Helena je dizajnerica zanimljivih transparentnih torba    Helena je mlada dvadesetčetverogodišnja dizajnerica, koja odnedavno kreira prozirne torbice napravljene od PVC materijala. Kada kažemo odnedavno, mislimo na posljednjih par dana, te je u rekordnom vremenu okupila veliki broj obožavatelja peek.a.Boo torbi. Helenu karakterizira temperamentnost, tvrdoglavost i perfekcionizam. Otkril

Ovo je pitanje zasigurno dobilo status klišeja među intervjuima, no, ne  možemo, a da te ne pitamo – kako si se odlučila na ovaj potez? Što te je potaklo na dizajniranje torbe u vlastitom potpisu?

Kreativnost sam povukla od mame. Ona se bavi amaterskim slikarstvom, oslikavanjem raznih predmeta, izradom unikatnih krunica, a nekad prije dok to još nitko nije radio se bavila i izradom nakita, tako da sam od malih nogu bila okružena kreativnošću. A ideja za prozirne torbe se rodila prije nekih 6-7 mjeseci. Kao i većina djevojaka i žena pratim razne modne blogove i portale, tamo sam naišla na transparentnu torbu, shvatila da su preskupe za naše standarde i počela razmišljati o tome. Ali tek kad sam dala otkaz, razradila sam ideju s mužem (suprug mi je ružna riječ) i krenula. Trebalo nam je otprilike dva mjeseca da se sve posloži.

Opiši nam peek.a. Boo torbu u tri riječi!

Transparentno, moderno i chic.

Kako teče sam proces izrade ovih torbica? Koliko je vremena potrebno da hrpu perlica, materijala i PVC-a pretvoriš u jednu peek.a.Boo torbu?

Ne mogu da opet ne spomenem svog muža koji mi je od ogromne pomoći. Da nije njega, skalpel bi mi bio najomraženiji predmet na svijetu. On obavlja „muški“ dio posla, a ja „ženski“ (smijeh). S obzirom na to da perle i kristale ručno našivam, kad se sve zbroji, treba mi otprilike jedan dan za izradu kompletne torbe. A jedno veliko ♥ šaljem svima koji su nam pomogli na milijun i jedan način - znaju oni tko su.

By Ana Lukenda

Postoji li već popis dama na kojima bi voljela vidjeti svoj proizvod? Tko je tvoj idealan kupac?

Usrećuje me to što se mnoge djevojke, žene, majke, kraljice vide s peek.a.Boo torbom jer je i namijenjena prvenstveno njima. Ali daleko od toga da mi ne bi bilo jako drago kad bi i poznate osobe prepoznale  trud i ljubav uložene u njih. Maštanje nije zabranjeno.

Što se nalazi u tvojoj privatnoj kolekciji modnih dodataka? Koje modele torbi ti preferiraš?

Torba stvarno imam svih oblika i veličina. Imam ih možda 20-ak (iako bi Dupli rekao da ih sigurno imam 50.), od high-street brendova do vintage i secondhand. Volim originalnost i da se razlikuju bar po nečemu od ostalih, što nije lako, ali s malo kreativnosti sve se može. No otkad sam napravila prvu peek.a.Boo samo nju nosim.

Kakva se budućnost peek.a.Boo torbama smiješi za 6 mjeseci, jednu godinu, pet...? Što je tvoj sljedeći korak?

Ne mislimo ostati samo na ovome. Već imamo jako puno ideja koje samo čekaju na realizaciju i nisu ograničene samo na modne dodatke. Odaziv ljudi je jako velik u vrlo kratko vremena, iako su od  objave stranice do danas prošla samo dva dana pa nam je trenutno prioritet riješiti sve narudžbe, a nakon toga objavljivati nove proizvode. Ali ne mogu vam reći što će biti za 5 godina. Možda dotad budemo imali i tvornicu.

Ovime i sama postaješ dio bh.kreARTivne scene. Kakav je tvoj komentar na istu? Po tvom mišljenju, koje je korake potrebno poduzeti za razvoj ove sfere?

Wuhu, to me veseli! Znam da je već klišej, ali iskreno mislim da u BiH ima jako puno mladih, energičnih i talentiranih ljudi i definitvno ne zaostajemo po tome u odnosu na ostatak svijeta. Treba staviti ideje na papir, uložiti mnogo živaca, truda i ljubavi i odvažiti se. Nimalo ne sumnjam u to da će svačiji rad biti prepoznat kad-tad.

I naposljetku, pitanje koje se sigurno već provuklo kroz misli svih naših čitatelja – gdje mogu kupiti svoju peek.a.Boo torbu?

Do torba se vrlo lako može doći putem  Facebooka na našoj stranici peek.a.Boo, a mogu nam se javiti i putem e-maila: [email protected] gdje stojimo na raspolaganju za sve upite, želje i zahtjeve.

{gallery}2013_03/helena{/gallery}

Razgovarala: Dijana Perić
_{Foto: Nikola Matić, Helena Bilić}

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta