TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.6.2013.
Tko joj je omiljeni bh. dizajner? Dinka je dvadesetsedmogodišnja djevojka, rođena u Slavonskom Brodu koja iza sebe već sada ima zavidne uspjehe na polju mode i filma. Naime, uz modne angažmane u editorijalima Dinka je uspjela školovati se na Akademiji scenskih umjetnosti u Australiji i nakon toga posvetiti se filmu kroz uloge glumice, scenaristice i producentice. Nakon Akademije je d
Dinka, rođeni ste u Hrvatskoj, a živjeli ste i školovali se u Australiji, no imate jaku poveznicu i s Bosnom i Hercegovinom. Na koji način?
Bosna i Hercegovina je mjesto gdje su moji korjeni i ja insistiram na svom identitetu. Hercegovina će biti uvijek dio mene. Volim Hercegovinu, osjećam zadovoljstvo da svoju zemlju predstavljam gdje god odem. Volim da razmišljam da ću na kraju, gdje god bila, da se vratim tamo ili na neku obalu u Hrvatskoj. Los Angeles, Pariz, Berlin ili Sydney je zaljubljenost na drugi način. Uvijek se osjećam kao da sam 'u prolazu' u tim gradovima. Moram priznati, nisam nikad prihvatila ni jednu državu kao svoju kao sto smatram Bosnu i Hercegovinu. Moje stalno putovanje svijetom, poslovnim angažmanima i saradnjama s mnogim ljudima koje jako volim definitivno oblikuje i definira moj doživljaj svijeta, ali ipak moje vrijednosti su jako tradicionalne i to mi odgovara. Ne želim da zaboravim ko sam. Iskreno, to mi i daje snagu da se izborim u svijetu.
Na kojem ste projektu sada angažirani?
Trenutno sam u fazi pred-produkcije jednog Italijanskog filma u kojem igram jednu od glavnih uloga tako da se i spremam za dolazak u Italiju uskoro, te se veselim ljetovanju u Hrvatskoj s prijateljima. Posjetiti ću i Sarajevo. Sada završavam i četvrti scenarij sa svojim kolegama iz produkcijske kuće Chandelier Films koju sam osnovala prije tri godine. Sada smo u fazi pred-produkcije prvog dugometražnog filma 'Melodija', ljubavni mjuzikl koji će obilježiti moj dugometražni privijenac kao scenaristicu, producenticu i glumicu. Jako se veselim tome jer je priča jedna snažna romansa u kojoj se radi o junacima iz malog mjesta, otoka, nevini, čiste duše i neiskvarenih pogleda na svijet. Htjela sam napisati ljubavnu priču dovoljno jaku i fatalnu da žena i muškarac čekaju zauvijek. Teme koje se pojavljuju u filmu već dugo su me opčinile i opsjele. Na ovom projektu radim s puno ljubavi i to više od dvije godine s Vedranom Jerbić. Pisanje je disciplina sama po sebi.
Trenutno se i pripremam da izdam svoju prvu knjigu poezije i kratkih intimnih priča o životu urbane žene koja želi sve, sada i odmah, bez tužnih kompromisa, otkrivajući vjeru u univerzalno žensko pravo na ljepotu. Romantičar sam i zauvijek zaljubljena u život.
Cannes Film Festival, crveni tepih
Aktivni ste u modnom i filmskom svijetu. Što je došlo prvo?
Film je moja prva ljubav jer sam odrasla s filmom i kao mala curica, znala sam ponekad cijelu noć gledati filmove, no u životu je moda došla prva. Kad sam napunila 16 godina, pobijedila sam na natječaju za modele u Australiji nakon čega me moja starija sestra odvela na casting za Elite Models u Australiji, agencija koja me poslala na test i primila me. Ulazak u svijet mode mi se činio jako interesantnim, a s fotografima obožavam raditi. Za mene je i modna fotografija jedna vrsta nijemog filma i uživam u vizualnoj simbolici i fuziji. Kada sam primljena na Akademiju Scenskih Umjetnosti onda sam bila više posvećena glumi i usavršavanju discipline koja mnogo zahtjeva. Živjela sam u teatru i na filmskim setovima.
