TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.2.2015.
"Beograd je niskobudžetni New York", rekao je jednom Momo Kapor. Kada čujete takvo što, logičan potez je spakovati kofere, sjesti u auto i posjetiti srpsku prijestolnicu udaljenu tek nekoliko sati vožnje.
Koji su gradovi na vašoj listi mjesta koja želite posjetiti za života? Pariz, London, Barcelona, Amsterdam, New York, Peking? Želite među prstima osjetiti pijesak plaža Balija, mirisati plumerije Tajlanda, kupati se u Karipskom moru, osjetiti snijeg Chamonixa, piti irsko pivo ili slušati jazz u nekom njujorškom underground klubu? Dijelim vaše želje.
Ali, prije nego odlutate od mene i odmaštate da ste na nekoj od tih lokacija, jeste li prošetali opatijskom Lungomare ili mostarskim starim mostom, jeli ribu u konobici u Splitu, probali domaće pivo zagrebačkih pivara ili ćevape u srcu Sarajeva? Jeste li posjetili Ramsko jezero, plesali na beogradskim splavovima, okupali se ispod slapova Kravice, obišli muzej u Fojnici ili se spustili niz Jahorinu?
Primijetili ste koliko cijenimo prirodne ljepote i kulturu dalekih nam zemalja, a ignoriramo stvari koje su nam pred nosom?
Moje prosvjetljenje dogodilo se krajem prošle godine, stoga sam ovu novu odlučila posvetiti otkrivanju grubo zapostavljenih domaćih terena, Bosne i Hercegovine i njoj okolnih zemalja. Prva postaja bio je Beograd.
Glavni grad Republike Srbije nalazi se na ušću Save u Dunav, ima oko milijun i pol stanovnika i grad je koji će vas šarmirati na prvu. Pet je stvari koje nikako ne smijete propustiti činiti dok ste u Beogradu:
1. Otvorite oči, gledajte gore
Na svakom koraku ćete primijetiti stvari koje će vas nasmijati, raznježiti ili ostaviti bez daha. Spomenici i arhitektura tek su djelić toga. Zavirite u lokalne sajmove antikviteta i ručnih radova dok šetate Knez Mihailovom, kušajte kuhano vino i slatkiše sa simpatičnih štandova, priuštite si kavu u hotelu Moskva ili otiđite na kružnu vožnju tramvajom.
{gallery}2015/2015_02/beograd-otvori-oci{/gallery}
2. Posjetite Beogradsku tvrđavu i Kalemegdan
Ako tražite mjesto s fantastičnim pogledom na Beograd na kojem ćete istovremeno doznati više o povijesti Beograda, Beogradska tvrđava i park Kalemegdan moraju se naći na vašoj listi.
{gallery}2015/2015_02/beograd-kalemegdan{/gallery}
3. Kušajte različitu hranu u lokalnim restoranima
Ako vidite da je u nekom restoranu gužva, stanite u red, vjerojatno se isplati. Beograd je krcat restoranima u kojima možete probati štošta, od čiste tradicionalne kuhinje, preko talijanske i francuske, sve do istočnjačke. Na odabranim mjestima je hrana toliko dobra da nećete imati vremena ni da je uslikate :)
{gallery}2015/2015_02/beograd-restorani{/gallery}
4. Upoznajte svaki kutak Skadarske ulice
Skadarlija je beogradski Montmartre, boemska četvrt u kojoj su u 19. i 20. stoljeću stanovali brojni umjetnici koji su ostavili trag u toj eri. Ulica prekrivena kaldrmom okružena je zgradama u kojima su smještene neke od najpoznatijih beogradskih kafana i restorana. Ako vas poput mene prati luda sreća i uhvatite stol u nekom od njih, uz srpske delicije, rakije i vina, domaćini će vas počastiti i glazbom uživo, točnije dovest će tamburaše za vaš stol. Zabava zagarantirana.
{gallery}2015/2015_02/beograd-skadarska{/gallery}
5. Uskočite u vremeplov
Ne sjećate se baš najbolje kako je to bilo živjeti u vrijeme Jugoslavije ili se tad još niste rodili? Muzej istorije Jugoslavije će to ispraviti. Ovo je ustvari muzejski kompleks koji čine tri muzeja - "Muzej 25. maj", "Kuća cveća" i "Stari muzej".
Ja sam imala tu sreću da "Muzej 25. maj" posjetim za vrijeme trajanja izložbe "Nikad im nije bolje bilo?" koja govori o svakodnevnom životu u Jugoslaviji u periodu od 1950-ih do 1990-ih. Preko 200 predmeta, 400 fotografija i 20 videozapisa dočarat će vam kako je to bilo živjeti u vrijeme kada su naši roditelji bili u našim godinama. Kroz blagdane koji su obilježili doba ove socijalističke republike, glazbu, razonodu i modu koja je vladala u tom dobu, izložba je pravi pravcati vremeplov.
"Kuća cveća" je sagrađena 1975. godine po projektu arhitekta Stjepana Kralja. Služila je kao zimski vrt u kojem je Josip Broz Tito radio i odmarao. Po njegovoj želji, Tito je sahranjen u središnjem dijelu u kojem se nalazi vrt. Okolne prostorije danas služe kao muzej posvećen njegovom liku i djelu u kojem možete vidjeti gdje je putovao, s kim se družio, koji su bili njegovi hobiji i, ono meni najzanimljivije, što je pritom nosio. Poznat kao čovjek s besprijekornim stilom, Tito je imao zavidnu kolekciju odijela i modnih dodataka koje u muzeju možete vidjeti izbliza.
U "Starom muzeju" izložena je etnografska zbirka muzeja, kao i svi pokloni kojima su Tita često obasipali državnici i običan narod iz cijelog svijeta.
{gallery}2015/2015_02/beograd-muzej-istorije-jugoslavije{/gallery}
Foto: Anja Stojkić
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
