Produktivnost, fokusiranost i uspješnost u poslu rezultat su pozitivne radne atmosfere i komunikacije među kolegama.

Ukoliko imate sreće većinu dana možda provodite sa pozitivnim i inspirativnim ljudima u uredu, ali u slučaju da imate barem jednog kolegu sa kojim nemate baš najbolji odnos, trebat će vam dodatne vještine u vašem arsenalu interpersonalnih vještina.

To može biti timski kolega koji često preuzima zasluge za vaš posao ili kolega iz kancelarije preko puta koji voli ogovarati. To su ljudi zbog kojih se teško fokusirate na stvari koje vas čine sretnim, a ako niste oprezni, mogli bi vam promijeniti kompletan pogled na posao.

Foto: unsplash.com

Pronašli smo nekoliko korisnih savjeta koje će vam efikasno pomoći osloboditi se negativnih posljedica toksičnih radnih kolega.

USREDOTOČITE SE NA KONTROLU VAŠIH EMOCIJA

Tokom vremena, konstantno razmišljanje i ulaganje energije u nadu da će vam vođa tima možda iznenada biti podrška ili da će vaš suradnik možda prestati kasniti na sastanke neće dovesti do rezultata. Ne možete kontrolirati ono što drugi rade i razmišljanje o tome samo će vam oduzeti vrijeme i energiju. Dakle, iako ne možete kontrolirati druge ljude, možete izmijeniti vašu reakciju.
Bez obzira odlučite li da je vaš najbolji način da im objasniti problem ili odlučite da je bolje prešutjeti, uložite svoju energiju u pozitivne korake.

IZBORITE SE PREGOVARANJEM

Budite posebno oprezni kad svoje nezadovoljstvo prenosite šefu. Vika ne samo da podrazumijeva da nemate moć nad svojom situacijom, već pokazuje i da vam nedostaje moć nad vašim stavom. Pa umjesto da se žalite zbog toga što je vaša situacija nepoštena, ponudite rješenje problema i budite karika koja će pozitivno gledati na sitaciju.

Foto: rawpixel.com

 PREUZMITE ODGOVORNOST ZA SVOJE EMOCIJE 

Kada kažete da vaš kolega izaziva negativnost u vama ili tvrdnja da vas šef nervira, podrazumijeva da drugi ljudi imaju moć nad tim kako se osjećate. Bez obzira koliko su vaše radne kolege možda toksični, nemojte dopustiti da njihovo ponašanje diktira vaše emocije. Prihvatite da je na vama da upravljate svojim emocijama, bez obzira na to kako se drugi ljudi ponašaju.

USREDOTOČITE SE NA PRODUKTIVNE MISLI

Jeste li se ikad vratili kući sa posla i proveli cijelu večer ponavljajući razgovor koji ste vodili sa kolegom ili proveli vikend brinući o tome da se u ponedjeljak opet trebate nositi s tim? Ako je to slučaj, dopuštate toksičnim osobama da napadnu vaše privatno vrijeme. Ako se uhvatite da razmišljate samo o tome, odmah poduzmite akciju - očistite kuću, nazovite prijateljicu da razgovarate o nečem drugom ili prošetajte. Učinite bilo što drugo što će promijeniti fokus vašeg razmišljanja.

Foto: rawpixel.com

ODREDITE GRANICE

Važno je uspostaviti 'zdrave' granice koja su vaša jasna očekivanja. Ako vas kolega ili kolegica konstantno prekida tijekom sastanka, recite: "Kolega, ja sam govorila, a vi prekinuli. Ako se slažete, završit ću ono što sam namjeravala reći." Ili, ako vam kolega stalno dolazi sa novim tračevima, recite jednostavno da to ne želite slušati. Ljudi koji nisu navikli postavljati granice, vjerojatno će se uznemiriti, ali postavljanje čvrstih granica spasit će vas od kasnijeg stresa.

PRAKTICIRAJTE ZDRAVE VJEŠTINE

Čak i kad uspostavite granice sa toksičnim kolegama, oni vam i dalje mogu narušavati mentalnu snagu. Vježbajte zdrave vještine koje će vam pomoći da ostanete jaki. Eksperimentirajte sa vještinama poput zahvalnosti, zdrave ishrane, dovoljno sna i meditacije.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Kate Amber (@kate.amber.yoga) on May 17, 2020 at 12:54pm PDT

 ***
Naslovna fotografija: rawpixel.com
Tekst: Ilda Lihić-Isović 

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR