Kakve su kostime osmislile bh. dizajnerice?    Film Jasmina Durakovića, Put kestena, nam je još na setu zaokupio pažnju obzirom da su se dvije veoma dobro poznate dame bh. modne scene smiješile iza kamera. Naime, radi se o dvotrećinskoj SHE:YOU kombinaciji, točnije o Adisi Vatreš i Neiri Sinanbašić. Upravo su one sasvim slučajno krenule surađivati s Jasminom na ovom filmu, a o entuzija

Adisu i Neiru smo uspjeli uhvatiti na par sati između projekata kako bismo kratko porazgovarali o filmu, pa kroz sljedeće rečenice saznajte o čemu govori Put kestena, kako su dolazile do kostima te kada ćemo sve to vidjeti na velikom platnu.

Za početak, recite nam o čemu je ovaj film?

Film je spoj više priča, legendi vezanih za Krajinu, bajkovitih prikaza i historijskih rekonstrukcija kao što su Cazinska buna - rekonstrukcija iz 1950-ih, zatim imamo priču o Japodima, plemenu koje je bilo 'posjednik' Une, zatim ljubavnu romansu između bega Beširevića i grofice Izabele, kao i priču o legendarnom krajinskom junaku Muji Hrnjici... a kroz sve te priče prolazimo s glavnim akterima filma smještenim u sadašnjost. 

Kakvu je kostimografiju zahtijevala ovakva jedna povijesna priča?

Kostimografija za ovaj film je bila vrlo složena, pored različitih perioda kroz koje prolazimo imale smo i više masovnih scena. Bilo je zabavno graditi karakterističnu nit koja povezuje periode, a ujedno da pruži i što točniji prikaz doba kojem pripada. Mnogo pažnje smo posvetile 'kolorističkom uklapanju' kostima, sto je inače glavna Adisina odrednica pri stvaranju. :) Također smo ostvarile suradnju s Tekstilnim fakultetom u Bihaću, gdje smo kreirale kostime za pripadnike plemena Japoda, a za nakit se pobrinula Anita Ibukić (Ceramic Studio), koja je izradila keramičke replike japodskih ukrasa za tijelo. Kostimi koji su korišteni u filmu su posuđeni iz fundusa bosanskohercegovačkih pozorišta, a u susret su nam izašli BNP Zenica, NP Tuzla, Narodno pozorište Sarajevo, Fist, Flash, Disc... Također dio odjeće, koja pripada sadašnjem periodu, smo kupovale, a neke poput japodskih kostima - šile.

Izniman zadatak! Recite nam jeste li ranije radili na sličnim projektima?

Ovo nam je i jednoj i drugoj prvi dugometražni film, Adisa je ranije radila na više kratkih filmova, dok sam ja radila na samo jednom studentskom filmu i postala sam apsolutni zaljubljenik kostimografije nakon ovog iskustva. Nadamo se da će ovaj film otvoriti nova vrata za SHE:YOU u kompletu, budući da su se kostimografijom i to pretežno pozorišnom, bavile Adisa i Naida.

Kakav je bio tempo snimanja obzirom da ste imali veoma malo vremena za dosta komplicirane scene koliko vidimo?

Tempo snimanja je bio brz i efikasan. Nismo izgubili niti jedan dan snimanja i svaki član ekipe je davao svoj maksimum na setu. Mislim da nas je okruženje u kojem smo se nalazili hranilo i davalo energiju da radimo na 40 stepeni. Krajina je predivan dio BiH i zaslužuje da o njoj bude ispričana ovakva priča, priča kroz koju će svi, koji pogledaju film, biti ponosni na ljepote naše zemlje.

Sada se iznimno veselimo filmu. Možete li nam reći kada je planirana njegova premijera?

Projekcija filma planirana je u 10. mjesecu, ali to još uvijek nisu zvanične informacije. Mi smo vrlo nestrpljive da vidimo kako sve u kompletu izgleda, a možemo reći da dosada viđeni dijelovi izgledaju odlično, fotografija je čista čarolija. To je možda naše subjektivno mišljenje, mada se kao profesionalci trudimo biti sto objektivnije... :)

{gallery}srpanj_dvanaest/film{/gallery}

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta