijal koji izlazi prije nove godine.


Osim u MODAMO.kreARTiva Concept Storeu, kako kupci mogu doći do tvojih kreacija?

Pored MODAMO.kreARTiva Concept Storea, kupci mi se mogu obratiti preko web stranice http://majahalilovic.com/ i stranice na facebook-u: https://www.facebook.com/MajaHDizajn kao i na mejl [email protected].


Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Mario Ilić, Irfan Brković

Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.

Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.  
 

Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala

Prije panela, prije programa, prije svega

Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.

Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama. 

Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."  
 

I ove godine, opet isto pitanje

Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na  stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli? 

Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje. 

Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”  
 

O nekim temama se govori tek kad više nema izbora  

Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.

Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”  
 

Gdje žene danas u regiji najviše nailaze na prepreke i zašto se o tome još uvijek premalo govori?

Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati. 

A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”  
 

Postoji li trenutak kada ste se pitali: “Zašto mi je ovo trebalo?” i šta vas je natjeralo da nastavite dalje?

Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni. 

Tada sve sjedne na svoje mjesto.”  
 

Ravnopravnost nije ženska tema    
 

Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.

Nevena:  "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”  
 

Taj jedan trenutak na Women’s Weekendu  
 

Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.

Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”  
 

Kako festival ostaje prizemljen i stvaran, a da ne sklizne u lijepu, ali praznu inspiraciju?

Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.

Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."

Da danas nemate Women’s Weekend šta bi vam, kao ženi, najviše nedostajalo u regionalnom javnom prostoru?

Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”  
 

U vremenu kada je sve dostupno online, šta je ono što se ne može pogledati, dobiti na internetu, a čini srž Women’s Weekenda?

Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
 

Kada se festival završi koja je prva, potpuno iskrena misao koja vam tada prođe kroz glavu? 

Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.

A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"  
 

Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.

Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
 

Foto: Mak Vejzović

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović