TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.5.2014.
Kako u stvarnosti izgleda Sarah Čerkez? Nadamo se da ste kliknuli na ovaj naslov jer ste negdje duboko u sebi poželjeli vidjeti fotografiju na kojoj (inače superzgodna) Sarah Čerkez ima kilograme viška, opuštenu kožu, celulit, strije, masnu kosu i možda neuredne nokte. Sve to kako biste dokazali sebi da na svijetu ne postoje zgodne žene koje svakodnevno vježbaju (jer, pf, tko ima vre
No, ovaj članak je tu kako bi pokazao upravo suprotno. Naime, sa Sarah smo razgovarali o problemu koji još od 90-tih godina prošlog stoljeća nosi pridjev 'tabu' uz svoje spominjanje. 'Size zero' ili 'veličina 0' je nešto o čemu se mnogo piše, komentira, osuđuje i ništa ne poduzima. Naravno, blesavo bi bilo očekivati da modna industrija vrijedna više od 3180 milijardi dolara kvari recept koji ju je doveo do ovog stadija. No, zato na scenu nastupaju modeli koji su svjesni problema i koji svojim primjerom predstavljaju model u punom svom smislu – mršav, radišan i zdrav. I o njima danas pričamo. Oni su ti koji mogu napraviti promjenu.
Naime, nakon godina i godina uznapredovalog Photoshopa, potrošači su izgubili povjerenje u modnu fotografiju, stoga se u posljednjih par godina pojavila potražnja za 'prirodnim' modelima zdravog tijela. I dalje mršavog, no zdravog.
Na našu zamolbu Sarah nam je ustupila svoje fotografije prije i poslije obrade, a koje je za francuski časopis napravio Stefano Bidini. Na fotografijama Sarah nosi rublje Triumph, Yammamy, Intimissimi i Calzedonia, te obuću Manolo Blahnik i Jimmy Choo.
S druge strane postprodukciju fotografija je napravio mladi bh. fotograf Armin Čolo. „Postprodukciju je igrom slučaja radio Armin Čolo, moj prijatelj, jer kada sam zamolila fotografa za materijal kako bih ga mogla koristiti u booku, poslao mi je neobrađene fotografije jer ih je on takve proslijedio magazinu i oni su uradili postprodukciju, a Stefano nije imao vremena raditi obradu naknadno samo za mene. Armina sam zamolila da što manje koristi Photoshop i da retušira samo neophodne detalje, jer danas u svijetu modelinga vlada trend prirodnog looka i agencije vrlo često ne žele da koriste materijal koji je preretuširan jer ne predstavlja model onakvim kakav zaista jeste.“, rekla nam je Sarah.
Za koje mjere misliš da su idealne u svijetu modelinga? Pričamo li stvarno o 90-60-90 ili su granice pomaknute?
Veoma je teško to objasniti jer pravila koja zaista postoje su u biti mjere i manje od tih, a opet vrlo često susrećući se s različitim djevojkama vidim da uvijek postoje izuzeci i da isti ti koji se tako 'striktno' drže tih pravila prave odstupanja kada su u pitanju poznati modeli, djevojke koje su trenutno 'IN', popularne, tražne itd... Idealnom visinom se smatra od 177cm do 180cm, a najviše se provjeravaju bokovi koji (ako želite da se bavite revijama) moraju biti ispod 90cm, idealno 88cm/89cm. Samim tim i struk je uvijek oko 60cm/62cm, a grudi su najčešće oko 80cm. Naravno te mjere su uvijek individualne i zavise od građe djevojke. Isto tako postoje tzv. komercijalni modeli koji rade revije veša, kataloge, reklame... i u tim slučajevima agencije tolerišu 'prekomjerne' centimetre. Npr. mene uzimaju za komercijalnog modela, ne radim high fashion revije, radim kataloge, kampanje, beachwear i produkcijske fittinge. Moje mjere su: visina 178cm, grudi 88cm, struk 62cm, bokovi 92cm i to mi trenutno najviše odgovara jer ne moram da se mučim kako bih održala tu kilažu i te centimetre. U oba slučaja uvijek je poželjno da je djevojka tonirana i zategnuta, da ima zdravu i svježu kožu i da brine o sebi.
Slušamo kako modeli jedu vatu natopljenu sokom od naranče i slične štetne stvari kako bi održale liniju. Reci nam svoja iskustva i koliko istine ima u tome?
Čula sam i ja te priče, ali kako već godinama ne živim u 'models flat', i imam svoj krug ljudi, takvo nešto nikada nisam vidjela. Vjerujem da to jeste istina, i da je to problem koji je trenutno kao vulkan - tinja i čeka da eksplodira. Djevojke su pod velikim pritiskom, vrlo često i nesvjesne toga, mlade i odvojene od kuće i najbližih. U krugu ostalih jako mršavih djevojaka, svaki dan na castinzima i fittinzima probaju odjeću koja je uvijek premalena, preuska, ne mogu zakopčati haljinu, ne mogu stati u hlače... kako imati apetit nakon toga?! Nesigurne i ne razmišljajući, u takvim trenucima rade gluposti koje ih kasnije koštaju. U tim periodima slabosti veliku ulogu igra agencija i roditelji koji na vrijeme mogu prepoznati problem i reagovati. Naravno nisu sve djevojke takve, mnoge su zaista prirodno mršave i koliko god da jedu jednostavno se ne mijenjaju, druge jedu biranu kuhanu i dijetalnu hranu, treće mnogo vježbaju i na taj način troše 'višak' itd. U svemu tome najbitnije je na vrijeme prepoznati prirodne predispozicije djevojke za ovaj posao, jer mučiti se izgladnjivanjem da bi uradila nekoliko revija zaista nije vrijedno.
Meni sada nije problem održavati ove mjere, imala sam dana kada bih se naglo ugojila i pala u depresiju, ali kroz to morate proći i na kraju pronaći svoj balans. Danas biram što jedem, ne koristim sol nikako, ne pržim na ulju, ne pijem gazirane i voćne sokove, jedem meso, ribu, povrće, žitarice, i voće, ne pijem i ne pušim. Jedini i veliki porok mi je čokolada/slatko kojoj teško odoljevam, ali jedem je uz 'opravdanje' da svaki dan vježbam i to potrošim :)
Danas se kada pričamo o modnoj fotografiji puno se govori o retuširanju, pa zbog svega navedenog publika ne vjeruje modnim fotografijama. Kako ti komentiraš taj fenomen?
Sve zbog lude opsesije za nekom perfekcijom, idealnim, savršenim, a onda kažemo kako takvo nešto ne postoji?! Ljudi iz fashion businessa su često kontradiktorni :) Teže prirodnom looku, a onda vam retuširaju mladeže, sužavaju struk, izdužuju noge itd. Koliko je tehnologija posljednje desetljeće napredovala toliko su se sve glumice, celebrity, modeli, tv voditeljice 'proljepšale', tj. postale bliže onom nečem sto zovemo "savršeno". Naravno publika nije naivna i lako prepozna preretuširane fotografije, nerealno duge noge ili nevjerojatno gustu kosu. I naravno da se uvrijede i gube povjerenje u medije. Često viđamo 'prije i poslije' fotografije na kojima je neka glumica skoro pa neprepoznatljiva, što je dovelo do toga da više ništa ne uzimaju za realno i sve nazivaju photoshopom što ne mora uvijek biti pravilo.
Naravno retuširanje i kompletna postprodukcija je sastavni dio modne fotografije, no čini nam se nekada da modeli koriste retuširanje kao izliku za svoje - ne baš idealne figure. Što ti smatraš da je najvažnije za nastanak kvalitetne modne fotografije?
Upravo, kada je djevojka u formi, radi na sebi i njegovana je, to se onda i vidi i tu ne treba puno photoshopa. U biti photoshop po pravilu bi trebao samo da služi za brisanje modrica i sitnih nedostataka ili izjednačavanja svijetla na licu i tijelu, ali ne da od modela koji je size 38 pravi size 34. Na setu sve je bitno - veliku ulogu igra fotograf i njegovo iskustvo, znanje i oprema, dok vam šminker radi make-up, fotograf sa asistentima štima svijetla, pozadinu i to nekad zna jako dugo da traje. Naravno da je bitno i da kosa i make-up budu prirodni i ne napadni, naravno u zavisnosti od potreba snimanja. I na kraju bitno je i da model zna svoj posao, zna da pozira i da se brzo opusti i ubaci u ulogu koju snimanje nalaže.
Možda imaš i savjet iz vlastitog iskustva za djevojke koje se bore s težinom, a htjele bi se profesionalno baviti modelingom ili manekenstvom?
Najbitnije je obratiti se na vrijeme pravoj osobi koja ima iskustvo, i koja može da prepozna potencijal djevojke. Bitno je i da, kada naiđu na problem na pravi način pristupiti mu i pronaći rješenje. Postoje načini da se izgubi koji kilogram bez narušavanja zdravlja, naprotiv. Generalno bih svima uvijek preporučila da izbace sve vrste voćnih i gaziranih sokova kao i alkohol. Jako su kalorični i puni industrijskog sećera, preporučljivo je piti puno vode i čaja (bez šećera ili meda). Zamijeniti brzu, puno začinjenu, masnu hranu svježim namirnicama. Kuhano povrće, riba i meso su puni proteina i hranljivih tvari, ne stvaraju zalihe i lako se vare. Umjesto slatkiša jesti voće, naravno u manjim količinama. Imati redovne obroke, ali ne obimne. Dobro je baviti se redovito sportom, imati uredan san i naravno biti strpljiv i istrajan jer rezultati ne dolaze preko noći. :) Biti 'model' at the end of the day, znači biti uzor, djevojke koje se zaista ozbiljno bave ovim poslom, osim što lijepo izgledaju, zdrave su i vode uredan život.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Na 14. Branding konferenciji razgovarali smo o pažnji, povjerenju, algoritmima, vještačkoj inteligenciji i idejama za koje vrijedi rizikovati.
Možete isplanirati kampanju do posljednjeg kadra, ali ne možete isplanirati šta će publika s njom uraditi, kome će je algoritam pokazati ni koliko će joj ljudi vjerovati.
Na toj razlici između namjere i priče koja na kraju zaživi počiva Brand New Control, tema 14. Branding konferencije. 
Ovogodišnje izdanje, održano 18. septembra u Olimpijskoj dvorani Zetra, otvorilo je pitanja o pažnji, povjerenju, originalnosti i kreativnom radu u vremenu algoritama i vještačke inteligencije.
Kratka i direktna pitanja postavili smo ljudima koji te promjene svakodnevno oblikuju kroz vlastiti rad. Zanimalo nas je ko danas kontroliše priču, šta je brendovima izmaklo iz ruku i kako prepoznati ideju za koju vrijedi rizikovati.
Njihovi odgovori otkrivaju gdje danas završava kontrola, a počinju povjerenje, rizik i ideje koje se ne mogu svesti na formulu.
Za Amnu Džambić Branković, suvlasnicu agencije Via Media, ideje za koje vrijedi rizikovati često su upravo one koje ne dobiju jednoglasno „da“.
„Uglavnom su to ideje oko kojih se ne slažemo svi, ideje koje nam ne daju mira, koje nam ne daju spavati i kojima se uvijek vraćamo.“
Ali rizik ne znači i potpuno prepuštanje odluke tehnologiji. Kada smo je pitali koji dio kreativnog rada nikada ne bi prepustila vještačkoj inteligenciji, Amna je povukla vrlo jasnu granicu.
„Uvijek kažem da su ljudi front office, a AI back office. Ono što ne možemo prepustiti AI-ju je konačna odluka, jer ipak ljudi najbolje znaju emociju i način na koji se mogu približiti drugim ljudima.“
Na ideju kao početnu tačku nadovezuje se Sean Poropat, vlasnik i glavni kreativni direktor Studija Sonda. Za njega je danas zapravo lakši dio imati ideju. Teže je učiniti da ona zaista zaživi.
„Ideje danas imamo svi. Mi jesmo ljudi. Lako je imati ideju, međutim, puno ju je teže ostvariti. Veliku ideju ne morate nikome objašnjavati. Ona sama po sebi jeste jasna i postaje dio naše kulture.“
Za Mirana Stambola, Brand Manager za Audi, pitanje šta gradi povjerenje kada kampanja završi zapravo počinje idejom da njen utjecaj ne prestaje završetkom same kampanje.
„Kampanja mislim da nikad ne završi jer iza nje stoje ljudi i proizvodi koji su dio te kampanje i to će ostati sve dok je klijent vezan za taj proizvod.“
Harisa Mujanovića, direktora Bingo Group, pitali smo može li gubitak kontrole ponekad biti dobar za brend i šta se tada može otvoriti kao nova mogućnost.
„Tek kad izgubite kontrolu, vidite koliko vam je brend ustvari jak i definitivno u tom nekom gubitku kontrole nastaju neke nove ideje i izgradnja stvari za koje prije ste možda smatrali u nekom sigurnom okruženju da jednostavno nisu moguće.“
Na samu ideju nove kontrole nadovezuje se Mirela Laković, PR i marketing stručnjakinja.
„Ja mislim da je nova kontrola zapravo usmjerena na nas same. Ako smo pojedinci, ako smo brend, onda na suštinu tog brenda. Mislim da trebamo voditi računa da nas ne ponese ta lakoća i dostupnost koja je danas na svakom koraku. Mislim da je to novi izazov kada je riječ o kontroli.“
A pitanje ko danas zapravo kontroliše priču, brend, publika ili algoritam, postavili smo i Krešimiru Macanu, stručnjaku za strateško i krizno komuniciranje, vlasniku agencije za odnose s javnošću Manjgura.
„Uvijek publika odlučuje na kraju, ali algoritam postaje pametniji od publike. Dakle, algoritam, odnosno sve društvene mreže i svi oni koji, koji konzumiraju dnevno pokušavaju preuzeti kontrolu kako bi onda to prodali brendovima da bi to prodali publici.“
Ovogodišnja 14. Branding konferencija otvorila je pitanja koja kreativna i komunikacijska industrija više ne može odgađati. Na istoj sceni okupila je različita iskustva, stavove i pristupe, ostavljajući publici nove perspektive i ideje za koju vrijedi rizikovati.
Algoritam može prepoznati obrazac.
Za rizik, stav i dobru procjenu i dalje je potreban čovjek. 
Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Branding konferencijom
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
