Upoznajte kreativnog voditelja najveće austrijske modne kompanije    Esned je rođen u Jajcu, završio je master studij politologije i novinarsku akademiju, a sa svojih 29 godina, iza sebe već ima suradnju s poznatim damama, par stilističkih i novinarskih angažmana za prestižne magazine, trenutno je voditelj najveće austrijske modne kompanije, Kleider Bauer, a uz to sve se bavi i ajfonog

Kažeš da od malena voliš modu i lijepe stvari. Kako bi otklonili svaku sumnju totalnog kliše početka intervjua, reci nam što si radio dok si živio u Bosni i Hercegovini?

Bosnu sam morao napustiti 1992., kada sam imao sedam godina. Bježali smo zbog rata preko Hrvatske u Austriju i tu živim već 22 godine – s jednim malim prekidom, jer sam 2008. i 2009. pola godine živio u Zagrebu i radio za tamošnje medije. Kada sam imao 19 godina, pružila mi se šansa da surađujem s redakcijom BH Eurosonga na RTV servisu BiH. Radio sam kao neke vrste PR asistent/volonter, jer sam pored bio aktivan i u bh. Eurosong fan clubu, pa smo koristili moje međunarodne kontakte za promociju bh. predstavnika na Eurosongu u Istanbulu. Moda me zanimala, ali sam se prilično kasno, znači početkom dvadesetih, počeo s njom ozbiljnije baviti.

Ako se ne varam, fakultet si završio u Beču?

Da, ustvari, prvo sam započeo studirati medicinu, jer sam mislio da bi mi to ležalo, međutim vrlo brzo – nakon tri sedmice – skontao sam da to nije za mene, pa sam prešao na politologiju. Malo mi je duže trebalo za završetak studija, jer sam pored faksa radio puno radno vrijeme u novinama i modi, a praksa i zarada su bili mnogo bitniji. Pored master studija politologije, završio sam i Novinarsku akademiju dnevnih novina “Österreich“.

Ok, kako jedna osoba od diplome politologa dođe na mjesto kreativnog direktora najveće austrijske modne kompanije, Kleider Bauer?

Životopis mi je jako nekonvencionalan i zato me mnogi ne razumiju. Uvijek sam razmišljao kreativno i ne po nekim normama. Tražio sam nove puteve da bi se ispunio na poslovnom planu. Interesi su mi se mijenjali, ali uvijek sam se osjećao sretnim ako sam radio nešto, što je povezano s ljepotom, kulturom, umjetnošću. Poslije suradnje s RTV BiH bila mi je želja da radim u novinama, pa sam počeo raditi za austrijske časopise „Die ganze Woche”, „nightline”, „Vormagazin” te agenciju Mediakultur. Prvo sam bio muzički novinar, kasnije sam zbog talenta za modu prešao u dnevne novine “Österreich“ i postao modni urednik. Slijedili su angažmani za austrijske časopise Diva, Jewel, First, pa i hrvatsku Graziu, Galu Style, V Magazin Večernjeg lista, Vjenčanja, Femina.hr, Men's Health, Playboy itd.

Naslovnica sa Elizabeth Hurley za austrijski modni časopis Diva, foto by Nihat Odabasi, produkcija i styling by Esned Nezić

Kao modni urednik i novinar nisam samo pisao o modi, nego sam i proizvodio i stilizirao naslovnice i editorijale. Surađivao sam i s poznatim osobama poput Elizabeth Hurley, Paris Hilton, Shakirom, Adrianom Karembeu, Hilary Duff itd., koje sam intervjuirao ili stilizirao. Kasnije sam dobio ponudu za poziciju PR managera u firmama Kleider Bauer, Hämmerle i Otto Graf, koju sam prihvatio. Tu sam radio skoro četiri godine, pa prešao na Univerzitet u Linz, gdje sam radio kao glasnogovornik i voditelj PR odjela.

Naslovnica sa Elizabeth Hurley za hrvatski V magazin, foto by Nihat Odabasi, styling by Esned Nezić

Nakon godinu i pol opet sam dobio ponudu od Kleider Bauera, gdje sad vodim kreativni i PR odjel. Mislim da je u svemu tome važno raditi ono što voliš i ići prema osjećaju – pogotovo kreativcima je to jako bitno. Nisam uvijek znao kuda me put vodi, ali imao sam povjerenje u svoj osjećaj, čak kad su prilike bile otežane. Jer iako naknadno sve izgleda lako i fluidno, moj put je bio i trnovit i mukotrpan.

Za one kojima još koncept kompanije Kleider Bauer nije poznat, reci nam o čemu se točno radi?

Kleider Bauer je najveća modna kompanija u austrijskom vlasništvu koja postoji još od 1951. godine. Ima 27 prodavaonica širom Austrije i ima prepoznatljiv multi brand koncept s mainstream brandovima poput G-Star, Levi’s, Comma, Esprit, s.Oliver, Jack&Jones, Garcia, Guess, One Green Elephant ... Pored Kleider Bauera radim i za modne kuće Hämmerle i Otto Graf koje pripadaju vlasniku Kleider Bauera. Hämmerle i Otto Graf imaju premium koncept s luksuznim brandovima poput Boss, Armani Collezioni, Armani Jeans, Laurèl, Marc Cain, René Lezard, Hugo, Luisa Cerano, Bogner... Znači radim za masu, ali i za posebnu grupu klijenata, odnosno, modnih potrošača.

I tvoj posao u cijeloj toj priči podrazumijeva što točno?

Sa svojim timom zadužen sam za cijeli vanjski i unutarnji nastup kompanije, znači koncipiranje i realiziranje reklama, informacija za klijente (style guides, newsletter itd.), oblikovanje i uređivanje web stranica te društvenih mreža, komunikaciju s medijima, suorganizaciju raznih evenata... Blisko surađujem s direktorom kompanije te marketinškim odjelom. Naš kreativni radni prostor se zove Creative Lab. i nalazi se na jugu Beča u industrijskoj zoni. Naš tim je internacionalan, rade ljudi iz Austrije i naših zemalja, ali i iz Mađarske, Njemačke, Kube...

Naravno, moramo iskoristiti priliku da pitamo kako izgleda jedan radni dan kada osoba radi tako odgovornu funkciju?

Prilično neplanski. Imam mnogo slobode u radu, ali i odgovornosti. Posao, na kraju, mora biti uspješno završen. S direktorom, ali i kolegama iz marketinga, imam redovno sastanke i dogovore, koji se međutim ne planiraju danima ili sedmicama unaprijed, već se dešavaju spontano, što mi odgovara. Moda je kreativna i dosta slobodna, pa i rad u njoj treba biti takav, u svim sferama. Posao mi je jako komunikativan i znam raditi i prekovremeno, a da to ne primijetim. Volim kada me posao ne ograničava, jer tako mogu dati još više od sebe.

No, svoju kreativnost ispoljavaš i na još jedan zanimljiv način – Ajfonografijom. Radi se o još jednom vidu umjetnosti koja je proizašla iz pojave pametnih mobitela. Od kada kreiraš ajfonografije i kakve motive najviše koristiš?

Ajfonografijom se bavim privatno od prošle godine. Sve je počelo sa Instagramom, pa sam s vremenom otkrio i druge aplikacije za obrađivanje fotografija. Često sam putovao i koristio prilike da slikam motive koji me inspirišu. Sa svojim iPhoneom volim slikati ljude, ali i arhitekturu, kulturno naslijeđe, urbane scene i slično. Trenutno se fokusiram na kreiranje višeslojnih slika koje se sastaju od više motiva, spojenih u jedan. Radi se o digitalno-mobilnoj instant umjetnosti, #instaart ako želiš. Slike objavljujem online na svom Instagram profilu, ali neke i štampam, pa pravim od njih kolaž-slike koje uokvirim ili ih poredam u albume.

Ajfonografiju vjerojatno smatraš nečim čime se baviš onako usput. Reci nam kakvu joj budućnost predviđaš, kako u svom slučaju tako i generalno?

Svaki dan se na tržištu pojavljuju nove funkcije za pametne telefone i sve više ljudi oduševljeno koristi to što oni nude i povezuju to sve sa svojim profilima na socijalnim mrežama, poput Facebooka, Twittera ili Foursquarea. Jako mi se sviđa ta interakcija i otvorenost, jer svako ustvari ima i kontrolu šta će podijeliti sa drugima. Neki kritičari će reći da slike sa pametnih telefona izgledaju sve iste, pogotovo ako se objavljuju preko Instagrama. Međutim, to nije istina. Oni koji žele, imaju mnogo mogućnosti da na individualan način koriste razne aplikacije i filtere i tako razviju svoj individualni kreativni izražaj. Razumijem da nekim profesionalnim fotografima i grafičarima Instagram nije simpatičan, ali on je masovni fenomen i u biti neizbježan. Postao je i bitan za velike kompanije, a pogotovo je relevantan u internacionalnom modnom biznisu. Svakako, treba biti kreativan i pokazati nešto posebno svoje na Instagramu, a ne samo slikati i koristiti jedan filter i objaviti. To s vremenom postaje dosadno i monotono i ne zarađuje mnogo likeova.

 

I na kraju zanima nas gdje se sadašnji kreativni direktor Kleider Bauera vidi za tri godine?

Ne koncentrišem se isključivo na modu, zanima me i (konceptualna) umjetnost. Tako da vjerujem da ću se razviti u nekom tom smjeru. Nemam pojma što ću tačno raditi, ali vjerujem da će biti nešto što će mi odgovarati. Ne očekujem velike stvari i uspjehe, odnosno neku bitnu karijeru, nego samo ispunjenje, jer tako sam zadovoljan i sretan, ono rahat kako se kod nas u Bosni kaže. I volim biti sa ljudima koji su mi dragi i s kojima se razumijem. I to mi daje snagu.

{gallery}2014_05/intervju{/gallery}

Razgovarala: Ana Ćavar
_{Foto: Nihat Odabasi, Daniela Federici, Esned Nezić}

U 8. mjesecu, za vrijeme festivalskih dana, nekoliko sati prije večernjeg izlaska često bude jednako zanimljivo kao i finalni look.

Hotelska soba polako postaje backstage, outfit dobija svoj finalni oblik, posljednje odluke padaju pred ogledalom, a onda se vrata zatvore i cijela priča preseli na festivalske ulice.

Ovoga puta pratili smo Iman Karović, nekoliko sati prije Perwoll Black & Light eventa na Festivalskom trgu. 
 

Njen izbor za večer je bio svijetli look, a nama je odmah bilo jasno jedno: ovaj outfit ne izgleda kao priča za samo jedno pojavljivanje.

Zapravo, već mu vidimo sequel, ali idemo redom.
 

14:00 — Room check: look još nije spreman

Vraćamo film nekoliko sati unazad.

Hotelska soba, svijetla haljina i dovoljno vremena do Festivalskog trga da sve još djeluje prilično mirno.

Naglasak je na još.
 

Jer nekoliko sati prije eventa uvijek postoji ona faza u kojoj je plan jasan samo na papiru. Odijelo je tu, detalji se tek slažu, neke odluke ostaju otvorene, a finalna verzija looka još nije izašla iz sobe.

Nama je to idealan trenutak za prvo važno pitanje: šta kod Iman zapravo traje najduže?

„Najduži dio spremanja je odlučivanje šta neću obući, jer nikad ne znam koja će verzija mene izaći danas.“

Fair. Jer ponekad najveći problem stvarno nije šta obući, nego koju verziju sebe večeras vodimo van.
 

14:15 — Classic Iman or plot twist?

Finalnu fotografiju ćemo vidjeti kasnije. 

Trenutno nas više zanima kako do nje dolazimo.

A ovaj look već ima zanimljivu malu zamjenu uloga.

„Klasična Iman bi bilo to što danas nosim nešto svijetlo, a potpuni twist to što nosim odijelo, a ne haljinu.“  
 

Dakle, boja ostaje u njenoj zoni, silueta mijenja scenario.

I ako je ovaj look trebao svoj naslov, Iman ga već ima:

Light Can Be Bold Too.

Teško da bismo mu smislili bolji.

15:00 — Outfit has entered the chat

Sada već možemo vidjeti gdje ova priča ide.

Kod ovako svijetlog outfita tkanina, boja i način na koji je komad očuvan odmah dolaze u prvi plan.

Tu se prirodno uključuje Perwoll Light Colors.

Njegova Triple Renew tehnologija usmjerena je na obnovu boja, vlakana i svježine, dok je Anti-Greyness tehnologija razvijena posebno za svijetlu i bijelu odjeću.  
 

I taman kada smo mislili da je to najbolja poveznica s večerašnjim lookom, Iman nam otkriva detalj koji cijelu priču čini mnogo zanimljivijom.

Plot twist number two: jedno odijelo čuva posebnu priču  

Na pitanje koji joj komadi nose najviše uspomena, Iman u videu pokazuje odijelo s čipkom koje je nekada pripadalo njenoj mami.

„Komadi koji mi donose najviše uspomena su upravo oni koji nisu prvobitno bili moji. Jako često nosim mamine stvari i posebno mi je drago ovo odijelo koje njegujem Perwollom kako bi ono zadržalo isti onaj sjaj koji je imalo i prije 20 godina.“
 

Komad star dvije decenije i dalje ima mjesto u njenom ormaru, a uz pažljivu njegu nastavlja živjeti kroz nove kombinacije.
 

I odjednom cijeli koncept „novo ili očuvano?“ dobije mnogo konkretniji odgovor.  
 

15:10 — Okay, but would you wear it again?

Sarajevo Film Festival vrlo lako aktivira onu logiku: nova večer = novi outfit.

Iman ipak bira malo drugačiji pristup.

„Novo ima svoju draž. Međutim, ako sam neki komad izabrala i zavoljela, onda ga želim nositi što duže.“  
 

Tu Rethink New, koncept koji stoji iza Perwolla, prestaje biti apstraktna fashion ideja.

Jer teško je pronaći bolji primjer od odijela koje nakon 20 godina dobije novu kombinaciju, novu osobu koja ga nosi i novu festivalsku večer.

Novo poglavlje, isti komad.

Sequel, rekli smo.  
 

17:15 — Final checks. No notes.  
 

Kako se približava odlazak prema Festivalskom trgu, look je već tu.

Ostaju još samo posljednje odluke i nekoliko brzih pitanja

Tonight's soundtrack: bilo šta od Senidah.

Da look ima naslov: Light Can Be Bold Too.

Celebrity plus one: zapravo, vjerovatno niko poznat.

Iman bi prije izabrala neku random osobu jer, kako kaže, „svi smo mi na kraju dana glavna uloga u svojim životima.“

A koliko se raduje večerašnjem eventu, na skali od jedan do deset? 11.

Jer je, prema njenim riječima, deset jednostavno malo za Sarajevo Film Festival.  
 

18:30 — Light look. After dark.

Sljedeća scena: Festivalski trg.

Svijetlo odijelo iz hotelske sobe sada dobija sasvim drugo okruženje na Perwoll Black & Light eventu.

I ovdje Black & Light više nije samo naziv eventa.

Perwoll Light prati svijetlu i bijelu garderobu poput Imanine večerašnje kombinacije, dok je Perwoll Black namijenjen crnim i tamnim komadima.

U oba slučaja ideja ostaje ista: briga o stvarima koje želimo ponovo vidjeti u vlastitom outfit rotationu.
 

A ako bismo Imanin večerašnji look morali opisati njenim riječima?

#WhiteStatement, #PodReflektorimaSarajeva i #OpranoPerwollom.

 Roll credits? Not yet.

Jer do kraja večeri imamo odgovor na jedno pitanje.

Je li look prošao svoju premijeru?

Apsolutno.

Je li spreman za odjavnu špicu?

Ne još.

Odijelo je već imalo život prije ove večeri.

Sada je dobilo još jednu dobru scenu.

#Perwoll #RethinkFashion #CareAndClean  
 

Ovaj sadržaj je nastao u saradnji sa Perwollom

Bonjour.ba produkcija
Voditeljica projekta: Semra Manjura
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović
Grafički dizajn: Marija Perić
Foto i video: Marko Jovančić
Sagovornica: Iman Karović