Upoznajte kreativnog voditelja najveće austrijske modne kompanije    Esned je rođen u Jajcu, završio je master studij politologije i novinarsku akademiju, a sa svojih 29 godina, iza sebe već ima suradnju s poznatim damama, par stilističkih i novinarskih angažmana za prestižne magazine, trenutno je voditelj najveće austrijske modne kompanije, Kleider Bauer, a uz to sve se bavi i ajfonog

Kažeš da od malena voliš modu i lijepe stvari. Kako bi otklonili svaku sumnju totalnog kliše početka intervjua, reci nam što si radio dok si živio u Bosni i Hercegovini?

Bosnu sam morao napustiti 1992., kada sam imao sedam godina. Bježali smo zbog rata preko Hrvatske u Austriju i tu živim već 22 godine – s jednim malim prekidom, jer sam 2008. i 2009. pola godine živio u Zagrebu i radio za tamošnje medije. Kada sam imao 19 godina, pružila mi se šansa da surađujem s redakcijom BH Eurosonga na RTV servisu BiH. Radio sam kao neke vrste PR asistent/volonter, jer sam pored bio aktivan i u bh. Eurosong fan clubu, pa smo koristili moje međunarodne kontakte za promociju bh. predstavnika na Eurosongu u Istanbulu. Moda me zanimala, ali sam se prilično kasno, znači početkom dvadesetih, počeo s njom ozbiljnije baviti.

Ako se ne varam, fakultet si završio u Beču?

Da, ustvari, prvo sam započeo studirati medicinu, jer sam mislio da bi mi to ležalo, međutim vrlo brzo – nakon tri sedmice – skontao sam da to nije za mene, pa sam prešao na politologiju. Malo mi je duže trebalo za završetak studija, jer sam pored faksa radio puno radno vrijeme u novinama i modi, a praksa i zarada su bili mnogo bitniji. Pored master studija politologije, završio sam i Novinarsku akademiju dnevnih novina “Österreich“.

Ok, kako jedna osoba od diplome politologa dođe na mjesto kreativnog direktora najveće austrijske modne kompanije, Kleider Bauer?

Životopis mi je jako nekonvencionalan i zato me mnogi ne razumiju. Uvijek sam razmišljao kreativno i ne po nekim normama. Tražio sam nove puteve da bi se ispunio na poslovnom planu. Interesi su mi se mijenjali, ali uvijek sam se osjećao sretnim ako sam radio nešto, što je povezano s ljepotom, kulturom, umjetnošću. Poslije suradnje s RTV BiH bila mi je želja da radim u novinama, pa sam počeo raditi za austrijske časopise „Die ganze Woche”, „nightline”, „Vormagazin” te agenciju Mediakultur. Prvo sam bio muzički novinar, kasnije sam zbog talenta za modu prešao u dnevne novine “Österreich“ i postao modni urednik. Slijedili su angažmani za austrijske časopise Diva, Jewel, First, pa i hrvatsku Graziu, Galu Style, V Magazin Večernjeg lista, Vjenčanja, Femina.hr, Men's Health, Playboy itd.

Naslovnica sa Elizabeth Hurley za austrijski modni časopis Diva, foto by Nihat Odabasi, produkcija i styling by Esned Nezić

Kao modni urednik i novinar nisam samo pisao o modi, nego sam i proizvodio i stilizirao naslovnice i editorijale. Surađivao sam i s poznatim osobama poput Elizabeth Hurley, Paris Hilton, Shakirom, Adrianom Karembeu, Hilary Duff itd., koje sam intervjuirao ili stilizirao. Kasnije sam dobio ponudu za poziciju PR managera u firmama Kleider Bauer, Hämmerle i Otto Graf, koju sam prihvatio. Tu sam radio skoro četiri godine, pa prešao na Univerzitet u Linz, gdje sam radio kao glasnogovornik i voditelj PR odjela.

Naslovnica sa Elizabeth Hurley za hrvatski V magazin, foto by Nihat Odabasi, styling by Esned Nezić

Nakon godinu i pol opet sam dobio ponudu od Kleider Bauera, gdje sad vodim kreativni i PR odjel. Mislim da je u svemu tome važno raditi ono što voliš i ići prema osjećaju – pogotovo kreativcima je to jako bitno. Nisam uvijek znao kuda me put vodi, ali imao sam povjerenje u svoj osjećaj, čak kad su prilike bile otežane. Jer iako naknadno sve izgleda lako i fluidno, moj put je bio i trnovit i mukotrpan.

Za one kojima još koncept kompanije Kleider Bauer nije poznat, reci nam o čemu se točno radi?

Kleider Bauer je najveća modna kompanija u austrijskom vlasništvu koja postoji još od 1951. godine. Ima 27 prodavaonica širom Austrije i ima prepoznatljiv multi brand koncept s mainstream brandovima poput G-Star, Levi’s, Comma, Esprit, s.Oliver, Jack&Jones, Garcia, Guess, One Green Elephant ... Pored Kleider Bauera radim i za modne kuće Hämmerle i Otto Graf koje pripadaju vlasniku Kleider Bauera. Hämmerle i Otto Graf imaju premium koncept s luksuznim brandovima poput Boss, Armani Collezioni, Armani Jeans, Laurèl, Marc Cain, René Lezard, Hugo, Luisa Cerano, Bogner... Znači radim za masu, ali i za posebnu grupu klijenata, odnosno, modnih potrošača.

I tvoj posao u cijeloj toj priči podrazumijeva što točno?

Sa svojim timom zadužen sam za cijeli vanjski i unutarnji nastup kompanije, znači koncipiranje i realiziranje reklama, informacija za klijente (style guides, newsletter itd.), oblikovanje i uređivanje web stranica te društvenih mreža, komunikaciju s medijima, suorganizaciju raznih evenata... Blisko surađujem s direktorom kompanije te marketinškim odjelom. Naš kreativni radni prostor se zove Creative Lab. i nalazi se na jugu Beča u industrijskoj zoni. Naš tim je internacionalan, rade ljudi iz Austrije i naših zemalja, ali i iz Mađarske, Njemačke, Kube...

Naravno, moramo iskoristiti priliku da pitamo kako izgleda jedan radni dan kada osoba radi tako odgovornu funkciju?

Prilično neplanski. Imam mnogo slobode u radu, ali i odgovornosti. Posao, na kraju, mora biti uspješno završen. S direktorom, ali i kolegama iz marketinga, imam redovno sastanke i dogovore, koji se međutim ne planiraju danima ili sedmicama unaprijed, već se dešavaju spontano, što mi odgovara. Moda je kreativna i dosta slobodna, pa i rad u njoj treba biti takav, u svim sferama. Posao mi je jako komunikativan i znam raditi i prekovremeno, a da to ne primijetim. Volim kada me posao ne ograničava, jer tako mogu dati još više od sebe.

No, svoju kreativnost ispoljavaš i na još jedan zanimljiv način – Ajfonografijom. Radi se o još jednom vidu umjetnosti koja je proizašla iz pojave pametnih mobitela. Od kada kreiraš ajfonografije i kakve motive najviše koristiš?

Ajfonografijom se bavim privatno od prošle godine. Sve je počelo sa Instagramom, pa sam s vremenom otkrio i druge aplikacije za obrađivanje fotografija. Često sam putovao i koristio prilike da slikam motive koji me inspirišu. Sa svojim iPhoneom volim slikati ljude, ali i arhitekturu, kulturno naslijeđe, urbane scene i slično. Trenutno se fokusiram na kreiranje višeslojnih slika koje se sastaju od više motiva, spojenih u jedan. Radi se o digitalno-mobilnoj instant umjetnosti, #instaart ako želiš. Slike objavljujem online na svom Instagram profilu, ali neke i štampam, pa pravim od njih kolaž-slike koje uokvirim ili ih poredam u albume.

Ajfonografiju vjerojatno smatraš nečim čime se baviš onako usput. Reci nam kakvu joj budućnost predviđaš, kako u svom slučaju tako i generalno?

Svaki dan se na tržištu pojavljuju nove funkcije za pametne telefone i sve više ljudi oduševljeno koristi to što oni nude i povezuju to sve sa svojim profilima na socijalnim mrežama, poput Facebooka, Twittera ili Foursquarea. Jako mi se sviđa ta interakcija i otvorenost, jer svako ustvari ima i kontrolu šta će podijeliti sa drugima. Neki kritičari će reći da slike sa pametnih telefona izgledaju sve iste, pogotovo ako se objavljuju preko Instagrama. Međutim, to nije istina. Oni koji žele, imaju mnogo mogućnosti da na individualan način koriste razne aplikacije i filtere i tako razviju svoj individualni kreativni izražaj. Razumijem da nekim profesionalnim fotografima i grafičarima Instagram nije simpatičan, ali on je masovni fenomen i u biti neizbježan. Postao je i bitan za velike kompanije, a pogotovo je relevantan u internacionalnom modnom biznisu. Svakako, treba biti kreativan i pokazati nešto posebno svoje na Instagramu, a ne samo slikati i koristiti jedan filter i objaviti. To s vremenom postaje dosadno i monotono i ne zarađuje mnogo likeova.

 

I na kraju zanima nas gdje se sadašnji kreativni direktor Kleider Bauera vidi za tri godine?

Ne koncentrišem se isključivo na modu, zanima me i (konceptualna) umjetnost. Tako da vjerujem da ću se razviti u nekom tom smjeru. Nemam pojma što ću tačno raditi, ali vjerujem da će biti nešto što će mi odgovarati. Ne očekujem velike stvari i uspjehe, odnosno neku bitnu karijeru, nego samo ispunjenje, jer tako sam zadovoljan i sretan, ono rahat kako se kod nas u Bosni kaže. I volim biti sa ljudima koji su mi dragi i s kojima se razumijem. I to mi daje snagu.

{gallery}2014_05/intervju{/gallery}

Razgovarala: Ana Ćavar
_{Foto: Nihat Odabasi, Daniela Federici, Esned Nezić}

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com