TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 18.4.2024.
Tihi luksuz još uvijek je estetika koju većina rado bira za svoj interijer, jer predstavlja bezvremenski stil i pruža ambijent koji odiše mirnoćom.
Arhitektica Draženka Đuka, kroz svoje radove u studiju XD3 DESIGN predstavlja svoju kreativnost i razvija prepoznatljiv stil donosi savršen spoj modernizma i minimalizma. Estetiku tihog luksuza u prostor unosi kroz upotrebu kvalitetnih materijala, čistih linija i neutralnih tonova.
Arhitektica Draženka Đuka
S njom smo razgovarali o jednom od njenih posljednjih projekata, u kojem je napravila idejno rješenje za stan od 50m2 u Novom Sadu, koji potvrđuje teoriju kako ovakva estetika uvijek daje profinjen i elegantan prostor koji opušta, ali i daje osjećaj glamura.
Draženka je kroz razgovor s nama ispričala otkud dolazi inspiracija, kako izgleda proces dizajna te kako integrira funkcionalnost u interijer gdje je fokus i na estetici.
Kako biste opisali estetski identitet vašeg studija i kako se to odražava kroz vaše projekte?
Estetski identitet zasniva se na modernizmu i minimalističkom stilu sa primjesama „tihog luksuza“ što se može primijetiti kroz naše projekte. Klijenti sa kojima sarađujemo prepoznali su naš stil, na prvom mjestu nam je funkcionalnost i estetika, a zatim upotreba kvalitetnih prirodnih materijala, namještaj jednostavnih, čistih linija i nenatrpan prostor.
Možete li nam reći više o vašem studiju i samom timu te po čemu se on razlikuje od drugih u industriji interijera?
Studio XD3 DESIGN je specijalizovan za projekte rezidencijalnih i komercijalnih namjena. Osnivač studija je Draženka Đuka, arhitekta. Naš tim dobro razumije i pretvara sve zamisli klijenata u stvarnost. Fokusirani smo ne samo na stvaranje funkcionalnih i estetskih prostora, nego i prostora koji izazivaju određenu emociju kod korisnika.
Studio karakteriše vanvremenski dizajn i pristup svakom projektu kao novom umjetničkom djelu.
Koja je bila osnovna inspiracija za dizajn ovog interijera? Kako biste opisali taj stil uređenja?
Inspiracija je bila sam prostor, otvoreni koncept dnevne zone kao i klijentov senzibilitet. Ljubav prema vinima, visokoj estetici bile su početne tačke u dizajnu ovog prostora. Svedene linije namještaja, štakure i drveni paneli koji dominiraju zidovima kao i raskošni lusteri koji daju poseban šarm ovom prostoru. Stil uređenja ovog stana je vanvremenski „quiet luxury“.
Kako ste integrirali funkcionalnost i estetiku u ovaj prostor?
Stan je projektovan tako da je ulaz jako mali, odnosno nije ostavljeno dovoljno prostora za odlaganje obuće kao ni garderobe, tako da smo osmislili jedan ugradni plakar koji svojim izgledom se povezuje sa kuhinjom. Kuhinjom dominiraju gornji elementi koji su upotpunjeni sa zastakljenim parsol bronzanim staklom.
Posebnu atmosferu smo postigli ugradnjom led traka, koje daju dodatnu mističnost. Odlaganje posuđa u kuhinji riješili smo dodavanjem šanka koji ujedno i odvaja dnevnu zonu od kuhinje. Obložili smo ga crnim mermerom iz kolekcije pločica „Mirage“.
Tamna keramika na šanku i postolju trpezarijskog stola dominira prostorom, predstavlja jedan snažni akcenat. Trpezarijski stol je rađen po nacrtu našeg studija. Ugaona sofa je u bež tonu, ravnijih linija, dok na TV zidu dominira vinoteka u drvnom dekoru, koji se proteže kroz panele i na ostalim zidovima.
Vanvremensku estetiku smo postigli upotrebom štakura na zidovima i plafonu i time postigli jednu estetsku cjelinu. U našem enterijerima dominiraju staklene površine, kao i ogledala, to smo primijenili i na ovom projektu. Veliko ogledalo u trpezariji osim osnovne funkcije ima i funkciju da poveća vizuelno prostor.
Plafonska rasvjeta je smirenije, dominira šinska rasvjeta dok je akcenat na raskošnim lusterima. Spavaća soba je također uređena u istom ruhu, s tim što je rasvjeta dosta smirenija.
Možete li nam opisati proces odabira materijala, boja i ostalih elemenata za ovaj interijer? Koliko njegov dizajn prati zahtjeve klijenta?
Osnova stana je pravougaona, tako da je kuhinja dosta manje osvijetljena, tako da smo u početku se odmah odlučili za svijetle tonove zidova i namještaja. Za vinoteku smo odabrali drvni dekor-furnirani medijapan i onda smo taj isti materijal integrirali i na zidove u vidu panela.
Treći element kao akcenat u prostoru je izbor tamne keramike koja je potpuni kontrast smirenoj atmosferi na zidovima i time smo postigli jednu novu emociju u prostoru.
Fokus u izradi ovog enterijera je na kvalitetu, eleganciji i jednostavnosti, stvarajući prostor koji je prefinjen, miran i udoban, a najbitnije – bezvremenski.
* * *
Foto: XD3 DESIGN studio - Draženka Đuka
TEKST: Ada Ćeremida
Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.
Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.
Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.
Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.
Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.
Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.
Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja
Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.
Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.
Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce
Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.
Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.
Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.
Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.
Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo
Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.
Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.
Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea
Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.
Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.
Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu
Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.
Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.
Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol
Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.
Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.
Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.
Narodno pozorište teatar monumentalnosti
Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.
To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.
Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir
Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.
Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.
Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice
Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.
Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.
Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
