U njenim aforizmima se svi prepoznajemo    Posljednjih tjedana ste na Facebooku ili u novinama zasigurno naletjeli na duhovite i često kritične crne postere na kojima su bijelim slovima i žutim kvakama ispisane rečenice koje pogađaju točno u srž. "Svari nisu skupe, nego smo mi iz Bosne", "Toliko sam sretna večeras da komotno mogu da snimim reklamu za uloške", "Ima tih ljudi za koje je s

Kako je nastao Muzej sjebanosti, zašto uz svoje ime stavlja pribor za jelo i kakve su šanse da osnuje vlastitu političku stranku, otkrila nam je u intervjuu.

Premda ti nikad nismo čuli glas, ti si trenutno najgrlatija žena u Bosni i Hercegovini.
Ispravka - u regiji!
Tvoje postere posljednjih mjesec dana naokolo dijele i prepričavaju valjda svi koji posjeduju Facebook account. Reci mi, otkud ideja za „muzej sjebanosti“? I zašto baš to ime?
Sve je krenulo na nagovor meni dragih ljudi koji su me godinama ganjali sa idejom ko Tom Jerryja ili pak ko moja mama mene sa džemperom na plus 40, jer je njoj hladno. U periodu kad je zatvoren Zemaljski muzej, ja sam čitala Muzej nevinosti od Pamuka i tako je proizašao "Muzej sjebanosti" i danas je taj muzej postao stranica na kojoj svakodnevno pišem i puštam posjetioce da uđu.



Zašto viljuška, kašika i nož?
Moje ime na arapskom znači sofra, jelo, gozba... Razlog definitivnog odabira pribora za ručavanje je to što sam zaista strastvena gurmanka domaće krvi, obožavam hranu i što se mene tiče, mogu da budem zaštitno lice domaće kuhinje.

Ne ustručavaš se opsovati, nimalo damski od tebe. Možeš mi definirati vlastito poimanje „dame“?
Šta da kažem nego i psovanje mora da se zasluži. Dame i ostali jednorozi.


{gallery}2014_04/may01{/gallery}

80.000 ljudi religiozno prati tvoje postove, a ta brojka vrtoglavo raste! Da stavimo stvari u određenu perspektivu, nogometna reprezentacija BiH ima oko 78.000, Hladno pivo 77.000, SDP BiH oko 16.000. Jesi li svjesna vlastite popularnosti? Možda da pokreneš stranku? Parole već imaš spremne i, za promjenu, ove tvoje nisu šupljaci.
Jos nisam svjesna uspjeha. Nešto u stilu Emrouz Birsa, popularnost znači biti upadljivo bijedan, a u mom slučaju sjebana. A ko zna možda pokrenemo kojekakvu stranku, a za razliku od političara koji prodaju maglu, mi ćemo prodavat čistu sjebanost.

Dosta tvojih kolega zarađuje na svojim posterima. Hoćemo li uskoro moći naručiti nešto s MAY etiketom?
Već smo krenuli sa majicama, koje su zasad dostupne samo za hrvatsko tržište. Tu su i magnetići, a u skorije vrijeme će biti bedževa i postera.

{gallery}2014_04/may02{/gallery}

Ispoljavaš li svoju kreativnost na još kakve načine?
Ušuškam se u svoj mir, slušam muziku i trošim svoju kreativnost na slikanje, a jedini mi je cilj da samu sebe zabavim.

Kakva muzika svira u muzeju sjebanosti?
Muzika je melem za sjebanost, a muzej u svojim prostorijama uspješno spaja psihodeliju, progresiju, eksperimentale, blues, punk, indie rock.

Daj nam jednu (de)motivirajuću poruku za kraj? Može i u obliku postera.

Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Facebook stranica Muzej sjebanosti/privatni album Maide Ljubuškić

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta