Helena je dizajnerica zanimljivih transparentnih torba    Helena je mlada dvadesetčetverogodišnja dizajnerica, koja odnedavno kreira prozirne torbice napravljene od PVC materijala. Kada kažemo odnedavno, mislimo na posljednjih par dana, te je u rekordnom vremenu okupila veliki broj obožavatelja peek.a.Boo torbi. Helenu karakterizira temperamentnost, tvrdoglavost i perfekcionizam. Otkril

Ovo je pitanje zasigurno dobilo status klišeja među intervjuima, no, ne  možemo, a da te ne pitamo – kako si se odlučila na ovaj potez? Što te je potaklo na dizajniranje torbe u vlastitom potpisu?

Kreativnost sam povukla od mame. Ona se bavi amaterskim slikarstvom, oslikavanjem raznih predmeta, izradom unikatnih krunica, a nekad prije dok to još nitko nije radio se bavila i izradom nakita, tako da sam od malih nogu bila okružena kreativnošću. A ideja za prozirne torbe se rodila prije nekih 6-7 mjeseci. Kao i većina djevojaka i žena pratim razne modne blogove i portale, tamo sam naišla na transparentnu torbu, shvatila da su preskupe za naše standarde i počela razmišljati o tome. Ali tek kad sam dala otkaz, razradila sam ideju s mužem (suprug mi je ružna riječ) i krenula. Trebalo nam je otprilike dva mjeseca da se sve posloži.

Opiši nam peek.a. Boo torbu u tri riječi!

Transparentno, moderno i chic.

Kako teče sam proces izrade ovih torbica? Koliko je vremena potrebno da hrpu perlica, materijala i PVC-a pretvoriš u jednu peek.a.Boo torbu?

Ne mogu da opet ne spomenem svog muža koji mi je od ogromne pomoći. Da nije njega, skalpel bi mi bio najomraženiji predmet na svijetu. On obavlja „muški“ dio posla, a ja „ženski“ (smijeh). S obzirom na to da perle i kristale ručno našivam, kad se sve zbroji, treba mi otprilike jedan dan za izradu kompletne torbe. A jedno veliko ♥ šaljem svima koji su nam pomogli na milijun i jedan način - znaju oni tko su.

By Ana Lukenda

Postoji li već popis dama na kojima bi voljela vidjeti svoj proizvod? Tko je tvoj idealan kupac?

Usrećuje me to što se mnoge djevojke, žene, majke, kraljice vide s peek.a.Boo torbom jer je i namijenjena prvenstveno njima. Ali daleko od toga da mi ne bi bilo jako drago kad bi i poznate osobe prepoznale  trud i ljubav uložene u njih. Maštanje nije zabranjeno.

Što se nalazi u tvojoj privatnoj kolekciji modnih dodataka? Koje modele torbi ti preferiraš?

Torba stvarno imam svih oblika i veličina. Imam ih možda 20-ak (iako bi Dupli rekao da ih sigurno imam 50.), od high-street brendova do vintage i secondhand. Volim originalnost i da se razlikuju bar po nečemu od ostalih, što nije lako, ali s malo kreativnosti sve se može. No otkad sam napravila prvu peek.a.Boo samo nju nosim.

Kakva se budućnost peek.a.Boo torbama smiješi za 6 mjeseci, jednu godinu, pet...? Što je tvoj sljedeći korak?

Ne mislimo ostati samo na ovome. Već imamo jako puno ideja koje samo čekaju na realizaciju i nisu ograničene samo na modne dodatke. Odaziv ljudi je jako velik u vrlo kratko vremena, iako su od  objave stranice do danas prošla samo dva dana pa nam je trenutno prioritet riješiti sve narudžbe, a nakon toga objavljivati nove proizvode. Ali ne mogu vam reći što će biti za 5 godina. Možda dotad budemo imali i tvornicu.

Ovime i sama postaješ dio bh.kreARTivne scene. Kakav je tvoj komentar na istu? Po tvom mišljenju, koje je korake potrebno poduzeti za razvoj ove sfere?

Wuhu, to me veseli! Znam da je već klišej, ali iskreno mislim da u BiH ima jako puno mladih, energičnih i talentiranih ljudi i definitvno ne zaostajemo po tome u odnosu na ostatak svijeta. Treba staviti ideje na papir, uložiti mnogo živaca, truda i ljubavi i odvažiti se. Nimalo ne sumnjam u to da će svačiji rad biti prepoznat kad-tad.

I naposljetku, pitanje koje se sigurno već provuklo kroz misli svih naših čitatelja – gdje mogu kupiti svoju peek.a.Boo torbu?

Do torba se vrlo lako može doći putem  Facebooka na našoj stranici peek.a.Boo, a mogu nam se javiti i putem e-maila: [email protected] gdje stojimo na raspolaganju za sve upite, želje i zahtjeve.

{gallery}2013_03/helena{/gallery}

Razgovarala: Dijana Perić
_{Foto: Nikola Matić, Helena Bilić}

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com