4 Sobe Gospođe Safije je jedinstveno mjesto koje nadilazi koncept običnog restorana.

Otvoren 2008. godine, ovaj restoran ne bi bio potpun bez žene koja je istinska vizionarka i duša ovog mjesta - Dalila Lakomica.

Njena filozofija poslovanja može poslužiti kao inspiracija mnogim poduzetnicama, dok kroz svoj primjer pokazuje kako su predanost, rad i strast prema poslu neophodni na putu prema uspjehu. Njeni savjeti, iskustva i radna etika koje je podijelila s nama, otkrit će vam tajnu kako kroz disciplinu i jasnu viziju možete ostvariti vlastite poslovne ambicije.

Svojom filozofijom koja se temelji na ljubavi prema životu, vlasnica restorana, čija strast prema umjetnosti i kulinarstvu kreira svaki detalj, stvorila je prostor gdje se umjetnost, kultura i gastronomija sjedinjuju u savršen spoj.

Dalila Lakomica

Svaki kutak restorana nosi pečat pažljivog odabira umjetničkih djela i detalja, stvarajući atmosferu koja mami sva osjetila i poziva goste na putovanje kroz estetiku i okuse.

Njen pristup nije fokusiran samo na stvaranje jela i kvalitetne usluge, već u kreiranju iskustva koje ostavlja trajni pečat na svakog gosta. Kroz pažljivo osmišljene menije, unikatan ambijent i toplu dobrodošlicu, restoran "4 sobe gospođe Safije" postao je sinonim za nezaboravne trenutke u kojima se spajaju gastronomska čarolija, tradicija, umjetnost i emocija.




Danas vam donosimo intervju u kojem možete saznati više o Dalilinoj inspiraciji, motivaciji i viziji koja je restoran "4 sobe gospođe Safije" učinila kultnim sarajevskim odredištem za sve ljubitelje umjetnosti, gastronomije i autentičnih iskustava.


Kako biste opisali filozofiju restorana "4 sobe gospođe Safije" u samo nekoliko rečenica?

“4 sobe gospođe Safije” nije samo restoran već koncept prostor, koji je rezultat ljubavi prema životu. Vizija našeg postojanja je da svojom autentičnom ponudom oplemenimo svako druženje naših gostiju u prostoru koji njeguje damare umjetninama i najsitnijim pažljivo odabranim detaljima.




Koji su to važni elementi koji čine vaš restoran posebnim i nezaboravnim za goste?

Mnogi će reći da je jedan od glavnih razloga dolaska u naš objekat sam ambijent, jer kada zakoračite prag, steknete dojam kao da ste ušli u neku drugu dimenziju. To nije samo zbog enterijera ugodnog oku, već zbog toga što se svaki član našeg osoblja istinski trudi da se svaki gost osjeća dobrodošlim.

Nakon toga zasigurno drugačijom ponudom koju nudimo kroz kreacije naših jela. Sigurno ima još mnogo toga, ali na ovo pitanje ipak trebaju odgovoriti naši gosti, jer se ipak radi o njihovim ličnim impresijama.




Kako ste uspjeli održati autentičnost i originalnost vašeg koncepta od otvaranja restorana 2008. godine do danas?

Posvećenim radom i velikim ulogom ljubavi u svaki segment poslovanja. U ovom, a vjerujem i svakom drugom pozivu ako želite napraviti određene rezultate, jednostavno ne postoji opcija ulaska u zonu komfora. Dakle, održavati nešto životnim i prosperitativnim, iziskuje kontinuirano bavljenje sobom i svojim pozivom.




Kako se vaš restoran prilagođava promjenama u potražnji i trendovima u ugostiteljstvu i gourmet sceni?

Koncept ovakav kakav jeste od samog početka se izdvaja od onog što je realna potražnja i trend u ugostiteljstvu u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Tako da se mi u principu nismo nikada prilagođavali sredini, niti pravili neka kompromisna rješenja zbog kojih bi se narušio zamišljeni koncept.

