Prstenje koje malo koga ostavlja ravnodušnim    Amila Hodžić, 27-godišnja produkt dizajnerica iz Sarajeva, u oko šire javnosti upala je ove zime kada je izložbom predstavila svoju posljednju opsesiju - izradu unikatnog drvenog prstenja. Ova apsolventica odsjeka dizajna, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u svojoj biografiji ipak ima i više iskustva nego što je to možda poznato

Smatra da upoznavanje konceptualne umjetnosti doprinosi njenom osobnom razvoju, inspirira ju i općenito utječe na razvoj njenog vlastitog dizajnerskog potpisa.
Rad sa spomenutom umjetnicom nije jedino što zaokuplja Amilu. Surađuje i s kućama kao što su Flash Produkcija, te Team & Media agencija, za koje je radila kao kostimograf i scenograf na nekim od projekata. Već tri godine dio je ekipe zadužene za scenografiju i kostimografiju kratkih filmova projekta Sarajevo grad filma, koji se prikazuju na SFF-u. U suradnji s kolegama radila je i dizajn za dvije izložbe Zemaljskog muzeja BiH, od kojih je postavka pod nazivom "Koja je moja košulja" osvojila i nagradu za najbolju postavku u BiH u 2008. godini. Osim toga, sudjeluje i u brojnim skupnim izložbama s kolegama s Akademije. No, ono što je nas posebno zaintrigiralo, njeno je drveno prstenje koje je priča sama za sebe.

Otkud ideja za rad upravo s drvetom? U svom radu često stavljaš naglasak na ekologiju. Koliko je izražena svijest o ekološkom dizajnu na bh. dizajnerskoj sceni?

Eko dizajn je već duži period dosta zastupljen u svijetu, ali ne i kod nas što me strašno ljuti, baš kao i parkovne površine koje se apsolutno ne održavaju. Ljudi još uvijek uzimaju plastične vrećice e u prodavaonicama, misleći kako će im dobro doći, ako ništa za odlaganje smeća. Staklo, papir i plastiku zajedno miješamo s ostatkom smeća, ne razmišljajući uopće o posljedicama. Drvo ne koristim samo zato što se radi o prirodnom materijalu i zbog ljepote njegove strukture, iako mi je i to bilo od velikog značaja, već upravo zbog podizanja svijesti o upotrebi materijala koji se mogu reciklirati, a za koje mislite da su neupotrebljivi. Napraviti produkt od ostatka materijala, koji dobije novu vrijednost, i time ga oživjeti - bio je to jedan od mojih glavnih motiva. Dodatni plus je što je drvo materijal koji se da reciklirati.



Radiš li s drugim materijalima?

Imala sam priliku upoznati se i s tkanjem ćilima, što me je strašno privuklo, te mislim da ću u budućnosti raditi na tome. Bila sam dio projekta ''Poetika Sare'' u sklopu ''Udruženja za zaštitu bosanskog ćilima ''gdje sam bila jedna od najmlađih sudionica. Dizajnirala sam i produkt i ambalažu zajedno s uglednim i cijenjenim umjetnicima poput Šejle Kamerić, Amre Zulfikarpašić i Amile Smajević. Upoznala sam se s kulturom i tradicijom tkanja, koja me je inpirirala za razvoj ideje koju sam prvobitno imala. Sam pristup dizajniranja produkta  je malo odstupio od tradicionalnog, što je je i privuklo Amilu kao direktoricu udruženja da radimo na tome. Kao motiv koristila sam zatku, koja je najjednostavniji geometrijski motiv i koji se često veže za likovni izraz prapovijesnog razdoblja na našem tlu. Motiv zatke su horizontalne pruge različitih širina i boja. Dizajnirala sam ponjavu koja ujedno ima i funkciju taburea tj. skulpture, najmanjeg komada namještaja u interijeru. Multifunkcionalnost produkta ga čini jos interesantnijim.
Pored već spomenutog udruženja, BiH je jako bogata i ostalim kulturnim, te prirodnim i ekološkim resursima koje treba iskoristiti i mislim da tu ima dosta potencijala za razvoj bosanskohercegovačkog dizajna koji može biti interesantan i izdvajati se od ostalih.

Kako bi opisala svoje unikatno drveno prstenje?

