TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 29.9.2017.
Prije kojih desetak i više godina, na samu pomisao da ću provesti ljeto u gradskoj pustoši i na vrućem užarenom asfaltu, dok svi drugi uživaju u ljetnim blagodatima na obali, najblaže rečeno, bih se užasnula. Danas, taj isti grad ljeti nudi pregršt zanimljivih sadržaja, aktivnosti i najvažnije od svega, vrvi od mnoštva turista već od ranih proljetnih mjeseci, te postaje top odredište i d
Tako sam odlučila i ja.
Započela sam svoju ljetnu avanturu koja se nastavila i u ovo rano jesensko doba.
Uz svoju redovitu jutarnju vožnju biciklom odlučila sam izmijeniti već “ustaljenu“ rutu po Novom Zagrebu i krenuti istraživati nove atraktivne destinacije grada Zagreba. Budući da se svi sportaši (i oni iz skupine “Wanna Be sportaš“, točnije skupine kojoj i ja pripadam), moraju nakon odrađenog treninga dobro okrijepiti (čitaj“nagraditi“), odlučila sam istražiti gdje mogu svratiti na najbolji “brunch“ u gradu.
U nastavku predstavljam moju TOP listu mjesta koje morate posjetiti ako ste u potrazi za slasnim zalogajčićem (u bilo koje doba godine).
# „VELVET CAFE“, Dežmanova 9
Vjerujem kako su mnogi od vas barem jednom čuli za Velvet. Kultno mjesto. Čarobno mjesto u Dežmanovoj ulici u Zagrebu, koje bez imalo sumnje pobuđuje sva vaša čula predstavljajući savršen balans umirujuće tišine Tuškanca i užurbanosti grada.
Osim što je mjesto ugodno za druženja, ljudi rado dolaze i odmoriti se u harmoničnoj atmosferi i specifičnom dekoru cijelog interijera. Velvet je i prvi kafić na svijetu koji je postao i Zona besplatnog čitanja ili Free Reading Zone gdje možete ukrasti najmirnije trenutke samo za sebe. Uz takve trenutke opuštanja, tu su i razni, uvijek svježe pripremljeni kolači, pite i poneki slani zalogaji kojima nećete moći odoljeti niti u jednom trenutku (obavezno SVE isprobati)!
Mnoštvo je razloga zbog kojih me put, najčešće sa mojom sestrom Ivom, uvijek vodi u strogi centar grada kako bih uživala u svom omiljenom kafiću... Ukoliko još niste posjetili Velvet, požurite jer bi lako mogao postati i vaše (novo) omiljeno odredište.
.jpg)
# Slastičarnica „AMELIE“, Vlaška 6
Visoko na ljestvici našla se i već svima poznata slastičarnica Amelie.
Prekrasan i maštoviti interijer odiše romantičnim ugođajem i šarmom, prostor koji je mnogo više od kafića i slastičarnice i koji vas besramno „tjera“ na uživanje u slatkim malim radostima. Od raznovrsne i bogate ponude možete uživati u okusima neodoljivih macaronsa, Amelie torte, Cheesecake borovnice, brownieja. U ponudi je i najfiniji sladoled s vrhunskim okusima borovnice, đumbira, čokolade, jagode s acetom balsamicom, kao i ukusni sorbetone.
Kao osobni favorit izdvajam Marie tortu s mascarponeom i pistacijom, nećete požaliti.
# Pekarnica „KORICA“, Preradovićeva 39
Donedavno, meni nepoznata pekarnica Korica, koju s punim pravom nazivaju i - mali krušni raj u centru Zagreba sada postaje omiljeno mjesto za opskrbiti se domaćim i zdravim proizvodima.
Pomalo skromna, ali iznad svega kvalitetna ponuda ove zagrebačke pekarnice za ljubitelje dobre i kvalitetne hrane nešto je što se jednostavno mora probati. Pekarnica Korica poštuje i slijedi majstorski način pečenja kruha. Svi se proizvodi rade ručno, tradicionalnim i autentičnim metodama pripreme, uz korištenje kulture divljeg kvasca starije od 40 godina.
Moj omiljeni “banana bread“ i kruh s raženim brašnom uvijek se nađu visoko na listi prioriteta za „TO GO“.
# Palačinkarnica „LE MIKA“, Masarykova 19
Moja prijateljica Natalija odlučila me za svoj rođendan iznenaditi izlaskom u novootvorenu gastro palančinkarnicu u Zagrebu, te pomislih kako me je snašla još jedna „kalorijska bomba“ kojoj neću moći odoljeti ... No, tko još razmišljao (kasno večernjem!) unosu kalorija kada je u pitanju taj mali slatki grijeh zvan palačinkica?
Na moju veliku sreću i radost, naišla sam na malo drugačiji scenarij i upoznala sam se po prvi puta i sa Gallates palačinkama - odnosno francuskim bretonskim palačinkama od heljde koje se pune s raznim nadjevima, od onih bazičnih poput ementalera, šunke ili pancete, do onih malo ambicioznijih poput roqueforta, dimljenog lososa ili ratatouillea. U samom centru grada možete odsada uživati u pregršt slanih i slatkih okusa, od kojih osobno preporučam slanu verziju „Le Dijonnaise“.
# „MEET MIA“ brunch & cake bar, Vlaška 43
Zaklon od nesnosnih ljetnih vrućina potražila sam u ovom malom zanimljivom mjestašcu koji svojim prekrasnim interijerom podsjeća na pravu parišku slastičarnicu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pomno isplaniran i uređen interijer, sa mnogo detalja i sa vrhunskom dekoracijom slastica - teško je odlučiti što će vam prvo “zapeti za oko“.
Moja (teška!) odluka je ipak pala na omiljeni mi „croissant od badema“ koji mami vaše nepce za isprobavanjem i ostalih specijaliteta. Sa ovom „ Miom “se nitko nije susreo samo jednom u životu, vjerujte mi!
# Caffe bar „FINJAK“, Vlaška 78
Caffe bar Finjak već duže vrijeme planiram posjetiti jer je nemoguće ne primijetiti oduševljenje i pozitivnu energiju kojom odišu svi koji su isti barem jednom posjetili. Ambijent u retro izdanju, prepun povijesnog duha i vremena, ostavlja dojam kao da ste se na trenutak vratili u daleku prošlost. Uz niz heštegova kako mnogi često svrate na doručak i najbolju kavu u gradu, mogu se samo u potpunosti složiti i ponovno planirati svoj sljedeći posjet u „Finjak“.
# „LORCA“Coffee &Wine Bar, Bundek centar
„Last,but not least...“, završiti ću svoju listu najpoželjnijih mjesta s Lorca barom smještenim u Novom Zagrebu, točnije Bundek centru.
Izvrsna kava (taj čarobni napitak koji btw., sve do ovoga ljeta uopće nisam konzumirala, oduševila je mene kao i mnoge) u sklopu ponude doručka za vrlo pristupačnu cijenu. Posebno bih izdvojila vrlo ljubazno osoblje koje u svakom trenutku pridonose opuštenoj i ugodnoj atmosferi. U svakom slučaju, mjesto kojem se nakon odrađenog treninga na Bundeku, uvijek rado vraćam.
Za MODAMO.info piše: Željka Markota
Zgodna ekonomistica, koja uskoro planira započeti novi život u inozemstvu i vječiti je zaljubljenik u modu i veliki emotivac. Slobodno vrijeme najčešće provodi sa svojom sestrom Ivom i dragim prijateljima. Zajednička druženja najčešće se svode na kućna okupljanja i uživanju u mnogobrojnim delicijama, pokojem izlasku, boravcima u prirodi i sudjelovanju u raznim sportskim aktivnostima. Velika želja joj je otići na volontiranje u Afriku, nabaviti psića i otrčati full maraton.
Foto: Željka Markota, Le Mika Facebook page
Naslovna fotografija: Instagram @__nadalina i Facebook Cafe bar Finjak
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
