Helena je dizajnerica zanimljivih transparentnih torba    Helena je mlada dvadesetčetverogodišnja dizajnerica, koja odnedavno kreira prozirne torbice napravljene od PVC materijala. Kada kažemo odnedavno, mislimo na posljednjih par dana, te je u rekordnom vremenu okupila veliki broj obožavatelja peek.a.Boo torbi. Helenu karakterizira temperamentnost, tvrdoglavost i perfekcionizam. Otkril

Ovo je pitanje zasigurno dobilo status klišeja među intervjuima, no, ne  možemo, a da te ne pitamo – kako si se odlučila na ovaj potez? Što te je potaklo na dizajniranje torbe u vlastitom potpisu?

Kreativnost sam povukla od mame. Ona se bavi amaterskim slikarstvom, oslikavanjem raznih predmeta, izradom unikatnih krunica, a nekad prije dok to još nitko nije radio se bavila i izradom nakita, tako da sam od malih nogu bila okružena kreativnošću. A ideja za prozirne torbe se rodila prije nekih 6-7 mjeseci. Kao i većina djevojaka i žena pratim razne modne blogove i portale, tamo sam naišla na transparentnu torbu, shvatila da su preskupe za naše standarde i počela razmišljati o tome. Ali tek kad sam dala otkaz, razradila sam ideju s mužem (suprug mi je ružna riječ) i krenula. Trebalo nam je otprilike dva mjeseca da se sve posloži.

Opiši nam peek.a. Boo torbu u tri riječi!

Transparentno, moderno i chic.

Kako teče sam proces izrade ovih torbica? Koliko je vremena potrebno da hrpu perlica, materijala i PVC-a pretvoriš u jednu peek.a.Boo torbu?

Ne mogu da opet ne spomenem svog muža koji mi je od ogromne pomoći. Da nije njega, skalpel bi mi bio najomraženiji predmet na svijetu. On obavlja „muški“ dio posla, a ja „ženski“ (smijeh). S obzirom na to da perle i kristale ručno našivam, kad se sve zbroji, treba mi otprilike jedan dan za izradu kompletne torbe. A jedno veliko ♥ šaljem svima koji su nam pomogli na milijun i jedan način - znaju oni tko su.

By Ana Lukenda

Postoji li već popis dama na kojima bi voljela vidjeti svoj proizvod? Tko je tvoj idealan kupac?

Usrećuje me to što se mnoge djevojke, žene, majke, kraljice vide s peek.a.Boo torbom jer je i namijenjena prvenstveno njima. Ali daleko od toga da mi ne bi bilo jako drago kad bi i poznate osobe prepoznale  trud i ljubav uložene u njih. Maštanje nije zabranjeno.

Što se nalazi u tvojoj privatnoj kolekciji modnih dodataka? Koje modele torbi ti preferiraš?

Torba stvarno imam svih oblika i veličina. Imam ih možda 20-ak (iako bi Dupli rekao da ih sigurno imam 50.), od high-street brendova do vintage i secondhand. Volim originalnost i da se razlikuju bar po nečemu od ostalih, što nije lako, ali s malo kreativnosti sve se može. No otkad sam napravila prvu peek.a.Boo samo nju nosim.

Kakva se budućnost peek.a.Boo torbama smiješi za 6 mjeseci, jednu godinu, pet...? Što je tvoj sljedeći korak?

Ne mislimo ostati samo na ovome. Već imamo jako puno ideja koje samo čekaju na realizaciju i nisu ograničene samo na modne dodatke. Odaziv ljudi je jako velik u vrlo kratko vremena, iako su od  objave stranice do danas prošla samo dva dana pa nam je trenutno prioritet riješiti sve narudžbe, a nakon toga objavljivati nove proizvode. Ali ne mogu vam reći što će biti za 5 godina. Možda dotad budemo imali i tvornicu.

Ovime i sama postaješ dio bh.kreARTivne scene. Kakav je tvoj komentar na istu? Po tvom mišljenju, koje je korake potrebno poduzeti za razvoj ove sfere?

Wuhu, to me veseli! Znam da je već klišej, ali iskreno mislim da u BiH ima jako puno mladih, energičnih i talentiranih ljudi i definitvno ne zaostajemo po tome u odnosu na ostatak svijeta. Treba staviti ideje na papir, uložiti mnogo živaca, truda i ljubavi i odvažiti se. Nimalo ne sumnjam u to da će svačiji rad biti prepoznat kad-tad.

I naposljetku, pitanje koje se sigurno već provuklo kroz misli svih naših čitatelja – gdje mogu kupiti svoju peek.a.Boo torbu?

Do torba se vrlo lako može doći putem  Facebooka na našoj stranici peek.a.Boo, a mogu nam se javiti i putem e-maila: [email protected] gdje stojimo na raspolaganju za sve upite, želje i zahtjeve.

{gallery}2013_03/helena{/gallery}

Razgovarala: Dijana Perić
_{Foto: Nikola Matić, Helena Bilić}

Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.

Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.  
 

Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala

Prije panela, prije programa, prije svega

Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.

Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama. 

Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."  
 

I ove godine, opet isto pitanje

Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na  stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli? 

Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje. 

Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”  
 

O nekim temama se govori tek kad više nema izbora  

Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.

Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”  
 

Gdje žene danas u regiji najviše nailaze na prepreke i zašto se o tome još uvijek premalo govori?

Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati. 

A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”  
 

Postoji li trenutak kada ste se pitali: “Zašto mi je ovo trebalo?” i šta vas je natjeralo da nastavite dalje?

Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni. 

Tada sve sjedne na svoje mjesto.”  
 

Ravnopravnost nije ženska tema    
 

Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.

Nevena:  "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”  
 

Taj jedan trenutak na Women’s Weekendu  
 

Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.

Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”  
 

Kako festival ostaje prizemljen i stvaran, a da ne sklizne u lijepu, ali praznu inspiraciju?

Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.

Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."

Da danas nemate Women’s Weekend šta bi vam, kao ženi, najviše nedostajalo u regionalnom javnom prostoru?

Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”  
 

U vremenu kada je sve dostupno online, šta je ono što se ne može pogledati, dobiti na internetu, a čini srž Women’s Weekenda?

Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
 

Kada se festival završi koja je prva, potpuno iskrena misao koja vam tada prođe kroz glavu? 

Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.

A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"  
 

Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.

Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
 

Foto: Mak Vejzović

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović