TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.5.2014.
Kako u stvarnosti izgleda Sarah Čerkez? Nadamo se da ste kliknuli na ovaj naslov jer ste negdje duboko u sebi poželjeli vidjeti fotografiju na kojoj (inače superzgodna) Sarah Čerkez ima kilograme viška, opuštenu kožu, celulit, strije, masnu kosu i možda neuredne nokte. Sve to kako biste dokazali sebi da na svijetu ne postoje zgodne žene koje svakodnevno vježbaju (jer, pf, tko ima vre
No, ovaj članak je tu kako bi pokazao upravo suprotno. Naime, sa Sarah smo razgovarali o problemu koji još od 90-tih godina prošlog stoljeća nosi pridjev 'tabu' uz svoje spominjanje. 'Size zero' ili 'veličina 0' je nešto o čemu se mnogo piše, komentira, osuđuje i ništa ne poduzima. Naravno, blesavo bi bilo očekivati da modna industrija vrijedna više od 3180 milijardi dolara kvari recept koji ju je doveo do ovog stadija. No, zato na scenu nastupaju modeli koji su svjesni problema i koji svojim primjerom predstavljaju model u punom svom smislu – mršav, radišan i zdrav. I o njima danas pričamo. Oni su ti koji mogu napraviti promjenu.
Naime, nakon godina i godina uznapredovalog Photoshopa, potrošači su izgubili povjerenje u modnu fotografiju, stoga se u posljednjih par godina pojavila potražnja za 'prirodnim' modelima zdravog tijela. I dalje mršavog, no zdravog.
Na našu zamolbu Sarah nam je ustupila svoje fotografije prije i poslije obrade, a koje je za francuski časopis napravio Stefano Bidini. Na fotografijama Sarah nosi rublje Triumph, Yammamy, Intimissimi i Calzedonia, te obuću Manolo Blahnik i Jimmy Choo.
S druge strane postprodukciju fotografija je napravio mladi bh. fotograf Armin Čolo. „Postprodukciju je igrom slučaja radio Armin Čolo, moj prijatelj, jer kada sam zamolila fotografa za materijal kako bih ga mogla koristiti u booku, poslao mi je neobrađene fotografije jer ih je on takve proslijedio magazinu i oni su uradili postprodukciju, a Stefano nije imao vremena raditi obradu naknadno samo za mene. Armina sam zamolila da što manje koristi Photoshop i da retušira samo neophodne detalje, jer danas u svijetu modelinga vlada trend prirodnog looka i agencije vrlo često ne žele da koriste materijal koji je preretuširan jer ne predstavlja model onakvim kakav zaista jeste.“, rekla nam je Sarah.
Za koje mjere misliš da su idealne u svijetu modelinga? Pričamo li stvarno o 90-60-90 ili su granice pomaknute?
Veoma je teško to objasniti jer pravila koja zaista postoje su u biti mjere i manje od tih, a opet vrlo često susrećući se s različitim djevojkama vidim da uvijek postoje izuzeci i da isti ti koji se tako 'striktno' drže tih pravila prave odstupanja kada su u pitanju poznati modeli, djevojke koje su trenutno 'IN', popularne, tražne itd... Idealnom visinom se smatra od 177cm do 180cm, a najviše se provjeravaju bokovi koji (ako želite da se bavite revijama) moraju biti ispod 90cm, idealno 88cm/89cm. Samim tim i struk je uvijek oko 60cm/62cm, a grudi su najčešće oko 80cm. Naravno te mjere su uvijek individualne i zavise od građe djevojke. Isto tako postoje tzv. komercijalni modeli koji rade revije veša, kataloge, reklame... i u tim slučajevima agencije tolerišu 'prekomjerne' centimetre. Npr. mene uzimaju za komercijalnog modela, ne radim high fashion revije, radim kataloge, kampanje, beachwear i produkcijske fittinge. Moje mjere su: visina 178cm, grudi 88cm, struk 62cm, bokovi 92cm i to mi trenutno najviše odgovara jer ne moram da se mučim kako bih održala tu kilažu i te centimetre. U oba slučaja uvijek je poželjno da je djevojka tonirana i zategnuta, da ima zdravu i svježu kožu i da brine o sebi.
Slušamo kako modeli jedu vatu natopljenu sokom od naranče i slične štetne stvari kako bi održale liniju. Reci nam svoja iskustva i koliko istine ima u tome?
Čula sam i ja te priče, ali kako već godinama ne živim u 'models flat', i imam svoj krug ljudi, takvo nešto nikada nisam vidjela. Vjerujem da to jeste istina, i da je to problem koji je trenutno kao vulkan - tinja i čeka da eksplodira. Djevojke su pod velikim pritiskom, vrlo često i nesvjesne toga, mlade i odvojene od kuće i najbližih. U krugu ostalih jako mršavih djevojaka, svaki dan na castinzima i fittinzima probaju odjeću koja je uvijek premalena, preuska, ne mogu zakopčati haljinu, ne mogu stati u hlače... kako imati apetit nakon toga?! Nesigurne i ne razmišljajući, u takvim trenucima rade gluposti koje ih kasnije koštaju. U tim periodima slabosti veliku ulogu igra agencija i roditelji koji na vrijeme mogu prepoznati problem i reagovati. Naravno nisu sve djevojke takve, mnoge su zaista prirodno mršave i koliko god da jedu jednostavno se ne mijenjaju, druge jedu biranu kuhanu i dijetalnu hranu, treće mnogo vježbaju i na taj način troše 'višak' itd. U svemu tome najbitnije je na vrijeme prepoznati prirodne predispozicije djevojke za ovaj posao, jer mučiti se izgladnjivanjem da bi uradila nekoliko revija zaista nije vrijedno.