Do sada, drago mi je iskustvo bilo dobitak uloge u serijalu TRUE BLOOD dva tjedna nakon dolaska u Los Angeles. Film MALE RUKE koji je snimljen u Mostaru mi je iznimno drag jer sam bila u poziciji autora i kreativne producentice.U trenutnom angažmanu dugometražnog filma MELODIJA, dobila sam podršku od redateljice Jane Campion koja me usmjerila ka kreativnom procesu. Takvi izlasci u susret mi daju mogućnost za napredovanje. Na kraju dana, za mene je uspjeh saznati da li je publika uživala u filmu kojeg sam napravila, da li I kako su ga osjetili. Jer ja kao autor, radim film za publiku.
A da morate birati između mode i filma, što biste odabrali?
Film.
Jeste li radili s nekim od bh. umjetnika – bilo da se radi o fotografima, producentima, redateljima, glumcima...? Kakva iskustva nosite iz te suradnje?
Radila sam sa Mirajem Grbić na filmu MALE RUKE i to iskustvo je bilo divno. Miraj je jako talentovan, profesionalan i jako duhovit.
Na setu filma 'MALE RUKE'
Znamo da i aktivno pratite našu modnu i filmsku scenu. Što smatrate da nam nedostaje da bi naša scena bila razvijenija?
Samoinicijativa i samoorganizacija je jako važna za pozicioniranje statusa u bilo kojoj profesionalnoj oblasti. Sto više praktičnog iskustva, truda, pozitivnosti I ideja, saradnje. Formalno obrazovanje se podrazumijeva, ali zaista smatram da iskustvo pomaže da budete konkurentniji.
Na setovima vas nerijetko odijevaju stilisti, no kakav je vaš osobni stil? Što ćete odjenuti na dnevnu kavu, a što za promociju filma?
Imam, u zavisnosti od momenta, faze od rock izričaja do vintage te svedene klasike. Zavisi i gdje sam. Za promocije filma, postala sam ambasador brenda Rebecce Thompson, jedna jako talentovana dizajnerica u Australiji tako da volim da nosim njene kreacije kad sam tamo. Moda je za mene jedna velika strast i primijenjena umjetnost. Kao najdraže dizajnere navodim Nicolasa Ghesquièra, Oliviera Theyskensa, Christophera Kanea, Jasona Wua, Phillipa Lima i Narcisa Rodrigueza. Strašno volim Christian Louboutin cipele, Marchesu i Toni Maticevski. Obožavam detalje, kapice, šešire, rukavice i šalove. Ipak, u detaljima je trik.
Imate li omiljenog bh. dizajnera? A redatelja?
Pratim Eminu Hadžić, njezine kolekcije su iznimno sofisticirane i mnogo mi se sviđaju, a sama Emina mi je preporučena još dok sam bila u Los Angelesu. Od redatelja, izdvajam Aidu Begić, Jasmilu Zbanjić i Harisa Pašovića.
Što smatrate presudnim za vaš uspjeh i imate li možda neki savjet za sve buduće glumice i modele koji čitaju ovaj intervju?
Živite jednostavno i razigrano. Kada se odlučite raditi nešto, dajte sve od sebe i više, budite spremni za rad, pogotovo u svijetu mode i filma. Nemojte odrasti prebrzo i volite sve oko sebe srdačno i iskreno. Bavite se sportom i živite zdravo. Vjerujte u sebe, poštujte druge, živite s maštom djeteta. Budite prijatelj jer sve što iskreno darujete drugima čini i vaš život ljepšim. Čuvajte se brzih uspjeha, jer kultura je čuvanje vremena.
{gallery}2013_06/dinka_all{/gallery}
Razgovarala: A.P.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