Međutim, smatramo da je fleksibilnost ključna u svakoj poslovnoj odluci, stoga se trudimo da osjetimo kako naši posjetitelji dišu i ponudimo im upravo ono zbog čega su odabrali doći kod nas.




Možete li nam reći nešto više o vašem pristupu jednog ovakvog restorana marketingu i promociji, posebno u digitalnom okruženju?

Sam naziv restorana je marketinški potez. To je dobra startna pozicija ako želite da čuju za vas. Svako ima svoj doživljaj posjete našem objektu, ali zasigurno se ne može desiti da se nije čulo za nas - upravo zbog naziva. Što se tiče digitalnog okruženja, organski se razvijamo od samog početka.

Naš stil je da na decentan i elegantan način damo do znanja da smo tu te da svaki gost na jednom mjestu lako može pronaći sve informacije koje mu trebaju. Sama estetika na našim mrežama i način komunikacije poziva klijentelu koja ne želi isključivo jednokratno iskustvo ručka ili večere, već njegovanje dugoročnog odnosa.





Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili kroz godine rada i kako ih primjenjujete u svakodnevnom poslovanju?

Daleko najdragocjenije lekcije sam stekla kroz odnose sa ljudima, kako sa klijentima tako sa osobljem. To je jedna životna škola, koju možete steći isključivo ovakvim ili sličnim iskustvom. Tome vas niko ne može naučiti u školi niti na kursevima o ljudskim resursima.

U jednom momentu sam osjetila da je moj zadatak, između ostalog, stvoriti višedimenzionalno obrazovno okruženje za restoransko osoblje, u kom se stvara platforma ne samo za profesionalni, nego i za lični razvoj. Duboko vjerujem da posao ne bi trebao biti samo posao, već posljedica naše životne filozofije.

Smatram da svako treba da bude autentičan, da bude svoj i da pronađe ono mjesto koje samo njemu pripada, jer tada dolazi do svoje svrhe, a kad živite svoju svrhu, život postane ljepši i radosniji.




Kako biste opisali vaš klasični radni dan, s posebnim naglaskom na rituale ili rutine kojih se pridržavate?

Svaki dan se budim već u 5h i radim svoju duhovnu praksu sve do pola 7 kada kuham ručak za svoje najmlađe dijete, jer boravi u školi većinu dana, a zdrava ishrana je za mene od izrazitog značaja. Onda kreću redovne obaveze oko restorana, ali i jedne dobrotvorne Fondacije koju vodim za BiH.

Osnivač te Fondacije je ujedno i moj duhovni učitelj iz Indije, Mohanji, koji je svoj život u potpunosti posvetio služenju svijetu i velika mi je inspiracija. Svi mi koji smo dio Fondacije, smo volonteri. Društveno korisni rad u mom životu predstavlja najvažniji element samog postojanja.





Nemam radnog vremena niti manje više neradnog dana, ali stvaram sebi prostor za odmor svaki dan. Taj poslijepodnevni restart je nešto što mi pomaže da mogu biti što više produktivna. Važno mi je svakodnevno provesti kvalitetno vrijeme sa sinom, ali i sa kćerkom, koja studira u Beogradu, no s njom je sad komunikacija uglavnom preko žice, ali čujemo se svaki dan.

Uvečer idem spavati poprilično ranije, što govori da nisam baš ljubitelj noćnih sati. Od ostalih rutina tu su svakako tjelovježbe i kuhanje. Mnogo volim da kuham i često organizujem kućna druženja.




Koja bi to preporuka vlasnice restorana bila za izbor jela i vina u vašem restoranu, te zašto su vam posebno dragi?

Kad dođete u restoran, definitivno želite da probate nešto što ne pravite kod kuće, zar ne? Dakle, topla preporuka našeg restorana bi bio odrezak od korijena celera u susamovim sjemenkama, sa tapenadom od maslina i umakom od celera. Uz njega, preporuka bi bio Mjesečar, biodinamičko vino vinarije Brkić iz Čitluka.




Kako vaša ljubav prema umjetnost utiče na atmosferu i estetiku vašeg restorana?

Muzika je moja velika ljubav. Ona oplemenjuje prostor i čini atmosferu jedinstvenom. Pažljivo biram svaku pjesmu za plejliste koje možete poslušati u našem restoranu. Također, među mnogim umjetninama možete vidjeti i neka prekrasna djela našeg bh. umjetnika, koji je po narudžbi napravio Drvo života i mandalu Cvijet ljubavi. Sve to zasigurno doprinosi ugodnoj atmosferi našeg prostora.





Kako se nosite s kreativnim blokadama ili trenucima kada vam nedostaje inspiracije za nove ideje?

Povlačenjem u sebe. Kada doživim određenu blokadu, pokušavam prvo da pronađem uzrok u sebi. Kad se taj uzrok raspetlja, onda blokada nestane i rodi se predivna ideja. A što se tiče inspiracije, nju nađem u svakodnevnom životu, samo malo bolje otvorim oči, jer je sve tu.




Koje su vaše omiljene uspomene ili trenuci iz proteklih godina rada u restoranu "4 sobe gospođe Safije”?

Teško pitanje, jer mnogo je toga. Izdvojiću koncerte. Nastupe poznatih regionalnih zvijezda, kao što su pokojni Massimo Savić, Gabi Novak ili Neno Belan. Velika mi je čast i privilegija biti njihovim domaćinom. Svako od njih je utkao note u zidove “Safije”.




Postoji li neka posebna priča ili anegdota koju često dijelite s gostima ili članovima tima?

Ima mnogo anegdota o Safiji. Nerijetko nam dođu gosti koji nam ispričaju verziju priče koju su nekad čuli od taksiste o tome ko je Safija bila. Te priče su jako zabavne, nečiji lični doživljaji prepričane legende o Safiji.




Kako se osjećate kad vidite da vaši gosti uživaju u hrani i atmosferi koju ste upravo vi kreirali?

Kako da se čovjek osjeća kada doprinese da je nekome lijepo? Nema adekvatnih riječi za opisati to stanje. To stanje je samo po sebi nagrada.


Kako ste uspjeli održati balans između poslovnih obveza i ličnih interesa ili hobija?

Kao što sam ranije i pomenula, redovno i posvećeno radim duhovnu praksu kroz meditacije i vježbe disanja, u kombinaciji sa tjelovježbom. Kada ste tome u potpunosti predani, iznenadili biste se sopstvenim mogućnostima i potencijalima.




Naravno, ponekad se desi izlazak iz ravnoteže, to je neminovno, ali je važno to odmah osvijestiti i učiniti da se predugo ne zadržavamo u tim stanjima.


Postoji li nešto posebno što vas inspiriše ili motiviše da nastavite razvijati i unapređivati svoj restoran?

Najveća motivacija su definitivno naši gosti, ali i moj tim koji izrazito cijenim i poštujem. Da nema njih, ne bi ni mi bili sada tu.





Koje su vaše omiljene stvari koje radite kad želite malo odmoriti i opustiti se nakon napornog dana u restoranu?

Mnogo volim da kuham i to me opušta. Dalje, odlazak u šetnju šumom. Također, volim dobre i kvalitetne filmove i serije, tako da se nađe vremena i za to.

* * *
Foto: Dalila Lakomica

Koliko ste puta čuli onu legendarnu: „Kakvu kafu kuhaš, možeš da se udaješ (ili ženiš)“? Ili možda: „Skuhaj mi kafu jaku kao ja, a slatku kao ti“? 

Ove naizgled šaljive izreke mnogo govore o jednom – koliko je kafa zapravo važna u našem svakodnevnom životu. 

Ali ne bilo kakva kafa. 

Govorimo o onoj pravoj, domaćoj, mirisnoj, punog ukusa i još punijeg značenja.
 

Ispijanje kafe je ritual. Znak pažnje, način da se neko ugosti, utješi, obraduje ili jednostavno – započne dan kako treba. 

I da bi taj ritual imao pun efekat, kafa mora biti savršeno pripremljena. Jer, dobra kafa ne nastaje slučajno.

Za pripremu prave domaće kafe, svaki korak ima svoju ulogu. 

Od izbora džezve, kvaliteta vode, temperature – pa sve do mjesta na kojem se kafa služi. Da, čak i to igra važnu ulogu.

„Za pravilnu pripremu i dobru pripremu domaće kafe, neophodna nam je dobra voda, to znači – česmovača, tvrda voda. Izbor džezve – emajlirana, zato što u emajlu voda najbrže provri, voda se ne ’pati’. Dakle, od tvrde ne pravimo meku vodu, što je jako važno za ukus. Zato nikako ne koristiti flaširane vode“, poručuje profesionalni degustator Grand kafe, Ilija Đurić.
 

Ilija Đurić, profesionalni degustator kafe  
 

On dalje kaže da voda mora da provri, ali ne i da vri, jer se vrenjem voda omekšava. 

„Kad voda provri, skida se sa plate, stavi se željena količina kafe, dobro se promiješa, da krene sa dizanjem. Čim krene pjena da se diže, proces je gotov. Kafa se servira na mjestu gdje se pije – nikako se ne servira u kuhinji, pa da se šoljica nosi – ja to zovem ’uznemiravanje kafe’“, slikovito objašnjava Ilija.

Zvuči kao mala nauka, zar ne? A opet – sve je u detaljima. Baš ti detalji čine razliku između samo šolje kafe i šolje uživanja.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Grand Kafa (@grand.kafa)

Kako bi svi zaljubljenici u kafu mogli dublje da zarone u njen svijet, Grand kafa je pokrenula edukativni video serijal „Grandov vodič kroz svijet kafe“, a vodič je Ilija Đurić.

Cilj je da vam približi sve što možda niste znali, a željeli ste da saznate: od porijekla zrna, preko prženja i mljevenja, čuvanja i pripreme. 

Serijal će se emitovati tokom cijele godine i biće dostupan na Youtube kanalu Grand kafe, kao i na zvaničnim društvenim mrežama brenda. 

Namijenjen je svima koji žele više – ne samo da popiju kafu, već da je razumiju.

Koraci za kuhanje dobre kafe

Koristi džezvu od emajla

Za pripremu tradicionalne kafe najbolje je koristiti džezvu od emajla, jer ona ravnomjerno raspoređuje toplotu i ne mijenja ukus kafe, što doprinosi čistom i autentičnom ukusu.

Koristi tvrdu vodu sa česme

Za pravljenje kafe preporučuje se korišćenje tvrde vode sa česme, jer kafi daje ljepši ukus. U suprotnom, meka voda bi vaš napitak učinila neukusnim.

Voda treba da provri, ali ne smije dugo da vri

Vodu zagrijevati dok ne provri, ali je važno da ne ostane dugo na vatri u ključalom stanju, jer predugo vrenje može da omekša vodu i naruši ukus kafe.

Džezvu skloniti sa plate kada se dodaje kafa

Kada voda provri, skinuti džezvu sa vatre prije nego što se doda mljevena kafa. Na taj način kafa neće biti previše zagrijana i neće postati gorka.

Kada počne da se diže pjena – napitak je skuhan

Poslije dodavanja kafe, vratiti džezvu na ringlu, ali pažljivo, da kafa ne provri prejako. Kada na površini počne da se diže gusta pjena, to je znak da je kafa spremna i treba je odmah skinuti sa vatre.

Kafu sipati u šolju tamo gdje se pije

Gotovu kafu ponesite u džezvi do mesta gdje se pije, i tamo sipajte u šoljicu. Serviranje na mjestu na kome se pije je važno, jer se tokom mirovanja u šoljici najuspješnije vrši fina ekstrakcija, koja daje kvalitetan ukus.

Foto: PR i dupephotos