Prsten je namijenjen široj publici. Dakle, ciljna grupa ne postoji. Tko god osjeća da ga treba nositi, nosit će ga. Neobičnost oblika, široka paleta eko boja i prirodni materijal su dovoljne specifikacije za jedan produkt poput ovog. Nosit će ga onaj tko voli imati nešto neobično, estravagantno i privlačno na prvi pogled. Svaki prsten je objekt za sebe. Dijeluje na prostor u kojem egzistira i prilagođava se. To što sama, pored toga što dizajniram, izrađujem svojim rukama svaki oblik, daje ovom produktu još veću vrijednost. Ideja za dizajniranje prstena kao objekta je krenula spontano kako i sama najviše volim. Kolekcija ''All my objects'' je potekla i kao sjećanje na rano djetinjstvo. Tada sam se znala zavući u djedovu  radionicu i s čuđenjem gledati kako od sirovine pravi stvarne komade namještaja, a meni bi davao komadice i kockice drveta, s kojima bih se znala igrati satima. Kako već duže vrijeme radim s drvetom, a imam i djedovu radionicu na raspolaganju, odlučila sam u startu krenuti s prstenom, koji mi je ujedno i jedan od najdražih komada nakita. Sama simbolika, koja opisuje prsten kao znak vjernosti i odanosti me je privukla. Znala sam kupovati prsten kad god imam priliku negdje da otputujem. Neobičnost oblika, veličina i boja su uvijek privlačili moju pažnju. Znala sam da moram početi i sama stvarati nešto slično.
Naziv  kolekcije "All my objects" je nastao upravo iz razloga sto svaki objekt koji sam dizajnirala u prvom planu i jest produkt koji ima funkciju prstena koji je nosiv, ali i pored toga daje nam mogućnost da bude i sve drugo osim toga. Zato i volim reći da svaki objekt koji sam dizajnirala odaje intimu oblika u prostoru i prilagođava se. Svaki prsten predstavlja posebnu cijelinu koju svojom kompozicijom percipiram kao objekt u prostoru i kao nosivi unikatni proizvod.



Hoćemo li u kolekciji uskoro moći pronaći i druge oblike drvenog nakita, možda ogrlice, narukvice,…?

Svaki dan donosi i probudi želju za realiziranje novih ideja. Prsten će zasigurno biti produkt koji će se još razvijati, na kojem ću još raditi, bilo da se radi o drvetu ili o nekom drugom materijalu. Za drugi komad nakita nisam sigurna jer sam se već dosta vezala za samu simboliku prstena koju sam već spomenula. Osobno za sebe često napravim neki komad nakita kao sto su ogrlica ili narukvica, ali sad za sad to ostaje samo u okvirima moje osobne kolekcije nakita.

Opiši nam malo svoj kreativni proces. Stavljaš li stvari prvo na papir ili se voliš baciti na rad istog trenutka kada ti sine ideja o nečemu novom?

Dizajniranje prstena je proces koji ima više faza. Svakako da su papir i olovka uvijek prisutni, ali vrlo često se volim baciti na rad u samom startu kada dodirnem komad drveta i već zamislim kako bi mogao izgledati taj prsten. Dakle, ne radi se o "štancanju" prstenja već o ručnom oblikovanju svakog komada i posvećivanju pažnje u procesu stvaranja oblika. Svaki prsten je prvobitno obrađen i oblikovan, zatim izbrendiran mojim logom AH, a na kraju tek dolazi boja koja stavlja točku na svaki produkt. Naglasila bih da se radi  o prstenju iz kolekcije "All my objects", a AH je ime pod kojim se predstavljam. Riječ "ah" u ovom slučaju ima dvojako značenje. Pored mojih inicijala, ta dva slova predstavljaju uzvik često korišten u današnjem bosanskohercegovačkom jeziku, a ubiti označava želju za nečim.

Svoju kolekciju unikatnog drvenog prstenja „All my objects“ predstavila si izložbom. Otkud ideja za takav vid promocije? Nedostaje li našoj sceni sličnih događaja?

Izložbom "All my objects" sam predstavila djelić onoga što sam kreirala u posljednje vrijeme. Imala sam potrebu to podijeliti i s drugima, iako moram priznati da je izložba bila više rezultat nagovora prijatelja, koji su znali što radim u svom skromnom kutku. Izložba je bila kao i sve druge, osim što je otvorenje bilo na -18°C, što me na kraju ipak nije spriječilo da odustanem od samog događaja misleći da on neće biti dovoljno posjećen. Logorska vatra na samom ulazu u galeriju, ugodna muzika, profesori, ugledni umjetnici te moji prijatelji, doprinijeli su da sve skupa bude jedan jako ugodan event na kojem smo se imali priliku družiti. Bilo je simpatično kada mi je jedan od boljih prijatelja prišao i rekao: "Vidim, konačno si odvojila vrijeme za sebe i odlučila napraviti nešto poput ovih prstenčića."
Zapravo nije se radilo o vremenu koji sam specijalno izdvojila za ove objekte, već o savršenom trenutku koji nisam smjela propustiti.

Radiš li na nekim drugim projektima, osim već spomenutih?

Trenutno radim na dva projekta koja su vezana za produkt dizajn, ali o tome će se saznati kad bude vrijeme za to. No, u biti ne postoji ni jedan dan kad ne posvećujem pažnju dizajnu. Tko se odluči za ovu profesiju mora naučiti i da svakodnevno u potpunosti živi s tim.



Kako svi zainteresirani mogu doći do tvog nakita?

Zanimanje za objekte je postojalo i prije izložbe, ali cijelu priču nisam htjela odavati u potpunosti, dok nije došao pravi trenutak za to. Tim predstavljanjem su mi se otvorila druga vrata kao i saradnja u vidu promocije i prodaje ovih objektića. Danas kolekciju "All my objects" možete pronaći osobno kod mene, u galerijama u susjednim državama, ali i u Njemačkoj i SAD-u, a polako ću se širiti i na druge države što je i cilj. Moram priznati, sve se puno više cijeni izvan granica naše zemlje.

Za kraj, voljeli bismo čuti tvoj komentar na kreativnu scenu u Bosni i Hercegovini. Misliš li da je stiglo vrijeme za nešto drastičnije promjene u toj sferi?

Kreativna scena u BiH svakako je prisutna. Postoje umjetnici koji mogu doprinijeti razvoju kreativne scene, ali mislim da prvo moramo riješiti problematiku predrasuda i konstantnih kritika koje si svi daju za pravo. Podržati kolegu za nas je strani pojam i u suštini u tome smo najbolji, iskritizirati ili što bi rekli promahalati, a ne doprinijeti u smislu neke konstruktivne kritike koja će pomoći cjelokupnom razvoju. Mada, kada je riječ o produkt dizajnu, u posljednje vrijeme kao da je došlo do eksplozije na tom polju. Dosta kvalitetnog dizajna mojih kolega se predstavilo i van naših granica što polako doprinosi razvoju kvalitete produkt dizajna na našem tlu, što mi je jako drago.

{gallery}2012_08/ah{/gallery}


Razgovarala: Anja Stojkić
^{Foto: Amila Hodžić}

Kada kažemo Sarajevo Film Festival, prvo pomislimo na filmove koji osvajaju publiku i slave umjetnost, a među onima koji festivalu daju poseban šarm nalazi se i Maja Čengić Miralem kao prepoznatljivo lice i osmijeh crvenog tepiha.

Godinama publiku pozdravlja u zanimljivim izdanjima i vodi program s elegancijom zbog koje je njen izlazak pred kamere postao drag i upečatljiv trenutak festivalskih večeri.

 

Zato je upravo ona prva osoba s kojom je Bonjour.ba želio napraviti festivalski throwback i to u saradnji s Perwollom, brendom koji već drugu godinu zaredom podržava Sarajevo Film Festival i vjeruje da odjeća ima priče vrijedne čuvanja. 
 

 

Njihova zajednička nit? Ljubav prema trenucima koji traju, bilo da su u pitanju besprijekorne haljine na crvenom tepihu ili sjećanja koja se prepričavaju i godinama kasnije. 
 

 

Kroz šest pažljivo odabranih lookova, Maja nam je otkrila anegdote, emocije i male modne tajne koje su obilježile njene festivalske noći, a mi ćemo ih, baš poput njenih haljina, sačuvati od zaborava. 

 

 

Kada smo Maju pitali kada je nosila ovaj outfit i kakva su joj prva sjećanja na tu noć, odgovorila je bez razmišljanja prošle godine.

 

 

 “Raznježi me svaki put kad ga vidim i i dalje mi izmami osmijeh na lice”, priznala nam je. Otkrila je i da su ovaj look birali oko dva mjeseca, a posebna atmosfera te večeri ostala joj je urezana u sjećanje.

 

 

Bijela odjeća na crvenom tepihu uvijek nosi dozu glamura, ali i izazova. Kada smo je pitali za ovaj look Maja nam je rekla da: “I sada sam oduševljena dizajnom ovog look-a.” 

 

 

Dodala je da je imala samo jednu probu za njega i da je, naravno, zahtijevao posebnu brigu i njegu.

 

 

Tada smo je pitali da nam otkrije trik koji koristi da odjeća izgleda besprijekorno i godinama nakon. “Meni je jako važna kvaliteta tkanine i samim tim ta tkanina zahtijeva posebnu njegu i brigu, pogotovo ljeti… Perwoll je moj vječni saveznik, deterdžent koji čuva boju, što je ljeti posebno važno s obzirom na češće nošenje svijetle i bijele tkanine.”

 

 

Ova izdanja su mali podsjetnik na to kako moda i sjećanja idu ruku pod ruku. Svaka haljina nosi trenutke iza kojih se kriju osmijesi, aplauzi i ona uzbuđenja tik prije izlaska na crveni tepih. Maja ih čuva s pažnjom, a uz njegu koja traje, ti komadi ostaju spremni za nove priče i neke buduće posebne prilike. 

 

 

Upravo tu ljubav prema trenucima koji traju dijeli i Perwoll jer odjeća vrijedi onoliko koliko vrijedi priča koju nosi. Ostatak priča kako su nastali ostali lookovi, koje anegdote Maja do sada nikada nije podijelila pogledajte u našem video formatu.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Perwollom

Produkcija: Bonjour.ba  
Fotografije/Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba