TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.5.2014.
Kako u stvarnosti izgleda Sarah Čerkez? Nadamo se da ste kliknuli na ovaj naslov jer ste negdje duboko u sebi poželjeli vidjeti fotografiju na kojoj (inače superzgodna) Sarah Čerkez ima kilograme viška, opuštenu kožu, celulit, strije, masnu kosu i možda neuredne nokte. Sve to kako biste dokazali sebi da na svijetu ne postoje zgodne žene koje svakodnevno vježbaju (jer, pf, tko ima vre
No, ovaj članak je tu kako bi pokazao upravo suprotno. Naime, sa Sarah smo razgovarali o problemu koji još od 90-tih godina prošlog stoljeća nosi pridjev 'tabu' uz svoje spominjanje. 'Size zero' ili 'veličina 0' je nešto o čemu se mnogo piše, komentira, osuđuje i ništa ne poduzima. Naravno, blesavo bi bilo očekivati da modna industrija vrijedna više od 3180 milijardi dolara kvari recept koji ju je doveo do ovog stadija. No, zato na scenu nastupaju modeli koji su svjesni problema i koji svojim primjerom predstavljaju model u punom svom smislu – mršav, radišan i zdrav. I o njima danas pričamo. Oni su ti koji mogu napraviti promjenu.
Naime, nakon godina i godina uznapredovalog Photoshopa, potrošači su izgubili povjerenje u modnu fotografiju, stoga se u posljednjih par godina pojavila potražnja za 'prirodnim' modelima zdravog tijela. I dalje mršavog, no zdravog.
Na našu zamolbu Sarah nam je ustupila svoje fotografije prije i poslije obrade, a koje je za francuski časopis napravio Stefano Bidini. Na fotografijama Sarah nosi rublje Triumph, Yammamy, Intimissimi i Calzedonia, te obuću Manolo Blahnik i Jimmy Choo.
S druge strane postprodukciju fotografija je napravio mladi bh. fotograf Armin Čolo. „Postprodukciju je igrom slučaja radio Armin Čolo, moj prijatelj, jer kada sam zamolila fotografa za materijal kako bih ga mogla koristiti u booku, poslao mi je neobrađene fotografije jer ih je on takve proslijedio magazinu i oni su uradili postprodukciju, a Stefano nije imao vremena raditi obradu naknadno samo za mene. Armina sam zamolila da što manje koristi Photoshop i da retušira samo neophodne detalje, jer danas u svijetu modelinga vlada trend prirodnog looka i agencije vrlo često ne žele da koriste materijal koji je preretuširan jer ne predstavlja model onakvim kakav zaista jeste.“, rekla nam je Sarah.
Za koje mjere misliš da su idealne u svijetu modelinga? Pričamo li stvarno o 90-60-90 ili su granice pomaknute?
Veoma je teško to objasniti jer pravila koja zaista postoje su u biti mjere i manje od tih, a opet vrlo često susrećući se s različitim djevojkama vidim da uvijek postoje izuzeci i da isti ti koji se tako 'striktno' drže tih pravila prave odstupanja kada su u pitanju poznati modeli, djevojke koje su trenutno 'IN', popularne, tražne itd... Idealnom visinom se smatra od 177cm do 180cm, a najviše se provjeravaju bokovi koji (ako želite da se bavite revijama) moraju biti ispod 90cm, idealno 88cm/89cm. Samim tim i struk je uvijek oko 60cm/62cm, a grudi su najčešće oko 80cm. Naravno te mjere su uvijek individualne i zavise od građe djevojke. Isto tako postoje tzv. komercijalni modeli koji rade revije veša, kataloge, reklame... i u tim slučajevima agencije tolerišu 'prekomjerne' centimetre. Npr. mene uzimaju za komercijalnog modela, ne radim high fashion revije, radim kataloge, kampanje, beachwear i produkcijske fittinge. Moje mjere su: visina 178cm, grudi 88cm, struk 62cm, bokovi 92cm i to mi trenutno najviše odgovara jer ne moram da se mučim kako bih održala tu kilažu i te centimetre. U oba slučaja uvijek je poželjno da je djevojka tonirana i zategnuta, da ima zdravu i svježu kožu i da brine o sebi.
Slušamo kako modeli jedu vatu natopljenu sokom od naranče i slične štetne stvari kako bi održale liniju. Reci nam svoja iskustva i koliko istine ima u tome?
Čula sam i ja te priče, ali kako već godinama ne živim u 'models flat', i imam svoj krug ljudi, takvo nešto nikada nisam vidjela. Vjerujem da to jeste istina, i da je to problem koji je trenutno kao vulkan - tinja i čeka da eksplodira. Djevojke su pod velikim pritiskom, vrlo često i nesvjesne toga, mlade i odvojene od kuće i najbližih. U krugu ostalih jako mršavih djevojaka, svaki dan na castinzima i fittinzima probaju odjeću koja je uvijek premalena, preuska, ne mogu zakopčati haljinu, ne mogu stati u hlače... kako imati apetit nakon toga?! Nesigurne i ne razmišljajući, u takvim trenucima rade gluposti koje ih kasnije koštaju. U tim periodima slabosti veliku ulogu igra agencija i roditelji koji na vrijeme mogu prepoznati problem i reagovati. Naravno nisu sve djevojke takve, mnoge su zaista prirodno mršave i koliko god da jedu jednostavno se ne mijenjaju, druge jedu biranu kuhanu i dijetalnu hranu, treće mnogo vježbaju i na taj način troše 'višak' itd. U svemu tome najbitnije je na vrijeme prepoznati prirodne predispozicije djevojke za ovaj posao, jer mučiti se izgladnjivanjem da bi uradila nekoliko revija zaista nije vrijedno.
Meni sada nije problem održavati ove mjere, imala sam dana kada bih se naglo ugojila i pala u depresiju, ali kroz to morate proći i na kraju pronaći svoj balans. Danas biram što jedem, ne koristim sol nikako, ne pržim na ulju, ne pijem gazirane i voćne sokove, jedem meso, ribu, povrće, žitarice, i voće, ne pijem i ne pušim. Jedini i veliki porok mi je čokolada/slatko kojoj teško odoljevam, ali jedem je uz 'opravdanje' da svaki dan vježbam i to potrošim :)
Danas se kada pričamo o modnoj fotografiji puno se govori o retuširanju, pa zbog svega navedenog publika ne vjeruje modnim fotografijama. Kako ti komentiraš taj fenomen?
Sve zbog lude opsesije za nekom perfekcijom, idealnim, savršenim, a onda kažemo kako takvo nešto ne postoji?! Ljudi iz fashion businessa su često kontradiktorni :) Teže prirodnom looku, a onda vam retuširaju mladeže, sužavaju struk, izdužuju noge itd. Koliko je tehnologija posljednje desetljeće napredovala toliko su se sve glumice, celebrity, modeli, tv voditeljice 'proljepšale', tj. postale bliže onom nečem sto zovemo "savršeno". Naravno publika nije naivna i lako prepozna preretuširane fotografije, nerealno duge noge ili nevjerojatno gustu kosu. I naravno da se uvrijede i gube povjerenje u medije. Često viđamo 'prije i poslije' fotografije na kojima je neka glumica skoro pa neprepoznatljiva, što je dovelo do toga da više ništa ne uzimaju za realno i sve nazivaju photoshopom što ne mora uvijek biti pravilo.
Naravno retuširanje i kompletna postprodukcija je sastavni dio modne fotografije, no čini nam se nekada da modeli koriste retuširanje kao izliku za svoje - ne baš idealne figure. Što ti smatraš da je najvažnije za nastanak kvalitetne modne fotografije?
Upravo, kada je djevojka u formi, radi na sebi i njegovana je, to se onda i vidi i tu ne treba puno photoshopa. U biti photoshop po pravilu bi trebao samo da služi za brisanje modrica i sitnih nedostataka ili izjednačavanja svijetla na licu i tijelu, ali ne da od modela koji je size 38 pravi size 34. Na setu sve je bitno - veliku ulogu igra fotograf i njegovo iskustvo, znanje i oprema, dok vam šminker radi make-up, fotograf sa asistentima štima svijetla, pozadinu i to nekad zna jako dugo da traje. Naravno da je bitno i da kosa i make-up budu prirodni i ne napadni, naravno u zavisnosti od potreba snimanja. I na kraju bitno je i da model zna svoj posao, zna da pozira i da se brzo opusti i ubaci u ulogu koju snimanje nalaže.
Možda imaš i savjet iz vlastitog iskustva za djevojke koje se bore s težinom, a htjele bi se profesionalno baviti modelingom ili manekenstvom?
Najbitnije je obratiti se na vrijeme pravoj osobi koja ima iskustvo, i koja može da prepozna potencijal djevojke. Bitno je i da, kada naiđu na problem na pravi način pristupiti mu i pronaći rješenje. Postoje načini da se izgubi koji kilogram bez narušavanja zdravlja, naprotiv. Generalno bih svima uvijek preporučila da izbace sve vrste voćnih i gaziranih sokova kao i alkohol. Jako su kalorični i puni industrijskog sećera, preporučljivo je piti puno vode i čaja (bez šećera ili meda). Zamijeniti brzu, puno začinjenu, masnu hranu svježim namirnicama. Kuhano povrće, riba i meso su puni proteina i hranljivih tvari, ne stvaraju zalihe i lako se vare. Umjesto slatkiša jesti voće, naravno u manjim količinama. Imati redovne obroke, ali ne obimne. Dobro je baviti se redovito sportom, imati uredan san i naravno biti strpljiv i istrajan jer rezultati ne dolaze preko noći. :) Biti 'model' at the end of the day, znači biti uzor, djevojke koje se zaista ozbiljno bave ovim poslom, osim što lijepo izgledaju, zdrave su i vode uredan život.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
