Svi smo se barem jednom u tjednu ili mjesecu našli pred vrlo laganom ili teškom obvezom čije smo obavljanje htjeli odgoditi pod svaku cijenu.

No, svjesni smo da to nije izlaz iz problema i odlučili smo pozornost usmjeriti na glavni razlog zbog kojeg nas ta obveza opterećuje te zašto se ne trudimo započeti ju ili uopće odraditi na vrijeme.

Tijekom promišljanja uvidjeli smo kako je korijen ovog problema upravo u emocijama koje u nama bude obveze koje trebamo završiti. Pa ćemo tako neku obvezu izbjegavati radi razine odgovornosti koja dolazi s njom, neki zadatak ćemo preskočiti jer je previše kompleksan, dok ćemo neke obveze odgađati jer su previše rutinske i nezanimljive.

Foto: @mikutas

Kako bismo se uhvatili u koštac sa ovim izazovom i pronašli način uz koji ćemo se uspješno izboriti sa odlaganjem obveza, izdvojili smo 5 trikova koji će nam u tome pomoći bez obzira kakva je obveza u pitanju.

IMAJTE NA UMU ŠIRU SLIKU

Kako biste se nagovorili da završite neki projekt, zadatak ili obvezu, razmislite što bi, gledajući dugoročno, za vas značilo njeno obavljanje. Ako danas nešto završite, kako će se to odraziti na vas sutra, prekosutra, za pet ili dvadeset dana? Ovakvim razmišljanjem ćete se puno brže motivirati da završite stvari koje imate, umjesto da ih odgađate. 

Foto: @sweetbungalow

PLANIRAJTE PRECIZNO

Nekada je jedini razlog zašto odgađate neke obveze jednostavno taj da svoj dan niste ispravno isplanirali. Umjesto da određena obveza bude vaše opterećenje, uključite ju u svoj plan već sutra i ostavite potrebno vrijeme za nju. Vidjeti ćete kako ipak nije tako teško završiti stvari na vrijeme kada ih planirate.

POBIJEDITE STRAH OD NEUSPJEHA

Nerijetko odgađamo svoje obveze jer se nismo spremni suočiti se sa neuspjehom. No, bitno je napomenuti da je taj strah u potpunosti iracionalan i nije temeljen na realnim činjenicama. Morate znati da ćete jedino pozitivnim razmišljanjem i trudom postići rezultate, a ukoliko odmah sebe potkopavate, prije no što ste se uopće bacili na izradu zadatka, sami sebe pripremate za neuspjeh. Umjesto toga, dajte sve od sebe da zadatak koji radite beskompromisno bude na razini vašeg potencijala.

Foto: unsplash.com

UPOZNAJTE SEBE I VAŠ DNEVNI TEMPO MALO BOLJE

Nekada odlažete svoje obveze jer jednostavno trenutno niste produktivni i dan vam je bio prenaporan te vam je oduzeo previše vaše energije. Upravo zato trebate jako dobro upoznati sebe i znati kada ste produktivni, kreativni, puni energije te za to vrijeme rezervirati one obveze koje od vas traže puno angažiranosti. Zajedno sa planiranjem i dobrim poznavanjem sebe i vlastitih mogućnosti, imate preduvjet da obavite puno više stvari nego što ste mislili da je to moguće.

NAGRADITE SE

Ako spadate u jednu od onih osoba koja se lako nagovori na odgađanje obveza, možda vam sistem nagrađivanja pomogne da ostanete fokusirani i uporni u završavanju zadatka. Pokušajte se nagraditi slatkišem, šetnjom, izlaskom, večerom, gledanjem omiljenog TV showa i primijetiti ćete kako se puno lakše motivirate na obavljanje zadataka na ovaj način.

Foto: @wethepeoplestyle

 ***
Naslovna fotografija: @viktoria.dahlberg
Tekst: Dijana Ćavar

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR