TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.3.2014.
Kaftan studio otkriva ekskluzivno za MODAMO.info Prošli tjedan je kroz naše uredništvo poput strijele prozujala vijest kako su dizajnerice Kaftan studija dobile poziv za postavljanje njihovog showrooma u Dohi, u Katru. I kao da vijest nije sama po sebi fantastična a bh. dizajn, predstavljanje je k tomu organizirano u vili u kojoj se inače prezentiraju samo dizajnerske kreacije, a pos
Prošli tjedan ste bili u Dohi, gdje je Kaftan studio imao organiziran Couture showroom. Otkrile ste nam da je showroom bio u vili u kojoj se inače predstavljaju couture kreacije,a pozvale su vas dame koje su posjetile vaš studio za vrijeme Sarajevo Film Festivala. Za početak - kako izgleda takva jedna vila i tko su posjetitelji takvog mjesta u jednom dalekom Katru?
Vila u kojoj smo izlagale je poluotvorenog tipa u koju se dolazi isključivo na poziv i prethodnu najavu. Organizirana je tako da svaki od izlagača ima svoj prostor za prezentaciju i mjesto gdje može uz bogati catering u opuštenoj atmosferi razgovarati s klijenticama te se svakoj od njih posebno posvetiti s dovoljno pažnje.
Pripreme za showroom
Dakle, otišli ste sa svojom couture kolekcijom. Recite nam više o kolekciji - kakvi su modeli, od čega ste kolekciju izradili te što je bila vaša nit vodilja u njenom stvaranju?
Radi se o haute couture kolekciji koja se sastoji od dvadeset ekskluzivnih haljina izrađenih od vrhunskih materijala. Prilikom rada na kolekciji bilo nam je bitno da predstavimo našu preporuku za proljeće/ljeto 2014. Činjenica je da u Dohi najpoznatiji svjetski dizajneri imaju svoje trgovine i da je damama Katra dostupno apsolutno sve sto se tiče svjetske mode, tako da nismo željeli praviti nikakve kompromise u dizajnu. Bili smo svjesni da se moramo držati našeg vlastitog autorskog izraza.
S kakvim očekivanjima ste otišli na showroom?
Naša očekivanje i želja je bila da u što boljem svjetlu predstavimo rad Kaftan studia i da predstavimo BiH proizvod kao kvalitetan i originalan. Vjerujemo da kvaliteta i profesionalizam otvaraju vrata uspjeha što nam se na kraju i potvrdilo.
Detalji Kaftan Couture kolekcije
Recite nam, kada ste došli na mjesto gdje su vaše kreacije izložene, što vas je dalje čekalo? Kakav je nivo organizacije takvih eventata u Dohi, jer ipak, kako ste rekli, klijentela za takav jedan event dolazi s veoma istančanim ukusom?
Kao što imaju istančan ukus u odijevanju tako i samu organizaciju ne prepuštaju slučaju. Vodi se računa o najsitnijim detaljima. Iznenadila nas je činjenica da se osim dizajnerskih komada koji će biti izloženi podjednako vodi računa i o cateringu što doprinosi sveukupnoj atmosferi. Vrlo je živo, u toku dana se upoznajete i družite sa klijenticama, termini su unaprijed zakazani jer tu su i neizbježna isprobavanja haljina i stilsko savjetovanje. Konstantno tu imate razne poslastice koje stalno kruže sve do ručka te iako ste siti opet se ruča s novom ekipom, a sve to u vrlo opuštenoj atmosferi… i cijeli scenario se ponavlja do večernje zakuske.
Chill out zona na plaži, gdje su dizajnerice rado naprvile predah
Naravno zanima nas i kakav je modni ukus takve klijentele?
Ekstravagantan uglavnom. Poznato je da je abaya (crna duga haljina koju nose preko odjeće) street fashion, međutim kada se nađu u privatnom okruženju to je prava mala prezentacija svih modnih trendova i stilova. Od pročišćenih linija, jednostavne elegancije do čistog glamura, sjaja, raznih tekstura i unikatnih komada naručenih u nekom od svjetskih modnih studija.
U Katru fotoaparat ispred dama nije dobrodošao, no jeste li uspjeli s tamošnjim klijentima ostvariti suradnju i prezentirati svoj rad?
Jako puno drže do privatnosti i ne žele da se fotografišu. Na to smo bile pripremljene prije samog odlaska na showroom, tako da iako imaju profile na društvenim mrežama vrlo rijetko ćete vidjeti njihov lik ili neki selfie. Međutim vrlo su otvorene za saradnju i nove ideje. Uživaju u ljepoti izrade dizajnerskih komada, tkaninama, detaljima, razgovorima o modi uopšte. Samim tim lako je uspostavljena saradnja, tako da našu posjetu generalno smatramo uspješnom.
U društvu predstavnika kompanije David Webb
Kako su klijenti reagirali na činjenicu da tako raskošne kreacije dolaze iz jedne 'male' Bosne i Hrcegovine?
To je bio prvi susret dama iz Dohe sa modnom scenom BiH. Oni na BiH gledaju kao na Evropu tako da su naš rad stilski okarakterisale kao Evropski. Bez obzira na tu činjenicu i način na koji oni gledaju na BiH mi smo stalno potencirale da su haljine proizvod dizajnera iz Bosne i Hercegovine, tako da smo sigurne da će prilikom posjete našoj zemlji, umjesto komercijalnih brendova tražiti mjesta gdje mogu kupiti dizajnerski odjevni predmeti MADE IN BIH.
Gledajući s poslovne strane, jeste li zadovoljni učinjenim i biste li rekli da je ovakav vid promocije na stranom tržištu dobar za jedan brend?
Svaka prilika za promociju svog rada na novom tržištu je dobra prilika za razvoj i analizu brenda. S poslovne strane smo zadovoljne učinjenim. Idemo dalje i već užurbano radimo na novim projektima.
Razgovarala: Ana Ćavar
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
