TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.5.2014.
Kako u stvarnosti izgleda Sarah Čerkez? Nadamo se da ste kliknuli na ovaj naslov jer ste negdje duboko u sebi poželjeli vidjeti fotografiju na kojoj (inače superzgodna) Sarah Čerkez ima kilograme viška, opuštenu kožu, celulit, strije, masnu kosu i možda neuredne nokte. Sve to kako biste dokazali sebi da na svijetu ne postoje zgodne žene koje svakodnevno vježbaju (jer, pf, tko ima vre
No, ovaj članak je tu kako bi pokazao upravo suprotno. Naime, sa Sarah smo razgovarali o problemu koji još od 90-tih godina prošlog stoljeća nosi pridjev 'tabu' uz svoje spominjanje. 'Size zero' ili 'veličina 0' je nešto o čemu se mnogo piše, komentira, osuđuje i ništa ne poduzima. Naravno, blesavo bi bilo očekivati da modna industrija vrijedna više od 3180 milijardi dolara kvari recept koji ju je doveo do ovog stadija. No, zato na scenu nastupaju modeli koji su svjesni problema i koji svojim primjerom predstavljaju model u punom svom smislu – mršav, radišan i zdrav. I o njima danas pričamo. Oni su ti koji mogu napraviti promjenu.
Naime, nakon godina i godina uznapredovalog Photoshopa, potrošači su izgubili povjerenje u modnu fotografiju, stoga se u posljednjih par godina pojavila potražnja za 'prirodnim' modelima zdravog tijela. I dalje mršavog, no zdravog.
Na našu zamolbu Sarah nam je ustupila svoje fotografije prije i poslije obrade, a koje je za francuski časopis napravio Stefano Bidini. Na fotografijama Sarah nosi rublje Triumph, Yammamy, Intimissimi i Calzedonia, te obuću Manolo Blahnik i Jimmy Choo.
S druge strane postprodukciju fotografija je napravio mladi bh. fotograf Armin Čolo. „Postprodukciju je igrom slučaja radio Armin Čolo, moj prijatelj, jer kada sam zamolila fotografa za materijal kako bih ga mogla koristiti u booku, poslao mi je neobrađene fotografije jer ih je on takve proslijedio magazinu i oni su uradili postprodukciju, a Stefano nije imao vremena raditi obradu naknadno samo za mene. Armina sam zamolila da što manje koristi Photoshop i da retušira samo neophodne detalje, jer danas u svijetu modelinga vlada trend prirodnog looka i agencije vrlo često ne žele da koriste materijal koji je preretuširan jer ne predstavlja model onakvim kakav zaista jeste.“, rekla nam je Sarah.
Za koje mjere misliš da su idealne u svijetu modelinga? Pričamo li stvarno o 90-60-90 ili su granice pomaknute?
Veoma je teško to objasniti jer pravila koja zaista postoje su u biti mjere i manje od tih, a opet vrlo često susrećući se s različitim djevojkama vidim da uvijek postoje izuzeci i da isti ti koji se tako 'striktno' drže tih pravila prave odstupanja kada su u pitanju poznati modeli, djevojke koje su trenutno 'IN', popularne, tražne itd... Idealnom visinom se smatra od 177cm do 180cm, a najviše se provjeravaju bokovi koji (ako želite da se bavite revijama) moraju biti ispod 90cm, idealno 88cm/89cm. Samim tim i struk je uvijek oko 60cm/62cm, a grudi su najčešće oko 80cm. Naravno te mjere su uvijek individualne i zavise od građe djevojke. Isto tako postoje tzv. komercijalni modeli koji rade revije veša, kataloge, reklame... i u tim slučajevima agencije tolerišu 'prekomjerne' centimetre. Npr. mene uzimaju za komercijalnog modela, ne radim high fashion revije, radim kataloge, kampanje, beachwear i produkcijske fittinge. Moje mjere su: visina 178cm, grudi 88cm, struk 62cm, bokovi 92cm i to mi trenutno najviše odgovara jer ne moram da se mučim kako bih održala tu kilažu i te centimetre. U oba slučaja uvijek je poželjno da je djevojka tonirana i zategnuta, da ima zdravu i svježu kožu i da brine o sebi.
Slušamo kako modeli jedu vatu natopljenu sokom od naranče i slične štetne stvari kako bi održale liniju. Reci nam svoja iskustva i koliko istine ima u tome?
Čula sam i ja te priče, ali kako već godinama ne živim u 'models flat', i imam svoj krug ljudi, takvo nešto nikada nisam vidjela. Vjerujem da to jeste istina, i da je to problem koji je trenutno kao vulkan - tinja i čeka da eksplodira. Djevojke su pod velikim pritiskom, vrlo često i nesvjesne toga, mlade i odvojene od kuće i najbližih. U krugu ostalih jako mršavih djevojaka, svaki dan na castinzima i fittinzima probaju odjeću koja je uvijek premalena, preuska, ne mogu zakopčati haljinu, ne mogu stati u hlače... kako imati apetit nakon toga?! Nesigurne i ne razmišljajući, u takvim trenucima rade gluposti koje ih kasnije koštaju. U tim periodima slabosti veliku ulogu igra agencija i roditelji koji na vrijeme mogu prepoznati problem i reagovati. Naravno nisu sve djevojke takve, mnoge su zaista prirodno mršave i koliko god da jedu jednostavno se ne mijenjaju, druge jedu biranu kuhanu i dijetalnu hranu, treće mnogo vježbaju i na taj način troše 'višak' itd. U svemu tome najbitnije je na vrijeme prepoznati prirodne predispozicije djevojke za ovaj posao, jer mučiti se izgladnjivanjem da bi uradila nekoliko revija zaista nije vrijedno.
Meni sada nije problem održavati ove mjere, imala sam dana kada bih se naglo ugojila i pala u depresiju, ali kroz to morate proći i na kraju pronaći svoj balans. Danas biram što jedem, ne koristim sol nikako, ne pržim na ulju, ne pijem gazirane i voćne sokove, jedem meso, ribu, povrće, žitarice, i voće, ne pijem i ne pušim. Jedini i veliki porok mi je čokolada/slatko kojoj teško odoljevam, ali jedem je uz 'opravdanje' da svaki dan vježbam i to potrošim :)
Danas se kada pričamo o modnoj fotografiji puno se govori o retuširanju, pa zbog svega navedenog publika ne vjeruje modnim fotografijama. Kako ti komentiraš taj fenomen?
Sve zbog lude opsesije za nekom perfekcijom, idealnim, savršenim, a onda kažemo kako takvo nešto ne postoji?! Ljudi iz fashion businessa su često kontradiktorni :) Teže prirodnom looku, a onda vam retuširaju mladeže, sužavaju struk, izdužuju noge itd. Koliko je tehnologija posljednje desetljeće napredovala toliko su se sve glumice, celebrity, modeli, tv voditeljice 'proljepšale', tj. postale bliže onom nečem sto zovemo "savršeno". Naravno publika nije naivna i lako prepozna preretuširane fotografije, nerealno duge noge ili nevjerojatno gustu kosu. I naravno da se uvrijede i gube povjerenje u medije. Često viđamo 'prije i poslije' fotografije na kojima je neka glumica skoro pa neprepoznatljiva, što je dovelo do toga da više ništa ne uzimaju za realno i sve nazivaju photoshopom što ne mora uvijek biti pravilo.
Naravno retuširanje i kompletna postprodukcija je sastavni dio modne fotografije, no čini nam se nekada da modeli koriste retuširanje kao izliku za svoje - ne baš idealne figure. Što ti smatraš da je najvažnije za nastanak kvalitetne modne fotografije?
Upravo, kada je djevojka u formi, radi na sebi i njegovana je, to se onda i vidi i tu ne treba puno photoshopa. U biti photoshop po pravilu bi trebao samo da služi za brisanje modrica i sitnih nedostataka ili izjednačavanja svijetla na licu i tijelu, ali ne da od modela koji je size 38 pravi size 34. Na setu sve je bitno - veliku ulogu igra fotograf i njegovo iskustvo, znanje i oprema, dok vam šminker radi make-up, fotograf sa asistentima štima svijetla, pozadinu i to nekad zna jako dugo da traje. Naravno da je bitno i da kosa i make-up budu prirodni i ne napadni, naravno u zavisnosti od potreba snimanja. I na kraju bitno je i da model zna svoj posao, zna da pozira i da se brzo opusti i ubaci u ulogu koju snimanje nalaže.
Možda imaš i savjet iz vlastitog iskustva za djevojke koje se bore s težinom, a htjele bi se profesionalno baviti modelingom ili manekenstvom?
Najbitnije je obratiti se na vrijeme pravoj osobi koja ima iskustvo, i koja može da prepozna potencijal djevojke. Bitno je i da, kada naiđu na problem na pravi način pristupiti mu i pronaći rješenje. Postoje načini da se izgubi koji kilogram bez narušavanja zdravlja, naprotiv. Generalno bih svima uvijek preporučila da izbace sve vrste voćnih i gaziranih sokova kao i alkohol. Jako su kalorični i puni industrijskog sećera, preporučljivo je piti puno vode i čaja (bez šećera ili meda). Zamijeniti brzu, puno začinjenu, masnu hranu svježim namirnicama. Kuhano povrće, riba i meso su puni proteina i hranljivih tvari, ne stvaraju zalihe i lako se vare. Umjesto slatkiša jesti voće, naravno u manjim količinama. Imati redovne obroke, ali ne obimne. Dobro je baviti se redovito sportom, imati uredan san i naravno biti strpljiv i istrajan jer rezultati ne dolaze preko noći. :) Biti 'model' at the end of the day, znači biti uzor, djevojke koje se zaista ozbiljno bave ovim poslom, osim što lijepo izgledaju, zdrave su i vode uredan život.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.
Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.
Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala
Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.
Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama.
Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."
Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli?
Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje.
Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”
Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.
Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”
Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati.
A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”
Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni.
Tada sve sjedne na svoje mjesto.”
Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.
Nevena: "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”
Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.
Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”
Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.
Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."
Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”
Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.
A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"
Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.
Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