Meni sada nije problem održavati ove mjere, imala sam dana kada bih se naglo ugojila i pala u depresiju, ali kroz to morate proći i na kraju pronaći svoj balans. Danas biram što jedem, ne koristim sol nikako, ne pržim na ulju, ne pijem gazirane i voćne sokove, jedem meso, ribu, povrće, žitarice, i voće, ne pijem i ne pušim. Jedini i veliki porok mi je čokolada/slatko kojoj teško odoljevam, ali jedem je uz 'opravdanje' da svaki dan vježbam i to potrošim :)
Danas se kada pričamo o modnoj fotografiji puno se govori o retuširanju, pa zbog svega navedenog publika ne vjeruje modnim fotografijama. Kako ti komentiraš taj fenomen?
Sve zbog lude opsesije za nekom perfekcijom, idealnim, savršenim, a onda kažemo kako takvo nešto ne postoji?! Ljudi iz fashion businessa su često kontradiktorni :) Teže prirodnom looku, a onda vam retuširaju mladeže, sužavaju struk, izdužuju noge itd. Koliko je tehnologija posljednje desetljeće napredovala toliko su se sve glumice, celebrity, modeli, tv voditeljice 'proljepšale', tj. postale bliže onom nečem sto zovemo "savršeno". Naravno publika nije naivna i lako prepozna preretuširane fotografije, nerealno duge noge ili nevjerojatno gustu kosu. I naravno da se uvrijede i gube povjerenje u medije. Često viđamo 'prije i poslije' fotografije na kojima je neka glumica skoro pa neprepoznatljiva, što je dovelo do toga da više ništa ne uzimaju za realno i sve nazivaju photoshopom što ne mora uvijek biti pravilo.
Naravno retuširanje i kompletna postprodukcija je sastavni dio modne fotografije, no čini nam se nekada da modeli koriste retuširanje kao izliku za svoje - ne baš idealne figure. Što ti smatraš da je najvažnije za nastanak kvalitetne modne fotografije?
Upravo, kada je djevojka u formi, radi na sebi i njegovana je, to se onda i vidi i tu ne treba puno photoshopa. U biti photoshop po pravilu bi trebao samo da služi za brisanje modrica i sitnih nedostataka ili izjednačavanja svijetla na licu i tijelu, ali ne da od modela koji je size 38 pravi size 34. Na setu sve je bitno - veliku ulogu igra fotograf i njegovo iskustvo, znanje i oprema, dok vam šminker radi make-up, fotograf sa asistentima štima svijetla, pozadinu i to nekad zna jako dugo da traje. Naravno da je bitno i da kosa i make-up budu prirodni i ne napadni, naravno u zavisnosti od potreba snimanja. I na kraju bitno je i da model zna svoj posao, zna da pozira i da se brzo opusti i ubaci u ulogu koju snimanje nalaže.
Možda imaš i savjet iz vlastitog iskustva za djevojke koje se bore s težinom, a htjele bi se profesionalno baviti modelingom ili manekenstvom?
Najbitnije je obratiti se na vrijeme pravoj osobi koja ima iskustvo, i koja može da prepozna potencijal djevojke. Bitno je i da, kada naiđu na problem na pravi način pristupiti mu i pronaći rješenje. Postoje načini da se izgubi koji kilogram bez narušavanja zdravlja, naprotiv. Generalno bih svima uvijek preporučila da izbace sve vrste voćnih i gaziranih sokova kao i alkohol. Jako su kalorični i puni industrijskog sećera, preporučljivo je piti puno vode i čaja (bez šećera ili meda). Zamijeniti brzu, puno začinjenu, masnu hranu svježim namirnicama. Kuhano povrće, riba i meso su puni proteina i hranljivih tvari, ne stvaraju zalihe i lako se vare. Umjesto slatkiša jesti voće, naravno u manjim količinama. Imati redovne obroke, ali ne obimne. Dobro je baviti se redovito sportom, imati uredan san i naravno biti strpljiv i istrajan jer rezultati ne dolaze preko noći. :) Biti 'model' at the end of the day, znači biti uzor, djevojke koje se zaista ozbiljno bave ovim poslom, osim što lijepo izgledaju, zdrave su i vode uredan život.
TEKST: Lamija Muratagić
Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.
Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta. 
Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.
Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.
Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.
Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.
Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.
Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu.
No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 
Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.
Amina Hasanbegović: Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom.
Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.
Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.
Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.
Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.
Amina Hasanbegović: Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.
Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
